Vuković Runjić: Vikanje na suca nije nikakva borba za ženska prava - Monitor.hr
11.09.2018. (14:31)

Žena o ženi

Vuković Runjić: Vikanje na suca nije nikakva borba za ženska prava

Milana Vuković Runjić o ispadu Serene Williams na US Openu: “Smisao je sporta, pogotovo vrhunskog, da mentalno i tjelesno budemo u balansu… Nekontroliran sportaš ne može biti uzor ni ženi, niti muškarcu… Vrijeđanje suca ni najmanje ne unapređuje ženska prava, a još manje veliča njezinu prirodu… Ljudi smo, pred nama je životni zadatak da se obuzdamo, da ne budemo divlji, ma kako se u sebi osjećali”.


Slične vijesti

Danas (08:00)

Dnevnik melankolične introvertuše

Andrea Andrassy: Kako izgledaju izlasci na zalasku života

Može za početak minuta šutnje za stričeka koji je u emisiji Brak na prvu rekao “pojavila se žena koja ima 38 godina, na zalasku života?” Šalim se, šta vam je, nećemo trošit minutu na to – barem ja neću jer imam 36, što znači da mi je svaka minuta dragocjena. Ali kad smo već spomenuli zalazak – što života, što mozga – bila sam vani za vikend i ne mogu reć da nisam osjetila otrovni žalac starosti o kojoj striček priča. Svi koji me znaju, znaju da ne izlazim baš često jer su vani ljudi, a meni je to teško – izađem otprilike 5 puta godišnje, što bi 16-godišnjoj verziji mene zvučalo kao najgora kazna u životu, ali ovoj od 36 (na zalasku) zvuči kao idealna količina. Pet dana u godini za izlaske, 360 dana za oporavak – ako vam ova matematika zvuči krivo, vjerojatno niste introvert i vjerojatno vam oporavak od izlaska ne traje 5 do 7 radnih dana, na čemu vam od srca čestitam… piše Andrea Andrassy za Miss7/24 sata

Jučer (19:00)

Pitaj doktora

Berecki: Prebolio sam COVID-19, trebam li se svejedno cijepiti?

Na pitanje koje muči mnoge pedijatar-internist te kolumnist nakon iscrpne analize legitimnih istraživanja te jasnih primjera piše: Zaključak je, čini se, jasan i jednostavan: varijabilni imunološki odgovori na infekciju, niža razina neutralizacije delta-soja i jasan porast zaštitnih protutijela osoba koje su prethodno preboljele COVID-19 nakon cijepljenja vrlo sigurnim i visoko učinkovitim cjepivima, snažni su argumenti u korist cijepljenja preboljelih. Piše Igor Berecki za Bug

Jučer (16:00)

Kulačin: Diplomatija SAD-a na Balkanu: Gotovo je sa ćevapima

To da će Hil i Eskobar da uvedu demokratiju na Zapadni Balkan, to odmah možemo da “okačimo mačku o rep”. Ako se negde interes SAD-a bude poklapao sa razvojem demokratskih procesa, to je drugo pitanje. Problem je što je često zbog tih američkih interesa umeo da strada običan narod, pa ipak ostaje koliko-tolika nada da će ovoga puta možda biti nešto drugačije. Obojica su ovde, utisak je, da isporučuju zahteve. Hil i Eskobar u Beogradu će imati bitno drugačiju situaciju od one koju su Ričard Holbruk i Hil imali krajem devedesetih godina prošlog veka. Na našu sreću, Vučić nije takav kalibar da će se kockati sa svojom vlašću zarad interesa Amerikanaca. Leći će taj na rudu šta god bude trebalo da se uradi. Možda je on uspeo da ubedi sebe i druge oko sebe da nikada neće priznati Kosovo, ali neka se niko ne iznenadi ako se na kraju puta tako nešto bude i desilo, naravno, uz još jednu pobedu sa nulom naspram Kosova. Piše Nenad Kulačin za Al Jazeeru

Jučer (14:00)

Iz HDZ-ova samoubilačkog dnevnika

Dežulović: Pucanj u noći

Da postoji nekakvo svjetsko, ili barem državno prvenstvo u toj disciplini – pucanju dakle malokalibarskim oružjem sebi u koljeno – HDZ bi i momčadski i pojedinačno uzeo sve medalje ikad… U najboljoj tradiciji HDZ-a, pravomoćnu presudu za organizirani kriminal i izvlačenje državnih para Plenković je tako predstavio kao materijalni dokaz HDZ-ova poštenja. Ustani, Franjo, i pokloni se! Aplauz i ovacije za premijera prekinuo je samo trećerazredni kolumnist Novosti, zapitavši Plenkovića što to cijelo vrijeme drži u desnoj ruci i otkud mu crvena mrlja na nogavicama. Na što je Plenković desnom rukom podigao pištolj, a lijevom opipao koljeno i šeretski odgovorio: “Izgleda da je krv.” Na pitanje zašto je, zaboga, iz čista mira sam sebi pucao u koljena, premijer je odgovorio šeretskim protupitanjem: “Kako to mislite?” Piše Boris Dežulović za Novosti

Jučer (12:00)

Šumasti zakoni

Baretić: Požalili ste se doktorici na epizode teške depresije, a i dalje biste vozili? E ne može. A za sve je kriva teta tipkačica

Ova je država, nažalost, rasadnik nebuloza i besmislica, nedosljednosti i neravnopravnosti, prijesnih laži i gadljivih opravdanja, ali malo što se može usporediti s veličanstvenom glupošću prijedloga da liječnici prijavljuju pacijente koji koriste analgetike na recept, zato da bi se ovima oduzela vozačka dozvola dok ih ne prestane boljeti! A za sve je zapravo, kako rekoh, kriva teta tipkačica i njezin vječno isti tipfeler, to vječno “o” umjesto “i”. Možda žena ima artitis, pa uzima analgetike na recept? Hm valjalo bi to provjeriti… Piše Renato Baretić za Tportal

Prekjučer (16:00)

'Pobjeda ne treba biti takva da ponizi pobijeđenog'

Jergović: Dragan Pantelić, golman koji je bio više od čudotvorca

Ljudi žude za čudima, u životu i u nogometu. Tako je to od rađanja kršćanske civilizacije sve do naših dana, tako je od Isusa do Messija. S čudom čovjek kao da dotakne besmrtnost. Zato je i čudo Pantelićeva gola Mariću izazvalo divljenje i oduševljenje, čak i kod navijača sklonih Veležu. Samo se dvojica ljudi nisu radovala čudu: Enver Marić, razumljivo je zašto, i Dragan Pantelić. Četrdeset godina skoro ponavljao je Pantelić da mu nije drag taj gol. Zašto, čudili su se ljudi? Zbog kolege, pa još i velikog Envera Marića. A svakome se moglo dogoditi ono što se dogodilo njemu. Pantelić je odbio biti čudotvorac, naprosto zato što je htio ostati čestit čovjek. Miljenko Jergović malo o sportu za 24 sata.

Utorak (00:00)

Cinizam i ljudska prava

Viktor Ivančić: Vazalova batina

Morate poštovati ljudska prava dok ubijate boga u njima – otprilike glasi tajni briselski nalog Zagrebu. Morate poštovati ljudska prava dok ubijate boga u njima – otprilike glasi tajna direktiva hrvatske vlasti odredima hrvatske policije. Morate poštovati ljudska prava dok ubijate boga u njima – otprilike glasi tajna molba većega dijela hrvatskoga građanstva političkoj eliti koja rukovodi strojem državne represije… Naime, kada laže, ministar Božinović to ne čini zato što doista vjeruje da itko može vjerovati njegovim lažima, već, obratno, zbog toga što vjeruje kako je cinična zajednica u dovoljnoj mjeri izgrađena (a to će reći dovoljno ogrezla) da njegove laži prihvaća kao regularni modus kolektivne političke egzistencije. On polaže nade u solidarni nacionalni dosluh i opće raspoloženje kakvo dočarava moralni idiotizam Mirjane Hrge… piše punom snagom Viktor Ivančić za Novosti.

18.10. (14:00)

Ko u dobra stara vremena

Vedrana Rudan: Idemo u Trst!

U centru ima mnogo kafića. Na svakom stolu piše da tu mogu sjediti samo oni koji imaju potvrdu da su cijepljeni. Naši bi antivakseri popizdili. Otkrili bi gdje stanuje vlasnik marketa pa bi mu bjesomučno zvonili dok bi njihov vođa, nadrkani vjeroučitelj, kurcem lupao po zatvorenim vratima. Bi li? Teško. Italija nije Hrvatska. Tamo su luđacima ukinuta ljudska prava. Pravo na rad ima samo onaj tko ima u talijanskom džepu talijansku potvrdu da je cijepljen. Prema autu smo odvukli dvoja krcata kolica. Sto i pedeset eura. Dva mjeseca ćemo prati rublje i suđe, kuhati, čistiti, piti Illy kavu, kutija u Trstu košta 5,50 eura, kod nas je 10 eura. Na povratku smo opet stali na slovenskoj pumpi. Napunili smo kanistar od deset litara. Sjetili smo se da naš kum Boris ima rođendan… piše Vedrana Rudan o impresijama puta u Trst.

18.10. (10:00)

...Al triput je triput

Basara: Unutra i spolja

Evo, bližimo se i drugoj godišnjici izbijanja epidemije kovida 19, tokom koje smo prešli dug put od dijalektičke faze totalitarnog epidemiološkog apsolutizma – sa sve višednevnim lokdaunima i apšenjima prekršilaca policajnog sata – do faze totalne epidemiološke anarhije… Bilo je predvidivo da će vakcinacija postati povod za famozne srpske podele. Možda vas interesuje đe sam ja tune. Na levom centru, eto gde sam. Vakcinisao sam se čak tri puta – što je, za razliku od špricanja Vedrane Rudan, prošlo nezapaženo u javnosti – ali nisam od sorte vakcinalnih talibana koji, kad god neko potegne da nevakcinisani umre od korone, taboru talibana-antivaksera šalju zlurade poruke tipa „evo, ovaj ide na vašu dušu“… Nemojte sad očekivati da ću krenuti da huškam na vakcinaciju, da naričem nad neobaziranjem na „civilizacijska dostignuća“ i da se ibretim nad antivakserskim konfabulacijama o vakcinalnim čipovima, genetskim agensima i skrivenim otrovima. Ma jok. Kao čovek kome su konfaubalcije profesija, pun sam razumevanja za konfabulatore. Druga jedna sorta aktivaksera mi posebno ide na qwrz, mislim na dilbere/ke, koji idu starom stazom srpskih grešnika, radih da se pojebu, ali da im ne uđe, tj. da se ne vakcinišu, a da se prikažu kao trezvenoumni i racionalni… piše Svetislav Basara na temu vakser ili antivakser.

18.10. (01:00)

Tko je svrstan u nesvrstane?

Dežulović: Preokret nesvrstanih

Kolumnist se ovaj tjedan osvrće na licemjeran stav Srbije prema Nesvrstanima riječima: Stvar, kako vidite, može da bude prilično zbunjujuća. Ako je, naime, Pokret nesvrstanih stvarno “uvek bio i ostao simbol slobodoljubivog dela sveta, spremnog da se bori za svoju nezavisnost, autonomiju i suverenitet”, kako je u nadahnutom govoru dobrodošlice rekao Aleksandar Vučić – ako Srbija zaista “deli vrednosti nesvrstanih”, i ako je gospodin predsednik zaista “duboko uveren da će Pokret nastaviti da se bori za te ciljeve” – zašto Srbija jednostavno nije članica? Ne, bez zajebancije: ko joj to brani? Koje su se to “vrednosti” ili “ciljevi” isprečili između nje i nesvrstanih? Kako to da je Srbija na samitu u Beogradu samo posmatrač, baš kao i, štajaznam, Hrvatska? Piše Boris Dežulović za Novosti