Radić: “Hollywoodgate” (2023.) - Film koji se relativno lako gleda usprkos zamornosti sadržaja - Monitor.hr
Jučer (22:00)

Hey mr. Taliban, tali me banana

Radić: “Hollywoodgate” (2023.) – Film koji se relativno lako gleda usprkos zamornosti sadržaja

Film svoj naslov “Hollywoodgate” duguje nazivu vojne baze koja je navodno bila i tajni punkt CIA-e, u kojoj su Amerikanci ostavili oružje, vojne letjelice i lijekove, i koju preuzimaju talibani predvođeni spomenutim zapovjednikom avijacije. Sve što od talibana vidimo i čujemo tokom filma snažno sugerira da je riječ o slabo organiziranim diletantima koji bi se mučili i s vođenjem školskog razreda, kamoli ne s upravljanjem državom, za što se čini da su posve nesposobni, a opet, ti isti talibani ostali su neslomljivi orah za najmoćniju svjetsku silu, baš kao što su nekad njihovi prethodnici mudžahedini bili neslomljivi za Sovjete. Damir Radić za Novosti.


Slične vijesti

03.06. (08:00)

Pomno odabrani filmovi

Damir Radić o Subversive Film Festivalu: Pobjednički film zasluženo dobio nagradu, u moru drugih atraktivnih naslova

Umjetnička direktorica Dina Pokrajac sastavila je atraktivan program prepun naslova pristiglih s najprestižnijih festivala – Cannesa, Venecije, Berlina, Locarna, San Sebastiana, Sundancea, Toronta, kao i dokumentarističkih meka Amsterdama, Kopenhagena i Nyona, gdje filmovi koje je izabrala nisu “samo” prikazani nego su najčešće i nagrađeni. “Sveta struja” zasluženi je pobjednik 18. Subversivea, ali ne bi bilo pogrešno i da je to postao drugi gruzijski film u igranoj konkurenciji, “April”. Iz igrane konkurencije valja izdvojiti i novi film neumornog Radua Judea “Kontinental ’25”, svojevrsni neformalni nastavak prethodnog njegova rada. Najnoviji pak film 83-godišnjeg Želimira Žilnika “Restitucija, ili, San i java stare garde” divan je u svojoj odluci da se bavi starim ljudima, i to ne onima koji su zadržali mladalački izgled i modni izričaj poput svog autora, nego onima “staromodnima”, ali i dalje vrlo vitalnima. Damir Radić za Novosti.

27.05. (18:00)

Pištolj koji nije trebao opaliti

Joel Souza, “Rust” (2024.): Film obilježen tragedijom dobrim je dijelom posve solidan uradak

Film na čijem snimanju je nekadašnja holivudska zvijezda Alec Baldwin hicem iz revolvera nehotice ubio direktoricu fotografije Halynu Hutchins stigao je u svjetska kina. Film je trebao biti plod Baldwinove ljubavi prema žanru vesterna, istovremeno i poligon oživljavanja njegove zadnjih godina zamrle karijere, ali desila se tragedija. Souza i Baldwin film su koncipirali kao spoj realističko-naturalističkog i mitskog, prema vlastitim riječima ugledajući se na Eastwoodov klasik “Nepomirljivi”, no on im je ostao nedostižan. Snižavanje iz mitskog u realističko na trenutke djeluje kao nenamjerna ironija zahvaljujući scenarističkim neuvjerljivostima i režijskim nespretnostima, ali gledajući cjelinu, gotovo dvoipolsatni film dobro se drži do završnih otprilike 45 minuta, kada se počne scenarističko-redateljski raspadati. Damir Radić za Novosti

03.05. (14:00)

Zajedno smo rasli, grade, ja i ti...

Jasmila Žbanić, ”Blum – Gospodari svoje budućnosti”, (2024.): Ultimativni feel good podsjetnik na “zlatna” jugoslavenska vremena

Film je posvećen Emeriku Blumu i njegovom životnom djelu, sarajevskom Energoinvestu, jednom od najvećih i u svijetu najuspješnijih poduzeća socijalističke Jugoslavije. Zapravo, riječ je o svojevrsnoj hagiografiji konkretnog pojedinca i konkretnog poduzeća kao reprezentativnoj paradigmi za svojevrsnu odu jugoslavenskom samoupravom socijalizmu. Blum, rođen 1911. u Sarajevu, bijegom je preživio Jasenovac, gdje je bio zatočen kao Židov i komunist i gdje su ubijeni članovi njegove obitelji, a poslije rata postao je direktor-osnivač, dugogodišnji čelnik te alfa i omega koncerna Energoinvest, sastavljenog od više poduzeća, odnosno tvornica, projektnih biroa, laboratorija, čak 11 instituta, s desecima tisuća zaposlenih, uključujući 1500 inženjera. Taj, kako se čini, čudesni direktor poslije odlaska iz kompanije početkom 1980-ih postaje gradonačelnik Sarajeva, potom i ključna osoba organizacije Zimskih olimpijskih igara 1984., godine u kojoj i umire. Damir Radić za Novosti.

08.04. (18:00)

Za zahtjevniju publiku

Radić o filmu “Dobra djeca”: Film kakav se rijetko susreće u ovdašnjim kinematografijama

“Dobra djeca” minimalistički su film “bez radnje”, ali s bogatim i posve nenametljivim podtekstom. Otvaraju ga dulji statični kadrovi detalja interijera kuće iz 1970-ih ili 1980-ih, što je navještaj toga da će upravo ta dvokatna kuća s potkrovljem, zajedno sa svojim dvorištem i vrtom – dakle, jedan, ali slojevit prostor – biti lik ravnopravan onim ljudskima. A ti ljudski stariji su brat (Filip Šovagović) i mlađa sestra (Nina Violić) koji čiste i pospremaju kuću nakon majčine smrti kako bi je priredili za prodaju. Nema nategnutih dramskih situacija, nema flešbekova iz djetinjstva i mladosti – većinom samo svjedočimo “banalnim” radnjama. Zbog svoje, konvencionalno gledano, neatraktivne prirode film će zasigurno imati malo kinogledatelja, ali njegova visoka kvaliteta je neupitna. Damir Radić za Novosti.

04.04. (22:00)

Film unutar filma

Radić o filmu ‘Šlager’: Jedan od najboljih, a svakako najnježniji Marasovićev film

Prema riječima samog Marasovića, “Šlager” je svojevrsni nastavak “Vis-à-visa”, ne u doslovnom smislu, nego duhom i produkcijski. “Šlager” je još radikalnije postavljen jer je doslovno sveden na dvoje likova (u “Vis-à-visu” ih je ipak četvero zahvaljujući narativnom okviru u kojem se pojavljuju likovi producentice i slavnog glumca), koji opet u izoliranom ambijentu – ovaj put to je luksuzni hotel na Bledskom jezeru – scenaristički surađuju na novom filmu. U svojim najboljim trenucima “Šlager” vrlo uvjerljivo i dirljivo govori o dvoje ljudi koji su se iskreno voljeli, ali nisu mogli opstati zajedno, pa ipak, nakon svega, osjećaju i znaju da je to što su imali dragocjeno i povezuje ih za cijeli život. Damir Radić za Novosti.

04.03. (15:00)

Za očaravanje članova Akademije

Radić o filmu Brutalist: Vrhunsko opsjenarstvo

Riječ je o tzv. velikom američkom filmu, načelno na tragu “Bit će krvi” P. T. Andersona: radi se o epskoj naraciji širokog povijesnog poteza i dramatičnih zbivanja. Konkretno, ovdje su u igri silovit rast Amerike nakon Drugog svjetskog rata kojem su umnogome doprinijeli (evropski) emigranti, priroda kapitalizma, njegov odnos s logikom umjetnosti i (genijalnim) umjetnicima, Holokaust i njegove posljedice, nastanak Države Izrael… Narativno fragmentirana i stilski nadahnuta otprilike prva četvrtina filma naviještala je antologijski rad, no dominirajuća središnjica odrađena tzv. akademskim stilom očekivanja je prizemljila. Damir Radić za Novosti

11.02. (00:00)

'Blef podno Vezuva'

Radić o novom filmu Sorrentina: Zbrzan projekt bez pravih temelja

Autor razvikanih, (gotovo) ultimativno felinijevskih filmova “Velika ljepota” i “Mladost” i u “Parthenope” se bavi svojim glavnim temama i motivima – ljepotom, mladošću, erosom uopće, protokom vremena, sjećanjima – samo što je sve to povezano s njegovim rodnim gradom Napuljem. I u novom filmu Napulj (u samoj završnici i Napoli) igraju važnu ulogu; naime, naslovna djevojka Parthenope dobila je ime po sireni koju je prema rimskoj mitologiji Jupiter pretvorio u grad Napulj. Riječ je dakle o filmu-kronici jednog lika, filmu koji bi htio, bar do neke mjere, biti i kronika Napulja, a sve to na način da se apstraktno-alegorijsko – neki bi možda rekli i promitsko – poveže s konkretno-biografskim. Koncepcija moguće na papiru zvuči dobro, ali u konačnoj realizaciji rezultirala je uvelike promašenim ostvarenjem. Damir Radić za Novosti

21.01. (20:00)

Nije bitno što kažeš, nego kako

Radić o filmu Babygirl: Premda solidno režiran, film pada na neuvjerljivom središnjem odnosu

Glavni muški lik, mladi seksualni “dominator” Samuel (Harris Dickinson), objašnjava drugom glavnom muškom liku Jacobu (Antonio Banderas) da griješi kad misli da su žene koje seksualno žude za muškom dominacijom plod muške fantazije, da je takvo mišljenje danas prevladano. Samuel je sukladan postavkama liberalnog feminizma koji poštuje i afirmira upravo ono što je i Ferić naveo u obrani svog romana nazvavši ga feminističkim – pravo žena da odaberu vlastitu seksualnu fantaziju i uživaju u njoj realiziravši je i u stvarnosti, pa bio to i užitak u samopodčinjavanju, užitak u muškoj dominaciji koja može uključivati i fizičko nasilje. Autor filma “Babygirl” nije muškarac, nego je to redateljica, koja progovara s liberalno-feminističkih pozicija, jer nema sumnje da stoji iza spomenuta Samuelova iskaza. Damir Radić za Novosti. Film se komentira i na Forumu.

18.01. (23:00)

Divlji u srcu i uvijek svoj

Damir Radić o Davidu Lynchu: Totalno drukčiji od drugih

Djetinje nepokolebljiv i uporan, David Lynch bio je jedan od najosebujnijih klasika koje je film ikad vidio. Svijet umjetnosti pamtit će ga po nesvakidašnjim, izuzetno hrabrim, neusporedivim svjetovima njegovih djela. Nakon što se umjetnički etablirao, Lynch nije izvršio transfer u mainstream vode poput Soderbergha, Van Santa i tolikih drugih, nego je poput Jima Jarmuscha ostao vjeran sebi – štoviše, još je zaoštrio svoju poetiku. “Izgubljena cesta” i “Mulholland Drive” izdanci su takozvanog visokog modernizma, oblikovno, uz davni dugometražni prvijenac “Eraserhead”, njegovi najradikalniji radovi. Čini mi se da je jedan od ključeva njegova uspjeha bilo ono što se često navodi kao nešto silno pozitivno, a vrlo rijetko se ostvaruje u praksi. Damir Radić za Novosti.

08.01. (15:00)

Tema je žena, i tu nema dilema

Radić: Među 10 filmova koji su obilježili 2024. posebno se izdvajaju oni sa snažnim ženskim likovima

Oni su Anora, Poor Things, Emilia Pérez, Cerrar los ojos, Strange Darling, Seses, Perfect Days, Dječak i čaplja, Los colonos i Ne očekuj previše od kraja svijeta… U jeku seksualnog konzervativizma i antiruskih sentimenata, “Anora” je hrabar, istovremeno emotivno intenzivan i zabavan film odlične glumačke ekipe… Damir Radić se osvrće na svaki od navedenih filmova, ukratko, za Novosti