Šajatović: U Hrvatskoj ima 60 tisuća poduzetnika? - Monitor.hr
19.05.2023. (12:00)

Ne cvate cveće ni u naše preduzeće

Šajatović: U Hrvatskoj ima 60 tisuća poduzetnika?

Novinarski pokušaj da se pronađe analiza ili znanstveni rad koliko bi se ukupno fizičkih osoba moglo podvesti pod pojam poduzetnika nije urodio plodom. Ispada da se od početka tranzicije u kapitalizam cjelovitim, dubinskim pristupom nitko nije bavio. A podatak bi bio vrlo koristan za politike prema gospodarstvu. Jer poduzetnici, definirani kao osobe koje spajaju poslovne ideje, kapital i ljude, uvelike su zaslužni ili krivi za stvaranje dodane vrijednosti, punjenje državne blagajne i stopu rasta/pada BDP-a. Kad bi se broj poduzetnika temeljio na registriranom broju poslovnih subjekata, ispalo bi da u Hrvatskoj ima čak gotovo 600 tisuća poduzetnika. U tu brojku uvrstila bi se sva trgovačka društva, obrti, OPG-ovi… Međutim, stvaran broj poduzetnika je mnogo manji. Još kad se odbiju oni koji posluju s državom… Miodrag Šajatović obećaje da će se time kvalitetnije pozabaviti, za Lider.


Slične vijesti

Jučer (23:00)

Šifrirani jezik poricanja

Ivančić: Što je Lora?

Grlić Radman je upitan namjerava li hrvatska vlast nešto učiniti da se rasvijetli slučaj logora Lora u Splitu, u kojem je stradalo 14 pripadnika bivše JNA iz tzv. nikšićko-šavničke grupe. Kompletan odgovor glasi ovako: “Prvo, ne postoji i nikad nije postojao nikakav ‘logor Lora’. Drugo, to o čemu govorite nije otvoreno pitanje. To je narativ koji cilja na izjednačavanje agresora i žrtve. Sve oko događanja u zatvoru u Lori je procesuirano i presuđeno, te je u domeni pravosudnog postupanja…”

Zaista – što je Lora ako nije logor? Kako na pravilnome hrvatskom jeziku nazivamo mjesta gdje su, protivno međunarodnome humanitarnom pravu i važećim konvencijama, zatvarani civili i ratni zarobljenici, da bi tamo bili zlostavljani i mučeni, a neki od njih i ubijeni? Da nije bio spriječen brojnim obavezama, Grlić Radman bi možda razjasnio da je Lora bila zdravstveno-rehabilitacijski centar, specijaliziran za elektroterapiju… Viktor Ivančić za Novosti.

Jučer (17:00)

Ne bi se šteli zameriti

Šajatović: Došao Trump, naši neoliberali ostali bez teksta

Donald Trump u dva je mjeseca zgazio temelje neoliberalnoga koncepta Miltona Friedmana, a od glasnih neoliberalnih ekonomista ni riječi. Neki od dojučerašnjih borbenih i isključivih promicatelja ideje slobodnog tržišta možda bi svoju šutnju objasnili rečenicom: ‘Kad se promijene činjenice, i ja promijenim mišljenje.‘ Nezgoda je što se ta rečenica pripisuje Johnu Maynardu Keynesu, ocu škole državnog intervencionizma, protiv čijih su se ideja baš neoliberali desetljećima borili. Sve dok, koje li nesreće, Keynesovo učenje nije preuzeo moćni Donald Trump. U nadi da će ekonomski neoliberalni ekonomisti i hobisti (oni koji nisu ekonomisti, ali ‘mogu pogledati‘) s vremenom steći hrabrost i promicati svoje stare vrijednosti, pogotovo sada kada se klatno previše nagnulo prema sirovom, nasilničkom državnom intervencionizmu. Miodrag Šajatović za Lider.

Utorak (21:00)

Nezanimljiva Država Hrvatska

Dežulović: Dosadna Hrvatska

Brzo će četrdeset godina – pišem bez prestanka, svake od tih tisuću devet stotina pedeset i dvije sedmice, nekad jedan do dva, nekad po pet-šest i više dužih i kraćih tekstova tjedno, i pored tog mahnitog tempa trajno frustriran da mi teme stalno promiču i cure kroz tastaturu brže nego što ih stignem zapisati. “Balkan proizvodi više povijesti nego što je može podnijeti.” Pogrešno su te riječi pripisali Winstonu Churchillu – kao što je uostalom sve ikad u vezi Balkana bilo pogrešno – ali te je povijesti zaista bilo previše i za povjesničare, a kamoli za dnevne novine.

Dok je u susjedstvu Srbija ključala na rubu građanskog rata, sa stotinama hiljada demonstranata što su ustali protiv korumpirane vlasti i rastrojenog diktatora, građanski rat u Bosni i Hercegovini istodobno je pripremao srpski član Predsjedništva, klasični mafijaš u bijegu od zatvora, demonstracije zbog nevinih žrtava katastrofalnog požara i korumpiranih institucija tresle su i Makedoniju, malo dalje, u Ukrajini, ruska agresija i najkrvaviji europski rat od 1945. ušao je u četvrtu godinu, prijeteći prerasti u nuklearnu kataklizmu…

A malu, idiličnu Hrvatsku za to je vrijeme tresla drama s isticanjem roka za podnošenje prijave za utvrđivanje poreza na nekretnine. Dobro, i štrajk srednjoškolskih profesora, “skandal” oko novog vizualnog identiteta Zagreba i vijest iz Novske, gdje je premijer Andrej Plenković položio kamen temeljac za Centar gaming industrije… Boris Dežulović za N1

Nedjelja (12:00)

A Zagreb je i otprije bio otvoren... pa utvrda na grbu je uvijek otvorenih vrata!

Beck: Revolucionarna vlast uvijek ima nove zastave, nove valute, nove grbove…

Kome je upućen moto na hrvatskom i još kajkavskom? Strancima nije, jer ga ne razumiju. Ona polovica Zagrepčana koji nisu kajkavci, a žive u Zagrebu, ili su čak rođeni u njemu, razumiju ga, ali se s njim ne mogu poistovjetiti, iako vole taj grad. Možemo! radi isto što i Bandić – prisvaja kajkavski kako bi se dodvorili glasačima, pa tako i taj dio gradskog identiteta uprežu u svoje političke ciljeve, usput ga pretvarajući u kič. Slika utvrde na brežuljku s tri tornja i otvorenim vratima, s Mjesecom i zvijezdom Danicom, međutim, razumljiva je bez riječi. Zašto je vlast onda želi nadomjestiti riječima? Pa zato što, gledajući sliku, svatko može misliti što želi, a sada vam je zapovjeđeno da grad volite: revolucionarna vlast želi vam propisati što da mislite. Boris Beck za Narod.

Subota (19:00)

Nešto je odjeknulo

Dežulović: Tajna zvučnog topa

Razumete što me zbunjuje. Kada se, recimo, pročulo da neko priprema pizdarije na ulicama Beograda, policija nije hapsila one koji šire glasine, već je hapsila, dabome, studentske aktiviste; kada se tako pročulo da neko pravi pizdarije u Pionirskom parku, policija nije hapsila one koji šire glasine, već je hapsila, dabome, opozicione huligane; kada se, međutim, pročulo da je neko u Ulici kralja Milana napao građane ni manje ni više nego “zvučnim topom”, i da su desetine građana zbrinute u Urgentnom centru, policija iznenada traži da hapsi one koji – govore pizdarije i šire glasine!

Ne bih hteo da ispadne kako sada mrsimudim, ali prosto moram da pitam: ako nisu policija, vojska ili Vučićevi lojalisti, a nisu, ko je onda uperio, ispalio, lansirao, emitovao – ili kako god se zove to šta god da se radi sa tim, šta god da je bilo i čemu god da služi – ko je dakle tim nečim napao građane okupljene u Ulici kralja Milana? Boris Dežulović za Novosti.

21.03. (08:00)

I dalje smo poželjni u turizmu, pa zašto da brinemo o cijenama...

Šajatović: Potrošači bi morali nešto znati o pricingu

Nakon što je odumro bojkot trgovačkih lanaca, uskoro će politika cijena opet postati tema broj jedan. Dolazi turistička sezona. Poduzetnici i menadžeri, teško će to priznati, ovih su tjedana, kad je pricing u pitanju, jako nervozni. Znaju da se ne smiju uljuljkati u zadovoljstvo zato što su lani dobro određivali cijene. Bila je to godina u kojoj se samo trebalo držati općeg vala poskupljenja. Ove godine, pogotovo nakon potresa koje svakodnevno svojim carinsko-trgovinskim ratom izaziva novi američki predsjednik Donald Trump, politika cijena opet postaje rješavanje deset jednadžbi s petnaest nepoznanica. Lanjske oklade više ne vrijede. A opća javnost trebala bi shvatiti da je prejednostavno politiku cijena svesti na nečiju pohlepu. Miodrag Šajatović za Lider

15.03. (19:00)

Možda nisu zastave te koje su problem

Jergović: Privođenjem zbog palestinske zastave riječka policija potiče atmosferu bijesa, gnjeva i mržnje

Policija je u Rijeci privodila prorektora Jelenića, oduzimala mu zastavu, radila javni cirkus, koji je uključivao i državno priznanje Palestine, samo da bi na svom teritoriju antagonizirala javnost, da bi stvarala atmosferu bijesa, gnjeva i mržnje. U dlaku isto radili su njihovi kolege u Puli, kada su hapsili po redakcijama i novinare bacali u tamnice. Ministar Davor Božinović, kao profesor opštenarodne odbrane i društvene samozaštite, izvanredno dobro zna o čemu govorimo. On zna kakvi se, pri vođenju specijalnog rata, postižu učinci kada se u tolerantnim, obzirnim i suživotnim zajednicama lisicama, pendrecima i privođenjima stvara atmosfera bijesa, gnjeva i mržnje. To je način na koji se, još od Mussolinijevih doba, vodila politika u sredinama u koje se regularnim političkim sredstvima ne može doprijeti. Miljenko Jergović

14.03. (23:00)

Loptanje s mržnjom

Ivančić: Roll over Orwell

Unatoč otežavajućoj okolnosti da je razmišljao u dimenzijama Londona i Moskve, a ne Cerića i Trpinje, nijansama neskloni Orwell je prije osamdeset godina dosta britko opisao fenomen, kao i stanje duha što se uz njega veže, ustvrdivši da natjecateljski sport “nema nikakve veze s poštenom igrom”, nego je isti “usko povezan s mržnjom, zavišću, hvatanjem, nepoštivanjem pravila i sadističkim uživanjem u nasilju: drugim riječima, to je rat bez pucanja”. Sve su te dijagnoze potvrđene nedjeljnom razmjenom strasti na relaciji Cerić – Trpinja, a ova je opet bila tek seoska demonstracija općih nogometno-nacionalnih prilika, čije “urbane” verzije nisu ništa manje sirove.

Utakmice i u gradovima služe da, uz sporedne obavijesti o postignutim zgodicima, redovno saznajemo tko će koga zaklati i ispeći, tko će kome ubiti djecu i jebati mrtvu majku, čak i kad objekti demonizacije postaju zamjenski Srbi, kao što su to na primjer za navijače Hajduka navijači i igrači Rijeke. Svejedno je da li se s navijačke retorike i pirotehnike prelazi na bojevu argumentaciju ili stvar putuje u obrnutom smjeru. Nogomet se nametnuo kao jedno od efikasnijih uporišta za odbacivanje demobilizacije. Važeće geslo je: Navucimo kopačke da ne bismo izuvali vojničke čizme! Viktor Ivančić za Novosti

13.03. (17:00)

Nismo baš u poziciji da se bahatimo

Šajatović: A da prestanemo podgrijavati defetizam?

Nevjerojatno je koliko je u Hrvatskoj plodno tlo za cipelarenje unije zemalja čija smo članica od 2013. godine. Velik se broj analitičara, političkih influencera i aktivista na društvenim mrežama natječe tko će više ocrniti Europsku komisiju i EU u cjelini. Istina je da postoji stotine primjera zbog kojih vlada u sjedištu EU-a zaslužuje žestoke kritike. Ali to je granatiranje izvršeno proteklih mjeseci. Dobronamjerni bi se sada trebali okrenuti intelektualno zahtjevnijem zadatku – predlagati što da se radi u kratkom i duljem roku. Uzimajući u obzir samu prirodu Europske unije. Miodrag Šajatović za Lider

10.03. (08:00)

Kišobran na kišobranu, ali barem ne kisnemo

Starešina: Europa treba prihvatiti realnost i tražiti racionalna rješenja

Trenutačno je jedini racionalan koncept europske obrane i sigurnosti ostati pod američkim strateškim kišobranom i u kratkom roku osnažiti svoju vojno-obrambenu sposobnost. Jedini realan okvir za to i dalje je NATO, koji već ima obrambeno-sigurnosnu infrastrukturu, u kojem SAD ima vodstvo i koji je širi od Europe. Realno nije izvediva, a ni održiva, neka nova obrana EU-a s dodatnom, obrambenom EU ‘Ursulom‘. Na toj bi platformi, u sklopu NATO-a, europske države trebale započeti razgovore s Trumpom o budućemu modelu europske obrane i sigurnosti. Mnogima se ne sviđaju Trumpova narav i postupci, ali on je taj s kojim sad Europa treba naći zajednički jezik i preuzeti dodatne obveze – u interesu vlastite budućnosti. Višnja Starešina za Lider.