Sanja Modrić: Šefa Vrhovnog suda Dobronića neki bi najradije popili u čaši vode - Monitor.hr
09.04.2022. (19:00)

Šef kojeg nitko ne doživljava

Sanja Modrić: Šefa Vrhovnog suda Dobronića neki bi najradije popili u čaši vode

Jadna li mu majka, predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić dirnuo je u osinje gnijezdo. Kao prvi čovjek sudbene vlasti, zabada i gnjavi tamo gdje nije zabadao nitko od njegovih prethodnika, a bili su to Đuro Sessa, Branko Hrvatin i unatrag još niz drugih. Dio sudaca skandaliziran je njegovim zahtjevom da deklariraju svoje uhodane privatne poslove za koje neki od njih primaju goleme honorare, dakako uz solidnu državnu plaću… piše Sanja Modrić za Telegram.


Slične vijesti

Jučer (08:00)

Naznake zajedništva

Markovina: Poruke iz Normandije

Dakle, nakon što smo prethodnih nekoliko godina, kao javnost uvijek analizirali kako će Rusija u novim okolnostima proslaviti bitan joj 9. maj, tj. Dan pobjede, sada je prvi put pažnja svjetske javnosti bila uperena u to kako će zapadne zemlje proslaviti važnu godišnjicu desanta koji je konačno prelomio rat i nagovijestio potpuni slom Njemačke. A proslavila ga je značajno drukčije nego inače. Kad ostavimo po strani prigodne govore i fotografije britanske kraljevske obitelji i Sunaka, Macrona, Trudeaua te Bidena, shvatit ćemo da je 80. godišnjica Iskrcavanja u Normandiju zapravo poslužila da se osnaži zajednički stav zapada, ali primarno Europe, u otporu prema politici Rusije, tj. da se konkretno naglasi bliskost Velike Britanije i Francuske koja će igrati još veću ulogu dođe li do promjene na čelu SAD-a, koja postaje sve izvjesnija. Dragan Markovina za Peščanik.

Prekjučer (10:00)

Što kaže pogled preko Atlantika...

Starešina: U američkome predizbornom kaosu Europa je ostala bez kompasa

U slučaju Trumpove pobjede u Bijelu kuću uselit će se predsjednik osvetnik, fokusiran prije svega na unutarnjoameričke sukobe, koji će postati još intenzivniji. Usprkos očekivano povišenoj retorici ne vjerujem u drastične promjene Trumpove vanjske politike, primjerice da bi povukao SAD iz NATO-a, izručio Ukrajinu Putinu, ili, na užoj regionalnoj razini, da bi njegovu politiku odredilo političko prijateljstvo s Viktorom Orbánom ili poslovna suradnja njegova zeta s Vučićevom Srbijom. Više me zabrinjava to što u EU-u, a i Hrvatskoj, manjka političara koji znaju raditi s Trumpom kao s interesno upravljanim biznismenom i šoumenom, a ne kao s birokratom u diplomatskim rukavicama. Zato su nesporazumi i lomovi očekivani, pa i veći nego u Trumpovu prvome mandatu.

Ne može se sasvim isključiti ni Bidenovo odustajanje zbog zdravstvenih razloga i lansiranje nekog demokratskog kandidata iznenađenja. Ali čak i da se to dogodi, ostat će dojam otvorenoga političkog inženjeringa, deficitarne demokracije i instrumentaliziranog pravosuđa. A to je, uz vojnu moć, Ameriku činilo vođom zapadnoga, demokratskog svijeta. Europa je suočena sa sigurnosnim izazovima s Istoka, geopolitičkim ambicijama Kine, sve većom unutarnjom podijeljenošću zbog rusko-ukrajinskog rata i bliskoistočnih sukoba. Višnja Starešina za Lider.

Nedjelja (10:00)

Kako se toga samo nisu ranije sjetili?

Dežulović: Srpska Atina

Kad Srebrenica promeni ime, biće glupo da i akteri burne istorije Atine ostanu pod svojim “oskrnavljenim” i “oblaćenim” imenima, sa svim “etiketama što se vezuju” za njihova imena. Ratko Mladić mogao bi da bude, štajaznam, Mirko Aristid, Vujadinu Popoviću lepo bi pristajalo ime Miltijadin, Radislavu Krstiću Alkibijadislav, Zdravku Tolimiru, recimo, Temistoklimir, a Radovan Karadžić mogao bi da se zove, sad napamet govorim, David. Dobro, ajde, Dragan David.

A Srebrenica? Mesto u kojemu se prema legendama, usmenoj predaji i nekim apokrifnim rezolucijama navodno desio genocid nad Bošnjacima biće otada cilj bezbrojnih nadobudnih istraživača: hiljade arheologa amatera kopaće po Republici Diznilend u potrazi za poprištem mitskog genocida, biće ih i koji će tvrditi da Srebrenica uopšte nije u Bosni i Hercegovini i da se najverovatnije nalazila u Ruandi, a hrvatski istoričar Igor Vukić izneće dokaze da se mitska Srebrenica nalazila na Savi i da se srpski genocid nad Bošnjacima zapravo desio u Jasenovcu. Boris Dežulović za Novosti.

Petak (10:00)

Pokušaj uvlačenja u Visoka Dupeta (s obje strane Drine)

Basara: Srbnica

Evo, ja imam predlog, pa ako komisija smatra da će odgovarati, neka ga usvoji, nagradnog stana se odričem u korist NSPM. Sve što treba učiniti je sledeće: iz „Srebrenica“ treba izbaciti „e“ i „en“ i tako ćemo dobiti ime Srbnica. Em više neće biti Srebrenica, em će biti mnogo više srpska. Da pređemo na stvar. Šta je ideja promena imena Srebrenice? Motiv „skidanja ljage“ sa imena Srebrenica je još jedna u nizu manifestacija ovdašnje zaumne prakse prepravljanja istorije i njenog upodobljavanja režimskim ideologijama promenom imena ulica i gradova.

Ko još, recimo, pamti „Svetozarevo“, „Rankovićevo“, „Kardeljevo“, „Ivangrad“ i ko je u stanju da nabroji sva imena ulica Svetogorske i – apsolutnog rekordera u promenama imena – Krunske, koja je za 150-ak godina promenila čak 12 imena. Promena imena Srebrenice tek nema smisla ako je motivisana idejom bekstva od neprijatnih rezolucija i negativne svetske slave. Srebrenica nije postala ozloglašena zato što se zove Srebrenica, nego zato što je u njenoj okolini počinjen, hajde da upotrebimo ovdašnji termin, „stravičan zločin“. A zločinu se ime ne može promeniti. Svetislav Basara pojasnio.

Četvrtak (20:00)

Između teologije i politike

Vučetić: Bartulica gura Hrvatsku u kulturološko dužničko ropstvo

Nije Bartulica uzeo samo sumnjive kredite koje, da kojim slučajem nema i neke druge, javnosti nedostupne izvore financiranja, ne bi mogao otplaćivati jer ne bi imao od čega živjeti, on je, što je daleko pogubnije, odlučio ovu državu uvesti u identitetsko, političko, demokratsko, kulturološko dužničko ropstvo. O ovom dužničkom ropstvu bi Kutleša trebao govoriti, jer se ono događa pozivanjem na kršćanstvo.

Priznajem, jasno mi je zašto se Kutleša, Bartulica i ekipa zalažu da kršćanstvo postane politička kategorija, da uđe u zakone i državne institucije. Unutarcrkveno kršćanstvo ih više ne oduševljava jer je mrtvo, pokušavaju ga oživjeti u političkom području. To čine svi kršćanski aktivisti u politici – pokušavaju reanimirati mrtvo kršćanstvo. Marko Vučetić za Autograf.

Četvrtak (14:00)

Vrata širom otvorena

Šajatović: Budimo iskreni, 2023. za poslovnu je zajednicu bila dobra godina

Prošla je godina, dakle, prema osnovnim podacima iz završnih računa u prosjeku bila dobra. I to treba priznati. Ali kad se krene dublje u analizu, otkrivaju se i pukotine. Koje još ni u 2024. vjerojatno neće izazvati ozbiljnije lomove, ali u srednjem roku mogle bi poljuljati nadu u održivost dobrih godina. Pao je broj tvrtki koje su imalo investirale (s 9,4 na 9,1 posto). Broj tvrtki koje izvoze stagnira (oko 16 posto). Ali zato je u godinu dana broj tvrtki koje su uvozile povećan s 24.900 na 28.000. Vladine ekonomske politike, očito, šalju jasne signale što se više isplati.

Ne uspije li Vlada galvanizirati biznis na kvalitetan i ubrzani razvoj, za deset će godina poduzetnici i menadžeri koji danas vode biznise i imaju između četrdeset i pedeset godina sa sjetom mlađim kolegama evocirati uspomene o dobrim godinama. A mladci će s nevjericom slušati o 2022., 2023. i 2024. I čuditi se kako takva prilika nije iskorištena. Miodrag Šajatović za Lider.

Četvrtak (13:00)

Samo je jedna mama

Vojković: Vodio bi državu, a mater mu plaća račune

Hrvatski san je da dođeš iz Amerike u Hrvatsku s 22 godine, usred rata, i zaposliš se na elitnom mjestu – Ministarstvu vanjskih poslova. Onda radiš hrpu drugih poslova vezano za diplomaciju i NATO, a poslije si i poseban savjetnik lijevo orijentiranog predsjednika Ive Josipovića. Na kraju uđeš u politiku, uđeš u sabor, uvališ se u kredite, a onda ti s 54 godine mater daje lovu za platiti režije, kruh i mlijeko.

Ukratko, netko tko je u Hrvatskoj preko 30 godina, svo to vrijeme prima finu plaću kao visoko rangirani službenik, pa sveučilišni nastavnik, a zadnjih godina i državni dužnosnik, toliko je loš u upravljanju novcem da mu s 54 godine mater mora plaćati račune. U zapadnom svijetu da biste se bavili politikom birači traže od vas da pokažete da ste se iskazali u životu, morate riješiti neke egzistencijalne stvari. Morate se pokazati u poslu, koji god da je, riješiti sebi kuću, auto i ostalo što spada u neki normalni život više srednje klase razvijene zemlje svijeta. Goran Vojković za Index, a da je samo jedna mama, primijetio je i Ivo Anić za Lupigu.

02.06. (21:00)

Svaki je dan doslovno historijski

Basara: Istorijska nedelja

Oglašavati svaki dan, svaki potez i svaku odluku kao istorijsku, to znači trčati pred rudu istorije zato što je pisanje istorije – koje je nešto različito od stvarne istorije – ekskluzivno pravo sutrašnjeg dana. „Sutra“ bi trebalo da se osvrnemo na juče i da razaberemo šta je bilo istorijsko, šta banalno, šta beznačajno, šta loše, ali mi – zahvaljujući „našim posebnostima“ i aksiomu da „možemo i ono što ne možemo“ – ne radimo tako, jer bismo, ako bismo tako radili, dokonali da su naši jučerašnji dani bili ili ubistveno dosadni ili ispunjeni ubistvenim sranjima.

Takvo poimanje istorije – istorije na dan, kao stan na dan – ima vrlo loše posledice po našu istoriju i život. Svaki dan oglašavamo istorijskim da bismo zabašurili da se juče nije dogodilo ništa – ili da se dogodilo neko sranje – a da bismo stvorili privid istorijskog „kontinuiteta“, jarkim svetlom osvetljavamo istorijske dane od pre najmanje 20 godina. Svetislav Basara

31.05. (23:00)

Zakamuflirana programska mržnja

Ivančić: Showinistička farsa

Koalicija DP-a i HDZ-a ostvaruje se kao savez šovinista i showinista. Šovinisti brinu da Srbi budu protjerani iz prostora političkog odlučivanja, kad ih se već ne može protjerati iz Hrvatske, dok showinisti domišljaju kako da se šovinistički zahtjevi usvoje, a da to izgleda manje odvratno nego što uistinu jest.

Kako bismo onda, za potrebe ovoga teksta, mogli definirati politički showinizam?

Kao skup demagoških praksi i propagandnih manevara kojima se šovinizam legitimira. Showinizam je tu da uz pomoć opsjenarskih trikova ispegla i bagatelizira široki asortiman šovinističkih gadosti. Da nasilju – zasad kroz pregovarački igrokaz – osigura auru revijalne rutine i smjesti ga u sferu društvene normalnosti, tako da više nitko i ne postavlja temeljno pitanje. Viktor Ivančić za Novosti.

31.05. (19:00)

Istina kad tad izađe na vidjelo

Vučetić: Tomislav Buzov i Ivan Čavčić veći su od svih moralnih sustava

Da Dežulović prije deset godina nije napisao tekst o ovom čovjeku, njegov ljudski čin bi bio zaboravljen. Srpski nacionalisti su ubili Buzova, a hrvatski nacionalisti su ga, kao umirovljenog oficira JNA, odlučili ubiti u povijesnom smislu – htjeli su ubiti sjećanje na ovaj njegov, do krajnjih granica ljudski čin. Lažni bogovi, lažne nacije, lažni novinari, lažni vojnici, lažna ljudskost, lažne politike, lažni moral i lažna povijest ubijaju – uvijek i svugdje. Toj laži se suprotstavljaju ljudi koji ne šute.

Tomislav Buzov je bio čovjek riječi i riječ o njemu pronose ljudi istine. Takvi ljudi su veći od svake mislive vrijednosti i svakog nevidljivog boga. Oni su realizirana ljudskost. Drugi primjer realizirane ljudskosti, veće od svih bogova i svih moralnih sustava, pronalazimo u Ivanu Čavčiću, mladom čovjeku od svega 25 godina koji je, nakon smrti roditelja, preuzeo brigu o dvije maloljetne sestre. Ni on nije izabrao šutnju, nego brigu, ljubav i manifestaciju ljudskosti koju nikakva spekulativna moć nikada neće moći misliti.

Imamo ljude, uvijek ćemo ih imati, a hoćemo li biti ljudi ili bazeni lažnih iskaza o moralu ovisi o tome hoćemo li šutjeti ili ćemo, naprotiv, progovoriti cjelinom naše egzistencije, Marko Vučetić za Autograf.