Nacionalna groupie: Gibonnija za narodnjake - Monitor.hr
06.03. (16:00)

Kakva faking Milica?

Nacionalna groupie: Gibonnija za narodnjake

Ogranak Matice hrvatske Osijek dugovao mi je neki davni honorar za književne kritike, a kako sam bio kod stare u Đakovu, ne budi mi teško, skoknuo sam po pare u Osijek. Nakon što sam pokupio honorar, onakav pun sebe, pozvao sam na cugu Lejlu, novinarku Glasa Slavonije. Koketno mi je rekla. “Rado bih s tobom popila piće, ali idem na koncert Milice Pavlović.” Primila me pod ruku i nabadajući na štiklama povela me prema dvorani Zrinjevac gdje se održavao koncert… Osokoljen pićem, drogom i mudima koje sam imao kad sam nazvao starog, bez ijedne riječi sam je primio za ruku i privukao sebi. Poljubio sam je kao da sutra ne postoji. Nije se bunila, dapače, ovdje svi žive kao da sutra ne postoji. I to je valjda razlog zašto toliki vole slušat narodnjake. A, opet, možda baš zbog toga gradonačelnici zabranjuju cajke. Nije im u cilju imati mlade, lijepe ljude koji se ne boje prihvatiti različitost, zapravo ljude koji se ne boje ničega. Gradonačelnicima trebaju oni uplašeni koje će stalno držati u strahu od poskupljenja, nestašica, rata. Nacionalna groupie


Slične vijesti

Četvrtak (22:00)

Iz pera Crnogorca

Basara: Dnevnička nelagoda

Dočitah konačno „Dnevnik 1989-1995“ iz pera Milovana Đilasa. Uprkos poodmaklim godinama, Đido piše solidnim, jasnim, malčice pretencioznim, epskim stilom, neizbežnim za Crnogorce (svih boja). Uprkos nelagodi, Đilasovi dnevnici su pravi must read jer su prvorazredni istorijski dokument, a osim toga – kad bi se u Srbiji išta moglo dokazati – solidan dokazni materijal. Kao čovek posebnog kova, drugi po rangu najinteligentniji, najobrazovaniji i najpronicljiviji pripadnik komunističke vrhuške, Đilas još 1988. lepo vidi kuda stvar vodi i svojim jakim ahbabima Ćosiću i Bećkoviću – svima, uostalom, koje to može interesovati – kaže da će, nastavi li se tako, Kosovo biti izgubljeno, a Srbija izgubiti rat. Retkima u Srbiji koji ne žive unutar mehura vekovnih iluzija i koji pročitaju Đilasove dnevnike biće jasno kao dan – i dokumentovano – koliko su neznaveni i osioni bašibozuk, bagra i brabonjici bitno uticali na sunovrat, kaže Svetislav Basara.

Četvrtak (18:00)

Sjeća li se itko predsjedničkog kandidata Juričana?

Šajatović: Korupcija, nepotizam i kronizam postali su nevažna tema

Trenutačno je na djelu kvaka 22. Bez smanjivanja korupcije, nepotizma i kronizma bitan je dio razvojnog potencijala zemlje poništen. To bi se možda moglo promijeniti pobjedom oporbe na izborima. Ali glasači ne reagiraju na obećanja o smanjenju korupcije, nepotizma i kronizma. Onih pedeset posto s pravom glasa koji ne izlaze na izbore bar su desetak puta poručili da ih tema o korupciji neće izvesti na birališta. Shvativši realnost, biznis-zajednica prihvatila je da su korupcija, nepotizam i kronizam zadane veličine. Teoretski, rješenje kvake 22 bilo bi u stavljanju te teme među prioritete vlade Andreja Plenkovića. Ali s obzirom na to da to izborno nije odlučujuća tema, a unutarstranački je vrlo nezgodna, nema izgleda da se takav preokret dogodi. A ako bi se na skorašnjim parlamentarnim izborima i dogodilo čudo, teško da bi se neka oporbena koalicija uspjela u kratkom roku obračunati s čvrstom institucionalnom mrežom koja se formirala u godinama HDZ-ove vladavine. Miodrag Šajatović za Lider.

Ponedjeljak (12:00)

'Nemamo vojne sile, ali nam zato sile gluposti ne manjka'

Basara: Legija Qwraza

Svijet je ovaj poprište grdnih neizvesnosti, ali moj omiljeni filozof Ludvig Vitgenštajn smatra da nije sve crno i da se poneka izvesnost ipak može naći, pa piše sledeće: „Čovek kome je amputirana noga sa stoprocentnom izvesnošću može biti siguran da mu noga neće ponovo izrasti.“ Slično je i sa amputacijama delova teritorija, koje su – kao i u slučaju amputacija nogu – uglavnom posledica neke gangrene. Ako tajanstvena logika istorije nekom nešto oduzme, nema te sile koja će to povratiti. Evo, recimo, Rusiji ne manjka sile (ni političke volje) da povrati Ukrajinu, koju – u formatu kakav je od ‘91. naovamo – nije ni posedovala. Rusija bi, u stvari, da povrati teritoriju SSSR, što je mission impossible jer, da je SSSR mogao opstati, ne bi se ni raspao. Drugim rečima – Rusija ide uskurac istoriji i džaba kreči. S tim što će – za razliku od moje neznatnosti – Rusija papreno naplatiti krečenje i Ukrajini i ostatku sveta. Svetislav Basara, točka.

16.03. (14:00)

Rodni svjetonazor, a tek onda ideologija

Vučetić: U ime obitelji bi najbolje upravljali državom pukih tjelesa

Da U ime obitelji ne okuplja stručnjake za rodnu ravnopravnost i da ova udruga nije posebno senzibilizirana za rodnu tematiku, država joj ne bi dala prebijene pare za širenje rodne ravnopravnosti. Nadalje, da U ime obitelji nije prethodno proglasila moratorij na rodnu ideologiju, ne bi se mogla prijaviti na natječaj ili poziv za financiranje aktivnosti u svrhu ostvarivanja rodne ravnopravnosti. Oni koji su protiv roda kao roda, svodeći ga na puki spol, najprije su morali proglasiti moratorij na rod kao spol, kako bi širili rodnu ravnopravnost kao ravnopravnost moratorijem sediranog, zaboravljenog spola. Takvi stručnjaci bi najbolje upravljali Hrvatskom, državom pukih tjelesa. Tim tjelesima HDZ daje, ali i oduzima dušu. Marko Vučetić za Autograf.

16.03. (13:00)

Tko ne leti, ne vrijedi

Šajatović: Svjetska ekonomija je poput bumbara – leti, a ne bi trebala

Koliko god izgledalo da su recesija i depresija neizbježne, taj se scenarij, srećom, do sada nije dogodio. Nejasno je je li izostanak svjetske recesije rezultat otpornosti stvorene globalizacijom i efikasna državnog intervencionizma ili će se prave posljedice samo odgoditi za godinu-dvije. Glavni argument zašto se svjetska ekonomija drži na okupu možda najviše leži u dividendi triju desetljeća globalizacije. S jedne strane, otvorena su mnoga tržišta, industrijski pogoni ravnomjernije su raspoređeni. Ekspanzivne su monetarne politike uza slobodnija tržišta stvorile nove platežno sposobne pripadnike potrošački potentnih pripadnika srednjih slojeva u nastajanju. (Na kraju još o bumbaru. Istraživanja su pokazala da je tajna njegova letenja u tome što za razliku od drugih letača ne maše krilima sinkronizirano. I to, začudo, daje rezultat.) … Miodrag Šajatović za Lider.

13.03. (14:00)

Njihov igrač

Starešina: Amerikanci misle da je Đukanović najbolji izbor za Crnu Goru

Ne treba biti vidovit da bi se predvidjelo kako će predsjednički izbori u Crnoj Gori biti vrući poligon za specijalne operacije. Crna Gora idealan je teren za Vladimira Putina, iscrpljenoga ratom u Ukrajini. Dovoljno je malena pa zahtijeva previše resursa, ima pouzdanog i vrlo zainteresiranog lokalnog vazala u Vučićevoj Srbiji, a osobito je sladak zalogaj zbog izlaza na istočni Jadran i svojeg članstva u NATO-u. U slučaju da na izborima pobijedi prosrpski kandidat, bila bi to velika rusko-srpska pobjeda. Pobjeda Mile Đukanovića otvorila bi pak put prema prijevremenim izborima te stabilizaciji crnogorske državnosti i prozapadne orijentacije. Višnja Starešina za Lider.

10.03. (18:30)

Cice Gričke vještice

Marjanović: Što će se dogoditi nakon što je tip na HRT-u šlatao feminističku ikonu? Baš ništa

Nemam pojma koliko je ljudi radilo na ovoj epizodi Turističkog vodiča, ali pretpostavit ću da govorimo o barem desetak osoba koje su ovo snimale, osvijetlile, ozvučile, montirale, gledale i odlučivale o emitiranju, koji su pomislili: “Šlatanje kipa feminističke ikone? Na obilježavanju njenog 150. rođendana? Savršeno.” No, ovo je HRT, čarobno mjesto gdje se možete izvući s višestrukim ubojstvom pod uvjetom da nitko ne pronađe leševe i, još bitnije od toga, da niste ni na čijoj crnoj listi tijekom kadrovskih rošada. Budimo realni, neki lik godinama je naplaćivao gostovanja u radijskoj emisiji, da bi mu HRT uručio otkaz tek nakon što su novinari Slobodne Dalmacije ukazali na ovu “omašku” koja je godinama prolazila ispod radara. Vjerojatno će dobiti packu, jedan “joj, joj, joj, dečki” i zeleno svjetlo za novu sezonu kako bi upotpunili ovaj feministički serijal epizodama: “Prdara Dore Pejačević”, “Samo draškaj Slavu Raškaj” i “Šuma, ali ne Striborova: Manje poznati detalji o Ivani Brlić Mažuranić.” Hrvoje Marjanović za Index.

09.03. (14:00)

Njihovim jezikom: Eva je uvijek kriva

Vučetić: Ženama ne trebaju klečavci i borci da se prošli svijet oživi

Ako ne postoji konkretna mogućnost da se neko pravo realizira, onda to pravo nije pravo, nego element porobljavanja ili, u najboljem slučaju, beživotna opsjena. Naše društvo je, kada je riječ o politikama ravnopravnosti, povezalo porobljavanje žena s opsjenarstvom koje to porobljavanje, krajnje cinično, predstavlja kao ljubav i brigu prema ženama. Nacionalističkim biologistima, neovisno nalaze li se u fratarskim habitima, vojnoj odori ili, poput famoznog uprizorenja starca s instalacijom vagine oko glave, zajedničko je to da im ljudskost nije ništa drugo nego obvezujuća, nepromjenjiva i Božjom voljom određena praksa izvedena iz spolnog organa. Koliko ironije oslobađa ovo spolno ili, još preciznije, genitalno hrvatstvo, ne treba posebno isticati. Freud bi, da je živ, zasigurno uživao. Marko Vučetić za Autograf.

09.03. (11:00)

Zimmer frei poduzetnik

Šajatović: Pohvala HUP-u za hrabro otvaranje tabu-teme rentijerstva

Održana je prva ‘Ekonomska kava – mjesto na kojem diskutiramo ideje‘. Taj događaj mogao bi jednoga dana biti obilježen kao vrlo važan u komunikaciji biznis-zajednice s vlašću i ostalim segmentima javnosti u hrvatskom društvu. Predloženo je povećanje plaća poreznim rasterećenjem tako da se neoporezivi dio plaća podigne s 533 na 663 eura, uz prijedlog kako da se na drugi način popunjavaju rupe u proračunu. Zatraženo je da se porezna stopa iznajmljivačima apartmana na moru izjednači s porezom na dohodak od imovine. Koji iznosi 10 posto. Na taj se način otvara rasprava odnosa između poduzetništva i rentijerstva. Miodrag Šajatović za Lider.

09.03. (09:00)

Potrebno je izvući nojevsku glavu iz pijeska

Krušelj: Prokazivanje posvojitelja u Zambiji unutarhrvatski je obračun

Možda u Zambiji ipak nije bila riječ o sindromu krivih osoba u krivo vrijeme na krivom mjestu. Sve je više indicija da su zlosretna događanja vezana uz osmero uhićenika osmišljena u Hrvatskoj i da zapravo služe unutarnjopolitičkim i svjetonazorskim razračunavanjima. Izvjesno je da su zambijske vlasti iz anonimnih hrvatskih krugova dobivale ‘drukerske’ informacije da su ta četiri bračna para doputovala s namjerom da doista trguju djecom, dakle, da ih naknadno prodaju onima koji su to spremni masno platiti. U Hrvatskoj u posvojiteljskim obiteljima godinama unazad sretno živi više od 130 kongoanske djece. Ona su navedenom kampanjom netolerancije i iskrivljavanja posvojiteljskih namjera neprihvatljivo pretvorena u ‘robu’ kojom se navodno trgovalo. Poneki ih doživljavaju kao hrvatsku varijantu mučnih priča o robovima na američkom jugu. I minimum je ljudskosti dovoljan da bi se shvatilo u kojoj su mjeri takve konstrukcije nečasne i nehumane. U Zambiji se danas vodi pravna i civilizacijska bitka koja zapravo odlučuje u kakvo se društvo Hrvatska oblikuje. U tome ne možemo biti letargični i neutralni. Željko Krušelj za Glas Podravine.