Starešina: Zašto Viktor Orbán može bez kazne činiti ono što drugi ne mogu? - Monitor.hr
26.09. (18:00)

Zato što može

Starešina: Zašto Viktor Orbán može bez kazne činiti ono što drugi ne mogu?

Nakon ruske invazije na Ukrajinu Orbán je započeo svoj prvi geopolitički sukob, i to ni više ni manje nego sa SAD-om. Početno suzdržano oponiranje prošli se tjedan zaoštrilo kad je napao Ameriku da pretvara ‘lokalni slavenski sukob‘ u globalni rat samo zato da bi oslabila Europu. No ta velika kaznena prijetnja trajala je otprilike dva dana. Orbán jest jedini istinski državni lider u aktualnoj europskoj političkoj nomenklaturi koja se danas sastoji od političkih vršitelja dužnosti kreiranih po mjeri postmodernih država i EU. Postao je istinski lider mimo planova političkog mainstreama. Zahvaljujući izoštrenu političkom instinktu prepoznavao je političke prilike i iskoristio ih maksimalno za ostvarenje svojih ciljeva. No osjetio je i kad se treba suprotstaviti tom mainstreamu, koji ga je politički oblikovao, da bi ojačao vlastiti leadership i mađarske interese onakve kakve ih on vidi. A Orbán vidi mađarske interese u obnovi utjecaja staroga Ugarskog Kraljevstva. Višnja Starešina za Lider.


Slične vijesti

Danas (14:00)

Napumpavanje svoje svemoći

Lovrić: Razvaljivanje Ustava

Po volji da zanemare i praktično demontiraju ustavne odredbe, predsjednik i premijer pokazuju veliku sličnost. Razlika je u tome da su Milanovićevi sudari s Ustavom neslavno završavali, dok je Plenković politički profitirao. Prvi nije uspio da se izbor šefa Vrhovnog suda provede po njegovu scenariju, od opstrukcije prijema Finske i Švedske u NATO sam je na koncu morao odustati. Drugi je uspio da rasklimavanjem ustavnih ograničenja svoju poziciju nabilda do kancelarskih dimenzija. Možda i više od toga. Nakon svojedobnog raskidanja koalicije s Mostom, novu je vladu formirao bez izbora, u ustavno diskutabilnom procesu. U epidemiji korone ljudska je prava ograničavao i suspendirao mimo predviđene dvotrećinske većine u Saboru. Andrej Plenković uradio je sve da rat u Ukrajini pretvori u unutarnjopolitičko pitanje. Jelena Lovrić za Nacional.

Jučer (09:00)

Ljudi, Terminator vam nije zamišljen kao dokumentarac

Šajatović: Umjetna inteligencija – Zadivljujući i zastrašujući ChatGPT

Tekst vrlo sličan onomu što ga može napisati čovjek rezultat je najnovijeg izdanja tehnologije Generative Pre-trained Transformer​. Koliko god je riječ o nekoj vrsti beta-verzije, sposobnost, ako treba i pisanja pjesme o nekoj izdavačkoj kući, ostavlja bez daha. Bez obzira i na bizarne pogreške. Ako se stvari s umjetnom inteligencijom nastave razvijati ovom brzinom i u ovome smjeru, to znači drastične promjene u mnogim dijelovima ljudskih aktivnosti. Izazov koji je, primjerice, pisano novinarstvo dobilo pojavom interneta dječja je igrica u odnosu na cunami koji dolazi. Na udaru neće biti samo novinari nego, kako se čini, i vojska do sada nedodirljivih programera. U Danskoj već djeluje Sintetička stranka, kojoj je ‘vođa‘ Leader Lars, oblik umjetne inteligencije programiran na politikama danskih malenih, rubnih stranaka. Miodrag Šajatović za Lider.

01.12. (12:00)

Fasada drži, a temelji klize

Šajatović: Premijer obnavlja krov, zanemario prizemlje i podrum

Predsjednik Vlade Andrej Plenković uporno svaki svoj javni nastup počinje nabrajanjem što je sve njegova vlada do sada učinila. Nabrajanje traje od pet do deset minuta. U dijelu javnosti to ne izaziva negativne reakcije, ali moglo bi se reći da je za veći dio opće javnosti takvo nabrajanje iritantno. U svojim uvodnim opservacijama predsjednik Vlade ne iznosi neistine. Zajedničko je svemu navedenom da je riječ o stvaranju infrastrukture u širem smislu riječi koja bi trebala blagotvorno djelovati na nacionalnu ekonomiju. O krovu koji bi trebao osiguravati da geostrateške i ekonomske oluje ne pogode one koji žive i rade u zamišljenoj zgradi. Tu, međutim, nastaju nevolje. Blagodati investicijskog rejtinga, EU fondova, eura i Schengena osjećaju uglavnom oni koji su bliže krovu, na višim katovima. Miodrag Šajatović za Lider.

30.11. (21:00)

V megli, zgubleni

Klauški: Oporba ne odlučuje između Ukrajine i Rusije, već između tima Plenković i tima Milanović

Lijeva oporba ima veliki problem. Mora slijediti Milanovića, ali se ne slaže s njegovim stavovima. Treba rušiti Plenkovića s kojim prečesto dijeli stavove. Tako je sada i u raspravi o obuci ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj. Stvari bi u Hrvatskom saboru bile mnogo jednostavnije da se radi o izboru između Ukrajine i Rusije. I oporba se s time jutros nosila kako je znala: neki su oportunistički pobjegli od rasprave, poput Mosta, neki su očajnički tražili alternativne formulacije, poput Možemo!, neki su uporno tvrdili da su protiv HDZ-a, ali za Ukrajinu, poput Suverenista. Pritom je ponovno Ustav bio kolateralna žrtva političkih natezanja i manipulacija. Svatko se za njega hvata kad mu to odgovara, ignorira ga kad mu smeta. I Ustav je bio paravan iza kojeg je oporba željela sakriti svoju izgubljenost u odlučivanju između Plenkovića i Milanovića, više nego između Ukrajine i Rusije… piše Tomislav Klauški za 24 sata o problemu nerazmišljanja vlastitom glavom.

30.11. (08:00)

Sad ću da ti mešam genetski materijal

Basara: Degenetičari

Prejaka reč nekog ubije, nekog ojača. Boškić Obradović spada među ove druge… Nacionalizam Boškićevih prethodnika na poslu odbrane svega što je srpsko od svega što nije srpsko, Ćosić i Šešelj – koji su takođe počeli kao ekspres-lonci, prešli u fazu ekspres-lokomotive, pa završili kao džezve – bio je (i ostao) striktno politički. Boškić je otišao korak dalje i upustio se u biološki nacionalizam. Najavljenu vantelesnu oplodnju – umal, grešna mi duša, ne napisah osemenjavanje – srpskih nerotkinja o trošku države Srpski pokret Dveri, sa Obradovićem na čelu, dočekao je na krv i nož. Najpre su u priopćenju za javnost osporili Visokom Mestu ustavno pravo da se bavi poslovima oplodnje, jer da nije „stručan“, a onda su, kao valjda stručni podastrli rezultate dverjanskih (de)genitčkih istraživanja, citiram: “Ako znamo da se prilikom svake oplodnje” – zašto ne jebačine (prim. S. B.) – “meša genetski materijal oca, postavlja se pitanje genetičkog materijala uvezenog od nepoznatog donora, što može uticati na promenu genoma budućih generacija.” Krv ti jebem, šta drugo reći, mada bi neki cinik mogao reći da bi uvozni genetički materijal možda i popravio stvar jer se dosadašnji srpski genom i nije baš nešto pokazao… komentira zbivanja u podnožju doktor svemira Svetislav Basara sa svog mudrog brda. Usput, tu je i raniji osvrt na utakmicu Srbije i Brazila.

28.11. (18:00)

Povratak otpisanih

Jergović: Kratka povijest čuda na svjetskim prvenstvima

Najveće čudo u toj povijesti, s kojim i započinje era čudesa na svjetskim prvenstvima, zbilo se 1954. u Švicarskoj. Nikad u povijesti nogometne igre nije na zeleni teren istrčala moralno-politički problematičnija i u svakom pogledu poraženija i poniženija ekipa od te Njemačke iz 1954, koja u to vrijeme i nije bila najdobrodošlija. Pritom, bili su jaki kao zemlja! Nijemci i Madžari našli su se 1954. u istoj skupini, igralo se drugo kolo, i Herberger je na Madžarsku poslao rezervnu ekipu. Računao je da tu utakmicu ne može pobijediti. Igralo se po kiši, usred nekoga mitskog blata, najvećeg blata u sveukupnoj povijesti svjetskih prvenstava, i Madžari su u tom blatu masakrirali Nijemce nečuvenim rezultatom 8:3. No, to ih nije demotiviralo, a dogurali su čak do finala gdje su se susreli – upravo s Madžarima. Ostalo je povijest, prisjeća se Miljenko Jergović.

28.11. (11:00)

Sjedenje na dvije stolice

Starešina: Zbog dubine svojih ruskih veza Austrija danas ima baš ozbiljan problem

Pokušaj austrijskog ministra unutarnjih poslova Gerharda Karnera da zaustavi – ili barem da na razini EU problematizira – širenje šengenskog prostora (i) na Hrvatsku trajao je jedva pet dana. Tehnička priprema Hrvatske za Schengen u uvjetima sve veće migrantske krize bila je toliko dugotrajan i kompleksan projekt, ne samo hrvatski već i europski, da je austrijski ministar unutarnjih poslova s njime morao biti upoznat mnogo prije završnice. Razlog bi mogli biti problemi s kojima se Austrija danas suočava zbog svoje duboke uključenosti u ruske poslove u Europi. Klupko se, barem u javnom prostoru, počelo odmotavati nakon što je ljetos otkriveno da obavještajac austrijske unutarnje obavještajne agencije Egisto Ott nije samo špijunirao za Ruse, već je zajedno sa suradnicima planirao reformirati obavještajnu službu austrijskog ministarstva vanjskih poslova. Višnja Starešina za Lider.

25.11. (19:00)

Što je previše, previše je

Hrvatska glazba i regija (5. dio) – inflacija vrijednosti nagrada

Za glazbenu scenu je važnije da postoji uhodana i organizirana infrastruktura za njeno predstavljanje, tj. dobra mreža distribucije glazbe i mogućnost koncertne aktivnosti u cijeloj zemlji. Nekadašnji problem distribucije glazbe riješili su internetski servisi – gdje ima signala, tamo je dostupna i sva glazba ovog svijeta. No klupska mreža je sasvim drugi par rukava. Situacija je već desetljećima na terenu nesređena, neujednačena i jednako riskantna i promotorima i glazbenicima. S druge strane u međuvremenu se pored Porina namnožio sijaset raznih nagrada posebno pod kapom struke, kao da učestalost njihovih dodjeljivanja može riješiti konkretne probleme na terenu. U stvari, samo se stvara efekt Potemkinovog sela, kao što i ta inflacija nagrada devalvira njihovu vrijednost koja bi u sređenijim uvjetima mogla imati nekakvog efekta, kaže Zoran Stajčić u petoj epizodi svoje analize domaće glazbe i scene za Ravno do dna.

25.11. (18:00)

Mudre misli

Vučetić: U neslobodnom društvu slobodni pojedinci ulaze u bitke koje moraju izgubiti

Jean-Paul Sartre je slobodu poimao kao svojevrstan ”rez ništavila”, odnosno mogućnost da se čovjek odijeli od vlastite prošlosti koja bi ga uvjetovala da nešto mora činiti. Da nema ”reza ništavila” djelovali bismo, potpuno bezlično, kao puki element u uzročno-posljedičnom lancu. Ako nas prošlost uvjetuje u donošenju odluka, onda odluke ne donosimo mi, nego naša prošlost. Bez ”reza ništavila” nismo slobodni, osuđeni smo na bezličnost zarobljenika prošlosti u besmislenoj sadašnjosti. Koji, naime, smisao ima sadašnjost koja je kontrolirana opunomoćenica prošlosti? Nikakav. Budući da je sloboda dislokacija iz dominantnog uzročno-posljedičnog lanca, svi slobodni pojedinci računaju s time da ih neslobodna većina nikada neće prihvatiti jer to ni ne može. Marko Vučetić za Autograf.

25.11. (12:00)

Skretanje ekonomski udesno

SDP – propast od stranke: Znaju li na Iblerovom trgu što je to socijaldemokracija?

Brojevi sad izgledaju tako da SDP od HDZ-a dijeli punih 10 postotaka. Proboj famozne psihološke granice istodobno se bilježi u suprotnom smjeru, prema trećem u poretku. Više uvaženih predstavnika SDP-a, na primjer, izjašnjavalo se u posljednje vrijeme o porezu na ekstraprofit. nače, ova se zemlja diči razmjerno veoma regresivnim porezom, tj. nepoštenim spram najširih slojeva. Krasi nas izuzetno visok PDV, namet koji potonje najviše pogađa, te podjednako izniman porez na dobit, ali u obratnom smjeru. Kraće rečeno, ovdje se naglašeno povlađuje kapitalu, na štetu rada i socijale. A brana tome, u tradiciji zapadnog političkog kruga, imala bi biti socijaldemokracija. No, oni tvrde kako vlada ne može tako opterećivati poduzetnike i očekivati da će oni biti u stanju isplatiti plaće svojim radnicima. Lupiga