Ptice selice
Zanimljivo mi je promatrati reakcije na nedavnu najavu odlaska akrobatskih pilota i instruktora, članova grupe Krila Oluje u, kako se čini, Oman. Našlo se tu puno drvlja i kamenja, ali što god je izrečeno u stvari nije opisalo pilote već nas ostale.
Mučka đubrad pilotska, rekli bi fatalno radikalni komentatori on-line medija, izdajnici, plaćenici i prodane duše, rekli bi nešto manje radikalizirani on-line ratnici i udesno usmjereni portali.
Javnost se tako učas raslojila na ekipu koja podržava njihov odlazak u pečalbu, te one koji ih smatraju izdajnicima kojima je domovina sve dala, a oni to besramno i bahato gaze. Sjedim, jedem kokice i čekam kad će netko od on-line oratora izaći s tvrdnjom kako je barem jednom od pilota neki davni predak imao pogrešna krvna zrnca, dal’ četnička, dal’ džihad-turska.
Odlazak vrhunskih pilota iz zemlje zapravo nas ne bi trebao nimalo začuditi. Riječ je o ljudima koji su vrhunski u svom poslu i koji to sigurno nisu postali zato što im je životni cilj bio zaposliti se preko stranke ili rođaka u kakvoj državnoj upravici, pa malo sjediti i još manje raditi, a plaćica ide…
Stručnjaci s vrha svi redom imaju jednu nezgodnu manu: žele više i bolje. Napredovanje u struci gotovo je sportska disciplina, što si bolji to si više motiviran postati još bolji i pobijediti samog sebe; a što rade sportaši kad shvate da su dosegli strop mogućnosti koje im pruža određena sredina?
Zadržati vrhunske stručnjake uistinu je teško: zov nekog tuđeg sunca koje će ih barem financijski puno bolje grijati velika je napast i za najdomoljubnije osjećaje. Ipak, pogriješili bismo ako bismo pomislili kako je novac najvažniji motivator – on to nije: radni uvjeti najvažniji su motivacijski faktor u svijetu vrhunskih performansi. Dajte domaćem znanstveniku plaću relativno skromnu u odnosu na kolege iz razvijenijih zemalja, ali mu dajte iste radne uvjete – i začudit ćete se kad vam kaže kako je zadovoljan poslom i ne namjerava otići. I obrnuto: dajte mu izvrsnu plaću ali šugave radne uvjete i uskoro ćete gledati kako pakira kofere i odlazi.
Tu je logiku vjerojatno teško shvatiti nekome tko to gleda kroz prizmu omjera količine rada i dobivenog novca, ali uistinu je tako gore na vrhu. Velika većina emigranata zaista su ekonomski emigranti, ljudi koji odlaze zbog bolje plaćenih poslova, no oni s vrha ne odlaze samo zbog novca: oni odlaze zato što tamo vani “imaju bolje igračke”.
Tako i ovi naši piloti, grupni emigranti – vjerojatno ne odlaze zato što su im plaće male (jer nisu), ili zato što puno rade (jer ne rade puno), već zato što nam je infrastruktura već dugo u banani i oni se tu jednostavno ne mogu ostvariti.
No, neki im to ne mogu oprostiti. Vjerojatno je ključni motiv činjenica da ovaj odlazak pokazuje u kako lošem je stanju HV, naša nada, naša uzdanica, naša pobjednička vojska i naš garant slobode i mira u narednih nekoliko tisuća godina. I, naravno, jedan od stupova novovjekog mita nazvanog: “Mi, Hrvati” (što se tako lijepo da iskoristiti što u propagandne, što u ekonomsko-propagandne svrhe).
Razlog silnoj pjenidbi s desnog političkog spektra nalazi se upravo u tome što ovaj odlazak pokazuje koliko je car gol – a po nacionalnu mitologiju pogubna je spoznaja da nam vojska, hmm.. pa, baš i nije u najboljem stanju.
Zato desnica radi što desnica voli činiti: ubija glasnika. Računica je jednostavna: sustav ne smije ispasti loš, a oni koji njime upravljaju niti slučajno ne smiju ispasti nesposobni, korumpirani ili nezainteresirani za svoj posao (podsjeća me to na neka stara vremena). Nekome ipak valja ispasti kriv, a to će biti tko drugi nego onaj tko je pokazao kako sustav nije dobar, onaj tko se usudio progovoriti. Čulo se tako svašta, od ružnih riječi do ideje da bi im svima trebalo dati nečasni otpust (iako su odradili sve ugovorene obaveze i pravno mogu otići kad žele i gdje žele), kako su ti piloti sramota svoje domovine, pa čak i priča o tome da ih treba ignorirati jer su to obični plaćenici koji idu za krvave novce obučavati tuđince kako efikasno ubijati ljude.
Interesantno, tako se nije pričalo kad je nastao skandal zbog hrvatskih plaćenika u Ukrajini: nekom čudnom logikom to nisu bili obični plaćenici koji idu za krvave novce ubijati druge ljude, već su to dragovoljci koji su otišli pomoći napaćenom narodu Ukrajine.
Naše pilote sva ta buka i sva ta podijeljenost vjerojatno neće pokolebati. Otići će kao što odlaze i drugi naši stručnjaci koje niti ne pogledamo niti oko njihovog odlaska dižemo prašinu: znanstvenici, liječnici, inženjeri, programeri… civili, pa zato nezanimljivi. Tek gdjegdje netko komentira kako bi prodane civilne duše trebale vratiti novac kojeg je Majka Domovina uložila u njihovo obrazovanje.
Ima li tome lijeka? Ima, ali oni nije očit niti jednostavan: umjesto da tradicionalno one koji odlaze smatramo izdajnicima i nezahvalnicima, jedini način na koji možemo zaustaviti ovaj trend je pretvoriti državu u mjesto u kojem će takvi ljudi željeti ostati, ili se čak vratiti. Samo je to ispravan način, a posao dovođenja države u to stanje bit će krvav i dugotrajan, ako ikad shvatimo da alternative nemamo.
P.S. Ako se već kao nacija uzbuđujemo oko pilota, trebali bismo se uzbuđivati oko pilota Croatia Airlinesa: 2014. godine CA je uveo Pay to Fly, model u kojem piloti plaćaju tvrtci za vlastitu obuku. Pilotima je to veliko financijsko opterećenje jer za obuku plaćaju oko 30 tisuća eura i u tom periodu ne dobivaju plaću niti druge financijske kompenzacije osim smještaja na destinacijama. Nemaju niti garanciju da će ih tvrtka nakon toga zaposliti.
Što mislite, što je loše za putnike? Mladi piloti ne treniraju samo na simulatorima, već kasnije i razvozeći putnike po destinacijama. Razmislite o tome kad sljedeći put sjednete u zrakoplov CA: sjedi li na kopilotovom mjestu netko tko je platio za tu privilegiju, tko ne dobiva plaću za to što radi, tko je selekcioniran isključivo po kriteriju može li iskeširati tolike novce za svoju obuku i tko možda baš i ne zna što u kritičnim trenucima treba raditi: autobusom je lako upravljati dok ide po ravnoj autocesti.
Autor je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Jedan je od 25 najboljih IT konzultanata u Hrvatskoj, prema izboru korisnika tih usluga. Autor je i SF knjige ‘Umišljena inteligencija’, koju u obliku e-booka možete besplatno skinuti na svoj Android uređaj s Google Play.
