Sanja Modrić: Zar vas nije sram? - Monitor.hr
26.04.2019. (16:30)

Političari i sram?

Sanja Modrić: Zar vas nije sram?

Sirota (i draga) Sanja Modrić prati Sabor mada tamo nikoga vrijednog nema, zapravo nema nikoga bilokakvog i gotovo ih uzima za ozbiljno, konkretnije još, bavi se jednom nepostojećom strankom: A onda se SDP-ovci iščuđavaju što nema popularnosti koju oni navodno zaslužuju. Pa nisu građani pali s Marsa da ne vide cijelu tu šuplju podvalu, te tipove koji sladostrasno uživaju u svojim praznim nastupima u kojima nema ni sadržaja, ni truda, a bogme ni karizmatične retorike… I treba pitati njih to što oni vječno pitaju Vladu. Zar vas nije sram? Da, vas.


Slične vijesti

Jučer (23:30)

I da se ne zove ruža isto bi mirisala...

Tomić: Škoro i Raspudić – nakalemljeni Hrvati

Raspudića i Škoru, pomislio sam jutros na Pazaru, trebalo bi nacrtati za agronomski udžbenik i pozvati nekog učenog da poljoprivrednim proizvođačima, voćarima, vinogradarima i maslinarima objasni postupak kalemljenja, cijepljenja ili navrtanja. Time se mijenja sorta loze, masline ili voćke, biljka je dolje u korijenu jedno, a gore u krošnji nešto drugo. Lako se prevariti u njezinu istinsku prirodu, piše Ante Tomić.

Jučer (17:30)

Josipa Rimac je samo posljednja u nizu

Rašeta: Život HDZ-ovaca je kao vječiti praznik, oni mogu raditi što žele

HDZ je preuzeo sve ustanove države i pretvorio život svojih članova u vječiti blagdan. Kažu da Dostojevski ovdje nikad ne bi napisao ‘Zločin i kaznu’ jer kazne za zločine nema. Na robiji je samo Sanader. Bez demontaže tog sustava nema budućnosti, a demontaže sustava nema sve do razgradnje stranačke države, u što se Hrvatska definitivno pretvorila ili, bolje reći, iz čega nikad nije ni izašla, piše Boris Rašeta.

Jučer (01:30)

I tamo onda počiste milijune

Raos: Nepravomoćno osuđeni ne mogu biti čistačice u školi, ali – mogu u Sabor

Za Sabor se ne mogu kandidirati osobe koje su bezuvjetno osuđene na više od šest mjeseci zatvora, kao i za osobe osuđene za zločine protiv čovječnosti i ljudskoga dostojanstva, za ubojstva i djela protiv službene dužnosti. S druge strane, pri zapošljavanju na razna radna mjesta, mora se priložiti potvrdu o nekažnjavanju koja dokazuje da se protiv nekoga u danom trenutku ne vodi kazneni postupak. To znači da vas već i nepravomoćna presuda može koštati potencijalnoga radnog mjesta, ali se komotno možete kandidirati za Sabor – Višeslav Raos ističe apsurd (a onda se ne bismo smjeli čuditi kakvi ljudi završe ondje, zar ne?!).

Prekjučer (20:30)

Diploma iz cenzorskog fakulteta

Viktor Ivančić: Betoniranje strahovlade

Rektor i ravnatelj, vlast i vlast, hadezeovac i hadezeovac, puni iskrenog poštovanja jedan prema drugome, utvrđuju protokol betoniranja strahovlade – i pritom bez zadrške cipelare novinarsku profesiju i njene osnovne uzuse – a ljepota prizora leži u tome što oboje ordiniraju u ustanovama u čijim je svetim spisima zlatnim slovima upisana riječ ‘autonomija‘ – osvrće se Viktor Ivančić na slučaj u kojem je zagrebački rektor sabotirao izbor dekana Filozofskog, a ravnatelj HRT-a se ispričavao jer je HRT zasmetao; i nikom ništa.

Ponedjeljak (18:00)

Politička televisa presenta

Klauški: Zoki misli da je vođa pokreta otpora, ali zapravo je HDZ-ova vreća za udaranje prije izbora

Radi se o simbiozi: Milanović se pravi da animira ljevicu i ruši neke noseće stupove HDZ-ove samovolje, a Plenković se pravi da štiti nacionalne vrijednosti, Domovinski rat, parlamentarnu demokraciju, pa čak i zakone.”… “Što smo dobili? Predsjednika koji bojkotira državne praznike i demokratske izbore, premijera koji politizira praznike i štanca afere. Očito nismo bolje ni zaslužili“, zaključuje Tomislav Klauški u sarkastičnoj kolumni za 24 sata.

Nedjelja (23:00)

Pavičić: U slučaju Josipe Rimac funkcija je bila sporedna, njena glavna titula bila je ‘utjecajna HDZ-ovka’

Kad za pedeset ili sto godina umni historičar bude istraživao kakvo je bilo hrvatsko društvo ranog 21. stoljeća, najpametnije bi mu bilo da se okani službenih izvora, državnih dokumenata i javnih ideoloških iskaza. Da bi shvatio svagdan hrvatskog društva u eri zrelog HDZ-a, najbolje bi mu bilo čitati tekstove koje je kreirao najpouzdaniji kroničar: a to je Državno odvjetništvo. Jer, upravo iz marnih proznih uradaka hrvatskih istražnih organa budući će povjesničar najbolje razumjeti mentalitet Hrvatske u zreloj epohi HDZ-a. A među takve odsječke života – odsječke koji poput munje rasvjetljuju sve – spada i ovaj kojem svjedočimo danas. U trenutku dok u medije cure okrajci afere vezane za vjetroelektranu Krš-Pađene, čovjek se ne može oteti dojmu da je u toj priči – priči o “hobotnici” Josipe Rimac – kao u kapsuli briketirana čitava Hrvatska 2020. – piše Jurica Pavičić za Jutarnji.

Nedjelja (21:00)

Kauboj Vaso otišao u zalaz s vjetrom u kosi

Sanja Modrić: Smrt mita o nezamjenjivom političkom geniju Milijanu Brkiću

Sanja Modrić

Duboka grla iz Plenkovićevog kruga tvrde da Milijan Brkić neće braniti boje HDZ-a ni na jednoj izbornoj listi. Izgleda da ga nitko živ naprosto nije predložio. Stranačko članstvo previdjelo je i Miru Kovača. Brkić je izvisio čak i u vlastitoj lokalnoj organizaciji HDZ-a, kamo se pripada valjda po mjestu stanovanja. Kad su u njegovom temeljnom ogranku Stenjevec dizali ruke da kažu koga bi sve trebalo uvrstiti na listu za Sabor, odjednom se nitko od stranačkih drugova nije mogao sjetiti dojučerašnjeg potpredsjednika HDZ-a i potpredsjednika Sabora. Kako se ono zvao? Identično je prošao i Miro Kovač. Prebrisan spužvom… – piše Sanja Modrić za Telegram.

Nedjelja (20:00)

Kim Džong Vučić

Svetislav Basara: Druga strofa

Nema praktično dana da me neki detalj iz naše takozvane stvarnosti ne podseti na scenu iz nekog filma, po pravilu – neke parodije ili nekog teškog mraka, ponekad i horora… Pa na koji film me je ovo podsetilo? Eh, na koji. Film je teška lakrdija, neće se naći među kandidatima za Oskara, zove se Intervju, a „radi se“ o dvojici američkih novinara koji su potegli u Severnu Koreju da naprave intervju sa dragim unukom, Kim Džong Unom, u čemu (bar u filmu) i uspevaju… (rez) …Druga, međutim, strofa nešto je sasvim drugo. „Hvala tebi“ – pevuši nadalje devojčica, a ja citiram po sećanju, u stvari improvizujem – „dragi, druže Un, što si genijalan kakav si/ napravio moćne interkontinentalne rakete sa nuklearnim glavama/ koje će uskoro preleteti okean i američke gradove ogrezle u kapitalističko zlo smrviti u prah i pepeo. Hvala tebi, dragi druže Un/ što ćeš nama, korejskoj socijalističkoj deci, omogućiti da u direktnom prenosu gledamo kako mozgovi, ruke i noge kapitalističke dece lete u vazduh.“ – piše i prepjevava po sjećanju Svetislav Basara za Danas. Ako niste ništa razumjeli čitajte cijeli tekst.

Nedjelja (15:00)

Država, to sam ja, stranka

Pavičić: Dan državnosti je dan kad je HDZ došao na vlast i neskriveno pokazuje što su za stranku država i državnost

Neki drugi Dan državnosti slavio bi zajedništvo, slavio bi ustavni poredak, slavio bi temeljne vrijednosti, slavio bi prihvaćanje u različitosti i vjeru u politički model koji te različitosti pomirljivo artikulira. Umjesto toga, mi imamo Dan državnosti koji je dan kad je The Stranka prvi put došla na vlast. Time se neskriveno pokazuje što za HDZ jesu i država i državnost. Država je njihovo trajno feudalno leno, posjed koji su dobili kao plijen i koji drže čvrsto u čamperama čak i u onim rijetkim, časovitim trenucima kad slučajno nisu na vlasti. Pošto je dolazak stranke na vlast ujedno i dan države, podrazumijeva se da su stranka i država neraskidivo isprepleteni. Isto kao što su neraskidivo isprepleteni stranka i nogomet, stranka i Crveni križ, stranka i Državni inspektorat, stranka i Agencija za zaštitu osobnih podataka, stranka i kliničke bolnice, stranke i kazalište, stranka i Crkva, stranka i krizni stožer. Kao što su neraskidivo povezani, eto recimo, stranka i javni RTV servis – piše Jurica Pavičić za Jutarnji.

Nedjelja (11:00)

Tko bi gori sad je doli

Ante Tomić: Prije pet godina Karamarko, Brkić i Rimac bili su zvijezde, a danas…

Jesen dvije hiljade petnaeste. HDZ se s velikim poletom sprema preuzeti vlast. Zagrnuti bijelim šalovima s natpisom “Zajedno za jaku Hrvatsku” nasmijano se grle predsjednik Tomislav Karamarko, njegov odani suradnik Milijan Brkić i nova zvijezda stranke, direktorica predizborne kampanje, lijepa provincijska gradonačelnica Josipa Rimac. Gdje god dođu, narod je na nogama. Velikim sportskim dvoranama odjekuju aplauzi i jecaji. Zaštitari jedva obuzdavaju obožavatelje koji se tiskaju da Karamarku stisnu ruku, poljube Brkića u obraz ili škaricama za nokte odrežu za djevojački spomenar uvojak Josipe Rimac – piše Ante Tomić za Jutarnji.