U Napulju se umire i od ljepote i od ružnoće - Monitor.hr
12.03.2018. (21:30)

Grad oksimoron

U Napulju se umire i od ljepote i od ružnoće

Buka donosi zanimljiv putopis o Napulju. “Grad kontrasta u kojem se prepliću najlepše i najružnije strane Italije. Napulj je grad aristokratije, ili barem onoga što je od nje ostalo, i otmenih kvartova, ali i prestonica kamore i galaksije bandi koje opsedaju prigradska naselja. Napulj je grad u kojem se pije najbolja kafa na svetu i jede najbolja pica, od koje se ne nadima stomak, ali je to i grad gde vrlo lako zloupotrebe nepoznavanje čaršije putnika namernika da mu uvale sav mogući bofluk. Niko na svetu ne voli svoj grad kao Napolitanci. Čak i kada ga kritikuju, nalaze hiljade opravdanja.”


Slične vijesti

29.10.2021. (21:00)

Na put, na put

Putopis žene koja je prehodala stazu Via Adriatica

Tatjana Šavorić medicinska je sestra, planinarka i alpinistica koja je odlučila prehodati 1.100 kilometara dugu turističko-planinarsku stazu Via Adriatica, koja se proteže od Prevlake nedaleko Dubrovnika do rta Kamenjak kod Pule. O svom iskustvu napisala je knjigu ‘Moja planina’. O putopisu piše Lupiga: Lijepo, pitko, duboko i sa svim psihofizičkim znanjima o sebi koje tako jednostavno prenosi u tekst, toliko da mogu bez srama reći da mi se većina putopisne hrvatske književnosti učinila kao kalkulirani fejk prema bujici tekstualnog duha ove žene. Još samo da nije nekoliko puta u knjizi počela pisati o čudima staze, i od situacijskih igri slučajnosti te ljudske dobre volje graditi one pseudo-religijske Camino prodaje i predaje, dojam bi bio skoro pa savršen.

02.10.2021. (22:00)

O dodiru Istoka i Zapada, kao i u većini naših tradicionalnih putopisa

Jergović: Na aerodromu u Beču – Na što vam smrdimo, gospodo?

Misle li gospoda s bečkog aerodroma, tako stroga kada je o epidemiji riječ, da se ljudi s Istoka teže razbolijevaju od covida-19, pa ih se može ovako natiskati u staklenu krletku, ili njihovi životi naprosto manje vrijede, pa ih se zato bez suvišnog grizodušja izlaže ovakvoj situaciji? I drugo o čemu mislim, i o čemu bih rado pisao: ljudi s Istoka smrde, kao što, recimo, i crnci smrde, ali razlog tomu nije, kao što bi možda pomislio poneki čovjek sa Zapada, što ljudi s Istoka ne vode računa o higijeni, ili što ljudi iz Afrike imaju neki fiziološki poremećaj zbog kojeg se čudnim mirisom naokolo čuju. Razlog je taj, i baš ovo je mjesto na kojem bi ga trebalo glasno izgovoriti, što ljude sa Zapada nikad ovako ne zguraju u zajedničku nepropusnu krletku, jazbinu, smrdionicu, kao što su upravo zgurali nas koji bismo da iz Beča odletimo za Beograd, Sarajevo, Lavov, Istanbul, Zadar i Zagreb. Mi katkad smrdimo, jer netko želi da mi smrdimo. Miljenko Jergović ponovno u putopisnoj formi za 24 sata.

25.09.2021. (18:00)

Tamo gdje 'fiskalna pravila i financijski zakoni bivaju relativizirani ljudskim životom'

Jergović: Putopis po Staroj čaršiji u Skopju ili kako ovako bogata zemlja smije biti siromašna

Miljenko Jergović u novom tekstu za 24 sata odlučio se za putopisnu formu, u kojoj opisuje svoje dojmove kako se šetao Starom Čaršijom u Skopju: Svakih nekoliko godina putujem u Skopje. Svaki put avionom, i uvijek mi zbog toga bude žao. Da sam autom, mogao bih iz Skopja ponijeti pune torbe i gepeke svega i svačeg. Čim stignem, a stiže se u ranim popodnevnim satima, odlazim u Staru čaršiju, na Bit Pazar. Orijentalno trgovište s prizemnicama i katnicama od kamena, ćerpiča ili cigle. Ništa nije tako dragocjeno kao mir: to vidiš upravo na Staroj čaršiji u Skopju. Ta čudesna ljepota svijeta i života, prisutna na tom mjestu i vidljiva u svakoj stvari i na svakom ljudskom licu, u glasovima jezika koji se miješaju, ima svoju cijenu. Ona je visoka, kao što je uvijek visoka cijena čovjekove slobode. U tu cijenu ući će i veliko makedonsko siromaštvo, i mjestimična fiskalna nedisciplina. Je li doista samo po tu cijenu moguće višenacionalno i multikulturno društvo na Balkanu, ali i u Europi? Zapravo jest. Drukčije, čini se, ne ide.

16.08.2019. (00:00)

Malo drugačiji

Putopis iz Sjeverne Koreje: Glavni cilj u životu je biti što bolji radnik, što kvalitetniji čovjek te osnovati obitelj

Oni nemaju interneta. Mobiteli su zabranjeni. Njihova mjesečna plaća ne prelazi 15 dolara. Ne smiju izaći iz zemlje. Unatoč tome, možda su u nekom pogledu čak i zadovoljniji od nas. Svi imaju osiguran posao, svi bez obzira na radno mjesto imaju istu plaću, svi mjesečno dobiju istu količinu hrane i pet litara piva. Stanovi su besplatni. Nema stresa. Ljudi komuniciraju jedni s drugima, druže se, vesele i, bez obzira na predrasude zapada, uživaju u životu. Za drugo niti ne znaju – priča Viktor Šimunić, mladi avanturist i putopisac iz Zagorja.

09.06.2019. (15:00)

Putovanje kroz dnevne sobe Irana: srdačnost bez granica

06.02.2018. (12:20)

Jihad turizam

Posjet Hezbolahovom muzeju otpora u Mliti

Lupiga je posjetio muzej posvećen Hezbolahovoj borbi protiv izraelske okupacije južnog Libanona koji je smještem u Mliti. Evo zabavne reportaže: “Nismo stajali ni pet sekundi na kolodvoru, a već su nam krenuli prilaziti nasrtljivi taksisti. Dogovaramo se za cijenu i dolazimo do derutnog mercedesa iz kasnih sedamdesetih. Netko od nas odmah konstatira da nećemo svi stati. Vozač je u šoku, gotovo pa uvrijeđen. Da prometna pravila postoje u Libanonu, kršili bismo ih najmanje deset. Vozač ima pobjedonosni smiješak od uha do uha – nagurao je šest ljudi u svoj mercedes.”

03.02.2018. (13:20)

Lutanya: Motociklistički putopisi o putovanju motociklom po Europi i Aziji

23.12.2017. (12:20)

Brrrr

Davor Rostuhar s Antarktike: Ljeto je i -14 stupnjeva

“Dan je dvadeseti. Prvi je dan ljeta na Antarktici i toliko je toplo da sam prvi put skijao bez maske za lice, jakne i samo u tankim rukavicama. I dalje je dobar minus, ali nije bilo ni daška vjetra. Prva stvar koja mi je prošla kroz glavu kad sam skidao jaknu bila je da ne bih smio to raditi jer ću se prehladiti ili dobiti upalu pluća, kao što nas straše bake i mame. Tim više me iznenadila južnoafrička doktorica Gaynor u bazi Union Glacier, kad mi je objasnila da čim krenem na ekspediciju, ne mogu dobiti virusne bolesti jer u unutrašnjosti kontinenta nema nijednog živog bića tko bi mi to mogao prenijeti. Mogu od pothlađivanja dobiti čitav niz problema, ali to je sasvim neka druga priča”, piše Davor Rostuhar. Jutarnji

22.12.2017. (09:09)

Put pod noge

Putovanje u Libiju

Divnu priču o Libiji, arhitekturi, običajima i ljudima koji tamo žive u emisiji Hrvatskog radija Put pod noge [video_icon] ispričala je Mejrema Reuter, umjetnica koja živi u Splitu. Svojedobno je provela četiri godine u Libiji, gdje je poučavala djecu pjevanju, te se zaljubila u zemlju obilja – datulja, maslina, ribe, mora i pustinje…