Vrijeme je da se nešto pametno kaže, previše se gluposti govori - Monitor.hr
31.05.2019. (22:30)

Šutim, dakle ne lupetam

Vrijeme je da se nešto pametno kaže, previše se gluposti govori

Zastupnik i filozof komentira demonstrativnu šutnju kolege iz Živog zida


Slične vijesti

14.06. (23:00)

U metodi je stvar

Vučetić: Deklaracija JAZU o povijesnom hrvatskom grbu

Hrvatski grb ne počinje s bijelom ili crvenom bojom, on ili počinje i nastavlja s moralom, ili ga nema. Moral grba je crvene boje. Akademici nisu ljudi površnosti, njih zanima ono što leži ispod fenomena, a ispod rasprave o boji početnog polja na hrvatskom grbu, ne leži hrvatstvo, nego povijesni revizionizam. Ako oni u fenomenologiji nebitnosti i revizionizma žele sudjelovati, sretan im put, ali to nije put akademske zajednice, oni su se, kao fenomenolozi nebitnosti, odijelili od akademika i više nisu ono što su nekada bili. Na tom putu zasigurno neće biti usamljeni, na njemu se nalaze mnogi. Marko Vučetić za Autograf.

25.04. (09:00)

'Bio je značajan kao Franjo, a ne kao papa'

Vučetić: Franjo nikada nije izdao vlastitu ljudskost

Papa Franjo je progovarao o nespojivosti kršćanstva i nacionalizma, nama je kršćanstvo služilo, a i dalje služi, u nacionalističke svrhe – riječ je, dakle, o grotesknom kršćanstvu i o karikaturalnoj naciji. S punim pravom je Franjo odbijao s lažnim kršćanstvom hraniti naš vulgarni nacionalizam. Zbog toga Alojzija Stepinca nije proglasio svecem. Svetac nije onaj koji se veseli fašističkoj verziji hrvatstva i koji pozdravlja državu logora i rasnih zakona. Crkva je Kristova, kršćani jedino s njime sklapaju koaliciju, sve ostalo je protukršćanski stav. Stepinčeva crkva je nonsens, ali to nacionalisti ne vide. Kalkulanti ne umiru kao ljudi, oni umiru kao otužne društvene funkcije. Mnogi kalkulanti su, zbog promašenih života, umirali kao pape, kardinali ili predsjednici država. Papa Franjo nije umro kao papa, nego kao čovjek. Veličinu i svetost umiranja tog čovjeka nije prepoznao jedan siroti kalkulant koji, groteskan kakvo mu je i biračko tijelo, živi umišljaj nekakve premijerske posebnosti. Marko Vučetić za Autograf.

30.03. (12:00)

Puno je njih nakon pandemije izašlo iz spilje

Vučetić: Riječ o ljudima koji nikada ništa realno nisu bili

Kultura je nekada širila horizonte, njezina uloga je bila da čovjeka očovječuje, da mu omogući da uistinu bude čovjek, a to može biti samo ako se susretne s univerzalnom ljudskošću, a ta ljudskost je prisutna u kulturi. Epoha u kojoj se nalazimo je, da iskoristim Heideggerov ”zaborav bitka”, epoha zaborava kulture i favoriziranja pseudokulture. No, zaborav kulture ili bitka je, u konačnici, zaborav ljudskosti. Naš suvremenik, angažirani filozof kulture Rob Riemen, kao jedan bitan segment pseudokulture navodi fetišizaciju znanosti i tehnologije odnosno reduciranje istine isključivo na ono što se empirijskim putem može provjeriti. On upozorava kako tim putem neizostavno završavamo u Platonovoj spilji. Vjerujem da je svima poznata ova Platonova alegorija, stoga nema potrebe da je prepričavam, dovoljno je što ovu alegoriju susrećem na svakom koraku. Marko Vučetić za Autograf

07.03. (19:00)

Eurosong iz teološke perspektive

Vučetić: ”Poison Cake” za nemoralne kuhinje hrvatskih biskupija

Pogledajmo samo raspravu o pobjedniku ovogodišnje Dore – Marku Bošnjaku. Njegova pjesma je postala teološki problem, jer govori o trovanju. ”Poison Cake” se ne preporučuje vjernicima. Prema kriterijima naših dušobrižnika, stručnjaka za poetiku, pjesma Marka Bošnjaka truje duše katolika, dok pastoralna aktivnost svećenika pedofila te duše osnažuje. Nema većeg otrova od otrova sakramentalno podržavane pedofilije.

Smeta li navedena pjesma našim klericima zbog poetike ili zbog toga što razotkriva sve kuhinje u kojima nas kojekakvi zluradi kuhari, pa i oni sakramentalni, s predumišljajem truju i ubijaju? Ja odgovor znam, a znate ga i vi. ”Poison Cake” je pjesma koja je najprije zlokobno trijumfirala po nemoralnim sakramentalnim kuhinjama hrvatskih biskupija, a potom, eto, i na Dori. Ona je teološki problem, zato je uzbunila teološke krugove koji sada posežu za novim krugom moralnog osljepljivanja. Marko Vučetić za Autograf.

28.02. (00:00)

Zakukuljeni u vlastitoj ironiji

Vučetić: Thompson je zabludjeli knjigovođa bez povijesnog sluha

Njegove su pjesme knjigovodstvene forme, a tko ih smatra bitnima ima etički, estetski i povijesni problem, izjavio je filozof, povjesničar i teolog s Filozofskog fakulteta u Zadru Marko Vučetić za Zavidavanje. Vučetić je kazao kako se s estetskim likom hrvatske desnice treba “suočiti ironijski”. On na odsustvu svoga sluha zgrče novce. Oni koji se okupljaju oko njega i misle da sudjeluju u nečem nacionalno bitnom imaju estetski, etički i povijesni problem. Krajnja hrvatska desnica u takvoj spoznajnoj insuficijenciji ne shvaća da se zalaže za marksističko-lenjinistički koncept države. Novosti

22.02. (14:00)

Premijer kao domar

Vučetić: Završena je lažna priča o Plenkovićevoj moći izvan RH

Plenković, dakle, ima oteti ili ukradeni legitimitet. On je formirao saborsku većinu, a potom i vladu, s onima koji su se biračima kleli kako ni pod koju cijenu neće podržati Plenkovića. Birači su glasali za Domovinski pokret zbog toga što je on bio protiv Plenkovića, a onda je Domovinski pokret izigrao volju birača i formirao saborsku većinu i vladu upravo s Plenkovićem. Pretpostavljam da to nije nikoga iznenadilo, politička desnica u Hrvatskoj i služi da HDZ, na ovaj ili onaj način, provodi politike otimanja, krađe, varanja i uništavanja.

Plenković je jak onoliko koliko je jaka država kojom upravlja. Hrvatska je malena država, nikada nije bila i nikada neće biti neki faktor u međunarodnoj politici, ali to nije nedostatak. U beznačajnosti imamo prilike urediti državu, a mi, umjesto toga, desetljećima sustavno uništavamo državu i, posve besmisleno, sebi utvaramo kako smo bitni. Da smo bitni, zasigurno nam Srbija ne bi bila glavni neprijatelj. Marko Vučetić za Autograf

13.01. (18:00)

Svjestan izbor

Vučetić: Mi smo država bez političkog sadržaja, zato biramo egoiste

Mi na ovim predsjedničkim izborima ne biramo predsjednika države, već biramo ili „političku trsku” čiji je egoizam komplementaran s Plenkovićevim egoizmom, ili, naprotiv, biramo „političku trsku” koja će se zbog duboko egoističnih razloga suprotstavljati Plenkovićevom egoizmu. Ja pripadam u ovu drugu skupinu – biram egoizam konfrontacije, duboko svjestan da je tu prije svega riječ o egoizmu.

Naravno da nam se egoisti ne nude kako bi nešto učinili za nas, mi njima trebamo da ne bi bili sami jer, sjetite se, najviše mrze samoću, ona im oduzima one koji im se dive. Mi njima trebamo kako bi se oni sebi samima divili. To je, u kratkim crtama, zajednička karakteristika političara ove zapuštene države. Marko Vučetić za Autograf.

09.01. (19:00)

Sad može govoriti i ono što ne misli

Vučetić: Milanović ima odjek zakašnjelog Tuđmana

Što je Tuđman govorio, dijelom se oživotvorilo u Milanoviću. Pomirio je ustaštvo i partizanstvo na način da nije dao prednost ustaštvu kao što je to učinio Tuđman u svojoj šutnji. Realizirao je Tuđmanov projekt i time postao veći HDZ-ovac od Plenkovića. Dobio je HDZ-ovo biračko tijelo koje je za HDZ i Tuđmana, a protiv Plenkovića. Smatram da Milanović radi smišljene varke.

Kad je vratio odličja Glavašu, kad daje izjave o obitelji Zec, na jedan vrlo perfidan način osvaja srca desnice i braniteljske populacije HDZ-a. Sjetimo se šatoraša u Savskoj, tad je premijer Milanović od branitelja imao samo Antu Kotromanovića i Freda Matića uz sebe. Budimo svjesni da je HDZ mogao poraziti Milanovića samo u jednom slučaju – da su uspjeli motivirati generala Antu Gotovinu za predsjedničkog kandidata. Ali Gotovina nikad neće ići protiv Milanovića, zato što je Milanović učinio sve da se Gotovina oslobodi, dok ga je HDZ procesuirao. Marko Vučetić u razgovoru za Novosti.

02.01. (21:00)

Pozitivne misli za početak godine

Vučetić za prvi dan godine: budite odgovorni prema vlastitom vremenu

Novu godinu dočekujemo kao da je riječ o nečemu uistinu novom i drugačijem u odnosu na ono dosadašnje, gotovo kao uskrsnuće koje je uslijedilo nakon smrti i pokopa stare godine. Uvjeravamo sebe da je iza nas sve loše što nam se dogodilo, da je sve to pokopano jer se radi o smrti prošlih događaja od kojih se, eto, jednom godišnje, točno u ponoć, trajno odvajamo otpuštajući još jednu godinu u bezdan prošlosti.

Imamo izvanrednu mogućnost da biramo gdje ćemo se, kako to kažu egzistencijalisti, vremeniti. Sloboda je zapravo gospodarenje osobnim vremenom. Njega nemamo napretek, zbog toga je važno kome ćemo se i čemu ćemo se posvetiti ili vremeniti. Nisu svi događaji, procesi, osobe, situacije, teme i stvari vrijedni našeg vremena.

Kada bi čovjek uistinu bio svjestan vlastite vremenitosti, život bi mu bio sadržajniji, kvalitetniji i smisleniji, ne bi se gubio u jalovim raspravama i živciranjima oko onoga što, primjerice, pogledom zahvaća iako u tome ne sudjeluje. Marko Vučetić za Autograf

28.12.2024. (19:00)

Zato budimo ovih dana svi u miru

Vučetić: Koliko ima istinskih kršćana, toliko ima i kršćanstva

Prvoloptaški prigovori bi ovu rečenicu proglasili tipičnim protestantizmom, ali, ako je smisao kršćanstva da se kršćanska poruka spozna snagom individualnog razuma te da se oživotvori snagom individualne volje, onda je jasno da kršćanstvo nije religija kolektiviteta. To što neki, redovito oni koji imaju političkih i financijskih pretenzija, žele drugima nametnuti svoju viziju kršćanstva kao kozmičko rješenje, time samo pokazuju protukršćansku narav kolektiviteta bez individualnog egzistencijalnog pristanka.

Riječ je o nasilju, a ne o religioznosti. Nametanje svoje volje ili svoje interpretacije cjeline smisla drugima nije čin dobrohotnosti i humanosti, na djelu je svirepo nasilje. Nasilno kršćanstvo je samo jedno, dok slobodnih kršćanstava ima onoliko koliko ima slobodnih kršćana. MAlo filozofije za Božić donosi Marko Vučetić.