Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Doktoru znanosti neće imati tko da piše
Starešina: Čuđenje i razočaranje doktora Banožića nije teško razumjeti
Doktor Banožić dovoljno je duboko klijentelistički umrežen da znade kako u povlaštenoj hrvatskoj političkoj i društvenoj kasti ima mnogo sličnih, a moguće i lošijih doktora od njega. Zato ne čudi da se doktor Banožić pita zašto baš njega razotkrivaju među tolikima. Od 2014. do 2022. u Hrvatskoj je priznato čak 1088 diploma s različitih, mahom privatnih sveučilišta iz BiH i Srbije i to po brzom postupku. Ni sličnom onom mrcvarenju koje su u 1990.-ima u postupku nostrifikacije diploma prolazili mladi hrvatski povratnici, diplomandi s tamo nekih pariških Sorbonnea. U sljedećem koraku više neće biti glupi oni koji padaju razrede i stječu doktorate po benzinskim crpkama, već oni koji ne znaju kupiti diplomu i osvojiti ‘poziciju‘. U tom sustavu doktor Banožić jednom će i postati profesor. Ali komu? Zbog takvih doktora i takvog sustava su oni koji vrijede otišli. Odlaze. I otići će. Višnja Starešina za Lider.
