Vučetić: Zabranitelji znaju zabranjivati, ali ne znanju ništa o onome što zabranjuju - Monitor.hr
10.03. (22:30)

Homo zabraniensis

Vučetić: Zabranitelji znaju zabranjivati, ali ne znanju ništa o onome što zabranjuju

Popis zabranjenih knjiga više nije na snazi, ali je na snazi tzv. moralni oslonac zabranjivanja, tako da sada umjesto zabranjenih knjiga, imamo zabranjene osobe, zabranjene živote, zabranjene nacionalnosti, zabranjene kulture… Kada netko nije u mogućnosti suočiti se s vlastitim nedostacima ili, u ovom slučaju, nasilju prema istini, onda se zauzimaju pozicije moralne uzvišenosti i nepogrešivosti. Tamo gdje nije moguć dijalog, na djelu je, u pravilu, isprazno dociranje – piše nezavisni saborski zastupnik Marko Vučetić u Telegramu, potaknut saborskom raspravom o pravu homoseksualaca na udomljavanje.


Slične vijesti

Danas (07:30)

Baška borba

Dežulović: Makarski memento

Nakon tri hiljade spomenika srušenih u sveopćoj, gluhoj i slijepoj šutnji, tridesete godine sistematskog memoricida srušen je, eto, tri hiljade i prvi. I odjednom – šok i nevjerica – napisao je Dežulović, nakon što je srušen još jedan spomenik, podignut kao spomenik dragovoljcima s makarske rivijere – poginulima u borbama s četnicima, u ratu za slobodu.

Jučer (21:00)

Dunning-Krugerovska crvotočina tehnološkog doba

Tomašević: Rast nasilja neznalica nad znanjem

Neznalice ne znaju da su neznalice pa si umišljaju da su kvalificirani. Taj zaključak dvojice profesora društvene psihologije američkog sveučilišta Cornell – Davida Dunninga i Justina Krugera – otprije 20 godina više je nego aktualan, a nažalost bit će i dalje… “Lak pristup informacijama na internetu generira iluziju o znanju”, kaže Dunning i dodaje da se primjećuje rast nasilja nad znanjem, odnosno tko manje zna, ima sve veću potrebu podučavati stručnjake. Samo, kad si mrtav, ne patiš ti jer si mrtav, ali pate drugi, a isti je i učinak glupana. Piše Silvije Tomašević za Večernji list

Jučer (13:00)

Nastavak sage o krumpirima

Veljača: Poruka ‘estradi‘ da malo vade krumpire jednaka je citatu koji pripisuju Mariji Antoaneti

Gadno je vrijeme za sve koji rade za publiku i zbog publike, i koji ovise, barem u sustavu vrijednosti koji nam je do danas poznat, o masovnosti posjećenosti, i mislim da ne postoji osoba u tom sistemu koja nije toga svjesna i koja ne želi, iz dubine duše, da se pronađe ili cjepivo ili magična formula za uspješno nastavljanje sezone: koncerata, festivala, nastupa, predstava, revija, i, uvjeravam vas, kad te iste osobe paničare oko toga što će se dogoditi njihovim zanimanjima i hoćemo li ikad više bezbrižno na scenu postavljati Prizore iz bračnog života, ili piti zagrljeni na koncertima, bilo Nine Badrić, bilo nekoga koga vi slušate, ne rade to zato što su navikle na život na visokoj nozi ili zato što misle da su važniji od bilo koga drugoga kome je egzistencija potencijalno ugrožena i sada, ali i prije korone. Piše Jelena Veljača za Jutarnji list

Prekjučer (16:00)

Pijetet i pomirba

Toma: Plenković je započeo važan proces za zdravo društvo – pomirbu Hrvata i hrvatskih Srba

Trebalo je proći čak 25 godina od oslobađanja Hrvatske da se stvore uvjeti i da prvi put imamo priliku čuti, i to s pozicija dužnosnika zakonodavne i izvršne vlasti, što su u ratu doživjeli ljudi koji su se našli s druge strane. Nikad dosad Srbi u Hrvatskoj nisu na ovakav način i ovako otvoreno progovorili o vlastitom stradanju. Bitno je, međutim, što je zastupnica SDSS-a Anja Šimpraga progovorivši o vlastitom iskustvu djevojčice iz kolone iskazala poštovanje i hrvatskim žrtvama. Piše Ivanka Toma za Jutarnji list

Prekjučer (13:00)

Kolo, sijelo, prelo

Tomić: Japanci su otkazali Olimpijadu, a mi želimo spasiti igru u kojoj brkati mesari gađaju metalni obruč

U ovome trenutku mnogo je zanimljivije kako nastaviti poštovati naše ljetne vojničke tradicije, a ostati zdrav? Kako slaviti Alku i Oluju, zavjetno hodati do Sinja, poljubiti sliku čudotvorne Gospe, pljeskati Ljubi Ćesiću Rojsu, zviždati Zoranu Milanoviću, prenoćiti na policiji zbog izvikivanja starog hrvatskog pozdrava za dom spremni i sve drugo što običaj od nas traži, a da ne uhvatimo koronavirus? Jer, to je neizbježno. U gomili koja se u kratko vremena okupi u dva gradića na sat vožnje udaljenosti u Dalmatinskoj zagori nesumnjivo bi bio velik broj zaraženih. Koliko god pazili, posjetitelje to ne bi mimoišlo. Komentira Ante Tomić za Jutarnji list

Subota (23:00)

Meštar neprimjerenih izjava

Veljača: Meštrović je talentiranu djevojku sveo na seksualni objekt, a jedna je stvar posebno uznemirujuća

Ta vrsta diskursa pogubna je za žene na HTV-u, ali i one koje ga gledaju (a plaćamo ga sve!), a gospodin Meštrović mora moći osvijestiti da ima poziciju na kojoj mora, ako već i ne shvaća zašto, ako već ne shvaća da se svijet, konačno i prekasno, mijenja, pažljivo birati riječi. A evo zašto: mladu, prije svega talentiranu djevojku, sveo je na seksualni objekt i time dao legitimitet svakom muškarcu u bilo kojem javnom prostoru da danas ili sutra učini isto – na ulici, u školi, u eteru. Posebno je, dakako, uznemirujuće, što je u pitanju maloljetna djevojka. Komentira Jelena Veljača za Jutarnji list

Subota (14:00)

Tereza 37 u raljama života

Polimac: Revolucionarna priča o udanoj ženi u lovu na muškarce: Najbolje su joj jednokratne veze…

To što vas priča drži intenzivno zahvaljujemo odličnom scenariju Lane Barić, koja je zakoračila u prostore potpuno nepoznate domaćem filmu, a pritom je sebi stvorila ulogu kakvu joj dosad nisu ponudili. Znamo je kao patnicu iz tjeskobnih drama “Šuti” i “Ti me nosiš”, no ovdje je malo drukčija situacija: isprva vam se čini da se ponavlja stara matrica dok glumi ženu koja je četvrti put pobacila, međutim, kad odluči prekinuti taj niz, mora promijeniti i ponašanje… Nesumnjivo, odlično zaokružena drama koja bi u kinima (ukoliko se ta uskoro otvore) mogla privući solidan broj gledatelja. Komentira Nenad Polimac za Jutarnji list

Četvrtak (19:00)

Dylan kao otvorena knjiga

Horvat: Spram tuđih sabranih djela, Dylanova su neusporedivo sabranija i izdašnija

Dylan je u sklopu možda najbolje diskografske izdavačke serije u povijesti popularne glazbe u otkrivanju sebe i sigurnosti u samoga sebe otišao tako daleko da je pored redovitih box setova s povijesnim materijalima, na 18 diskova objavio i kompletne studijske sessione iz 1965. i 1966. godine, sa svim ponavljanjima i prekidima. Spram tuđih “sabranih djela”, njegova su neusporedivo sabranija i izdašnija. Piše Hrvoje Horvat za Večernji list

27.07. (10:00)

Drama na televiziji

Veljča: Žene su navikle na to da otresaju zlostavljanje sa suknje na putu do posla, bio to Kongres, Sabor ili pekara

Javni prostor je bitka koju tek trebamo dobiti (potražite hashtag na Twitteru #ženeujavnomprostoru, gdje žene, djevojke, sestre, prijateljice, ljubavnice po jedno petnaesti put u pet godina na društvenim mrežama rekonstruiraju svoje traume samo da bi ih još jednom proživjele i bile ispitivane zašto ih tek sada iznose, jesu li doista žrtve, jer na profilnim slikama baš djeluju moćno i privilegirano i jako, tako jako kao da sve mogu podnijeti, a proživljavaju to samo zato da nešto nauče one iste frajere kojima sam ja maločas na kredit dala podjelu krivnje između njih i patrijarhata koji nas je sve zadojio na pogrešne postavke), ali, televizija? Piše Jelena Veljača za Jutarnji list

27.07. (01:30)

Kožna sjedala

Jurica Pavičić: U Jugoslaviji Hrvatsku su gulili, sad Hrvatska guli EU

Ono što je zajedničko Jugoslaviji osamdesetih i Uniji danas jest dubinsko osjećanje da tu svatko svakom guli kožu. Jedni se žale da su pregaženi tuđim proizvodima, drugi da im je okupirana prodajna mreža, treći kukaju na nedostatak solidarnosti “štedljivih”, četvrti se žale da nerazvijeni od njih žive kao pijavice – piše Jurica Pavičić o sličnostima ex-Yu i EU, pri čemu je Hrvatska promijenila ulogu – do konca 80-ih mi smo bili Sjever i mi smo bili “škrci”. A sad smo – hvala na pitanju – mi Jug i mi smo rasipne niškoristi.