Zrinka Pavlić: Ne volim pisati, ali to jedino znam raditi - Monitor.hr
12.01.2015. (19:42)

"Ne bih htjela to mistificirati kao neko božansko nadahnuće"

Zrinka Pavlić: Ne volim pisati, ali to jedino znam raditi

“Ja u pravom smislu riječi i nisam novinar, već kritičar, kolumnist, i moram priznati da mene još nitko ne tretira obezvrjeđujuće, ponižavajuće i nipodaštavajuće“, kaže kolumnistica i tv-kritičarka Zrinka Pavlić na pitanje što je uopće drži u novinarstvu. No, čim situacija u novinarstvu ne bude više „ovako pristojna“, a sve pokazuje da u tom smjeru ide, dobitnica Kiklopa za debitantsku knjigu 2007. godine obećava – „tada više ni ja neću biti u njemu“. Autorica koja se u recentnoj zbirci bavila grozomornim i teškim temama za Lupigu govori o svojim planovima i budućoj zbirci, a, između ostalog i otkriva, zašto kad je pitaju „voliš li pisati’“, odgovara – ne.


Slične vijesti

Danas (15:00)

I da možda popijete nešto žestoko

Bolne istine: Nova opora tragikomedija Mikea Leigha – ljetna doza britanske gorčine koja će vas natjerati da razmislite

Neumorni kroničar života britanske radničke klase i vjerojatno jedan od najvećih živućih redatelja svojom je crnom tragikomedijom ‘Bolne istine‘ udario dvadeset i prvi put. Ovo nije film uz koji ćete se ‘ljetno opuštati’ grickajući kokice u klimatiziranoj kinodvorani, ali će vas svojim bolnim istinama u nekoliko navrata sigurno uspjeti i nasmijati. Pomalo neveselo, ali ipak, kaže Zrinka Pavlić za tportal.

02.06. (15:00)

Teže osmisliti film nego seriju

‘Na vrhu’ – novi hit HBO-a je zanimljiv, mračno duhovit, ali daleko od ‘Nasljeđa’

Dugo očekivani i naveliko najavljivani redateljski debi Jesseja Armstronga, autora sad već legendarnog ‘Nasljeđa’ (i još mnogo toga), zanimljiv je i zabavan, mračno duhovit film s all stars postavom. No iako Armstrong i ovdje duhovito pokazuje svoj očito neiscrpan prezir prema moćnima i bogatima, i iako je to i ovdje super, nedostaje mu studioznosti u izgradnji i dubine u ostvarenju likova da bi se ovaj film uopće mogao staviti u približni rang s ‘Nasljeđem‘. Zrinka Pavlić za tportal.

25.05. (14:00)

Psiho-manevri našeg društva

Kontinental ’25: Put u crno srce građevinskog kapitalizma

‘Kontinental ’25’ dosad je, recimo to tako u nedostatku bolje riječi, ‘najklasičniji’ film Radua Judea. Najlinearniji, s manje izleta u nadrealno i vizualne eseje, bliži pripovjedačkoj strukturi mainstream filmova. Naravno, to ne znači da onih dosadašnjih, tipično Judeovih elemenata u ovome filmu nema. Ima ih, ima – itekako ih ima, ali je naglasak (sigurno namjerno) stavljen na uobičajen način sklapanja priče, baš kao što je to, recimo, učinio David Lynch u svojem filmu ‘Straight Story’. No unatoč tome, obožavatelj Judeova stila iz filmova ‘Baksuzno bubanje...’ i ‘Ne očekuj previše od kraja svijeta‘ ni ovdje neće biti zakinuti jer Jude ne odustaje od svojih uobičajenih tropa, tema i stila. Zrinka Pavlić za tportal

19.05. (19:00)

Malo subverzivne topline

Univerzalni jezik: Predivna priča o nadrealnom hibridu Kanade i Irana

Film koji otvara ovogodišnji Subversive festival prekrasna je nadrealna dramedija u kojoj autor Matthew Rankin priča je o hibridu Kanade i Irana koji ne postoji, ali živi u kolažu ljudi, krajolika, životinja, identiteta i osjećaja njegovih likova. Iako bizaran, taj nam je svijet u Rankinovoj slikovnici s bajkom nekako prepoznatljiv jer nas podsjeća da je bilo kakav svijet moguć ako prepoznamo sebe u drugom i drugačijem. Zrinka Pavlić za tportal

06.05. (09:00)

Red pucačine, dobrih ženskih likova i ajde, malo reklame

Pavlić: ‘Balkanika: Tamna strana’ – ludilo od filma koji je i dobar i loš, a Rimac se u njemu sramoti

Autorsko djelo braće Marina i Luke Mamuze (prvi je režiser, drugi scenarist i glavni glumac) nije ni remek-djelo ni sranje, ali je odličan primjer filma u kojem dobro postoji s lošim i jedno bez drugog ne mogu. Banalno rečeno – urnebesno je zabavan, a ne bi bio takav da istodobno nije prilično amaterski i kaotično napisan. Isto tako – Luka Mamuza vrlo očigledno nema pojma o glumi, ali je UPRAVO ZATO fenomenalno utjelovio Struju. Scenarij je loše strukturiran, nedovoljno obrađen i tempo mu je ubibože, ali te upravo zato vodi tamo gdje ne misliš da će te odvest i neprekidno te zabavlja. Ima i pucačine i eksplozija i mrtvih, produkcija fakat izgleda ajnc-a & da bi reč rekel. Nije sva akcija uvijek smislena ni uvjerljiva, kao kad uleti Rimac s driftanjem pa se osramoti jer je njegovo postojanje u filmu potpuno bespotrebno i izgleda ko reklama za muški dezodorans čijom se naplatom financiralo pol filma. Zrinka Pavlić za tportal

30.04. (12:00)

Malo su ipak nježniji prema mračnoj budućnosti

Zrinka Pavlić: Ima li nade za nas? Sedma sezona ‘Black Mirrora’ humanija je nego ikad

Štogod mislili o sedmoj sezoni ‘Black Mirrora’ na Netflixu, činjenica jest da je ova žanrovska antologija iz rubrike tehnološke distopije u svojih sedam sezona postala neprijeporni kulturni fenomen koji svaki put barem dijelom svojih priča ostavi dubok trag, a koji put i proročansku nelagodu. Iako su zadnje dvije epizode uglavnom lako zaboravljive, četiri pravi su pečat ‘Black Mirrora’ i pokazatelj njegova razvoja kroz sezone, gdje se ipak ide više prema nježnim, dubokim, ljudskim emocijama. No ‘Black Mirror’ je i dalje ono što jest i što je oduvijek bio jer je i prije uvijek po sezoni imao nekoliko epizoda koje si mogao odmah i zaboraviti. To što ih je u ovoj sezoni dvije zapravo je čini boljom od većine ostalih. Zrinka Pavlić za tportal

27.04. (16:00)

Kad papa postane glavna filmska zvijezda

Od konklave do kauča kod psihoterapeuta – sve papine (ne)volje na velikom ekranu

  • Konklava – intrigantni pogled na spletke i dileme kardinala tijekom izbora pape, s odličnim Ralphom Fiennesom.
  • Dvojica pape – topla i duhovita priča o odnosu pape Franje i Benedikta XVI., uz vrhunske glumačke izvedbe.
  • Mladi papa – kontroverzna serija o hladnom, nepredvidivom i tragičnom fiktivnom papi Piju XIII., s Judeom Lawom.
  • Novi papa – nastavak “Mladog pape”, s Johnom Malkovichem kao novim, ekscentričnim papom, još više pitanja o vjeri i moralu.
  • Ribareve cipele – hladnoratovska drama o papi Kirilu, bivšem zatvoreniku iz Sibira, u interpretaciji Anthonyja Quinna.
  • Agonija i ekstaza – povijesna drama o stvaranju Sikstinske kapele i sukobu Michelangela i pape Julija II.
  • Imamo papu – topla i duhovita priča o papi koji doživi paniku nakon izbora i krene na psihoterapiju.

Zrinka Pavlić za tportal

23.04. (15:00)

Za one koji vole i igrice i serije

Početak druge sezone ‘The Last of Us’ – više drame, manje apokalipse

I dalje savršeno producirana, i dalje s iznimnim glumcima, druga sezona serije ‘The Last of Us’ malo se odmakla od histerije apokaliptičnog preživljavanja i odvukla se u depresiju post-apokaliptičnog ‘novog normalnog’. S više drame, a manje dojma da likovi prolaze misije i nivoe igre, prva se epizoda lijepo zakotrljala, iako nije kao ‘Fallout’. Zrinka Pavlić za tportal.

05.04. (22:00)

Niti nakon 34 godine nema mira

Mirotvorac: Jezivi dokumentarac o ubojstvu Reihl-Kira i slavonskog mira

Ovaj dokumentarni film prikazuje – a sve nas koji smo bili živi u Hrvatskoj 1991. podsjeća – kakve su bile okolnosti u kojima se dogodilo nešto što bi u normalnim uvjetima bilo nezamislivo. Šef policije ubijen je pred gomilom svjedoka, na ulazu u naseljeno mjesto, usred dana i to zato što se zalagao za mir. Bilo je i običnog, ljudskog straha, a ne samo političkog interesa u tom tadašnjem raspoloženju koje je htjelo rat, koje je žudjelo za sukobom i sa svojim sugrađanima u onom bezumnom kopanju po rodoslovlju i prozivanju zbog babe Srpkinje ili prezimena istočnog porijekla. Premda nema jasnih odgovora o tome je li ubojstvo naređeno ili individualni čin, ono što ovaj film tako dobro, ali i tako neugodno opisuje, upravo je ta atmosfera, zbog koje nije bilo ni potrebno ništa naređivati. Atmosfera zbog koje je bilo jasno da će se takvo što prije ili kasnije dogoditi. Zrinka Pavlić za tportal

23.03. (08:00)

Užasi mladih

Serija ‘Adolescencija’ nije za bindžanje, radije razmislite o svakoj epizodi

Seriji ‘Adolescencija’ bile su dovoljne samo četiri epizode, samo četiri kadra i manje od četiri sata trajanja da pokaže kako se lako običan život obične obitelji s običnom djecom pretvara u najobičniji užas. Serija se, naime, logistički lako može pogledati u jedno popodne, ali mislim da to nije dobro. Za potpuni doživljaj dobro bi si bilo dati barem jedan dan pauze između gledanja epizoda. Ne zato što su teške – iako jesu – nego zato da vam do kraja ‘sjedne’ svaki aspekt ove priče, da ga dobro provarite, dobro razmislite o njemu, prisjetite se detalja, pokušate ih sami sebi objasniti. Ako pak sve pogledate odjednom, lako je moguće da će vas suviše obuzeti zadnje dvije epizode i da propustite do kraja doživjeti suštu genijalnost prve dvije, a i njihovu svrhu. Kaže Zrinka Pavlić za tportal.