Tidal Pull - Kad imamo mirne glave: 'Ti znaš da volim kad o tebi ružno govore' - Monitor.hr
12.04. (18:00)

Dečki sviraju i to je jedino bitno

Tidal Pull – Kad imamo mirne glave: ‘Ti znaš da volim kad o tebi ružno govore’

Pjesme su jednostavne i točne, uopće ne vijugaju tražeći strategiju, usmjerene su na cjelokupnu vizuru današnjice, te ne treba u njima tražiti posebnost osim što su odlično napravljene i odsvirane po starim šablonima spomenute, studentske rock škole gdje su i tekstovi nešto značili, Tidal Pull se vrte u vlastitoj melodramatici bez ijednog borbenog, nadobudnog i iole važnog stava oko budućih hrvatskih izbora, odnosno, njima osim ljubavi i emocija ništa drugo nije važno. Ali, ništa zato. Ne treba svaki alter/ indie bend i izvođač trubiti oko egzistencije, frustracije i depresije. Previše je toga negativnog i lošeg u stvarnom životu, valja se ponekad i romantično opuštati i guštati premda se i ovdje nađe poneki stih ‘volim kada o tebi ružno govore’. Terapija

 


Slične vijesti

Jučer (22:00)

Zavodljiva i pomalo psihodelična

Dua Lipa – Radical Optimism: Album ljeta 2024.

Umjesto psihodeličnog funka, dobili smo relativno standardni i sigurni ispolirani pop album koji je sasvim prikladan i zapravo dosljedan s umjetničkim identitetom kakav ima Dua Lipa. Sastoji se od 11 pjesama i ima trajanje od samo 36 minuta. S obzirom na trenutno stanje glazbene industrije, u kojem je norma objavljivati više glazbe koja je niže kvalitete (kako sam opet došao do Taylor Swift?), ovo je zapravo dobar indikator za jednu klasičnu izjavu – kratko, ali slatko. S obzirom na to da je slatkoća glavna snaga pop glazbe, znači li to da su se u ovom albumu uistinu zvijezde posložile i dale nam jedan od boljih pop albuma godine? Odgovor je isto tako kratak i jednostavan – da, kažu na Muzici.

Četvrtak (19:00)

Obzervacija društva iz ugode naslonjača

Ivan Grobenski – Kink: Logičan nasljednik “Apocalipsticka”

Apocalipstick” je bio mješavina soula i funka na jedan vrlo pitki način za koji smo u takvom formatu mogli očekivati da trešti s mnogih radio stanica (kad bi one obraćale pažnju na izvođače mlađe od 50 godina), a ovaj je logični sljedbenik jer su tu ubačeni elementi ponajprije r&b-ja, te u nešto manjoj mjeri toliko otpjevanog rapa. S obzirom na to da je najavljen kao rap album, očekivao sam da će Groba ubit repanjem, a kad ono, većina pjesama je lijepo otpjevana ili odrecitirana (nešto tipa Baxter Dury) i tek povremeno reperski ‘zagrebe’. Ovo jest najhrabriji album do sad, baš kao što su to svojevremeno bili “Siromahi i lazari” i “Apocalipstick”, te pokazuje da je njegova ‘luda glava’ spremna na sve, samo da se ne dočepa slave jer je već dugo vremena jasno da glazbu ne radi za publiku ili kritiku, već za sebe i svoju zadovoljštinu. Muzika

Utorak (16:00)

Stari zvuk, nove stvari

A Certain Ratio – It All Comes Down To This: Stari veterani, post-punk underground marginalci u svom najboljem izdanju

Kad se samo razmotri s kojim suvremenicima su dijelili scenu, prije svega Joy Division, The Fall, Gang Of Four, Talking Heads, Siouxsie And The Banshees, Echo And The Bunnymen, The Pop Group, Japan, Wire… od kojih su gotovo svi upokojeni, a neki odavno neaktivni, ovaj album je nevjerojatna kompresija krajnjeg maksimuma izvrsnosti zadržavajući odanu predanost svome stilu koji se izuzev moderne produkcije i ponekih inovacija praktički ništa u korijenu nije promijenio uporno i dosljedno nastavljajući dalje bez obzira na komercijalno nikakav odjek. Stoga, teško se oteti ovome već viđenom ugođaju sivog grada, a ne zaboravimo, utjecali su na kompletan madchester pop, posebice na Happy Mondays i njihov daleko slavniji američki nastavak LCD Soundsystem. Terapija

03.05. (20:00)

Suvremena verzija glazbenoga terorizma

Klotljudi – Moda: Neki bendovi nisu bendovi

Glazbeni smjer koji slijede na “Modi” Klotljudi su nazvali “deathpopom” i on svakako označuje odmak od u njihovom izričaju dosad prevladavajuće post punk estetike koja se sjajno poklapala s agilnom otkačenošću Kimijevog autorskog stila, a koja je do vrhunca dovedena na albumu “Fašizam ljubavi” iz 2021. godine. To, naravno ne znači da deathpop, kako ga sami nazivaju, nije jednako pogodan za njegovu ekspresiju, no na prvo slušanje na novom albumu bend se previše priklanja aktualnim trendovima na sceni koja u sve većoj mjeri teži prema sličnom zvuku. Neki bendovi su, poput Klotljudi, plod donekle poremećene vizije s dovoljno umjetničkog integriteta da ostanu svoji i kad se naoko približavaju modi. Njihovu “Modu” zato možda treba čitati kao nastavljanje iste borbe drukčijim sredstvima. Ravno do dna

03.05. (00:00)

Grunge nije mrtav

Pearl Jam – Dark Matter: Jedan korak natrag, dva koraka naprijed

„Dark Matter“ je prvenstveno album jake i živahne organske kemije Pearl Jama – što bi se reklo, donosi radost muziciranja i to u trenutku kad su takve radosti uglavnom izvan mode. Zvuči sigurno i strasno istovremeno, kao i starinski. I posebno je dobro što zvuči starinski, jer tako i treba zvučati, jer Pearl Jam i jest starinski bend koji već više od trideset godine bije svoje bitke, kao što je na koncu u sezonama ustajalosti s pravom nosio titulu onog benda koji je spašavao grunge, a na koncu i rock. I sad opet zvuče osvježeni, kao što su opet u fazi da kroz svoja intrinzična iskustva dovoljno govore i o svijetu u kojem se nalaze. Zoran Stajčić za Ravno do dna.

27.04. (21:00)

Beck and forth

Black Keys objavili novi album – Ohio Players: I dalje imaju iste izvore nadahnuća, uz neka nova rješenja

Na svom novom izdanju Auerbach i glazbeni mu partner bubnjar Patrick Carney ponovno se vraćaju nekim stilovima kojima su se bavili i ranije u karijeri, prvenstveno soulu šezdesetih čiji je zvuk prisutan na više mjesta. Ipak, ako se traži glavna razlika između posljednja dva albuma nju ćemo pronaći u suradnjama, bilo autorskim ili izvođačkima. Kroz koju godinumogli bismo ga pamtiti kao “onu ploču s Beckom”, ali isto tako i kao onaj album na kojemu su istovremeno zadržali dosad već možda čak i pretjerano poznat zvuk grabeći u prethodne izvore nadahnuća, dok su s druge strane grabili prema nekim novijim i modernijim rješenjima poput spomenutog koketiranja s hip hopom. Ravno do dna

23.04. (01:00)

Samo dobar ugođaj

Khruangbin – A La Sala: Povratak korijenima

Vrijeme je da krenemo put egzotičnih destinacija i pustinjskih krajolika. Prijevozno sredstvo je Khruangbin (zrakoplov na tajlandskom jeziku), a skupni naziv itinerara je „A La Sala“. Četvrti album teksaškog, uglavnom instrumentalnog trija nudi nam 40 minuta opuštajućeg koktela šarolikih utjecaja koji variraju od Thai-funka, surfa, desert rocka, psihodelije, duba, do orijentalnih melodija. Ravno do dna

10.04. (21:00)

I kod njih je predizborna kampanja

Oliver Anthony – Hymnal of a Troubled Man’s Mind: Popis pritužbi kulturnoga ratnika

Od neočekivanog uspjeha “Rich Men North of Richmond” prošlo je već osam mjeseci i činilo se da bi Oliver, pravim imenom Chris Anthony Lunsford, mogao utonuti u zaborav kao tek napola zanimljiva fusnota u nekoj priči o alternativnom putu probijanja na ljestvice u internetsko doba. Ipak, ovaj momak kuje željezo dok je hladno, pa je tako bez mnogo pompe objavio svoj album prvijenac. Glavni problem Olivera Anthonyja može se svesti na izostanak bilo čega osobnog u njegovim pjesmama. Likovi su mu ili šablone ili bezlični akteri vijesti, a svaka od pjesama može se svesti na isti recept, a to je da su bogataši zli, a radnici i priprost puk pošteni i svakodnevno ugnjetavani.  Ravno do dna

07.04. (15:00)

And now something completely different

Einstürzende Neubauten -Rampen (apm: alien pop music): U zamkama jezika

Kad su se pojavili na berlinskoj sceni ranih osamdesetih sa svojim prvim albumom “Kollaps”, kritičarima i publici nije bilo lako naći pravu ladicu u koju bi smjestili tu neopisivu simfoniju buke. Svakako industrial, jer je većim dijelom zvučalo kao jutarnja šihta u tvornici vatrogasnih aparata u kojoj se svako toliko po podu prosipa pokoji kontejner alata. Samim time bila je to i nekakva avangarda i eksperimentalni noise, neki su ih prozivali mračnom ambijentalom ili pak atonalnim punkom. Glavna tema ovog albuma jest jezik i njegove zamke, neuspjela komunikacija u svijetu u kojem je “Alles schon geschrieben, alles schon gesagt”, odnosno sve već zapisano i izgovoreno. Album traje preko sedamdeset minuta i mnogi slušatelji vjerojatno neće izdržati do njegovog kraja. Oni, pak, koji su spremni na glazbene izazove pred sobom imaju još jedan takav za pamćenje, istovremeno začudan i težak, a opet i ugodan i zabavan. Ravno do dna

04.04. (10:00)

Urbana na selu

Beyoncé – Cowboy Carter: Kaubeyoncé

Premda se “Cowboy Carter” naširoko najavljivao i još uvijek se naziva njezinim “country albumom”, to ne znači da Beyoncé na njemu zvuči kao country izvođačica, jer ona to nije niti može biti. Jedni su je, kaže, kritizirali da zvuči suviše country, dok su joj vrata country glazbe ostala zatvorena kasnije zbog nepovjerenja i, ruku na srce, rasizma, jer publika koja otkida na Morgana Wallena neće prigrliti crnu pop zvijezdu i ikonu gay populacije kao jednog od svojih istaknutih predstavnika. No, “Cowboy Carter” ionako nije album za tu publiku.

To je album na kojemu Queen Bey još jednom radi studiju iz povijesti glazbe i pogotovo crne kulture u toj glazbi, te se prisjeća mnogih svojih prethodnica koje su jednako tako udarale o zatvorena vrata sve dok ih jednom ne bi napokon otvorile. Već objavom prvog singla Beyoncé je postala prva crnkinja na vrhu Hot Country Songs ljestvice i prva crnkinja koja je poslala country pjesmu na vrh Billboardove Hot 100 ljestvice. Ravno do dna