Viktor Ivančić: Bilježnica Robija K.: Zavjera klečavaca - Monitor.hr
28.03. (15:00)

„Pa sad ti budi žena u ovoj zemlji! Nemoš više ni gulaš skuvat, a da ti muž ne dobije po pički!“

Viktor Ivančić: Bilježnica Robija K.: Zavjera klečavaca

Moja mama i ja smo bili u gradu. Tamo smo mi na Peristilu vidili one klečavce. „Mamac, šta ovi barbe rade?“ Mama je rekla: „Mole se bogu da satare žene!“ Ja sam pitao: „Kako da ih satare?“ Mama je rekla: „Da ne nose suknje iznad kolina! Da se ne šminkaju! Da ne oblače čipkovane ređipete i maje na špaline! Da se ne seksaju pri braka! Da se ne seksaju ni u braku osin kad in muž oće napumpat dite! Da ne smiju ambortirat! Da ne smiju studirat! Da se ne smiju zaposlit! Nego samo stat doma, i rađat, i čuvat dicu, i fregavat kuću, i kuvat mužu obid, i prat mu bičve i šporke mudante… U dvi riči, da žene budu ropkinje muškima!“ Ja sam pitao: „A zašto se ne mole u crkvi, nego su na Peristilu?“ Mama je rekla: „Zato jer pošto je u crkvi ti problem već rješen! Zna se da je crkva misto di su švore sluškinje popima! I sad bi klečavci tili da se taj đir proširi i izvan crkve, pa su zato vanka! Bereš?“ Ja sam pitao: „A zašto kleče? Šta se ne mole stojeći?“ Mama je rekla: „Zato jer pošto se debilizam prinosi sa kolina na kolino!“ Novosti

 


Slične vijesti

Jučer (23:00)

Leže američke bombe u plavim dubinama Jadranskoga mora, truju ribe i ljude, koga briga

Vedrana Rudan: Američki Isus

Biblical Jesus vs. American Jesus | by Joash Thomas | Medium

Meni je priča s Trumpom urnebesna. Ona s Clintonom bila mi je još luđa iako su i jedan i drugi najebali zbog pičke. Kakva ironija, dok su jebali čitav svijet, sve im je bilo oprošteno. Kad su se fokusirali samo na jednu rupu, krenula je frka. Sjećate se kako je Clinton Evropu, posebno Jugoslaviju, obogatio osiromašenim uranom? Nitko mu nije sudio za ratni zločin iako to jest ratni zločin, ma koliko prodani doktori tvrdili da je osiromašeni uran lijek, a ne otrov čiji je rok trajanja 20.000 godina. Slažem se s vama, malo je nategnuto uspoređivati Isusa koji je bio fenomenalan lik s američkim biznismenom i kurvišem. Ne kažem da su slični, ali se metode osuđivanja nisu promijenile. Nisi kriv kad bacaš osiromašeni uran po jadnim ljudima, kriv si kad svršiš na haljinu obožavateljice. Nisi kriv dok stječeš bogatstvo ne birajući metode, kriv si kad pojebeš seksualnu radnicu i želiš opet postati predsjednik Amerike. Zato ćeš biti razapet. Američka pravda i demokracija u punom sjaju na vlastitom terenu. Mi, obični, nemoćni mali ljudi diljem svijeta ne bismo trebali žaliti Trumpa. No, umjesto da budem radosna, osjećam gorak okus u ustima. Američki Isus će brzo sići s američkog križa, mi ćemo američki križ na leđima nositi dovijeka. Rudan.info

Danas (00:00)

"Erdogan želi od svih nas napraviti zaostale budale"

Boris Jokić: Kad Turci biraju

Približavanje ‘lijevih’ predsjedničkih kandidata desnim biračima nije jedina sličnost turskih izbora s Hrvatskom. Erdoganova Stranka pravde i razvoja (AKP) najbliže je slici koju hrvatski opozicijski glasači imaju vezanu uz HDZ. “Samo postavljaju svoje i kradu. Mrzim ih. Korumpirani su do srži. Misle da je Turska samo njihova”, strastveno govori Selda, učiteljica engleskog jezika iz Marmarisa u provinciji Mugla. Mugla je, baš kao i većina ekonomski razvijenih dijelova Turske, lijevo orijentirana, s posebnim naglaskom na očuvanje sekularne tradicije Mustafe Kemala Ataturka, prvog turskog predsjednika koji je preminuo davne 1938. godine. “Mnogi ne razumiju da su ovo izbori između Ataturka i Erdogana”, nastavlja Selda, “između republike osnovane 1923. i njegove (op.a., Erdoganove) ideje da od svih nas napravi zaostale budale, a od žena sluškinje”. Tportal

 

Prekjučer (20:00)

Sluškinjina priča

Viktor Ivančić: AV, AV, AV !

AV: Taman posla. Ne pada mi na pamet da teram vodu na njihov mlin i zabranjujem proteste protiv vlasti. Umesto toga, uvodim viši stepen demokratije – da se protestuje protiv protesta. Zato je od istorijskog značaja da ovo uspe, Ana. Ne bude li nas u petak dovoljno, ima da nas nema. AB: Biće nas dovoljno, nemojte da brinete. AV: Dal mogu ja sa svoje strane još nešto da pripomognem? AB: Mislim da je ovo što sad radite, da se četrdeset puta u toku dana pojavite na televiziji, sasvim dovoljno. Možda tek da svaki put još malo jače pripretite, sve sa dignutim kažiprstom, da vas se ozbiljnije shvati. AV: Još jače nego sad? AB: Ma za nijansu. Srpski narod je na vašoj strani, predsedniče. Narod vas obožava, samo ga na to treba energičnije podsetiti. AV: Nego, kako da ti se obraćam, Ana? Predsedniče Vlade ili predsednice Vlade? AB: Što se toga tiče, predsedniče, ja se zalažem za uvođenje pune rodne ravnopravnosti u srpski jezik. Tu se uopšte ne slažem sa Porfirijem. Mada ga u svim drugim stvarima podržavam bez rezerve. AV: Dobro, kako ti sama imenuješ svoju funkciju? AB: Sluškinja. Novosti

 

Prekjučer (12:00)

Plenkovićev trojanski konj u Zagrebu, Splitu i Rijeci

Jelena Lovrić: Izborno silovanje Hrvatske

Više o temi Andrej Plenković | Telegram.hr

Najavljeno ukidanje prireza Plenkovićev je udar na gradove kojima njegov HDZ nije uspio ovladati. Trojanski konj za razvaljivanje vlasti prije svega u Zagrebu, Splitu i Rijeci. Vrsni ekonomisti tvrde da plan predstavlja „izuzetno netransparentno zadiranje u već ograničenu fiskalnu samostalnost gradova i općina“. Prema mogućim su konkretnim rezultatima još kritičniji. Izračuni govore da će građani malo dobiti, a veliki će gradovi puno izgubiti. Ukidanjem prireza u Zagrebu plaće bi mogle rasti za šaku eura, ali bi Grad ostao bez 130 milijuna eura ili milijardu kuna, što je otprilike iznos svih kapitalnih zagrebačkih projekata. Iz klopke koju mu šef HDZ-a namješta gradonačelnik se Tomašević može izvući samo poskupljenjem komunalija ili povećanjem stope poreza na dohodak. U oba slučaja po njega nepovoljno. Na što Andrej Plenković zapravo i cilja. Nacional

Srijeda (19:00)

"Uvik ti Srbi nas Hrvate zajebu! To ti je amen!"

Viktor Ivančić: Bilježnica Robija K.: Doli Vlada!

Moj dida je rekao: “Zašto je u Srbiji miljon svita na ulici, jerbo in je pun kufer pokvarene vlasti, a u Hrvackoj niko?” Barba Tonino se nakeserijo: “He-he, biće Hrvati imaju veći kufer, pa in se teže napuni!” Dida je rekao: “Ne bi ona guba od Plenkovića osta dva dana na vlasti da ne uživa pravoslavnu pomoć, ja ti kažen!” Barba Tonino je gingao sa glavom: “Uvik ti Srbi nas Hrvate zajebu! To ti je amen!” Dida je zaljuljao se prema šjor Bepu: “Aj priznaj! Koliko ti Plenki kešne da nan tupiš protesni duh?” Onda je šjor Bepo zveknijo sa rukama po šanku i dreknijo je: “Svi mrš vanka!” Novosti

Srijeda (10:00)

Ženska emancipacija kao Đavolova zajebancija?

Boris Dežulović: Vještice na mjesečini 2

Tuđmanova je Hrvatska nakon Oluje, riješivši se Srba, počela govoriti o još gorem i podmuklijem neprijatelju – ženama. Bez obzira je li bila riječ o potpredsjednici Vlade ili provincijskom župniku, ministrici obrazovanja ili klaunu iz Malnarove Noćne more, jedna je stvar bila zajednička svim tim prvoborcima Domovinskog rata protiv žena: bili su redikuli. Ženska emancipacija kao Đavolova zajebancija? Sedam dana smijali su se Hrvati redikulu koji bi ženama u tvornicama zakonom zabranio rad u trećoj smjeni pa se osmog dana brišući suze probudili u zemlji u kojoj nije bilo ni žena u trećoj smjeni, ni muškaraca u drugoj, niti ikoga u prvoj, niti ijedne tvornice. Sedam dana onomad je nacija plakala od smijeha na izjave sirote ministrice Ljiljke i benignog redikula Ivkošića pa se osmog dana, obrisavši suze, našla u Hrvatskoj u kojoj muška starež i mladež na trgovima kleči i moli krunicu za posrnule žene u mini suknjama. N1

U Zagrebu održan Noćni marš na Dan žena: policija kaže da se okupilo oko 1200 ljudi

Utorak (01:00)

Pater familias

Vedrana Rudan: A što tata kaže?

Slobodna Dalmacija - Oglasila se i odvjetnica dječaka osumnjičenog za ubojstva  u beogradskoj školi, evo što će biti s njim i njegovim ocem

Dječaku se ne može suditi, jedva ima četrnaest godina, vjerojatno će se naći način da ga se ipak odvoji od “normalnog” svijeta kome očito ne pripada. Znamo li mi što je danas “normalan svijet”? “Normalan svijet” je uvijek bio svijet ubojica, nasilnika, zlotvora svih profila koji su vladali većinom. “Ne smijemo imati povjerenja u inteligenciju i savjest, već svu našu vjeru polagati u porive”, govoraše Hitler davno ili ne tako davno. Nekad su se grupe potlačenih zvale “država”, danas je čitavo čovječanstvo “grupa”, koncentracijski logor u kome je, za promjenu, nebitna i boja i rasa i nacija ma koliko “analitičari” šutjeli o tome. Pravo je pitanje tko je šef? Odgovor je banalan, svjetski šef je krupni kapital koji nema ni lice ni ime ni prezime ni boju ni naciju. To su “oni” koji nam istim entuzijazmom prodaju pelene i najnovije modele dronova ubojica. Kako preživjeti u ovakvom svijetu? Meni ovdje nema ni jedne nepoznanice. Za jeziva ubojstva koja je počinio dječak Kosta kriv je njegov otac. Ne mediji, ne igrice, ne mobiteli… Otac. Rudan

22.05. (15:00)

Naknadna nakaradna kuraža

Viktor Ivančić: Postjugoslavensko antijugoslavenstvo

Jedna od specifičnosti socijalističke Jugoslavije svakako je ta da je iznjedrila neusporedivo više disidenata u svome zagrobnom, nego što ih je imala u realnom životu. Postjugoslavensko antijugoslavenstvo raste na krilima nepriznate frustracije: u borbu protiv totalitarne crvene nemani uložena je silna količina naknadne kuraže, akumulirane susprezanjem iz doba dok je neman bila živa. Glavnim protagonistima nekoć su bile pune gaće današnjih stavova. Kako ondašnja čvrsto zatvorena usta razumjeti u odnosu na današnju otvorenost i žestinu? Usta je začepio strah, naravno. Stoga implicitna poruka članka profesorice Kasapović, dodamo li joj nedostajuću samoreferentnu notu, može glasiti i ovako: težina totalitarizma legitimira kukavičluk onih koji su o njemu šutjeli. U slučaju da iz današnje optike nekadašnji mrak nije toliko gust – današnja glasnost, u kontekstu nekadašnje šutnje, može biti vrijedna jedino dubokog prezira. Novosti

 

22.05. (09:00)

Opus Dei na Villi Peroš zorno demonstrira što kani učiniti s hrvatskim društvom

Miljenko Jergović: Tko je odgovoran za umorstvo Ville Peroš na Ribnjaku?

Tko je odgovoran za umorstvo Ville Peroš na Ribnjaku? | 24sata

Ovo je izvještaj o umorstvu jedne zagrebačke kuće. Zvala se Villa Peroš, sljedeće bi godine navršila 120. rođendan (premda je, možda, i koju godinu starija) i bila je lijep i skladan primjerak secesijske arhitekture, važan za već odavno narušenu cjelinu Ribnjaka. S umorstvom Ville Peroš, u kojemu su redom sudjelovali Državni inspektorat, hrvatski sudovi i policija, desno-katolička hrvatska Vlada i zeleno- lijeva možemaška gradska vlast, Zagreb je za jednu kuću postao manje grad, a Zagrepčani su postali manje građani. Umorstvo Ville Peroš provedeno je za račun Opusa Dei, točnije njihove zaklade Dostojanstvo i nada. Opus Dei katolička je organizacija čiji je cilj preobražaj društva i svih njegovih segmenata. Njezina osnivača Josemaríju Escrivá de Balaguera papa Ivan Pavao II proglasio je svecem. Životno djelo Escrivá de Balaguera knjiga je “Camino”, čija je zemaljska realizacija falangističko-fašistička Španjolska generala Franca. Nije pogrešno reći da je Opus Dei katolička, kršćanska varijanta militantnog islamizma. Isključivi poput islamista, ravnodušni i neprijateljski prema zakonima koje nisi sami napisali, spremni na upotrebu svih sredstava pri rušenju sekularnog društva i Republike, baš poput islamista, nema sumnje da su nevidljivi hrvatski ajatolasi Opusa Dei na Villi Peroš zorno demonstrirali što kane učiniti s hrvatskim društvom. Jergovic.com

22.05. (01:00)

Krepat, ma ne molat

Romano Bolković: Ni u 21. stoljeću Hrvati nisu u stanju ukrotiti vodotok desetak rijeka

Hoće li kuće preživjeti poplavu? - tportal

Da su Hrvati došli na prostor sadašnje Nizozemske, iščezli bi od malarije i davljenja prije dva stoljeća, a Nizozemska bi i danas bila baruština. Imamo par potoka, a svake druge godine zvonici vire iz poplave nadrealistički, kao uzaludne vertikale našeg ufanja i vjere da već nekak bu, i nerazumne ljubavi spram rodnog kraja u kojem lepa sela lepo tonu. Mi nismo kreteni. Mi smo posebna vrst samožive bagre. Mi smo egoistični pokvarenjaci nesposobni za zajedništvo i zajednicu, za bivanje zajedno. Općinstvo je nama nepoznanica kao beduinu iglú: naprosto je izvan horizonta našega svijeta. Malo je to zabrinjavajuće, jer navodi na pomisao da je ta praktička mana posljedica teorijske – nesposobnosti za apstrakciju, za općost. Kako god, mi nismo u 21. stoljeću u stanju ukrotiti vodotok desetak rijeka. U tom tvrdokornom idiotizmu radije ćemo krepat ma ne molat. Što i nije tako loš povijesni ishod. Radiogornjigrad