Šajatović: Slavimo tisućiti Lider, spremamo se za sljedećih tisuću - Monitor.hr
28.11.2024. (08:00)

Čestitke i sretno!

Šajatović: Slavimo tisućiti Lider, spremamo se za sljedećih tisuću

Umjesto retrospektive, Miodrag Šajatović se za ovakvu jubilarku odlučio za pogled u budućnost: Umjetnu inteligenciju doživljavamo kao protivnika nas novinara – ljudskih bića. Ali ako je ne možemo eliminirati, treba je pretvoriti u saveznika. Kad se malo izvježba, neka AI piše jednostavnije forme. Izvještit će se i u pisanju članaka. Ali ono što, vjerujem, još dugo neće uspjeti, to je ljudsko uočavanje i prenošenje emocija. Vrijeme je za veliki povratak reportaža! ‘Potjerati‘ novinare na teren. Emocije su ključna riječ, jer nema biznisa bez strasti. Ni novinarstva. 


Slične vijesti

Danas (08:00)

Kirurški precizno: skalpelom po zdravom razumu

Dežulović: Spolne slobode eurokirurga Vilija

Da skratim priču, nekidan su objavljeni rezultati natječaja, i od tri kandidata izabran, jasno, Vili Beroš. Bio je, kažu, idealan kandidat. Ostala dvojica imala su valjda samo potvrde da se protiv njih vode kazneni postupci zbog djela protiv spolne slobode – mora da je to, nema što drugo biti – a Beroš trijumfalno priložio potvrdu o kaznenom postupku za mito i korupciju. Sedam dana komisija onda provjeravala jesu li ti, kako ste rekli, mito i korupcija, neke perverzne seksualne prakse i sklonosti, pa otkrili da, doduše, ima veze sa seksom – nešto kao jebanje u zdrav mozak, nisu ni oni najbolje shvatili – ali dobrovoljno i uz obostrani pristanak. A vjerojatno je pomoglo i to što je jebač u zdrav mozak ispao neurokirurg. Može li, međutim, netko s optužnicom nad glavom koncentrirano raditi svoj posao, naročito kad je taj posao otvaranje lubanja živih ljudi? Ovisi, shvatili ste, o optužnici. Boris Dežulović za N1

Jučer (00:00)

Kad desnica čuje “Sve što znaš o meni” — odmah se uvrijedi

Markovina: Desnica u ratu s Arsenovim porijeklom

Okomio se tako Radić, lider raskolničke, radikalno desne stranke Domino, zapravo i na ideju izgradnje mreže tih kulturnih centara, ali i na ono što on naziva prisvajanjem Arsena od strane srpske zajednice. U tome je otišao toliko nisko, da je dodao kako su čekali da umre Gabi (Index), da bi to mogli izvesti, promatrajući je valjda kao ženu na braniku hrvatstva u obitelji Dedić. Nije mu to vjerovatno bila namjera, budući da desni radikali u pravilu kriju zadnje namjere, ma koliko one prozirne bile, ali Radić je s ovim istupom otkrio da desnica zapravo želi Hrvatsku bez Srba. Što se pak samog Arsena tiče, koji je nerado govorio o politici, pa i o neugodnosti koja se dogodila s njegovom kućom u Šibeniku devedesetih, činjenica je da je snimio dva nevjerovatna ratna albuma, „Tihi obrt“ iz 1993. i „Ministarstvo straha“ iz 1994. godine, koji su dva najsnažnija svjedočanstva o ratu u Hrvatskoj i o tome kako ga je sam Arsen teško doživio. Dragan Markovina za Peščanik.

Ponedjeljak (18:00)

Kad ti je car draži od heroja

Kardum: Zašto dio zapadne desnice bira Putina umjesto Ukrajine

Dio zapadne „alternativne desnice“ pokazuje iznenađujuću simpatiju prema Rusiji i Putinu, iako njihova ideologija navodno počiva na nacionalizmu, časti i otporu imperijalizmu — vrijednostima koje danas utjelovljuje upravo Ukrajina. Ta fascinacija Rusijom proizlazi iz antipatije prema liberalnom Zapadu, a ne iz dosljedne političke logike. Ipak, Putinova Rusija predstavlja suprotnost onome što desnica tvrdi da brani: centraliziranu državu, kulturnu heterogenost i prijezir prema nacionalizmu. Ukrajina, homogena i prkosna u borbi za opstanak, zapravo je ogledalo ideala koje bi ta desnica trebala cijeniti — ali ga uporno izbjegava. Naš čovjek, Tomislav Kardum, za britanski The Critic

Ponedjeljak (00:00)

Očito nisu čitali Hegela

Žižek: Zli ljudi i plemeniti duhovi

Na komemoraciji Čarliju Kirku u Arizoni 21. septembra njegova udovica je oprostila ubici, ali ne i Tramp koji je Kirka opisao kao „misionara plemenitog duha u velikoj, velikoj misiji“. Zatim je nastavio: „Nije mrzeo svoje protivnike. Želeo im je najbolje. Tu se nisam slagao sa Čarlijem. Ja mrzim svoje protivnike i ne želim im najbolje.“

Ta očigledna nedoslednost je ključna karakteristika trampovskog univerzuma. Tramp naravno nije „plemenit duh“: on mrzi svoje protivnike i smatra ih smećem koje treba satrti. Međutim, da bi nekako opravdao svoju brutalnu mržnju potrebna mu je figura poput Kirka kao dobrog čoveka koji želi najbolje čak i svojim neprijateljima. (To je pomalo kao kod hrišćana kojima je potreban dobri Hrist, čija smrt opravdava brutalni progon antihrišćana.) Zato Kirka treba uzdići u figuru mučeništva gotovo božanskih razmera. To uzdizanje je samo naličje brutalnosti trampovskog etosa.

Stav da naprosto nećete da slušate svog protivnika (ako ste jači od njega) danas stalno srećemo u visokoj politici – pa čak i u filozofiji. Jedna od standardnih kritika Hegela kaže da pojam dijalektičkog progresa podrazumeva potrebu da se razmišlja i iznese svaka posledica određene misli ili stava… Slavoj Žižek za Peščanik

Nedjelja (19:00)

Ali kaznu za parking zbog krivo upisane registracije, žao nam je, morate platiti

Andrassy: Nećemo valjda tjerat ljude u zatvor u terminu u kojem već imaju upisanu Grčku

Fast forward u godinu Gospodnju 2025., Gabrijela Žalac, osoba osuđena na dvije godine zatvora zbog trgovanja utjecajem, zloporabe položaja i ovlasti – s pripadajućom financijskom štetom – osoba koja se u ponedjeljak, ovaj koji nam je već iza leđa, trebala javiti u zatvor na izdržavanje kazne, nekoliko dana ranije traži odgodu odlaska u zatvor zbog… poslovnih razloga. Neodgodivih, jasno, your WeTransfer will expire soon. Javljanje u zatvor je u Hrvatskoj očito manje-više isto kao kad netko u HM-u preko razglasa moli Katarinu da se javi na Divided blagajnu, a Katarina sama odlučuje koliko će se brzo ili sporo javit – s tim da bi Katarina vjerojatno dobila ukor da se javi s prevelikim kašnjenjem, a eto, za zatvor koji je planiran za ponedjeljak možeš tražit ispričnicu u petak. Andrea Andrassy za Miss7

Nedjelja (15:00)

Banka ti vjeruje, država još razmišlja

U SAD-u ništa bez kreditne kartice, do koje možete doći i bez stalnog boravka

Lakoća kojom je Maruška Vizek došla do američke kreditne kartice s limitom pokazuje koliko se duboko možete integrirati u američko društvo, i bez državljanstva, i bez trajnog boravka, a ponekad i bez ikakvog legalnog imigracijskog statusa. Sve je počelo s Reaganovom velikom imigracijskom reformom, koja je mnogima omogućila lakši put prema legalnom statusu, a unatoč pokušaju regulacijama, povećala broj dolazaka imigranata. Procjenjuje se da je sredinom 2023. godine u SAD-u živjelo oko 13,7 milijuna ilegalnih useljenika. A kad se ta brojka stavi u širi kontekst, u zemlji od oko 340 milijuna ljudi ispada da je svaki dvadeset i peti stanovnik zapravo ‘ilegalac’. No dok politika vuče crte i obećava zidove, svakodnevica i dalje pokazuje nešto drugo. U zemlji u kojoj strana državljanka može bez ikakvih prepreka dobiti kreditnu karticu jasno je da sustav u praksi ostavlja daleko više prostora za integraciju nego što bi se to htjelo priznati. tportal

Nedjelja (11:00)

'Ili kao Pavelić koji će zdimiti u Španjolsku, a trupe ostaviti na Bleiburgu'

Beck: Plenković kao Tito koji je Bošku Buhi dao bombe u ruku i poslao ga na nacistički bunker

Nastao je jedan čudan trenutak u subotu kad se Andrej Plenković obratio mladeži HDZ-a. Bilo je to u Tuheljskim Toplicama gdje se okupilo dvjestotinjak alumnija Političke akademije Zaklade hrvatskog državnog zavjeta, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list.

Premijer ih je, kako su izvijestili mediji, pozvao da se dokažu kroz politički fight argumentima, znanjem i retorički vješto: “Da biste to mogli, morate dobro trenirati, morate sve znati. Dokažite se u političkoj borbi protiv protivnika, nemojte spavati u zavjetrini. Nije da će netko drugi stalno primati udarce ili štititi cijeli sustav, a netko ispod kišobrana ili suncobrana živjeti mirno. To tako ne ide.” U sklopu toga ih je pozvao da se aktiviraju na društvenim mrežama, od kojih je znao navesti samo TikTok, a ostale je nazvao „instagramima“, i da napadaju protivnike pod imenom i prezimenom.

Plenković zna da je zavladao HRT-om i Hinom, ali da tako može ispirati mozak samo još penzionerima (koji i glasaju za njega), no da ne stoji baš osobito na internetu. Dapače, nove stranke poput Možemo puno su uspješnije u klipovima na društvenim mrežama nego u stvarnosti, pa im se to onda honorira i na izborima. Svoju tanku većinu u stvarnom svijetu nada se povećati aktivnošću u virtualnom. Ružna strana te ideje je da će mlade, on i ostali glavonje koje stoje zaštićeno iza saborskih govornica i mikrofona na press konferencijama, bez ikakve grižnje savjesti baciti trolovima i hejterima. Cijeli tekst na Narodu

Nedjelja (00:00)

A samo nekoliko meseci pre su se ponosili obnovljenim kolodvorom...

Dežulović: Ko je ta žena?

Sada više nije bilo nikakve sumnje. Opozicija i studenti udruženi u zločinačku terorističku mrežu finansiranu od strane zapadnih centara moći organizovali su pre godinu dana urušavanje nadstrešnice i smrt šesnaestoro lica, sve kako bi za to optužili korumpiranu vlast Vučićevih naprednjaka.  Molim lepo, snimak ne laže: aktivista i pokrajinski odbornik Miša Bačulov prolazi ispod nadstrešnice neposredno pre njenog urušavanja.

Vučićevi tabloidi u pravednom su se gnevu onda pitali zašto neko ko zbog urušavanja nadstrešnice traži Vučićevu glavu nikada nije rekao da je toga jutra bio pod tom istom nadstrešnicom?

Sem što – ne znam kako drugačije da formulišem – jeste.

Sem što je tu stvar – da je 1. novembra 2024. za dlaku izbegao smrt – Miša Bačulov rekao i nakon tragedije, i u gotovo svakom intervjuu u sledećih jedanaest meseci. I sem što je to na kraju ponovio i 21. septembra, samo dakle dve nedelje pre Vučićevog otkrića, u podkastu “Iza kulisa” Ivana Milanovića, kada je po ko zna koji put ispričao kako je tog jutra čekao voz za Beograd i kako je samo pola sata nakon polaska saznao da se srušila nadstrešnica u Novom Sadu. Boris Dežulović razotkriva misterij za Novosti.

Subota (22:00)

'Prvi se brčići u vodu bacaju'

Ivančić: Hitler iz našeg sokaka

Ivica Šola bi hapsio. “Ako se ove optužbe protiv Sorosa i mreže njegovih udruga pokažu samo upola točnima, vlasti u RH nemaju izgovora da ne poduzmu ozbiljne mjere prema medijima i udrugama koje, još od devedesetih, dok smo krvarili, financira Sorosova mreža.”

To stoji u zaključku svježeg uratka redovnoga kolumnista Slobodne Dalmacije. Uredništvo se pobrinulo da tekst opremi konciznim naslovom: “Je li George Soros financijer (pro)terorističkih organizacija? I što je s Hrvatskom? Pričekajmo istragu…”

A dok svi skupa čekamo, Šola piše, kipteći od nestrpljenja. Jer – trebat će hapsiti. Pokažu li se rezultati istrage povoljnima, vlasti se neće moći izmotavati i odbijati da “poduzmu ozbiljne mjere” protiv onih koji u Hrvatskoj – “još od devedesetih, dok smo krvarili” – provode Soroseve terorističke planove. Dogodi li se da navijanje Ivice Šole za to da politički protivnici budu proglašeni teroristima, a zatim ušutkani “ozbiljnim mjerama”, ne poluči željene rezultate, pa se provincijski sljedbenik znamenita soboslikara osjeti ozlojeđenim, uvijek postoji sljedeći pokušaj. Viktor Ivančić za Novosti.

Petak (22:00)

Svatko od nas treba učitelja

Gotovac: Društva koja ulažu u nastavnike i sustavno povezuju obrazovanje s razvojem, žive trajni prosperitet. Hrvatska je suprotan primjer

Što je obrazovanje? Ono nije trošak već temeljni razvojni poticaj svake države. Kada se ono pretvori u robu i industriju diploma, prestaje biti ljudski kapital i postaje društvena iluzija. Društva koja tako oblikuju svoje sustave ne samo što produbljuju socijalni jaz, nego i riskiraju ostanak u klopci srednjeg dohotka: postaju preskupa da bi bila jeftina, a premalo inovativna da bi bila konkurentna. Bez javno vođenih standarda kvalitete i strateškog usmjeravanja upisnih politika, „ljudski kapital“ pretvara se u naziv diplome, ne i stvarnu sposobnost društva da stvara vrijednost.

Danas su domovi pretrpani, stipendije simbolične, a paralelno niču moderni privatni kampusi. Obrazovni pejzaž podsjeća na dvoslojno društvo: jedni imaju luksuzne dvorane, drugi klimave klupe i nedostatak nastavnika. Institucije se pritom ne ruše izvana, već se urušavaju iznutra. A svaka ozbiljna razvojna analiza podsjeća da je upravo jednako i dostupno obrazovanje glavni mehanizam socijalne pokretljivosti i dugoročnog gospodarskog rasta. Kada ono nestane, društvo ne gubi samo pravednost već i budućnost. Viktor Gotovac za Nacional