Novosti o Predragu Luciću: Jabuka našeg oka - Monitor.hr
22.01.2018. (13:36)

OverDear

Novosti o Predragu Luciću: Jabuka našeg oka

Novi broj Novosti posvećen je kolegi novinaru Predragu Luciću:
“Točan putokaz na svakom raskršću, skretničar japanske preciznosti” – piše Boris Dežulović
“Predrag nije bio nastavnik, ali je časove u Užičkoj gimnaziji držao kao da se rodio za taj poziv” – Predrag Veličković
“Skoro sve o Splitu naučio sam tokom naših dugih šetnji kroz grad i od njegove knjige poezije ‘Mjesec iznad Splita’” – Jovica Ivanovski
“Trideset godina uporne borbe da se slobodno misli i bludi ‘pod slobodnin nebon’, da se kreacijom nadvladaju dogme, smijehom raspline strah, pameću pokori glupost” – Katarina Luketić
“Heroj svakodnevnih bitaka bez obzira na cijenu i ishod. Uznos moćnim huljama” – Zlatko Dizdarević
“Na prvom mestu – veliki pesnik, od najvećih. Dabome, i novinar, i dramski pisac, i reditelj…” – Drinka Gojković


Slične vijesti

29.12.2023. (20:00)

Verba, non res!

Ivančić: Što je njima Predrag Lucić?

“Predrag Lucić znao se smijati i sebi i svijetu oko sebe, što njegov opsežan satiričarski opus ilustrativno dokazuje. Umješnost u više žanrova i medija dokazivao je baveći se novinarstvom, kazalištem i književnošću, uvijek na inovativan način i sa sebi svojstvenim, prepoznatljivim stilom koji je osvojio mnoge čitatelje.” – rečenice preuzete su iz telegrama što ga je povodom smrti Predraga Lucića, u siječnju 2018., isporučila ministrica kulture, dodavši kako je Lucić dao značajan doprinos hrvatskoj kulturi “novim pogledima i perspektivama, lucidnošću i kreativnošću”.

Ovih dana, uoči šeste godišnjice smrti Predraga Lucića, stigla uvjerljiva potvrda – takoreći materijalni dokaz – da su sva ta brzojavna slinjenja, sve te zanosne lamentacije o kapitalnom “doprinosu hrvatskoj kulturi”, predstavljali nešto poput svečana podrigivanja nad odrom. Dakle gole vulgarizme upakirane u formu odavanja počasti preminuloj književnoj gromadi. Ministrica Nina Obuljen Koržinek potpisala je odluku o dodjeli potpora književnom izdavaštvu za 2024. godinu, u ukupnom iznosu od oko dva milijuna eura, a da se među projektima koji su odbijeni na javnome natječaju – jer, eto, svojom kvalitetom ne zaslužuju biti financijski poduprti sredstvima iz državnog proračuna – nalaze i dvije knjige poezije Predraga Lucića.

Drugim riječima: od dva milijuna eura što će sljedeće godine biti uložena u hrvatsku književnu produkciju, Predragovo pjesništvo ne zavrjeđuje ni jedan jedini cent! Nije li to u nepodnošljivome nesporazumu s onim uzvišenim frazama s početka teksta? Pita Viktor Ivančić za Novosti.

24.12.2023. (19:00)

Vječno nadahnut

Ozbiljna poezija Predraga Lucića

Nismo jednom svjedočili kako nam mimo oči mine čovjek za čije sve radove ili talente nismo ni znali, ili smo znali na razini kvizaške informacije, a ne i stvarne spoznaje. Znamo za njegov golemi doprinos novinarstvu, kao i hazarderstvu što ga je bespoštedno i prema sebi i drugima bio provodio u tom svojem do istine razgolićenom žurnalizmu, no znamo li za njegov redateljski rad u kazalištu i dramske komade što ih je bio pisao za teatar? Znamo li da je Predrag pisao i klasičnu poeziju koju ne čine parodije na već postojeće stihove? A baš ozbiljna poezija bila je prva pratilja Lucićeva i u njegovim kazališnim tekstovima. Ne samo da mu svaka replika ima blještavu pozlatu poetičnosti, nego je i u svoje i u neke tuđe radove nadopisivao čitave pjesme koje su davale živost samome komadu na pozornici. Poezija je Lucićevo sredstvo izraza, a dramatičnost okvir unutar kojega se ona pohranjuje. Novosti

10.05.2023. (09:00)

Ja se s njim ne bih usudila mjeriti. Radi, za moj ukus, savršenu muziku

Ivanka Mazurkijević: “U vrijeme korone Mrle je na tavanu moje kuće smislio Mamu ŠČ”

Mrle i Ivanka Mazurkijević predstavljaju album “Mačka na vrućem limenom krovu” – Fiuman.hr

Fora da je cijela priča nastala na Splitskom ljetu na predstavi “Lizistrata” te pod genijalnom ekipom Splitskog HNK-a i inspiracijom Predraga Lucića “Kupi mi, mama, jedan mali rat” te cijelim besmislom “velikih” igrača koji nam naplaćuju sve kroz krv i izbjeglištvo. Magelli je fenomenalno izrežirao taj tekst koji je unutar „Lizistrate“ imao Predragove pjesme i fenomenalnog Matu Matišića. Onda smo krajem godine radili Mrle i ja s Paolom u Sarajevskom Nacionalnom “Ivanova” i tamo produbili ideju za eventualnu “ratnu operu” svojevrsnu točku na “i” svega što mislimo o svim malim manipulatorima koji svakih 20-tak godina izgmižu iz svojih rupa i naprave ogromnu štetu…U vrijeme one katastrofe od korone, za koju i dalje nemam riječi, Mrle je sam na tavanu moje obiteljske kuće smislio gomile likova, ŠČ i šta sve ne… Jutarnji /Index

KUPI MI, MAMA, JEDAN MALI RAT

Kupi mi, mama, jedan mali rat
Kakav nitko nema,
Sa mnom neka raste;

Kupi mi, mama, jedan mali rat,
Neka druga djeca
Zavide i pate.

A kad veći budem no stariji brat,
I rat bit će velik,
Dijelit ću ga svima;

Prosjaku i kralju jednako ću dat,
I ranu i čelik
Neka svatko ima.
***
Kupi mi, mama, cokule za rat,
Da po svijetu gazim
Kao pravi momak.

Cokule, mama, što će puta znat,
I kada ih skinem
Da se čuje korak.
***
Skuhaj mi, mama, jedan krepki rat,
U ratu je snaga,
Daj da budem jači.

Začina stavi, putem ćeš ih brat,
A topovskog mesa
Uvijek će se naći.
***
Kupi mi, mama, zastavu za rat,
Kod Boga u radnji,
Gdje služi Sveti Petar,
Dugu da čitav pod nju mogu stat,
Neka dah moj zadnji
Za nju bude vjetar.
***
Kupi mi, mama, jedan mali rat,
Stalno da se vrti,
Ne daj mu da stane.

Kupi mi rat što Bogu neće dat
Da me kurvi Smrti
Privije na rane…

Kupi mi, mama, jedan mali rat!

(Predrag Lucić)

 

10.01.2023. (22:00)

Uz petu godišnjicu smrti

Predrag Lucić: “Nas je zanimao samo taj prostor slobode”

Kako je prošla godina bez Predraga Lucića?

S te strane, Feral Tribune i nije bio splitski. Redakcija je bila u Splitu, a nije nas presudno određivao nijedan prostor: Splita, Dalmacije, Hrvatske, Jugoslavije… Nas je samo zanimao prostor slobode. Nas nisu zanimali projekti, nas su zanimale novine. Dao si otkaz usred rata, događa se štošta, novine su takve kakve jesu, HTV je takav kakav jeste, tebe svrbe prsti. Ti hoćeš raditi ono što si radio. Ili je druga varijanta da digneš ruke od svega pa da spucaš na Novi Zeland. Ali nismo mi bili ti ljudi koji bi se povlačili. Da se netko i povukao sve mi je shvatljivo, ali znaš … Mi koji smo ostali u toj priči osjetili bi to kao svoj ljudski, lični poraz. Gdje je ta granica do koje se ja moram povući da bih ja bio ja, a da bi oni kreteni koji su zapasali medije bili na svom? Naprosto, neće ići, majstori. Na kraju tu si tjerao i nekakav inat tim birokratskim strukturama u novinama koje su prije bile poslušne i podanički nagužene pred partijom i komitetom. Takvi se ne mogu uspraviti nikad. Kad je pala stega partije, njima je prirodno da dočekaju nekakav HDZ da bi opet nastavili raditi iz pognutog položaja. Lupiga

 

10.01.2020. (19:09)

Naklon geniju

Boris Pavelić povodom godišnjice smrti Predraga Lucića: Novinar bez mrlje, satiričar bez premca, svetac bez religije

Javno najpoznatiji kao novinar i satiričar, Lucić bio je izniman kabaretist, književni urednik i dramatičar. Iz jedne nepretenciozne zabave, na kojoj su 2007. zapjevali svoje pjesničke parodije, Lucić i Dežulović u posljednjih su deset godina razvili jedinstven scenski nastup, izvorno poznat kao „Melodije Bljeska i Oluje“. Publika diljem bivše Jugoslavije, ali i u mnogim gradovima Europe, uživala je u njihovome duhovitom, grubo-suptilnome, uvijek inteligentnom rugalačkom pjevanju, koje je zajednički opsežan parodijski opus uvijek iznova protejski prilagođavalo aktualnoj političkoj situaciji, nemilice je izrugujući… – piše Boris Pavelić za Novi List

Sjetimo se Lucića uz cjelovečernji video kabare sa Dežulovićem pod nazivom Melodije Koke i Kolinde, u kojem postoji i pjesma o novom predsjedniku – Za tu Gunju poharanu puca meni cijev u stanu

Predrag Lucić (12. veljače 1964. – 10. siječnja 2018.)

22.02.2019. (15:30)

Diverzija, subverzija, anarhija, besmrtnost

YouTube blaga: Predrag Lucić i Boris Dežulović, No Sikiriki, 7. veljače 2015.

Lupiga je snimio sve i tek su prošle godine objavili cijelu snimku koja traje skoro tri sata. Broj gledanja (2,276) se čini nezasluženo mali pa zato uvrštenje. “Oni pišu povijest u nastajanju”, izbacuje kratki komentar urednik Kruno Lokotar dok sluša Melodije koke i Kolinde u krcatom No Sikirikiju. Došaptavanja između gostiju u subotu navečer u pravilu i jesu bila kratka i efikasna, a ako ih kojim slučajem nisi dobro čuo i razumio, komentari su odgođeni za kasnije, jer se ne isplati propustiti Predraga Lucića i Borisa Dežulovića dok najavljuju ili recitiraju novu, aktualnu ili nešto stariju, klasičnu pjesmu ili recitaciju. Lokotara nakon sat vremena počinju boljeti uši od smijeha, a novinarka Danka Derifaj šapće kategorički: “Ovo je najbolji stand-up koji se može vidjeti u Hrvatskoj!” Lupiga 2015.

10.01.2019. (22:00)

Godišnjica smrti Predraga Lucića: Novinar bez mrlje, satiričar bez premca, svetac bez religije

22.01.2018. (17:48)

Oproštaj od prijatelja

Boris Dežulović: Davno prije Googlea bio je Predrag Lucić

“Ako je književnost u pravu – a samo je književnost u pravu – i ako odlaskom jednog čovjeka zaista skončava cijeli jedan svijet i završava cjelokupna njegova povijest, onda je odlaskom Predraga Lucića završila veličanstvena historija jednog nepojamno ogromnog svijeta, nikad više do kraja istraženog, toliko velikog da su se naši vrtjeli oko njega, svaki u svojoj orbiti. Kurtoazno se u ovakvim prilikama kaže kako je nečijim odlaskom nestao i jedan dobar dio nas, ali ničega kurtoaznog nema kad kažem kako je Predragovim odlaskom zanavijek otišao i jedan golemi dio mene, cijeli zapravo jedan ja”, piše Boris Dežulović. Index