Nikolaidis: Sjećate li se Live Aid koncerata?

Nedostajaće mi policijski čas. Jeste: kad su ga uveli, uzeli su nam slobodu. Ali je barem bila tišina. Količinu primitivizma kod čovjeka, kažem, tačno možemo izmjeriti smetnjom koju on predstavlja za druge ljude. Jer primitivan čovjek ne umije postojati u tišini i diskreciji: on uvijek proizvodi buku, ružnoću i smrad. I čini sve da bude primijećen – on svoje postojanje neprekidno emituje. Njegova egzistencija udar je na sva čula i um. On nas zlostavlja samim svojim postojanjem. Ako se on veseli, obziran čovjek od ukusa koji ima nesreću da živi do njega neizostavno će patiti. Ono u čemu primitivan čovjek uživa, u civilizovanom čovjeku izaziva bol. Za njega ne važi: mislim, dakle postojim. Nego: bučim, dakle postojim – piše svoj dnevnik Andrej Nikolaidis za Žurnal.info.