Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Nekome se nebo uprizorilo u Saboru
Vučetić: U političkom životu Hrvatske nedostaju jaki pojedinci koji će stvarnost sagledavati kritički
Razlika između čovjeka mase i odgovornog pojedinca očituje se u tome što odgovorni pojedinac živi vlastiti život, dok čovjek mase jednostavno, neodgovorno postoji, dijeleći neku kolektivnu misao. Koliko je masa neodgovorna i degutantna vidljivo je iz mnogih primjera veličanja zločinaca, ali i odsustva zahtjeva da se riječ nekog govornika, opunomoćenika mase, uskladi s njegovim životom. Masa ne traži odgovornost i autentičnost, ona se zadovoljava s neiskrenom, lažnom prosječnošću kolektivnog mi. Kada je konstituiran ovaj saziv Sabora, bio sam jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je tvrdio da će on biti gori od prethodnog. Isto vrijedi i za idući saziv Sabora – bit će gori od sadašnjeg. Razlog je jednostavan: u Saboru je, iz saziva u saziv, sve manji broj jakih pojedinaca, dok je sve veći broj fragmentirane mase. Marko Vučetić za Autograf
