Nogomet: Elita sve bogatija, ostali na rubu egzistencije - Monitor.hr
27.01.2015. (20:00)

Na kraju lopte

Nogomet: Elita sve bogatija, ostali na rubu egzistencije

“U svom pobjedonosnom pohodu na vrh industrije zabave, nogomet je pokorio čitave narode i lige te ih pripojio svom multinacionalnom carstvu, izgrađenom na krupnom kapitalu i enormnim zaradama od televizije: klinci u zemljama poput Hrvatske danas češće nose Barcelonine ili Realove dresove nego Hajdukove ili Dinamove. Što nas dovodi do pitanja: zašto bi onda netko uložio privatni kapital u hrvatske klubove? Vlasništvo nad klubovima služi jačanju prestiža, taštine i ugleda u zajednici – ulaganje u Hrvatskoj, daleko od velike scene i glamura koji donosi, donijelo bi vlasnicima vrlo malo svega toga”, piše Aleksandar Holiga. Jutarnji


Slične vijesti

18.09.2023. (17:00)

Samo bez nasilja i mržnje, molim

Hrvatski ultrasi – od desničarenja do neshvaćenosti

Iako navijače prati stigma naklonosti ekstremno desničarskoj ideologiji, u javnosti se toj temi pristupa izolirano, zanemarujući neke činjenice, poput one da tribine definitivno nisu rodno mjesto takvih zastranjenja, čak i kad tamo dolaze najviše do izražaja. Puno više je devijacija sličnog tipa posljednih desetljeća bilo u visokoj politici, kulturi, medijima. Osobito je etabliran pritom bio i ostao sentiment prema ustaštvu, domaćoj inačici fašizma i nacizma. Naposljetku, navijačke se skupine obično uzimaju zdravo za gotovo kao monolitne, jednoumne društvene tvorbe, pa se i najgora politička nagnuća olako pripisuju svim njihovim pripadnicima. Navijačke skupine nisu homogene ni po svom političkom, a ni po bilo kojem drugom habitusu; one su presjek društva u kojem su nastale i održavaju njegovu patologiju na način koji možda nije reprezentativan, ali nije ni politički uvjetovan ili isključiv. Nešto je drugo kad klubovi ili reprezentacije na sugestivan i neizravan način daju do znanja pojedincima s ekstremnim idejama da su dobrodošli, kaže i Aleskandar Holiga, sugovornik u zanimljivom članku koji donosi DW

12.03.2022. (16:00)

Vrijeme kad nije bilo romantike

Holiga: HNL, dijete rata

Kažu da zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu. Kao tinejdžer i dijete onih ‘pravih’ boomera vjerovao sam da moja generacija te ‘bolesne’ 1992. — zbuksana po skloništima, ograničena policijskim satovima i zamračenjima, u vječnoj strepnji od nečega što nije mogla sasvim ni pojmiti da bi se toga bojala onoliko koliko se trebalo bojati — žudi za samo jednom stvari: ‘normalnim’ životom. Dakle, prvim putenim iskustvima, pijanstvima, pobunama protiv autoriteta, punkom, grungeom i, naravno, nogometnim utakmicama. Jer što je normalnije od normalne nogometne lige s igračkim idolima, navijačima, rivalstvima, srećom i tugom zbog rezultata ‘svojih’, prepirkama zbog sudačkih nepravdi, snova o trofejima i uspjesima za pamćenje? Aleksandar Holiga za Telesport.

29.01.2022. (13:00)

Niste ni vi čitatelji tol'ko bedasti

Holiga: Je li Telesport ustvari Tovarsport?

Svi spomenuti ljudi imaju punu slobodu u izražavanju svojih stavova, uključujući navijačke i druge preferencije. Da, navijamo za neke klubove i timove, kao što i svi sportski novinari i urednici navijaju za nekoga, uglavnom za Hajduk ili Dinamo. Ono što nas razlikuje od drugih — ili mi barem volimo misliti da je tako — je to što vam mi sve to otvoreno kažemo, odnosno pišemo. Štoviše, nabijamo vam to na nos. Ne pokušavamo se lažno prikazati kao ‘objektivni’, pritom rovareći i manipulirajući kontekstom — ako rovarimo i manipuliramo kontekstom, onda točno znate i zašto. Što se tiče čisto nogometne perspektive — igračke, trenerske — nikad se ovdje nije štedjelo na komplimentima Dinamu ako su oni bili zasluženi, neovisno o navijačkoj opredijeljenosti onoga tko je pisao, piše Holiga o konstantnim primjedbama da Telesport “gura” Hajduk, što otvoreno i rade, priznaje Aleksandar Holiga.

29.06.2021. (21:30)

Repka bez glave i repa

Aleksandar Holiga: Igraj moja Hrvatska

Kolumnist komentira nejasnu igru reprezentacije te mnoge propuste, ali i stav publike prema nogometu riječima: U naciji koja uporno i na izborima bira populiste i demagoge nije nimalo čudno da se i u nogometu okreće improvizaciji, ludilu i kaosu kao svojim obilježjima. Kako se ono kaže: čega se pametan stidi, time se budala ponosi. A kad je tako, onda je to da igrači na Europskom prvenstvu rade stvari kakve se ne rade ni na veteranskim terminima, dok izbornik očajnički vadi cijeli spektar prethodno netestiranih rješenja, samo logična posljedica nereda koji vlada. Šteta, jer ova Hrvatska je sposobna za više i bolje. Bar njena nogometna momčad jest. Piše Aleksandar Holiga za Telesport

20.04.2021. (10:35)

Holiga o europskoj Superligi: Nogomet je propao, skuhan poput žive žabe u loncu

Od upravo onih institucija koje su iz ostatka nogometa izvukli elitu i pretvorile ga u industriju zabave, a klubove u aseptične korporacije koje navijače tretiraju kao potrošače — ukratko, od onih koji su marketing i prihode stavili ispred sve tradicije, navijača i značenja — sada slušamo da je ‘odmetnutim’ klubovima jedini pokretač novac, a da su one onda, valjda, čuvari tradicije i pravih vrijednosti u nogometu – osvrće se Aleksandar Holiga u Telesportu na cinizam oko Superlige.

02.03.2021. (12:30)

Gospon Dinamo

Holiga: Kranjčar je bio simbol Dinama i Zagreba kakvih više nema

Ikone su uglavnom daleko od kluba, u kompliciranim odnosima; navijači su u najmanju ruku podijeljeni i svijećom danas morate tražiti ostatke onog ‘starog’ Dinama, Dinama naših očeva i djedova. Odlazi čitav jedan svijet. Taj je plavi svijet na simbolički način bio materijaliziran u onoj čupavoj gumenoj lutkici u Dinamovu dresu. Zvala se, naravno, Cico; on i ona zaista i jesu bili simboli Dinama i Zagreba kakvih više nema – piše Aleksandar Holiga za Telesport.

11.02.2021. (00:30)

Ljuta rana

Holiga: Transferni sustav je protuzakonit. Čeka li nas potpuni kaos kad padne?

Znam, posebno u Hrvatskoj je teško zamisliti svijet u kojem su nogometaši radnici i direktni proizvođači, a ne roba za prodaju onima koji drže sredstva za proizvodnju. Svijet u kojem bi opstanak na tržištu možda manje ovisio o mutnim dogovorima i poznanstvima, a više na valorizaciji rada i uspjeha. U takvom svijetu klubovima budžet, kao ni likvidnost, ne bi do zadnjeg dana prijelaznog roka ovisili o tome hoće li uspjeti nekome nekoga utrapiti. Mogli bi se posvetiti razvoju sportskih i komercijalnih ciljeva, odnosno onih prihoda koji se općenito smatraju stabilnima i redovnima. Da, gubili bi igrače kao što ih gube i sad, ali bi isto tako lakše mogli dovoditi nove – piše Aleksandar Holiga.

03.01.2021. (20:30)

Križarski ratovi komentatora članaka i urednika

Holiga: Zahodska demokracija – O slobodi govora, mržnji i gluposti

Dragi posjetitelji, možda ćete nam jednom uspjeti sve izasrat i mi ćemo počistiti za vama. Drugi put za to nećete dobiti priliku, pa serite doma ili ondje gdje se već guše u smradu, pa vaš proljev i neće učiniti neku razliku. Hvala na pažnji i sretna vam Nova godina. Nakon ovako užasne stare, hajdemo svi zajedno razmisliti o tome što je stvarno bitno i možda, umjesto bacanja virtualnih ‘petardi’, usmjeriti barem dio te neiživljene energije u solidarnost i pomoć pogođenima, onima kojima su ovakve teme sada stvarno zadnja briga u životu. Piše Aleksandar Holiga za Telesport

26.07.2018. (17:01)

Aleksandar Holiga ima novu kolumnu u svojoj rubrici Nogomet narodu: Preljub

23.07.2018. (15:22)

Tema još nije zaključana

Aleksandar Holiga: Moja zemlja Hrvatska

Aleksandar Holiga piše kolumne koje će naći mjesta i u budućim knjigama: Hrvatska nogometna reprezentacija se u Rusiji riješila stigme luzerskog mentaliteta koji se teško ili nikako oporavlja od šoka i obično zakaže u presudnim trenucima. Nije se skrivala iza isprika, tražila alibi ili odbijala suočiti se s onime što u njenim redovima nije bilo dobro. Prilagodila se i taktički tako da bolje nego dotad iskoristi resurse koji su joj na raspoloaganju. Ostavila je po strani očite podjele u svlačionici, suočila se sa svojim grijesima i strahovima te pokazala hrabrost, zajedništvo i zrelost, što joj je donijelo rezultat. Nogometna reprezentacija je na terenu bila sve ono što Hrvatska inače nije. Preskočila je vlastitu sjenu i sad neki misle da Hrvatska kao društvo može naučiti iz njenog uspjeha i napraviti isto, kao što je to onomad napravila Zapadna Njemačka… Da li to Hrvatska može, preskočiti vlastitu sjenu, pita se Holiga, i odgovara…