Zrcalne molekule i skriveni uzroci bolesti - jedna ‘kriva’ aminokiselina može promijeniti sve - Monitor.hr
Jučer (20:00)

I molekule mogu biti lijevo i desno

Zrcalne molekule i skriveni uzroci bolesti – jedna ‘kriva’ aminokiselina može promijeniti sve

Nenad Raos polazi od znanstveno-fantastične ideje „zrcalnih“ izvanzemaljaca kako bi objasnio stvarni biokemijski problem kiralnosti molekula. Život na Zemlji temelji se na lijevim aminokiselinama i desnim šećerima, no pojavnost „krivih“ (D-) aminokiselina u proteinima povezuje se s bolestima. Opisano istraživanje pokazuje da zamjena jedne aminokiseline i glikozilacija mogu znatno usporiti ili ubrzati razgradnju peptida. Takve sitne prostorne razlike utječu na metabolizam proteina i mogu biti povezane s Alzheimerovom bolešću, očnim bolestima i aterosklerozom. Bug


Slične vijesti

24.07. (19:00)

Od smeća do deserta: baterije na meniju ljudskog tijela

Raos: Aminokiseline recikliraju baterije

Reciklirati litij-ionske baterije teško je jer se iz opasne crne mase teško izdvajaju vrijedni metali. Poljski znanstvenici osmislili su metodu koja koristi samo “jestive” tvari: kolin-klorid, malonsku kiselinu, glicin i vodikov peroksid. Ova zelena kemija omogućuje gotovo potpuno izdvajanje litija, nikla, kobalta, mangana i dijelom bakra, bez opasnih kiselina i pri niskim temperaturama. Postupak je brz, jeftin i ekološki, a otapala su doslovno sastojci iz ljudskog tijela ili prehrane. Nenad Raos za Bug

13.03.2023. (11:00)

Ipak smo došli iz svemira

Raos: Kako su u svemiru nastale aminokiseline?

Japanski istraživači su u staklenu epruvetu stavili vodu u kojoj su otopili najjednostavniji dušikov spoj, amonijak (NH3) i dva najjednostavnija organska spoja koja sadrže kisik – metanol, CH3OH, i formaldehid (metanal), HCHO. Takvu otopinu podvrgnuli su gama zračenjima. Dobili su više aminokiselina, ali među njima nije prednjačio glicin (najjednostavnija aminokiselina). Najviše je bilo alanina. Odgovara li to onome što nalazimo u meteoritima? Ne odgovara. U najpoznatijem meteoritu Murchinsonu – ima otprilike isto toliko alanina koliko i beta-alanina, oko 1,4 ppm (grama po toni). A trebalo ga je biti puno više. Što se dogodilo? Bilo ga je više, ali je i nestao. Sve ima svoju trajnost, pa tako i trajnost aminokiselina. A postanak života na Zemlji? To je malo duža priča, ali zaključak je kratak: najčešća aminokiselina u pradavnom oceanu bio je alanin. Jer tada ga je u meteoritima bilo mnogo više nago danas, Nenad Raos za Bug.