Špajza Sanje Modrić - Monitor.hr
23.09.2018. (23:30)

Špajza Sanje Modrić

Pet priča proteklog tjedna po izboru Sanje Modrić: Pon: Znanost za državu vrijedi deset puta manje nego Katolička crkva! Uto: Lucija sa njenih 13 kupaonica (tabloidna priča sa RTL-a), Sri: Deluzije potpuno pomahnitalog predsjednika SDP-a (i tako doooosadnog i nebitnog) Čet: Jao, ne opet taj Penava Pet: E, ovo je priča! – Lišane Ostrovičke, jedna od 428 općina u Hrvatskoj… Dakle, Novi list


19.08.2018. (22:59)

Retrovizor tjedna

Špajza Sanje Modrić

U ovom tjednu nije bilo dobrih vijesti, barem ih nema u špajzi Sanje Modrić, sve za žile rezat ili pucat si u glavu. Al ipak lakše ga je preživjet uz njeno duhovno suučesništvo: pon: umro Matteo, omraženi ministar ne prepoznaje odgovornost, uto: propali most smrti, sri: “Kustić mi je tada rekao da među klerom, »zbog načina života«, ima tridesetak posto seksualno devijantnih svećenika i da to »unutra svi znaju«”, čet: ovu nakazu ignoriramo, pet: pročelnica za smrt i tehničku kulturu.


05.08.2018. (09:52)

Five Days a Week

Špajza Sanje Modrić

Pon: Premda dalmatinskog podrijetla, bio je omiljen i slušan u svim dijelovima Hrvatske, mlatnula je predsjednica. Uto: Pavelićeve i Luburićeve kosti – hvala ne. Sri: Samouništenje SDP-a po trajanju je nadmašilo trudnoću slonice koja mlado nosi 610 dana. Čet: Reforma je, znači, generalka, a ne zamjena ulja i dvaju šarafa. Pet: Gdje mi to živimo i kakvih balvana ima među onima koji nas vode (o Opari u vezi koncerta Hladnog piva). – piše Sanja Modrić za Novi list.


Slične vijesti

Utorak (12:00)

Milijun arheologa nije primijetilo što jedan turist u slučajnoj šetnji je

Dežulović: Korana Jones i kraljevstvo Brončane lubanje

Spektakularno otkriće jedne monumentalne skulpture autora slavne njujorške jahačice, i to usred Hrvatske, istog dana kad je otkrivena karlovačka bista, ovdje nije bila nikakva senzacija. Umjesto u televizijskom dnevniku, gradskom muzeju, restauratorskoj radionici ili posebno uređenoj palači, ovaj Apoksiomen i danas je tamo gdje ga je onaj turist nekidan slučajno otkrio, zaboravljen na kamenom platou usred Gradca, malog turističkog mjesta na jugu Makarske rivijere. Šetnja je toga dana, kažu, bila dosta siromašna, nema se bog zna što u Gradcu vidjeti ni u sezoni, a kamoli 1. listopada, grupica švicarskih penzionera vidjela je tek par pizzerija i jedan štand s Modrićevim dresovima, kad se jedan od njih popeo na plato na Gradini i doviknuo kako je vidio golemi kameni obelisk i pod njim nešto nalik superheroju s plaštem, Supermanu ili Batmanu, samo bez ruku. Boris Dežulović za N1.

Ponedjeljak (20:00)

EU ostala bez K (Silvija Šesto)

Sanja Modrić: Zašto bi se Hrvatska trebala zamisliti nad slučajem austrijskog kancelara koji je pao zbog optužbi da je podmićivao medije

Vladajuća stranka, na primjer, potpuno politički kontrolira javni servis, Hrvatsku televiziju i Hrvatski radio – koji se financiraju javnim novcem i novcem od zakonski obavezne pretplate građana – i ta je sraštenost već postala tragikomična. Vlada plaća određenim medijima za vođenje okruglih stolova i tematskih konferencija na kojima glavnu riječ vode njeni ministri i državni tajnici, a onda se besmisleni stenogrami s tih skupova objavljuju nadugo i naširoko. S nekim se izdavačima novina i portala za financijsku naknadu sklapaju takozvani ”ugovori o medijskom praćenju” što je kodno ime za političku kontrolu i cenzuru. Ali nikome živome u Hrvatskoj, ni opoziciji, a ni stručnjacima s doktorskim titulama u području medija koji rade na sveučilištima, ne pada na pamet da progovori o tom tipu korupcije koji, kako kažu Austrijanci, znači manipuliranje stavovima javnosti. Da kod nas i izbije kakav jaki korupcijski skandal vezan za medije, to bi se, prvo, relativiziralo kao potpuno nebitna stvar, a, drugo, ne bi nikome od involviranih palo na pamet da da ostavku barem dok se ne podigne i ne potvrdi optužnica… piše Sanja Modrić za Telegram.

Ponedjeljak (19:00)

Zakaj ja ne volim ponedjeljak

Klauški: Lako za Zagreb. Neuspjeh, a možda i propast Možemo! bio bi poguban za kompletnu politiku

Nakon nedavnih sukoba u Holdingu, kao i tragične epizode s imenovanjem ravnatelja dječje bolnice Srebrnjak, već se govori o debaklu, katastrofi i općem neuspjehu nove političke uzdanice na ljevici. A to ne bi bila loša vijest samo za Zagreb, grad koji je uništavan desetljećima i kojemu nema spasa još godinama, već i za hrvatsku politiku u cjelini. I što ako Možemo! propadne? S njim će dobrim dijelom nestati nada da je u ovoj državi moguće stvoriti alternativu HDZ-u, koji sve više poprima dimenzije nedodirljivog Saveza komunista, kao i alternativu autodestruktivnom SDP-u. Već godinama ljudima se u Hrvatskoj gadi politika, naročito stranačka, i tek povremeno nabasaju na nekog ambicioznog – često i lažnog – proroka koji im probudi nadu i podigne očekivanja. Nakon čega slijedi još veće razočaranje i frustracija. Pa zbunjeni građani ponovno bježe u okrilje provjerenih, koliko i potrošenih opcija, ili se naprosto zatvaraju u kuće i ignoriraju izbore. Na kojima HDZ pobjeđuje… možda je samo ponedjeljak i kiša, možda poslovični pesimizam, a možda Tomislav Klauški doista vidi neumitne zakone prirode. Ipak, ne režite žile još.

Ponedjeljak (12:00)

18 plus

Basara: Best of zadnjih 10 dana

Svetislav Basara se osvježen vratio s 20-dnevnog odmora, a mi linkali na samo jednu kolumnu. Pa evo kratak pregled od 1. oktobra:

  • Mirko, pazi infarkt. Tokom dvadeset dana, koliko sam bio na odmoru, politička fantastika u Srbiji je procvetala stotinom cvetova, a iz bogate ponude moju pažnju su privukla dva psihodelična bisera… Prvi je spektakularno otkriće (neuspele) zavere za ubistvo Visokog Mesta infarktom.
  • Jutro sa Ivanom Ivanovićem. Na sajtu Nova.rs se (vrlo samouvereno) samokandidovao Ivan Ivanović, zabavljač ovdašnji… Da sam, recimo, na Visokom Mestu, podzemnim kanalima bih podržao Ivanovićevu kandidaturu, članstvu i simpatizerstvu izdao direktivu da glasa za Ivanovića, zadržao sve mehanizme moći, čestitao Ivanoviću pobedu…
  • Mindžaranje po samaru. Pa, je­bo­te, po­mi­slih, mi smo ro­đa­ci ple­me­na iz Ama­zo­ni­je. I kod nas je „pi­č­ka ti ma­te­ri­na“ na­j­če­šća pso­v­ka. S tom ra­zli­kom što – pre­t­pos­ta­vljam sam, zbog iskva­re­nos­ti du­gim bo­ra­v­kom na evro­p­skom tlu – kod nas mi­n­dža ma­te­ri­na ni­je smr­t­na uvre­da, u stva­ri uo­p­šte ni­je uvre­da, pre je uzre­či­ca, po­ne­kad i izraz brat­ske na­klo­nos­ti, kao u si­tua­ci­ja­ma kad pa­j­taš po­sle du­žeg vre­me­na sre­t­ne pa­j­ta­ša pa mu sav oza­ren ka­že: „Pa, gde si, bre, pi­č­ka ti ma­te­ri­na.“
  • Opet u pm. A u PM. Pojma nemadoh da će visoko mindžaranje i priključenija prerasti u mini-serijal, ali namesti se tako. Pokleknuh pod težinom teme. Umal me ne ubi preteška reč. Moram progovoriti još neku na temu treba li psovati javno ili ne, makar progovorio na dupe. Evo šta dupe kaže. Decidirano – njet.
  • Šesti oktobar. Šta je to trebalo da se dogodi šestog oktobra 2000? Navodno je trebalo pritisnuti komandu delete – ili još bolje formatizovati disk – izbrisati 160 godina teških brljotina i instalirati novi operativni društveni sistem, najbolje onaj iz Zemlje Dembelije.
  • Sedmi oktobar. krenem sa Slavišom Lekićem u srbski Prezidencijalni konak da za magazin Status uradim dogovoreni intervju sa JexS-om Tadićem, koji je tada bio na vrhuncu polne i političke moći i došavši pred sporedni ulaz, shvatih da nema bitne razlike između sedišta srpskog predsednika u centru Beograda i zadružnog doma u Donjim Pičkovcima.
  • Dupe se dupetom izbija. Kakva koincidencija, možda čak i sinhronicitet.
Ponedjeljak (09:00)

Ima li života bez Facebooka? O, da! Tek tad počinje.

Andrea Andrassy: Zamisli da nestane Facebook. Žene bi zaustavljale druge žene na cesti i ispitivale “gdje si kupila čizme?”

Ja sam za vrijeme stajanja svijeta sjedila – izvan stana, što je za mene relativno neuobičajena situacija. Inače sam navečer uvijek doma, sjedim na kauču i gledam serije – kad kažem “gledam”, mislim malo gledam, malo slušam dok gledam što ima na Facebooku. Nisam ponosna na to, ali ne znam kad sam zadnji put pogledala seriju ili film bez da sam napravila pauzu za društvene mreže ili dopisivanje. Iako, s jedne strane mi je to čak i dobro – malo gledam, malo se “družim” s ljudima, a nekad tako i “štedim” seriju koja mi se jako sviđa. O seriji Squid game možemo neki drugi put – iako ni ne moramo, meni je sablasno dosadna, šablonski napisana i predvidiva i jedva sam čekala da prestane… piše Andrea Andrassy o najvećoj društvenoj katastrofi (ili baš suprotno od toga) koja se desila prošli tjedan. A o tome i u Aktualcu Foruma.

Nedjelja (21:00)

Nema kraja revizionizmu

Tomislav Marković: Orden svetog Save za šefa Miloševićeve propagande

O navedenom uručenju odličja kolumnist piše: Novinarski profesionalizam i Milorad Vučelić ne mogu se upotrebiti u istoj rečenici, jer nema suprotnijih pojmova i pojava na zemlji. Teško je proceniti kada je to Vučelić bio odaniji novinarskom profesionalizmu: kao direktor Radio-televizije Novi Sad 1991/92. ili kao direktor Radio-televizije Srbije u periodu od 1992. do 1995. godine. Na obe funkcije bavio se istim poslom koji nema veze sa novinarstvom – ratnim huškanjem i ratnom propagandom za račun režima balkanskog kasapina. RTS je pretvorio u TV Bastilju koja je svoja otrovna propagandna zračenja ispuštala svakog Božjeg dana. Piše Tomislav Marković za Al Jazeeru

Nedjelja (16:00)

Preporuka od vječnog satirika

Basara: Traktat o Tomi

Svoju recenziju filma “Toma” koji čini se ima odlične odjeke u publike kolumnist je sročio u riječi: Ima možda i dve nedelje otkako sam odgledao film „Toma“, ali sam strpljivo čekao da se potrevi neka tmurna subota, dan za kulturu, posle koje će osvanuti tmurna nedelja, najtužniji dan, pa da tek onda napišem amatersku recenziju filma. Po mom amaterskom, filmofilskom mišljenju, „Toma“ je najkompletniji srpski film „ikada“, što rekle novindžije. Jeste to tzv. bioskopski film – dakle film snimljen s namerom da bude masovno gledan – ali to je film koji je gledan (i koji će biti gledan) s jakim razlogom – pride i sa uživanjem – što u Srbiji nije uvek slučaj. Piše Svetislav Basara za Kurir

Nedjelja (14:00)

Koji je bog ispravan

Jergović: Smrt dječaka čiji roditelji nisu vjerovali u zdrav razum i medicinu

Dimnjačaru i njegovoj ženi umro je sin, jer ga nisu na vrijeme odveli liječniku. Možda je doista za to kriva fatalno i fanatično protumačena vjera u Višnu. To svakako može biti, kao što je bivalo, i svakodnevno biva, da poklonici Boga jedinoga, katolici, pravoslavni i muslimani zanemaruju razum i medicinu. Pa nije li upravo tog dana dok smo nesretne roditelje gledali u lisicama neki pomahnitali katolički pop ispred zagrebačkog Rebra predvodio demonstracije protiv cijepljenja i testiranja na covid-19, kako medicinskih radnika, tako i svih ostalih? Mislite da to nije usporedivo s time što dvoje vaišnavista nisu dijete odveli liječniku? U medicinu se, kao u najuzvišeniji ljudskom pameću stvoreni izraz zdravog razuma, pouzdajemo, ili se u medicinu ne pouzdajemo, nego vjerujemo isključivo u Boga, koji kod nekih nastanjuje i teorije zavjere, pa se bori protiv Billa Gatesa, komunista, Židova i masona. To što je nekim nesretnim ljudima umro dječak, jer su oni zanemarili medicinu, samo je jedna od krajnjih konsekvenci društva koje se odriče razuma. Piše Miljenko Jergović

09.10. (21:00)

U takvoj instituciji zasigurno ne prebiva Bog

Vučetić: Kukavička šutnja koja izdaje silovanu djecu

Podatak koji je ovih dana objavljen, a odnosi se na sustavno seksualno zlostavljanje djece od strane francuskog klera u zadnjih 70 godina, skandalizira i traumatizira svakog tko pripada ljudskom svijetu. Oko 216.000 djece, prema trenutno dostupnim podacima, a procjena je da bi se broj mogao popeti i do 330.000 djece, bilo je seksualno zlostavljano od onih koji su trebali govoriti o ljubavi, dobroti, sreći i miru. Čovjek nije onaj tko govori o ljubavi, dobroti, sreći i miru, nego je čovjek onaj tko ima iskustvo, ljubavi, dobrote, sreće i mira. Ovaj svijet je prepun spodoba koje govore o nečemu o čemu nemaju iskustva. Takve spodobe su u Francuskoj govorile o Bogu kako bi se mogle okomiti na djecu. No ove spodobe nisu bile same i nezaštićene. Institucija kojoj su ovi seksualni predatori pripadali znala je za njihovu praksu i za njihove namjere. Zato ih je podržavala i štitila. Marko Vučetić za Autograf.

09.10. (18:00)

Dobro došli u doba istodobnosti

Kakva je sličnost poskupljenja Podravkinih ulaznih troškova i pada Zuckerbergovih servisa

Osim s nestašicom sirovina i repromaterijala, poremećajem u dobavnim lancima s Dalekog istoka te nedostatkom radne snage, svijet se danas suočava sa svim mogućim poskupljenjima istodobno – ambalaže, prijevoza i poljoprivrednih sirovina. Ako je ‘sirovinska istodobnost’ koju spominje Martina Dalić slučaj, a pad Zuckerbergovih servisa koincidencija, čekamo treću nepogodu koja bi tu istodobnost digla na razinu tendencije. Strah me da bi to mogla biti neka nova pandemija, koja bi se mogla proširiti svijetom neslućenom brzinom, ili neuspjelo isprobavanje novog oružja sposobnog da izbriše cijeli svijet u jednom trenutku. No, i bez takvih katastrofičnih predviđanja moramo osvijestiti da danas svatko mora igrati znatno više istodobnih utakmica, i u životu, a posebno u biznisu. Goran Litvan za Lider.