Šajatović: Pojava godine - 2022. u znaku jata crnih labudova - Monitor.hr
15.12.2022. (07:00)

A tek zeleni i žuti labudovi...

Šajatović: Pojava godine – 2022. u znaku jata crnih labudova

‘Crni labud‘ naziv je čuvene knjige Nassima Nicholasa Taleba, koji crnog labuda opisuje kao nepredvidljivi događaj koji ima ozbiljne posljedice. Agresija Rusije na Ukrajinu, dron koji padne na Zagreb, 500 milijuna kuna na računu jednog penzića i korupcija u EU parlamentu samo su neki od crnih labudova koji lete ove godine. Sami po sebi, crni labudovi su šokantni. Ostavljaju posljedice po osobno i kolektivno duševno zdravlje. Ali, tih labudova je toliko da se polako, ali sigurno počinjemo na njih privikavati. Uskoro nas nikakvo čudo neće dirati. Na putu smo da postanemo potpuno ravnodušni i da otupimo na sve realne opasnosti koje dolijeću i prolijeću. Miodrag Šajatović za Lider.


Slične vijesti

Jučer (19:00)

Razgovor ugodni

Ivančić: Izvještaj iz ordinacije

“Marko Milić, portparol moje vlade, zadužen za odnose s javnošću. Dođe dakle Marko do moje kancelarije, onako sav ljepljiv i migoljav kao inače, i kaže ovako: Ako više ne postoji nikakva razlika između politike i odnosa s javnošću, to jest ako se kompletan sadržaj politike sveo na odnose s javnošću, tko je kome šef, vi meni ili ja vama? Ja ga frapiran upitam: Zašto bi ti meni bio šef, pobogu, Marko? Kaže on meni: Zato jer se čitavo vrijeme ne bavite ničim drugim osim što reklamirate rad i postignuća svoje vlade, a ja sam na čelu odjela koji se treba baviti reklamiranjem rada i postignuća vaše vlade. Znači, tko bi kome morao izdavati naloge, vi meni ili ja vama?”

“I što ste mu rekli?” upita doktor Grković.

“Poslao sam ga u pičku materinu”, reče Plenković.

“To je dobro”, kaže doktor Grković.

“Zašto je dobro?” pita Plenković.

Onako, zbog dinamike teksta“, slegne ramenima doktor Grković. “Nije to bila medicinska napomena.”

Viktor Ivančić opisuje razgovor premijera i njegovog liječnika, za Novosti.

Jučer (17:00)

Pouka dana: izbjegavati žutare (ili samo listati kvalitetne kolumniste u njima)

Basara: Propast Y kromosoma

„Nestaje hromozom Y, evo šta to može da znači. Ako neko u budućnosti poseti Zemlju, možda zatekne nove ljudske vrste.“ Krv ti jebem, šta drugo reći. Mada ne vidim zašto bi iko ikada – ne samo u budućnosti – od svih lepih mesta u vaseljeni posetio baš Zemlju, ako bi se takva budala i našla, garantujem da bi zatekla istu vrstu tupsona koja, radi privlačenja dvesotinak klikova, mlati praznu slamu i kenja na besmislene teme, pa se posle čudi zašto dr Nestorović-Pulomologović na istu priču dobija 5% glasova. „Broj muških hromozoma je za poslednjih 166 miliona godina spao sa oko 9.000 na bednih 55, što znači da će, nastavi li se propast Y hromozoma ovim tempom, poslednji muški hromozom nestati za oko 11.000.000 godina. A šta će biti posle? Biće izgleda kao u onom vicu šta je bilo prije – kokoška ili jaje, na šta je Mujo mudro odgovorio Hasi da je prije bilo svega.

U tom smislu skori nestanak muškaraca bar u Srbiji neće biti neka naročita šteta jer osobe koje nose qwrza bez pokrića i koje tokom karijere promene tri-četiri ideologije – u suštini i nisu muškarci, nego ženski polni organi muškog pola – kaže Svetislav Basara

Prekjučer (14:00)

Ne bi samo uzimali, nešto bi i dali

Šajatović: Što bi strani ulagači da im je četiri godine vlasti

Nedavno je predstavljen dokument koji bi zadovoljio tražene uvjete: viziju, hrabrost i znanje, uza samo tri prioriteta. Riječ je o ‘Bijeloj knjizi‘ predstavljenoj na skupu Udruge stranih ulagača. Glavni je cilj ‘zadržavanje, povratak i privlačenje ljudi radi demografske stabilizacije‘. Prvi izvedeni cilj jest ‘dostizanje 90 posto prosjeka realnog dohotka po stanovniku Europske unije‘. Drugi je izvedeni cilj ‘Hrvatska među top 25 poslovnih i investicijskih destinacija u svijetu do kraja ovog desetljeća‘. Mnogo je dokaza o tome kako poduzeća koja kontroliraju strani vlasnici natprosječno mnogo izvoze. Nedostaje dio o tome koliko sudjeluju u uvozu. Ako to i zanemarimo, zaključak je da bi trebalo poticati prije svega ulaganja u industrijske projekte s obećanom visokom dodanom vrijednošću. S mnogo robota i ne previše zaposlenika – Miodrag Šajatović za Lider.

Utorak (18:00)

Tek toliko da ne zaboravimo na njega

Postnikov: Ivica iz vica

Posve je razumljivo to što Todorića nitko ne shvaća ozbiljno. Kako bi i mogao, kada je njegov program kombinacija neprorađenih ličnih trauma i bezličnih ideja o tome što bi valjalo ponuditi biračima. Pa se bijes zbog gubitka Agrokora pretvara u najavu beskompromisnog obračuna s domaćim političkim kriminalom i stranom nelojalnom konkurencijom, pa se nižu obećanja većih plaća, poduzetničkih olakšica, braniteljskih prava, antikoruptivnih politika… Todoriću se možemo smijati samo ako zaboravimo da se hrvatska ekonomija, umjesto na njegove potplaćene blagajnice, danas sve više oslanja na daleko potplaćenije i obespravljenije imigrantske radnike i radnice. Da je poljoprivreda svedena na izvoz jeftinih sirovina dok u trgovačkim centrima kupujemo sve skuplju uvoznu hranu. Da je izlet u stranačku politiku ionako tek sporedni dio Todorićeve vendete, koju – dok kod kuće promovira ekonomski suverenizam – vodi pred sudom u Washingtonu, pokušavajući od Hrvatske naplatiti milijarde eura. Boris Postnikov za Novosti.

Utorak (17:00)

O ne, o ne, o ne, o po još koji put ne!

Dežulović: Šokantno! Uznemirujuće!

Društvenim mrežama i manje, hm, specijaliziranim novinama i portalima od cijelog je Josipinog koncerta, razumljivo, zanimljiva bila samo njena kratka upadica o zagrebačkoj Areni pa smo uskoro dobili i integralnu snimku te fusnote. “Meni je moj menadžment rekao, ‘ne, Josipa, mi smo htjeli Arenu’. O ne, o ne, o ne, ne!”, uhvatila se za glavu dobro raspoložena diva na pozornici male dvorane Doma sportova. “Pa sad zapravo svi idu u Arenu. Ne, meni tamo naprosto nije mjesto.” Već koji sat kasnije jedan portal prenio je snimku uz kratku vijest s naslovom – “Josipa Lisac podigla Zagrepčane na noge, priznala što misli o Areni.

Nismo tako ni popili jutarnju kavu, a već smo imali otkriće kako je hrvatska muzička diva opaskom “meni tamo nije mjesto” mislila na srpsku turbofolk zvijezdu Aleksandru Prijović i njenih već čuvenih pet rasprodanih zagrebačkih Arena... Dalje nisam pratio pa nisam znao ni dokle je došla istraga ni da li je poremećena krvoločna zvezdoubica J. L. (74) u bekstvu i da li je od nesrećne Aleksandre Prijović uopšte išta ostalo. Sve dok nekoliko dana kasnije svi mediji nisu prenijeli demanti Josipe Lisac.

“‘USTAŠE, PIČKA VAM MATERINA!’: uvrijeđena zbog pisanja hrvatskih medija Josipa Lisac zauzela policijsku postaju u ličkom Srbu, minirala prugu Knin-Drvar i podigla narodni ustanak!”, ekskluzivno je na koncu otkrio kolumnist portala N1 (a vi pogodite koji i u kojem kontekstu).

Ponedjeljak (20:00)

Njihov je bog s malim b

Vučetić: U Hrvatskoj su najglasniji pripadnici lažnog kršćanstva

Kršćanstvo je zajedništvo koje gleda potrebe drugih. Kršćanstvo je altruistično i mirotvorno, ono ne pokorava, nego se, modelom oživotvorenim u Isusu Kristu, inkarnira u stvarnost drugih, a da tu stvarnost ne poništava. Mi, nažalost, na razini povijesti ne možemo pronaći primjera kako izgleda to savršeno kršćanstvo, ono se, uostalom, i kao ideja socijalizma nikada nije ostvarilo u društvu. Riječ je o objektivnom, nikad ostvarenom idealu, ali i živom subjektivnom iskustvu. Istinske kršćane je lako prepoznati, oni su definirani, ne odustaju od vlastitog života, boga ne izdaju, drugim ljudima se ne nameću. Oni shvaćaju da je bog taj koji ima plan, i to plan spasa. Lažni kršćani su ljudi križa i razapinjanja. U Hrvatskoj su, nažalost, najglasniji pripadnici lažnog kršćanstva, njihove namjere i njihov zadatak je da hrvatsko društvo pribiju na križ, da ovu državu ubiju i iskoriste, baš kao što su ubili i iskoristili boga. Marko Vučetić za Autograf.

Ponedjeljak (19:00)

Ako Europa ide udesno, zašto ne bismo i mi?

Đikić: Interesno udesno

Kao što vidimo, Plenković nastoji maknuti fokus priče o Turudiću s njegovih laži, otkrivanja istražnih informacija osumnjičenim ljudima, druženja s polusvijetom i likovima iz podzemlja, s nepostojanja relevantne sigurnosne provjere tog čovjeka i izričitog odbijanja da se nađe način da se provede ta provjera, to jest s Turudićeve posvemašnje nedostojnosti za dužnost na koju ga je izabrala parlamentarna većina, i prebaciti sve na teren političke borbe te tempiranih političkih udara na HDZ-ovu vlast.Nazivajući ga domoljubom i pravim Hrvatom, zapravo, izbor Ivana Turudića ponajprije je možda bio motiviran HDZ-ovim predizbornim nabacivanjem desničarske fasade na proeuropsko lice i homogeniziranjem svojih glasača, a ne prkošenjem Zoranu Milanoviću i osiguravanjem stranačkih i privatnih bokova od udara domaćih i europskih tužitelja. Radi se najvjerojatnije o koktelu spomenutih motiva u kojem, ispostavlja se, prigodno napumpavanje HDZ-ovog desničarskog karaktera preuzima dominaciju. Ivica Đikić za Novosti

Ponedjeljak (09:00)

Naprosto nismo dostojni takve veličine

Krušelj: Plenkovićevo ruganje demokratskim standardima postaje glavna prijetnja opstojnosti pravne države

Hrvatska je danas na osjetno nižoj razini demokratskih standarda nego je bila u trenutku Plenkovićeva ulaska u Banske dvore. Vraća se, štoviše, na krajnje problematičnu praksu upravljanja državom u 1990-im godinama, obilježenu traumatičnim ratnim okolnostima. Najveći je apsurd spoznaja da se tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, čije su formalne ustavne ovlasti, još više realni utjecaj, nadmašivale aktualne premijerske, ustručavao povlačiti destruktivne političke poteze kakvim se ponosi Plenković. Unatoč svojim autoritarnim sklonostima, Tuđman nije prakticirao javno bahaćenje i ponižavanje oporbe, ali i podcjenjivanje intelektualne razine običnih građana. Premijerova je karijera, kao i patološka potreba da pobjeđuje i kad nema nikakvih argumenata, daleko iznad svih stranačkih interesa, a nerijetko i onih državnih. Željko Krušelj za lokalni medij.

Ponedjeljak (08:00)

Taylor vs traktor

Starešina: U izbornom konceptu politike bez sadržaja Taylor Swift važnija je od Joea Bidena

Mnogi bi današnji političari željeli da im Taylor dobije izbore. Njezinu je pomoć još lani prizivao kanadski premijer Justin Trudeau, a za Taylor je neoprezno i bez pitanja ovih dana posegnuo i Peđa Grbin stavivši njezin – umjetnom inteligencijom malo modificirani – poster i glazbeni hit u službu SDP-ove kampanje, smetnuvši s uma da je za to potrebna suglasnost i da autorska prava imaju cijenu. No što znači Taylor kao zaštitno lice izborne kampanje – od Joea do Peđe? Znači da politika gubi sadržaj u korist popularnih maskota. Europa, na razini EU-a, a još više na razini država članica, srećom, još nije toliko napredovala prema tejlorizaciji politike. Ali je blizu. No Europa je u ovoj izbornoj supergodini preplavljena drugim T. Traktorima, odnosno prosvjedima farmera. Zatečen epidemijom traktorijada, trenutačni establišment nastoji im zalijepiti etiketu ekstremista. No ekstremizam se obično baš ne vozi na traktorima. Traktorijade su ponajprije odgovor ‘baze‘ na tejlorizaciju političkog mainstreama. Višnja Starešina za Lider

Nedjelja (20:00)

Treba realnosti pogledati u oči

Dežulović: Sretna Nova 2081.

Prošlogodišnji Advent u Zagrebu, a potom i doček Nove godine na Trgu bana Jelačića, bili su top temom hrvatskih društvenih mreža i internetskog podzemlja, gdje je zbog velikog broja dobro raspoloženih tamnoputih stranaca – uglavnom, jasno, stranih radnika, među kojima su najbrojniji bili nepalski dostavljači, te indijski bauštelci, bangladeški vozači i filipinske sobarice – adventski sajam nazvan “Adventom u Katmanduu”, a fešta na Trgu “nepalskom Novom godinom”.

Tradicionalni nepalski hinduistički kalendar Bikram Sambat, međutim, ne samo da Novu godinu – Navavarshu – računa već u travnju, nego vrijeme broji cijelih pedeset sedam godina ispred gregorijanskog, pa će u Nepalu i Indiji za mjesec-dva već biti dočekana 2081. godina. Tradicionalno pak duhoviti Hrvati rekli bi stoga da je “nepalska Nova godina” na Trgu bana Jelačića – s hiljadama veselih, raspjevanih i rasplesanih tamnoputih “čudnih ljudi čudnog imena” na dvosatnom godišnjem odmoru na Jelačićevu placu – kalendarski točno to: slika Hrvatske kakva će izgledati 2081. godine. Naravno da je budalaština. Hrvatska će tako izgledati dosta prije 2081. godine. Mnogo, mnogo prije. Boris Dežulović ukazuje na nedostatke strategije za promjene koje se već događaju, za Novosti.