Stotinu godina nakon što su požurili u Beograd, Hrvatima je romantični ideal - Austro-ugarska monarhija - Monitor.hr
16.11.2018. (17:08)

Predsjedničina štikla

Stotinu godina nakon što su požurili u Beograd, Hrvatima je romantični ideal – Austro-ugarska monarhija

Boris Dežulović: “Nakon završetka Prvog svjetskog rata za Hrvate nema više ničega, razjapila se u njihovoj povjesnici golema crna rupa o kojoj znaju manje nego o ranosrednjovjekovnoj Tomislavovoj Hrvatskoj. Više Hrvati čitaju Konstantina Porfirogeneta nego Miroslava Krležu, svakako mu više vjeruju, pa danas nitko ne zna niti se pita zašto su, recimo, Splićani 20. studenoga 1918. onako oduševljeno dočekali srpsku vojsku pod vodstvom majora Stojana Trnokopovića, i zašto se, primjerice, Alojzije Stepinac tih dana kao dobrovoljac prijavio u Jugoslavensku legiju, pa otišao na Solunski front i vratio iz Srbije kao potporučnik kraljevske vojske. Stotinu godina nakon što su vođeni romantičnim idealizmom poput gusaka u magli požurili u Beograd, 2018. godine Hrvatima je romantični ideal – Austro-ugarska monarhija.” N1


Slične vijesti

Danas (10:33)

Nema problema

Dežulović: Učenje Njemačka o veličanstveno uspjeh košarkaški klub Jugoplastika

Boris Dežulović o Adidas reklami: Ono s čim imam problem nema veze s marketingom njemačke korporacije, već više sa splitskim i hrvatskim, hm, automarketingom. Ovdje, naime, nisu popizdili na kazahstanski pristup Splitu i Hrvatskoj, nisu popizdili ni na stereotip zapuštenog, izbrijanog mužjaka, ni na njegov jagshemash ‘nema problema’, ni na njegov jagshemash ‘u pičku materinu’, već na Paška kao basketbaliju koji jede ćevape s ajvarom.

Subota (09:30)

Umro sam, al' sam živ

Pravoslavlje u Tenesiju

Neću reći da je sistematsko i dobro isplanirano uništavanje novinarske profesije u Srbiji konačno dalo rezultata ili pokazalo posledice: rezultate je, naime, dalo još pre trideset godina, a posledice pokazalo za vreme poslednjih balkanskih ratova. Ovde je reč o nečem potpuno drugom. Da, trećem, ja se izvinjavam: o temeljitom i potpunom redefinisanju novinarstva kao takvog. Teoriju je iznela sama gospođica Jovana, objašnjavajući sutradan u sopstvenoj emisiji i svoga “protojereja-staforda”, ali i “Njegovu svetlost” koleginice Biljane i ostale dragulje postirinejskog jezičnog haosa: “Ko radi taj i greši”, autoritativno kaže Jovana. “Kad neko mnogo greši, znači da mnogo radi.” Piše Boris Dežulović za Novosti

25.11. (00:30)

Kolumna sjećanja

Dežulović: Ubojstvo iz nehata s predumišljajem

Ovako odoka, kao epidemiološki laik, vidim samo dva moguća objašnjenja: ili je katastrofalni porast zaraženih i umrlih izravni rezultat Vladine relaksacije epidemioloških mjera za protokolarne i svečane potrebe „određene situacije“ u Vukovaru, ili nema nikakve veze s tim… U ovom trenutku, dakle ili će biti raspisani izvanredni izbori, a predsjednik Vlade Andrej Plenković i članovi Nacionalnog stožera Civilne zaštite završiti na sudu, ili ćemo opet svi u noćne klubove, kafiće, restorane, konobe i kina, na koncerte, utakmice, kazališne predstave i ostale one, kako se zovu, „određene situacije“osvrće se Boris Dežulović na dvostruka mjerila vlasti.

20.11. (21:30)

Zločesti brat blizanac

Dežulović: Disko Ntinuitet

Volio bih biti u sudnici kad predsjednik HČDZ-a Andrej Plenković bude objašnjavao časnom sudu kako njemu i njegovoj stranci ne pada na pamet platiti osamnaest milijuna kuna, jer je njegov HDZ jedan sasvim drugi HDZ. Da ga čujem kako će i na sudu kurčevito reći: No way! Džabe odvjetnicima Čedi Prodanoviću i Jadranki Sloković svi pravni fakulteti, debele knjige i golemo iskustvo, da je bilo Plenkovićeve pameti, već na prvom ročištu, kad ga je sutkinja pitala: Jeste li vi Ivo Sanader?, trebao je samo reći: No way, ja sam drugi Ivo Sanader, piše Boris Dežulović.

13.11. (23:30)

Ozbiljna situacija i određena situacija

Dežulović: Živjela određena situacija!

Postoje određene situacije, svi znamo što je Vukovar, izjavila je dr. Markotić. Naravno da znamo. Grad na sjeveroistoku Republike Hrvatske, najveća hrvatska luka na Dunavu, gospodarsko, kulturno i administrativno sjedište Vukovarsko-srijemske županije, ali kakve to ima veze sa svjetskom pandemijom Covida-19? Zagreb je, metnimo, gospodarsko, kulturno i administrativno sjedište cijele Republike Hrvatske, pa su inspektori svejedno na koncertu Pipsa u Muzeju suvremene umjetnosti brojali posjetitelje i odrezali organizatoru trideset somova kazne, piše Boris Dežulović.

11.11. (00:30)

Dežulović: Kako sam postala sestra Lujza

Samostani u Hrvatskoj neka su vrsta programa za zaštitu svjedoka. Crkva u Hrvata jedina je institucija jača od Ministarstva financija, Porezne uprave, Fine, odvjetničkog ureda Hanžeković i B2 Kapitala, svejedno jesi li ostao dužan stotinjak kuna ili poubijao stotinjak civila, žena i djece: samo se pojaviš na vratima s preporukom svog župnika, ostaviš na porti odjeću, dokumente i cijeli svoj prethodni civilni život, i već od sutra de facto više ne postojiš, sada si časna sestra Janja, klanjateljica Euharistijskog Srca Isusova – predlaže Boris Dežulović rješenje za probleme oko dugova, kriminala ili čega već.

07.11. (19:30)

Kolumna šampiona

Dežulović: Ono kad su Wolvesi Stana Cullisa i Hajduk braće Matošić bili “prvaci svijeta”

Boris Dežulović u novom tekstu za Telesport ponovno odlazi u prošlost i početak Lige prvaka: Zašto Wolverhampton Wanderersi i splitski Hajduk nisu mogli igrati prvi Kup prvaka? Možda zato što Hanot i puritanci iz L’Equipea nisu voljeli ratnički Cullisov kick and rush proleterskog Black Countryja, kojega su u Engleskoj podrugljivo zvali ‘Popaj-nogomet’, a možda i zato što su ih se bojali? Možda i zato što je Bearina i Vukasova Jugoslavija te godine izbacila Francusku sa Svjetskog prvenstva u Švicarskoj, pa u Kupu prvaka nisu željeli najjačeg jugoslavenskog predstavnika?

07.11. (13:30)

Turbo-treš je mila majka

Dežulović: Danilo Kič

Boris Dežulović u Novostima se osvće na iluziju iluzije, i to loše napravljenu, a što to točno znači morat ćemo sami smisliti: Danilo Kiš u studiju Pink televizije, usred ‘Ami Dži šoua’ – ništa subverzivnije srpska alternativna scena nije videla još otkako je Aleksandar Vučić na Vračaru otkrio spomenik Kišovu drugu Borislavu Pekiću… Stao sam i sopstvenim očima ne verovao.

06.11. (20:30)

HTV stvarnost

Dežulović: Bitka za vukovarski Vodotoranj

Boris Dežulović za N1: Ako je vjerovati slavnoj Hrvatskoj televiziji, ako se ono čega nije bilo na HRT-u zaista nije ni dogodilo – ako je dakle svečano otvaranje vukovarskog Vodotornja zaista bilo ranije snimljeno, dakle namješteno, režirano i montirano – je li onda ranije snimljen, namješten, režiran i montiran bio i pad Vukovara 1991.? Ili je možda ranije snimljeno, namješteno, režirano i montirano bilo povijesno potpisivanje Erdutskog sporazuma, mirna reintegracija Hrvatskog Podunavlja i vraćanje Vukovara u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske?

30.10. (15:30)

Lockdown komentara

Dežulović: Dobro jutro, kolege

Ne postoji zakonska, profesionalna ni uopće ikakva druga obaveza izdavača i urednika da objavljuju komentare ispod tekstova na internetskim portalima. Komentare pod svoje tekstove ne samo da posve dobrovoljno, pri zdravoj pameti omogućuju, dopuštaju i objavljuju, već ih i ustrajno potiču. To je sve. Za govor mržnje u anonimnim ili neanonimnim komentarima na portalima odgovorni su samo i isključivo vlasnici i urednici tih portala. Ne krivi, već odgovorni, piše Boris Dežulović o akciji HND-a.