Naš Zakon o radu ne propisuje obavezu poslodavca da radniku isplati regres, ali neke tvrtke ga isplaćuju - Monitor.hr
16.07.2022. (16:00)

Regresoterapija

Naš Zakon o radu ne propisuje obavezu poslodavca da radniku isplati regres, ali neke tvrtke ga isplaćuju

Ali zato u dm-u, lancu drogerija koji u Hrvatskoj zapošljava 1800 radnika i s ne bez razloga nosi titulu najpoželjnijeg poslodavca, ništa ne kriju. Oni s ponosom kažu da svojim ljudima žele pružiti podršku u svim aspektima života. “U lipnju smo stimulacijom u visini prosječne mjesečne plaće nagradili svakog pojedinog djelatnika kako bismo im omogućili što bezbrižniji i ugodniji odmor”, kaže nam Ana Fostač-Krilčić, prokuristica i voditeljica resora Ljudskih resursa u dm-u. Iznos prosječne plaće za tekuću poslovnu godinu dm će objaviti na svojoj godišnjoj konferenciji za medije, ali će on svakako biti veći od prošlogodišnjeg kada je iznosio 10.787,52 kuna. Naime, od početka godine plaća je u dm-u svima dvaput rasla, najprije u siječnju za 3,5 posto, a sada za lipanj još 4,5 posto, a osim toga regresa, dobili su još jednu stimulaciju u visini prosječne mjesečne plaće. Slobodna


Slične vijesti

Prekjučer (16:00)

Osim godinama jamstvo je ograničeno i prijeđenom kilometražom

Koliko traje jamstvo na aute u Hrvatskoj

Ako u Hrvatskoj po nečemu stojimo bolje od “razvijenog zapada” to su jamstva na nove automobile. Dok većina marki u bogatijim državama nudi dvije do pet godina jamstva, u Hrvatskoj su ti uvjeti posljednjih desetak godina osjetno poboljšani jer se uvoznici natječu kako svojim kupcima pružiti što atraktivnije i duže jamstvo. Trik je u produženom jamstvu koje povrh tvorničkog naši uvoznici uglavnom “poklanjaju” besplatno ili uz malu nadoplatu. Na primjer, sve marke Volkswagen grupe od prošle godine nude šest godina jamstva u Hrvatskoj dok ćete u Njemačkoj za te iste automobile dobiti dvije do tri godine jamstva. Uvoznici su se za to odlučili iz dva razloga. S jedne strane pokušavaju zadržati automobile u ovlaštenim servisima što duže, jer glavni uvjet jamstva je redovito servisiranje u ovlaštenom servisu. Drugi razlog za to je poticanje na kupnju novih automobila. Slične prakse s duljim jamstvima uobičajene su u većini siromašnijih država Europe. Autostart

 

 

Prekjučer (13:00)

Svaka forma transnacionalne suverenosti koja se zasniva na identitetu je utopija ili, još gore, distopija

Boris Buden: San o nacionalnoj suverenosti je odsanjan

Large buden1

  • Hrvatska javnost ne misli u kategorijama dugoročnih perspektiva. Njezin pogled u budućnosti nije ništa manje mitski nego njezin pogled u prošlost. Mi govorimo o stoljeću sedmom iako znamo da je nacija moderna pojava, da o njoj ne možemo govoriti ako je većina ljudi nepismena, ne zna čitati ni geografske karte pa još nema predodžbu o nekakvom cjelovitom teritoriju.
  • U tom smislu moguće je reći da je hrvatska budućnost u hrvatskoj prošlosti. Hrvatska nacija u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, u bivšoj Jugoslaviji, imala je budućnost koju danas više nema. Ako je vjerovati statistikama Eurostata, depopulacija se u Hrvatskoj ubrzava. Do kraja stoljeća, ako se ne dogodi neko čudo, u Hrvatskoj će šezdeset posto ljudi biti starije od 65 godina. Da li ćemo to još uvijek moći zvati nacijom? A jedini koji se oko toga uzbuđuju su nacionalistički demografi kojima je etnička čistoća važnija od budućnosti. Živimo kao u onom vicu o čovjeku koji se spotaknuo s 25 kata i dok pada negdje na razini desetog kata kaže: “Pa dosad je sve u redu.”
  • Ne bi bilo prvi put da se Hrvati i Srbi slože na reakcionarnoj političkoj platformi. Tako je, uostalom, bilo i davne 1848., kada su se složili pod banom Jelačićem… Povratak tog spomenika u Zagrebu početkom devedesetih bio je shvaćen kao velik demokratski čin, a da se nije pitalo tko je taj habsburški sluga na konju. Dakle, Hrvati i Srbi su pod Jelačićem složno sudjelovali u gušenju demokratske, republikanske revolucije u Beču u oktobru 1848. u ime feudalnog apsolutizma, dovodeći na vlast Franju Josipa. Odigrali su mračnu kontrarevolucionarnu ulogu u Evropi, ulogu koje bi se danas, kada se pozivaju na demokratske, republikanske i evropske vrijednosti, trebali stidjeti. Novosti
17.09. (10:00)

Od mnoge djece se skriva da su tako začeta, pogotovo u ruralnim krajevima

Prvi Hrvat začet umjetnom oplodnjom idući mjesec slavi 40. rođendan

Prvi Hrvat začet umjetnom oplodnjom uskoro slavi 40. rođendan

Robert Veriga, prvo dijete začeto izvantjelesnom oplodnjom u Petrovoj bolnici u Zagrebu, idući će mjesec napuniti 40 godina, a od tada do danas u Hrvatskoj je medicinski potpomognutom oplodnjom rođeno oko 40.000 djece. Svake se godine u Hrvatskoj rodi gotovo sto prvih razreda zahvaljujući medicinski potpomognutoj oplodnji, istaknula je voditeljica Odjela za medicinski potpomognutu oplodnju u klinici u Petrovoj Dinka Pavičić. Uzroke rastuće neplodnosti u Hrvatskoj dr. Velimir Šimunić vidi u odgađanju rađanja kod žena, ali i u rastućoj muškoj neplodnosti koja je postala dominantna i na koju otpada 53 do 55 posto svih uzroka neplodnosti u Hrvatskoj. Pretpostavlja se da je uzrokuju nezdrave životne navike, loša prehrana, stres i utjecaji iz okoline, poput zračenja, raznih kemikalija i estrogena u prehrani i sl. Tabuizacija neplodnosti i postupka potpomognute oplodnje u Europi i Hrvatskoj je krajnje neprimjerena i neetična, upozorili su stručnjaci. Index

16.09. (20:00)

Bolje da ne znate

Koliko dugo bismo trebali raditi u Hrvatskoj da zaradimo milijun eura

Dijaspora iz Njemačke u prošloj godini rodbini uplatila čak 91 milijun eura – Jabuka.tv

Zanimljiva karta objavljena je na Instagram stranici ‘Dalmatian Mapper’, a koja pokazuje koliko je godina u svakoj europskoj državi potrebno kako bi se zaradilo milijun eura od “prosječne” plaće. Prema toj karti, u Hrvatskoj bi se trebalo raditi 87 godina, no nisu naveli uz koji prosječni iznos plaće. Za usporedbu, ako mjesečno zarađujete 1000 eura, tj. godišnje 12000 eura, morate raditi 83 godine i tri mjeseca da biste zaradili milijun eura. Ako vam se žuri do prvog milijuna, naučite islandski i preselite se na otok magle, gejzira i vulkana; Islanđanima su za to potrebne samo 22 godine. Ako vas pak uspaljuje saznanje da ima onih kojima je teže, lošije i gore nego vama, “tješite” se činjenicom da Bugari za svoj prvi milijun moraju raditi 2 stoljeća i 30 godina. Poslovni

 

16.09. (19:00)

Nacionalizam je negacija demokracije i civilizacije. Da bi opstao, on mora lagati

Vuk Perišić: “Najopasniji su pošteni nacionalisti koji iskreno vjeruju u svoj državotvorni idiotizam”

Vuk Perišić analizira povijesne uzroke i posljedice rata u Ukrajini: STALJIN JE UKRAJINCE UBIJAO GLAĐU, A PUTIN BOMBAMA - Glas Istre

  • Ima li uopće Hrvatske bez manifestacija u kojima se slavi nacija i vladajuća vjerska dogma? “U pitanju je nesporazum. Nesporazum o pojmu, svrsi i smislu države. Država je ustanova koja ponizno mora služiti svojim građanima, čuvati njihova građanska prava i slobode, stvoriti im preduvjete da se u tržišnoj utakmici bore za svoju udobnost i pomoći onima koji iz opravdanih razloga u toj utakmici ne mogu sudjelovati. Nažalost u Hrvatskoj je medij bizarne ljubavi, takozvanog “domoljublja”, koje je pogubno za demokraciju jer dokida kritičnu javnost bez koje demokracije nema. Također, jedna racionalna ustanova kao što je država, svedena je na budalaštine kao što su obožavanje zastave ili divljaštvo maloumnih navijača.”
  • Ima li građana ili smo ostali pleme? “Već dulje od 30 godina vladajuća ideologija je nacionalizam, a ta ideologija nije samo autoritarna, iracionalna, duboko nemoralna i nehumana. Ona je zločinačka upravo zato što prezire građanina, pojedinca, čovjeka i u njemu vidi samo podanika, topovsko meso, budalu koja će vlastiti život i vlastitu udobnost žrtvovati za imaginarnu zajednicu kakva je nacija.”, kaže oštar kritičar hrvatske svakodnevnice i pogrešnih vrijednosti koje se svesrdno promiču u društvu, riječki književnik, publicist i prevoditelj Vuk Perišić za Lupigu.
16.09. (16:00)

Što čovjekova ruka može napraviti, to nijedan stroj ne može

Ljudi uopće ne shvaćaju kako je prije bilo. Živjelo se lijepo, nije ti falilo ništa

Image

Umirovljeni vatrogasac Marin Matošević iz Slavonije ima 68 godina i iako je već 16 godina u mirovini i dalje život posvećuje vatrogastvu čiji je član 55 godina: “Ljudi su prije više radili i to puno više rukama nego danas. Bili su zadovoljniji i složni. Nikad nije bio problem da netko nekome pomogne, a danas se sve to gleda kroz novac. Politika je mlade odvukla na krivu stranu. Mi smo prije imali više zanimacija kao mladi, imali smo omladinske radne akcije, izlazilo se van, bili smo od neke koristi za državu i društvo, a danas mladi samo sjede po kafićima. Ljudi uopće ne shvaćaju što je prije bilo i kako je bilo. Gledaju na bivšu Jugoslaviju kao negativno vrijeme, a živjelo se lijepo, nije ti falilo ništa. I svaka osoba koja se dokazala svojim radom, bila je cijenjena. Nije bilo važno je li ta osoba u politici ili nije, a danas se samo gleda je li iz vodeće stranke ili nije… Danas kažu: ‘Ima strojeva, to će ti strojevi napraviti’. Što čovjekova ruka može napraviti, to nijedan stroj ne može! Pustite strojeve, njih trebaš platiti, oni su itekako skupi. Ono naše je bilo veće zadovoljstvo.” Net

16.09. (12:10)

Gašenje inflacije benzinom

Igrokaz s pojeftinjenjima: Trgovci mogu spustiti cijene koliko im dopuste dobavljači i – država

Potrošačka košarica za veljaču 2.053,36 KM – Vrisak.info

Prošla je godina najisplativija bila, naravno, bankarima – 31,2 posto, a još 14 od 50 sektora radilo je s dvoznamenkastim maržama, ali njih nitko ne proziva da spuste cijene. Kad se gleda samo prehrambeni sektor, zanimljivost je u tome da su i proizvođači hrane iz top 1000 radili s maržom od 3,9 posto, a jedino su veći udjel dobiti u prihodima ostvarili proizvođači pića – 9,8 posto i, iznenađujuće, poljoprivredne tvrtke – 6,1 posto. Dakle, upitno je gdje bi trgovci uopće mogli pronaći prostor za pojeftinjenja, koja ni ne treba očekivati u većoj mjeri. Bit će uspjeh ako se zaustavi novi rast cijena najesen. Međutim, prema Vladinoj politici teško je očekivati smirivanje inflacije, koja državi koristi jer bilda proračun. Onda pak država velikodušno od tog viška dijeli subvencije, poticaje, a bogami i diže plaće svojim zaposlenicima. Lider

13.09. (20:00)

Hrvati su jako skromni. Ili se boje da će ih višak novca pokvariti?

Anketa portala Dnevnik: Kolika plaća bi vam bila dovoljna za normalan život?

Opis fotografije nije dostupan.

Jučer smo objavili anketu u kojoj smo vas pitali kolika bi vam trebala biti plaća za normalan život na koju je do pisanja teksta odgovorilo 16.550 ljudi. Među ponuđenim odgovorima najviše vas je, čak 34 posto, odgovorilo da bi vam bilo dovoljno 2000 eura. Odmah nakon toga je iznos od 1600 eura, za što je glasalo 27 posto anketiranih, dok se na trećem mjestu našla plaća od 1300 eura, koju je odabralo 18 posto ljudi. Maksimalnu ponudu od minimalno 5000 eura mjesečno za normalan život treba samo pet posto anketiranih. Dnevnik

09.09. (15:00)

Budimo realni, hrvatskoj su naciji dani odbrojani

Boris Buden: Novi fašizam nema više nijednog ozbiljnog neprijatelja

Boris Buden: Novi fašizam nema više nijednog ozbiljnog neprijatelja | Forum.tm

  • Ne postoji više ljevica kao takva. Mi ne znamo ni što bi to bilo kod nas u Hrvatskoj, a kamoli u Evropi i svijetu. Postoje ostatci ostataka nekadašnje ljevice odnosno rudimenti neke nove, ali to je nedovoljno za ozbiljni izazov postojećem režimu neoliberalnog globalnog kapitalizma. Novi fašizam, ili postfašizam ili kako god hoćete, ne samo da prijeti preuzeti vlast u Evropi, nego, da citiram Darka Suvina, nema više nijednog ozbiljnog neprijatelja. Ostaje nam samo još kontingencija povijesne prakse ili, drugim riječima, nepredvidivi ishod krize u koju srljamo. A ta kriza može sama proizvesti snage koje će se boriti s njenim posljedicama. Te snage, u mjeri u kojoj će biti lijeve, neće se generirati na nacionalnoj razini, dakle kroz političke institucije takozvane suverene nacionalne države. U neoliberalnom kapitalizmu ta država ne samo da nije više suverena, ona više nije u stanju zaštititi najvitalnije interese svojih građana. Nije njihov servis, recimo socijalni, nego stoji na usluzi kapitalu i njegovim političkim predstavnicima. U tom smislu nekakva nova ljevica koja bi mogla nešto učiniti za te ljude će ili biti transnacionalna ili je neće biti.
  • Što je jugoslavenska prošlost mračnija, to se njihovi epohalni promašaji čini podnošljivijim. Poruka je jednostavna: najgore je iza nas, odnosno, sve što se s nama događa danas, odnosno što će se dogodit sutra, kako god bilo grozno, još uvijek je bolje od one mračne prošlosti. A što ako je istina suprotna? Što ako je ono najbolje iza nas? Ako je, recimo, hrvatska nacija upravo u socijalističkoj, federativnoj Jugoslaviji, dosegla najviši stupanj svog društvenog, ekonomskog i kulturnog razvoja? Što ako je Hrvatska u toj prošlosti imala ono najvrjednije što jedna nacija može imati, a što danas više nema – budućnost? Budimo realni, hrvatskoj su naciji dani odbrojani. Buka
05.09. (22:00)

Lov u mutnom na bistar način. A može i obrnuto

Zakon o trgovačkim društvima: Otvara se mogućnost tvrtkama da u državama EU-a promijene pravni oblik

Vlada Republike Hrvatske - MVEP: Hrvatska u 6 godina članstva u EU osnažila svoj ugled i vidljivost na europskom i globalnom planu

  • Konačni prijedlog definira prekogranično preoblikovanje kao ono kojim društvo registrirano u Hrvatskoj mijenja oblik i sjedište i nastavlja poslovati kao društvo registrirano u drugoj državi Europske unije ili državi članici EGP-a. Riječ je o situaciji u kojoj trgovačko društvo (primjerice d. d. ili d. o. o.) sa sjedištem u Hrvatskoj mijenja svoje sjedište i pravni oblik u drugu državu članicu (primjerice, u SR Njemačku kao GmbH) zbog povoljnijih poslovnih mogućnosti u toj državi članici uza zadržavanje svoje pravne osobnosti.
  • Zbog opasnosti zloporabe prekograničnih postupaka za smanjenje prava radnika Direktiva predviđa različite zaštitne mehanizme kao što je poziv radnicima da podnesu primjedbe u vezi s namjeravanim preoblikovanjem i izrada izvješća u kojemu će društvo obrazložiti pravne i gospodarske aspekte te posljedice.
  • Budući da europska Direktiva nacionalnim zakonodavstvima ostavlja mnogo prostora za normiranje, razlike u načinu primjene mogle bi ponovno prouzročiti nejedinstvenost regulative u Europskoj uniji pa bi taj prostor države članice mogle iskoristiti za nametanje dodatnih ograničenja poduzetnicima u ostvarenju slobode poslovnog nastana. Lider