Renato Baretić: Ova psovka završit će u Ustavu - u Splitu se sve vidi ranije i jasnije nego drugdje - Monitor.hr
16.02. (16:30)

Splitsko stanje Hrvatske

Renato Baretić: Ova psovka završit će u Ustavu – u Splitu se sve vidi ranije i jasnije nego drugdje

Sve najbolje i sve najgore što postoji u Hrvatskoj, sve najljepše i najružnije, sve najrigidnije i najslobodnije, sve najtužnije i sve najveselije – sve je to koncentrirano u Splitu… [Ali] sve to postoji i kod vas, ma gdje u Hrvatskoj živjeli – Renato Baretić, T-Portal.



Slične vijesti

Jučer (21:30)

Bliski špijun

Dizdarević o smrti osnivača Bijelih kaciga: Obavili posao pa pobjegli. Pošteno

“U ovom času nije najbitnije šta će pokazati vjerojatna istraga o smrti Le Mensuriera… Za svijet je on bio šef organizacije za Nobela (sve jadnijeg ni kriva ni dužna), uzdizane u nebo kao grupe hrabrih Sirijaca koji su se organizirali da pomažu napaćenom stanovništvu tamo gdje je prošla vojska surovog terorista Assada” – piše Zlatko Dizdarević o sumnjivoj smrti osnivača Bijelih kaciga; navodno je  “pao s balkona svog apartmana u Turskoj” s kojeg je “nemoguće pasti”. Kaže bivši diplomata i novinar da se ovdje sve svodi na “vječiti bliskoistočni red stvari: uzmi im, i ne daj im da se dignu na svoje noge!”.

Jučer (15:30)

BoriSlovak

Dežulović: Kako su Vatreni osvetili Vukovar

Razumljivo je stoga što je gradonačelnik Vukovara Ivan Penava oduševljen poklonjenom pobjedom. „Što ćemo s ovih 3-1? Mi smo na sjednici Gospodarskog vijeća već napravili jedan okvirni plan, golom Nikole Vlašića izgradit ćemo Drvno-tehnološki centar i Agrotehnološki centar za skladištenje povrtlarskih i voćarskih kultura, Petkovićev gol bit će dovoljan za završetak dogradnje infrastrukture Luke Vukovar, a onim lijepim golom Ivana Perišića mislili smo u obnovljenom vodotornju urediti rotirajući riblji restoran sa bandži džampingom” – odlični Dežulović za N1.

Prekjučer (23:00)

Krik i bijes

Nikolaidis: Ne postoji bedem koji može zaštititi od srdžbe

Ima vremena bez nade. Naše je takvo. Ali nije bilo vremena bez srdžbe. Divlji plamen srdžbe javio se u sarajevskom Kliničkom centru. Tamo ga je donio otac bolesnog djeteta. Navodno je vitlao pištoljem i doktoru prijetio da će ga ubiti… Lako ćemo se složiti – to što je srditi čovjek učinio nedopustivo je. Srdžba nije anđeo koji sjedi na ramenu i šapuće nam mudre savjete. U srdžbi nema ni mjere ni mudrosti. Srdžba mari samo za sebe. Srdžba ne donosi zadovoljenje. Poslušamo li je, nakon nje ostaju samo tuga i praznina. I stid. Sve ono što srdžba traži od nas bolje je ne učiniti. Odmazda je ništa. Odmazda je sila nemoći. No, možemo li se složiti da je nedopustivo i ono što je izazvalo srdžbu? – piše melankolični Andrej Nikolaidis, a što je točno izazvalo srdžbu više na Žurnal.info (nije klikbejt, nego detalji ne stanu ovdje, tek poneka poanta).

Prekjučer (08:00)

Sanja Modrić: Svakoga tko u Zagrebu plaća luđački prirez od 18 posto, zanimalo bi je li DORH ikada zavirio u sve te Bandićeve najmove

Sanja Modrić

Špartam jutros po Trgu bana Jelačića, samo te tramvaji podsjete da ipak nisi na sajmenom danu u Mrduši Donjoj… Ali tek sad dolazi ono glavno. Jer gospodin Krajina kućice ‘promotivno-edukativno’ iznajmljuje drugima. Njemu je Bandić iznajmio Trg za 10.500 kuna, a on kućice dere pet tisućica po komadu. Ne znamo, doduše, je li uspio utopiti baš svih 51, ali da jest, zaradio bi 255.000 kuna. Kad odbiješ onaj tringelt koji je ugovorio s Gradom Zagrebom, ostaje mu 244.500 kuna. Molim lijepo. Čist poso. Poduzetnik godine. – piše Sanja Modrić za Telegram.
Tomislav Klauški uočava logiku u nelogičnosti: Vozaču koji je, posve slučajno, promijenio iskaz na sudu u gradonačelnikovu korist.

Subota (18:30)

Najbolja je prazna bilježnica

Robi K.: Štrajk učitelja

“Mama je rekla: ‘Pa kakoš šporak ić vanka, za gospu blaženu?’ Meni je uletilo čudilo: ‘Zašto bi bija šporak?’ Mama je rekla: ‘Zato šta ti je mama oprala bičvice, mudante, rebe i maju, al ti nisan oprala mozak! A nema šanse da mi ideš vanka sa neopranim mozgom, pa da svi govore kakvi si to šporkaćun i kakva ti je to mater!’ Ja sam zableušio se u mamu sa težim ošamutom. Onda sam ja pitao: ‘Pa šta mi ne opereš i mozak?’ Mama je rekla: ‘E pa nisan ja školovano nastavno osoblje da bi to znala, mladiću! Ja san samo za bičve, mudante i te stvari!’” – piše Robi K. iz svog trećeg razreda.

Četvrtak (23:30)

Martin Luther Kreg

Josip Kregar: Ja, nevjernik, želim pohvaliti protestantizam!

Kregar se oduševio knjigom o 500 godina protestantizma u Hrvatskoj: “Kako su oni opstali? Kako ćemo mi opstati? Mi, skloni cinizmu i kritici, a ne slijepoj vjeri, mi koji vjerujemo u pozitivno znanje i volimo osporavati dogme? Vjerojatno samo tako da cinici i skeptici poštuju one koji slijepo vjeruju i ne smatraju ih zatucanima i farizejima, ali i obratno, da vrijednosti i etika nisu potekle samo iz vjere, već iz iskustva da nije neprijatelj onaj tko ne vidi svijet tvojim očima”.

Četvrtak (18:30)

Ludokošuljaši

Basara: Saborna ludačka košulja

Za ovo razvaljeno društvo, sa sve njegovim samoproglašenim „boljim“ delom, najbolje rešenje bi bilo da mu se navuče kolektivna ludačka košulja i da se podvrgne kolektivnoj medikamentnoj, potom i kolektivnoj psihoterapiji – piše Basara i teško je reći da je ironičan…

13.11. (23:30)

Čisti Pravobegović

Dežulović: Čisti hrvatski Zlatko Hasanbegović

Nastavlja se tako eksponencijalni raspad krajnje hrvatske desnice: nakon notornih pravaša, razmnoženih i podijeljenih na autohtone, čiste, Starčevićeve, Frankove, ove, one, i uopće sve našem jeziku poznate kombinacije riječi ‘Hrvatska’, ‘stranka’ i ‘pravo’ – kojih danas sad već ima toliko da se posljednja, po rednom broju, nazvala Hrvatska stranka prava 1861. – sad se po istom desničarskom načelu stao raspadati i Zlatko Hasanbegović – piše Boris Dežulović o bizarnoj hrvatskoj desnici.