Rašeta: I Hersh i Netflix dokazuju da još ima snage u američkoj demokraciji - Monitor.hr
Danas (14:00)

Na prvoj liniji obrane istine

Rašeta: I Hersh i Netflix dokazuju da još ima snage u američkoj demokraciji

Seymour Hersh je, ako mene pitate, veći novinar od slavnih Boba Woodwarda i Carla Bernsteina. Počeo je kao novinski potrčko u Chicagu, u crnoj kronici, gdje je “izbliza vidio tiraniju” – državnu – a završio kao legenda pokreta otpora. Tiraniji se nastavio suprotstavljati sve do danas, kad je u svojoj 88. godini prisiljen objavljivati tekstove na Substacku, autorskoj platformi na kojoj nema urednika pa novinari pišu što žele.

U Netflixovom je dokumentarcu prvi put opširno progovorio o svom radu, životu, motivima, iskušenjima. Što je Hersh sve učinio? Godine 1969. razotkrio je masovno ubojstvo stotina nenaoružanih vijetnamskih civila u My Laiju, koje su počinili američki vojnici. Vojnici su strijeljali civile po zapovijesti, silovali žene, ubijali bebe.

Hersh je dobio Pulitzera, šokirao javnost i okrenuo američko javno mnijenje protiv rata u Vijetnamu. Pet godina kasnije otkrio je da CIA godinama, ilegalno, špijunira antiratne aktiviste i disidente. Prvi je detaljno dokazao da Izrael posjeduje golem arsenal nuklearnog oružja, iako to Tel Aviv nije potvrdio. Njegovo otkriće je razbjesnilo izraelsku vladu, ali Hersha nije bilo moguće zaustaviti. Boris Rašeta za novosti


Slične vijesti

19.04. (14:00)

I pljunuti ako treba

Rašeta: Film o 1975. pokazuje da postoji i Amerika koja je još uvijek u stanju pogledati se u ogledalo

“Slom: 1975.” ukazuje na zapanjujuće sličnosti s današnjicom (premda se radnja proteže samo na godinu prije i godinu poslije). Te se godine američka kula od karata u jugoistočnoj Aziji definitivno srušila. Dvije godine ranije SAD se formalno povukao iz Južnog Vijetnama i Kambodže, pa ostavio slobodan prostor Crvenim Kmerima i komunistima Sjevernog Vijetnama. Sajgonske scene trenutak su u kojemu je Amerika izgubila status “nepobjedive” sile, što je izazvalo duboku kolektivnu depresiju. O stanju duhova u Americi te godine u ovom su filmu progovorili važni ljudi tog vremena. Nakon havarije u Vijetnamu, Nixonov nasljednik, Gerald Ford – u želji da spasi reputaciju Amerike – bombardirao je Kambodžu, poslije čega su Crveni Kmeri pobili oko dva milijuna ljudi. U Ameriku se zahvaljujući Fordu ipak doselilo oko 130.000 izbjeglica iz Vijetnama, Kambodže i Laosa, što pod Trumpom sigurno nećemo gledati, ali se možemo kladiti da će ponoviti Fordovu grešku i napasti Kubu, kako bi spasio obraz. Boris Rašeta u svom tjednom TV pregledu za Novosti.

27.02. (23:00)

I to je to od pomirenja?

Regionalni kinohit “Svadba” podijelio stručnjake na zagrebačkoj tribini

Film “Svadba”, koji ruši rekorde s više od 1,6 milijuna gledatelja i zaradom od 10 milijuna eura, bio je tema burne rasprave u Zagrebu. Dok Boris Rašeta hvali duhovitost i glumačku igru kao odmak od kapitalističkog umora, Đorđe Matić film smatra loše režiranim, kritizirajući stereotipne prikaze nacionalnih odnosa. Matija Štahan fenomen vidi više kao estradu nego politiku, a Veljko Krulčić naglašava neupitan tržišni uspjeh unatoč padu kvalitete u drugom dijelu. Zaključeno je da film privlači publiku koja inače zaobilazi domaća ostvarenja, nadmašujući čak i hit “Toma”. Novosti

17.02. (08:00)

Küss die Hand, milostiva

Rašeta o ‘Bečkoj školi’: Humor se, eto, s istoka seli na zapad, u svakom slučaju obećavajući embrio

Kakva jugonostalgija, to je obična prehlada prema K und K nostalgičaru i habsburgofilu Eugenu Mohorovičiću Katančiću! On je profesor iz profesorske obitelji, purger s Gornjeg grada. Mlohav, gospodstven, blago blesav. Na Beč i Budimpeštu gleda kao na sjajne metropole, za razliku od Zagreba koji vidi kao simpatičnu provinciju (Gornji grad s visine gleda na Donji, ali Eugen nikad ne koristi riječ “dotepenec”, svi koji dođu u Zagreb su – “Austrougari”). Da depeovce zanima kultura, ovoga bi papka odmah zabranili kao defetista, oportunista i slabog, karikaturalnog KK Hrvata.

“Bečku školu” produkcijska je kuća Wolfgang & Dolly u formi kratkih skečeva odlučila prvo prezentirati na društvenim mrežama (tako se danas, kažu stručnjaci, širi utjecaj), pa tek onda – ne znamo je li proračun osiguran – dati na televiziju. Na YouTubeu možete pogledati 19 skečeva iz kojih je uglavnom vidljiva namjera autora – u ležernom humornom ključu (u formi lažnog dokumentarca, žanr se zove mockumentary) prikazati nedostatke našeg školstva i dati konture Zagrepčanina kakav je nekoć bio, ako je uopće bio nešto više od parodije. Ravnatelj gimnazije u imaginarnom Veselišću dobio je zadatak provesti reforme školstva po skandinavskom modelu, no on je želi pretvoriti u austrougarsko učilište… Boris Rašeta za Novosti

25.01. (19:00)

Njima je sve na vagi

Rašeta o What’s up, Kina?: Što ljudi jedu, piju, kako žive, kakve su im plaće, kakvi su u sportu… Milić (i dalje) zna napraviti zanimljivu emisiju

Četvrta epizoda “What’s Up Kina” bila je izvrsna. Vitalni novinar na pragu osamdesete dao je sjajan presjek tisućugodišnje kulture i vrlo slikovite opise razlika u odnosu na Europu. Ušavši u kineski hotel, u sobi je, među ostalim, zatekao vagu! To je standardno u hotelskoj ponudi u toj zemlji. Zašto vaga? Pa državu brine to što Kinezi postaju sve više nalik Amerikancima, previše jedu i pretili su. Potom je prikazao drugu šokantnu stvar. Kinezi – možemo reći svi – nakon ručka u podne i večere malo odspavaju. Spavaju na poslu, na zemlji, na podu, u fotelji, bilo gdje. I ne krše taj običaj. Pričao je i s Vitomirom Lončar, našom poznatom glumicom koja tamo živi. Boris Rašeta se osvrće na TV program za Novosti.

11.01. (21:00)

Bolje vaterpolo nego polo u vodi

Dogodio se – Ratko Rudić: Genij iz bazena

Dejan Aćimović intervjuirao je za potrebe filma o Ratku Rudiću čak 125 vrhunskih imena vaterpola, pa porodio dokumentarac – za nas neupućene u sport, šokumentarac – o najtrofejnijem vaterpolskom i drugom najtrofejnijem treneru svih kolektivnih sportova uopće. Film započinje jugoslavenskom himnom, koju uglas pjevaju i hrvatski članovi reprezentacije – Šimenc, Bukić – a nastavlja se izjavama vaterpolista koji su Rudiću dali nadimak “Tiranin”. Za sve nas koji smo ga doživljavali kao dobroćudnog dalmatinskog brkajliju, Mišu Kovača svjetskih bazena, to je bilo prvo iznenađenje filma, a druga su se nizala kao na tekućoj vrpci. Rudić je, ukratko, polivalentni sportski genij, uomo universale, koji je pred kraj karijere počeo priređivati i slikarske izložbe. Obavezno pogledati, kaže Boris Rašeta za Novosti, u pregledu TV tjedna.

05.01. (08:00)

Agilan i u penziji

Boris Rašeta o ‘What’s Up Kina?’: Maratonac trči (pret)posljednji krug?

Goran Milić je četrdeset dana putovao po Kini da bi nam isporučio seriju o zadnjem kutku svijeta u kojem valjda nikad nije bio (ili bar ne tako dugo). U prvoj epizodi vidjeli smo Šangaj, grad impresivne arhitekture i urbanizma, u kojem se poslovni prostor od 100 kvadrata plaća i po 15 tisuća eura mjesečno. Razgledali smo park u koji roditelji dolaze nabaviti svojoj djeci bračne partnere (o da, i toga ima), vlakove koji voze 300 na sat i golemu luku iz koje najveća industrija svijeta izvozi robu na sve strane. Milić kao Milić – zanima ga što tko jede, pije, kako se radi i živi. Sve u svemu, standardno zanimljiv, premda penzionerski uradak ovoga veterana koji ne priznaje pojmove kao što su “starost”, “giht”, “bolovanje” i slično, zbog čega mu u zemlji luftbremzera i krivinaša valja odati priznanje. Boris Rašeta za Novosti

29.12.2025. (10:00)

'Moguća misija'

Boris Rašeta o ‘Razgovoru s razlogom’ s Matom Uzinićem: Intervju godine

Staviti prelata koji vjeruje u Isusa i živi po Isusu, dakle pojavu stopostotno ekskluzivnu, u porno termin, u sitan sat, doduše bez oznake 18+, što bi mnogi htjeli, tipičan je urednički zahvat Hrvatske televizije na kojoj se emisija Morane Kasapović izdvaja kao fatimsko čudo. “Kakva nam Crkva treba”, pita Morana (već dugo vremena autorica najbolje emisije na Prvom – neće dugo, ako je suditi po dosadašnjem iskustvu; emisije su joj uglavnom živjele jednu sezonu) riječkog nadbiskupa. “Treba nam Crkva koja će biti prignuta, otvorena drugima, Crkva za siromašne, koja neće gledati samo svoj interes, Crkva koja će nastaviti Kristovu misiju na zemlji”, kazao je Mate Uzinić. “Trebaju nam kršćani koji žive autentično, koji se ne trude biti licemjeri i jedno govoriti, a drugo raditi. Ne trebaju joj učitelji, nego svjedoci.”

Na pitanje kako to da na brojnim fasadama naših gradova vidimo ušato “U” s križem u sredini, Uzinić je kazao: “To je jako ružna pojava. Kao prvo, ušato ‘U’ nema veze s križem. Stavljanje ta dva simbola zajedno zloupotreba je križa za nešto s čim on nema nikakve veze. I samo ušato ‘U’ nosi vrlo ružne poruke koje se nikome od nas ne dopadaju… Boris Rašeta za Novosti. HRT

22.12.2025. (08:00)

Posljednji filmski romantici

Rašeta: ‘Posebne dodatke’ gleda oko 0,15 posto gledatelja, no ne treba plakati

Naša omiljena emisija emitirana je petstoti put, čestitamo! Dean Šoša kazao je kako je gledanost “Posebnih dodataka” oko 0,15 posto. Ne treba plakati nad tim, to je najobrazovanijih 0,15 posto gledatelja u Hrvatskoj, kao i u ostatku Trećeg programa, koji je Prvi za školovane. Odlična rasprava, reminiscencije na prošlost (Tomić, Kragić, Gilić uz voditelja Šošu), klasik “Rio Bravo”, “Rio Bravar”, “Ponoćni ekspres” i “Ne diraj lava dok spava” zaokružili su jubilarne “Dodatke”. Boris Rašeta kaže za Novosti. Pokažite da ste i vi među 0,15 posto najobrazovanijih na pripadajućoj temi na Forumu.

15.12.2025. (13:00)

"Land of the free", ali s namještajem iz Gulaga

Trump & Deportations: Last Week Tonight with John Oliver (HBO) – Projekt otpora

Bila je to šokantna emisija. John Oliver razvalio je Donalda Trumpa i njegove politike koje se čine kao suvremena replika Sovjetskog Saveza. Najšokantniji prizor koji smo vidjeli bio je zatvor u koji ljudi uđu samo jednom. Izađu tek kad su mrtvi, s nogama naprijed. No to nije najgore. Kreveti u tom zatvoru su trokatni, metalni i na njima nema posteljine. U Sovjetskom Savezu ti su se logorski ležajevi zvali “prične”, istu varijantu imali smo i u Auschwitzu. Ovdje jedino nema Ciklona B. Kako idu uhićenja? Trump je standard po jednom okrugu digao sa 150 hapšenja dnevno na 1.500.

Tako su u Staljinovoj Rusiji, zbog angažmana radne snage, lideri pojedinih okruga dobivali zadatak da u jednoj turi privedu 20 do 30.000 ljudi. To je kasnije stvaralo problem isljednicima: kako dokazati krivnju nekome tko je uhapšen samo zato što pojedinci ne žele dobrovoljno ići raditi tamo gdje je bijelim medvjedima udobnije nego ljudima? Trumpova administracija hapsi ljude bez kriminalnih dosjea, pakira ih u avione i šalje u treće zemlje. Boris Rašeta donosi svoj pregled TV tjedna (iako je ovo emisija od svibnja), za Novosti.

08.12.2025. (15:00)

Čovjek koji je volio knjige

Rašeta o velikoj pljački NSK osamdesetih: Jarak, sjedi pet

Epizoda “Dosjea Jarak” koja je prikazala život i smrt Aleksandra Millesa – čovjeka koji je s pomagačima opelješio Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu za više od 1.300 starih naslova i velik broj mapa, slika, grafika i sličnih predmeta – spada u vrhunce žanra. Jarak i ekipa silno su se potrudili i taj se trud posvuda vidi. Premećući vrpce iz Millesove famozne videoteke “666”, tražili su i našli subliminalnu poruku, jednu od mnogih koje je Milles protuzakonito ubacivao u filmove koje je iznajmljivao. Rekonstruirane su metode pljačke: neko vrijeme uz NSK su bile postavljene skele, a Milles bi danju ušao u zgradu i ostavio prozore priljubljene uz okvir, ali otvorene. Noću bi se penjao uz skele i do jutra iznosio knjige. Neke su mu iznosili suradnici. Prodao ih je za ukupno petnaestak milijuna njemačkih maraka. Pronađeno je i vraćeno desetak posto ukradenog blaga, ali novca nema. Uloga tajnih službi u ovoj operaciji je evidentna, ali nedokaziva. Boris Rašeta za Novosti donosi osvrte i drugih stvari koje je gledao na TV-u.