Oni osjećaju nešto što mi ne možemo
Na Zemlji postoji nevidljiva linija koju životinje ne prelaze, čak ni ptice ni ribe
There’s an invisible line on Earth that animals almost never cross.
— Science girl (@sciencegirl) January 8, 2026
There’s an invisible line on Earth that animals almost never cross.
— Science girl (@sciencegirl) January 8, 2026
How Far Can Animals identify Us
pic.twitter.com/qz8E5kvvbu— Science girl (@sciencegirl) January 4, 2026
U hrvatskim domovima sve je više egzotičnih i divljih životinja, od zmija i guštera do majmuna i divljih mačaka, iako za njihovo držanje ne postoji jasna zakonska regulativa. Stručnjaci upozoravaju da se njihove složene potrebe u kućnim uvjetima gotovo ne mogu zadovoljiti te da predstavljaju rizik za sigurnost ljudi i širenje zoonoza. Za razliku od nekih europskih zemalja, Hrvatska nema “Pozitivnu listu” dopuštenih vrsta, što u praksi znači da je gotovo sve dozvoljeno – dok se problem ne pojavi. HRT
Novi kriteriji za dodjelu javnih veterinarskih ovlasti u Hrvatskoj favoriziraju velike veterinarske stanice i potiskuju male, lokalne ambulante iz farmske prakse. Time mnogi veterinari ostaju bez ključnog izvora prihoda, a sela bez dostupne veterinarske skrbi. Posljedice su zatvaranje ambulanti, otkazi, odlazak veterinara u inozemstvo ili rad s kućnim ljubimcima te dodatno propadanje stočarstva. Struka upozorava da kriteriji nisu jasno zakonski definirani, doneseni su bez konzultacija s Komorom i idu na štetu seljaka i ruralnih područja. DW
Lišće koje izgrabljate s travnjaka, ostavite ležati negdje u kutu vrta, ispod živice ili u cvjetnoj gredici. Takva hrpa je vazno stanište za prezimljavanje brojnih vrsta. U toj hrpi granja i lišća žive na stotine sitnih bića: kornjaši, pauci, gliste, bubamare, štrigamige, babure, stonoge, mravi, skokuni, gusjenice leptira, i mnogi drugi organizmi i kukci koji će na proljeće ponovo donijeti život u vrt. Tu zaklon nalaze i ježevi, žabe i gušteri, koji među granjem traže sigurnost i toplinu. Ako pred zimu previše “počistimo” vrt i uklonimo svo lišće i granje, mnoge od tih životinjica ostaju bez doma baš kad im je najpotrebnije – kaže jedan vrtlar s Facebooka.
Umjetna inteligencija sve češće se koristi za dešifriranje komunikacije među životinjama – od kliktanja dupina do cijukanja štakora. Algoritmi strojnog učenja analiziraju zvukove, geste i kontekstualne podatke kako bi prepoznali emocionalna stanja ili simbolička značenja. Projekti poput CETI-ja i Earth Species Projecta pokušavaju napraviti ono što je nekad bilo rezervirano za doktora Dolittlea – omogućiti komunikaciju između vrsta. Iako još ne možemo „razgovarati“ sa psom, AI već zna prepoznati kad je kokoš uzrujana, a štakor pod stresom. Sljedeći korak: pregovori s mačkom. Igor Berecki za Bug
IQ of animals.pic.twitter.com/CniZNiMOzo
— Learn Something (@cooltechtipz) June 20, 2025
Zahvaljujući umjetnoj inteligenciji, znanstvenici sve bolje razumiju kompleksnu komunikaciju među životinjama. Slonovi i kitovi koriste “imena”, dupini zvižde kao da šalju SMS, a papige poput Alexa govore pametnije od prosječnog komentatora na internetu. AI sustavi već pokušavaju prevesti lajanje i mjaukanje. No s novim uvidima dolaze i etičke dileme: ako razumijemo što životinje govore – hoćemo li ih konačno i slušati? tportal
Otisci stopala stari 355 milijuna godina, pronađeni u Australiji, otkrivaju da su prvi reptili hodali kopnom puno ranije nego što se mislilo. Tragovi s jasno vidljivim kandžama sugeriraju da su napredni kopneni kralježnjaci postojali već početkom karbona, što pomiče evolucijsko razdvajanje vodozemaca i gmazova duboko u devonsko razdoblje. Otkriće baca novo svjetlo na ulogu poznatih prijelaznih fosila i otvara pitanja o dosad nepoznatim vrstama s Gondvane. Znanstvenici sada traže fosilizirane ostatke samih životinja koje su ostavile te revolucionarne tragove. tportal
How far can animals see
📹thebrainmaze
pic.twitter.com/ky35kdD132— Science girl (@gunsnrosesgirl3) March 4, 2025