Zrinka Pavlić o filmu 'Građanski rat': Bučan, brutalan i bespoštedan, dosad najbolji film Alexa Garlanda - Monitor.hr
06.05. (15:00)

Objektivni promatrači ludila

Zrinka Pavlić o filmu ‘Građanski rat’: Bučan, brutalan i bespoštedan, dosad najbolji film Alexa Garlanda

Četvorka na terenu pomalo je idealizirani, ali nikako romantičan primjer klasičnog novinarstva, onoga u kojem je nepristranost neprikosnovena zapovijed, a ekskluzivna vijest, izjava, intervju, autentična i upečatljiva fotografija – Bog. Kao što Garland u svojem scenariju ne objašnjava mnogo o razlozima iz kojih je izbio distopijski američki građanski rat, o tome koja je strana prava, a koja kriva, tko se tu brani, tko napada i vrijedi li išta od toga takve patnje, mržnje, straha i smrti (ne vrijedi) – tako ni ova četvorka na svojem road tripu kroz pakao ne raspravlja o tome. Njihova je misija samo točno i upečatljivo prikazati ono što se događa. Samo činjenice, samo situaciju, samo kako jedni ubijaju druge, a drugi ubijaju jedne. I da bi to postigli, spremni su gotovo na sve. Zrinka Pavlić za tportal.


Slične vijesti

Danas (07:00)

Bolje gledat seriju na repeat

Zrinka Pavlić: Što je Jerryju Seinfeldu ovo trebalo? Snimio je film s dvije i pol smiješne fore

Na sam film ne treba previše trošiti riječi. Govori o jednoj od Seinfeldovih opsesija za koje znamo još od serije – zašećerena bezvrijedna hrana za doručak koja je odgovorna za epidemiju pretilosti i dijabetesa diljem Amerike i svijeta. Ali je to jako smiješno. ‘Utrostruči šećer i udvostruči gluten!’, viče još na početku filma Seinfeldov lik, veliki diša u Kellog’su, koji u je ratu za najpopularniji doručak s firmom Post, a glavno oružje su štrudlice za toster – pop tartovi. Jedino što još o tome trebate znati jest da je Seinfeld u filmu pozvao sve svoje frendove komičare, još neke čija mu se komedija dopada, a ubacio je i pokojeg glumca s ‘nosom’ za komediju, kao što su Christian Slater, John Slattery i Jon Hamm. Koji pak parodiraju svoje uloge iz ‘Momaka s Madisona’. Ništa drugo ne morate znati o filmu. E, da. Bill Burr nosi periku pa taj loš friz, kao, podsjeća na izvjesne američke predsjednike. Moš mislit gube. Zrinka Pavlić za tportal.

11.05. (12:00)

Mala laž rađa veliku

Film ‘Ekskurzija‘ Une Gunjak: Tinejdžerka u vrtlogu školskog skandala

Film Ekskurzija zaslužuje pažnju, a ima i provokativnu priču o odrastanju 15-godišnje djevojke iz Sarajeva koja će razmjerno benignom izjavom izazvati skandal i pokrenuti lavinu reakcija nakon što u igri “istina ili izazov” slaže da je spavala s jednim starijim mladićem, nadovezujući se na njegovu laž da je spavao s njom, o čemu se pohvalio prijateljima. Petnaestogodišnjakinja je odlikašica Iman i glumi je dojmljiva debitantica Asja Zara Lagumdžija. Imaničina izjava stiže u krivo vrijeme: njezin razred se sprema za ekskurziju u Italiju, i to nakon što je do Sarajeva stigla šokantna vijest iz susjedstva (Banja Luka) o sedam cura koje su se sa sličnog izleta vratile trudne. Roditelje i nastavnike zbog toga dodatno brine ekskurzija, a briga će još više narasti kad Imaničina sitna laž postane krupna. Marko Njegić za Slobodnu

07.05. (19:00)

Igrači koji igraju na sigurno

Postnikov: Kratki vodič kroz aktualnu produkciju za sve koji poput Seinfelda misle da je politička korektnost upropastila komediju

Seinfeld se nedavno požalio kako komedije zbog woke kulture više nisu smiješne i kako neke epizode popularne serije danas ne bi mogle biti snimljene zbog nemale cenzure u medijima. Je li pritom mislio na epizodu u kojoj njegov lik drogira djevojku kako bi se mogao – doslovno – igrati njenim igračkama, na one s homofobnim ispadima Georgea Constanze, na one u kojima Cosmo Kramer stalka nepoznate žene s prozora ili na neku treću, ne zna se. A i nije presudno, s obzirom na to da su sve epizode “Seinfelda”, ma što Seinfeld o tome mislio, još uvijek dostupne na Netflixu. I da ih nitko, barem do sada, nije cancelao.

Na Netflixu je otprije neki dan, uostalom, dostupan i njegov novi film, režiserski debi “Unfrosted”, a stvari tek tu postaju zanimljive. Ne, nažalost, zato što bi bio zanimljiv sam film: možete ga pogledati, ali i ne morate – zaista ne morate – jer ga je kritika već pokopala s itekako dobrim razlozima. Stvari su zanimljive prvenstveno zbog onoga što je, vrlo brzo nakon Seinfeldovog intervjua, primijetio Guardianov komentator Stuart Heritage: napad na ekstremnu woke ljevicu ima manje veze sa stavovima komičara opsjednutog Supermanom, cornflakesom i sredstvima za čišćenje, a više s proračunatom strategijom medijske promocije novog filma pomoću lakozapaljivih, klikabilnih izjava. Boris Postnikov za Novosti.

04.05. (17:00)

Iako nije dobio Oscar, za nas je Win Wenders

Njegić o Wendersovom novom filmu: Sitnice što život znače, priča o svakodnevici čistača javnih WC-a ispala je mali-veliki film

Wenders je napose vrludao unatrag peatnaestak godina i snimio bolje dokumentarce (npr. “Pina”, “Sol zemlje”) nego igrane filmove (“Na meti u Palermu”, “Sve će biti u redu”, “Do dna”). Utoliko, “Savršeni dani” imaju još veću vrijednost i njegov su daleko najbolji novomilenijski uradak, ali i najosobniji, djelujući gotovo kao prozor u njegovu staru dušu. Svaki dan je navlaš isti kao u “Groundhog Day”: od vožnje po Tokiju uz dobru muziku, preko pauze za sendvič u parku i fotografiranja krošnji stabala u c/b tehnici, posjete javnoj kupelji i baru gdje radi žena koja mu se sviđa, do čitanja Williama Faulknera pred počinak i odlazak u zemlju snova. Prilično savršen mali-veliki film Wima Wendersa koji je redatelja vratio u punu formu i ulazi u gornji dom njegovih ostvarenja gdje suvereno stoluju “Nebo nad Berlinom”, “Paris, Teksas” i “Američki prijatelj”. Marko Njegić za Slobodnu.

01.05. (19:00)

Mmmm, obožavam vidjeti dobar... tenis

Film ‘Izazivači’: Gem, seks, meč

Podžanr sportskog filma o tenisu dobio je novog prvaka. “Izazivači” u scenama tenisa nadmašuju naslove kao što su “Wimbledon“, “Borg/McEnroe” i “Kralj Richard“. Redatelj Luca Guadagnino i njegov frekventni direktor fotografije Sayombhu Mukdeeprom orkestrirali su nekoliko nevjerojatnih kadrova u ritmu metronoma koji gledatelja apsorbiraju u tenisku igru i čine je napetijom. Suprotno nerijetko aseksualnoj modernoj kinematografiji, režija je tjelesna, senzualna, erotična, požudna i seksi dok napaja oči na tijelima aktera u pokretu, ali njihov mozak i srce, ono što misle i koga zapravo vole, ostavlja zagonetno nedokučivima, s naglaskom na pamtljiv završni kadar koji kao da je stigao iz “novog Hollywooda” sedamdesetih. Ovo je vjerojatno najseksi film posljednjih godina. Marko Njegić za Slobodnu.

25.04. (15:00)

Kad su neki jednakiji od drugih

Veni vidi vici: Film o nedodirljivosti privilegiranih na korak je do remek-djela

U jeku izborne kampanje, 2016. godine, kandidat za predsjednika SAD-a Donald Trump, izjavio je da bi on mogao iz čista mira ustrijeliti čovjeka nasred Pete Avenije u New Yorku, a da zbog toga ne bi izgubio niti jednog jedinog glasača. Tužna istina je da je Trump bio sasvim u pravu: takvo što zapravo savršeno ide uz njegov karakter, ali sama izjava je zapravo tek pojednostavljena parafraza poznatog citata libertarijanske „filozofkinje” i spisateljice Ayn Rand iz njenog romana „Veličanstveni izvor“. Točan citat glasi ovako: „Poanta je, tko će me zaustaviti.”

„Veni Vidi Vici“ počinje jedinom hiper-stiliziranom scenom polo-utakmice koja se završava nesankcioniranim faulom. Taj faul koji je njenoj momčadi donio pobjedu napravila je adolescentica Paula (Goschler), znajući da za njega neće biti sankcionirana, dok po načelima citata živi jedan od članova publike, njen otac Amon Maynard (Rupp). On je ultra-bogataš, multimilijarder, investitor i „serijski donator” koji ima jedan „obično-neobičan” hobi. On, naime, lovi, ali ne životinje, nego ljude: šetače i rekreativce u parku, izletnike, čak i bicikliste na utrci. U možda najsmjelijem „podvigu” vidimo ga kako ustrijeli biciklistu da bi se njegova tijela riješio uz pomoć pobočnika, ukrao mu bicikl, ispalio šalu na temu reciklaže i sam se od srca smijao njoj. Lupiga

23.04. (19:00)

Tko nam kriv kad nas privlači mrak

Scoop je film koji dokazuje da se u samo sat i 40 minuta može ispričati sve

2019. godine uhićen je Jeffrey Epstein, nekoliko tjedana nakon toga, pod do danas neobjašnjenim okolnostima, pronađen je mrtav u svojoj zatvorskoj ćeliji. Istodobno se u Britaniji otvorilo pitanje veza koje je princ Andrew, srednji sin kraljice Elizabethe, imao s njim. Sve fotke s tuluma, podaci o sudjelovanju na zabavama s maloljetnim licima javnosti su odavno bili poznati, ali oko auditorija obasutog bitnijim i atraktivnijim vijestima neminovno se u međuvremenu okrenulo u drugom smjeru. U trenutku kada film počinje, u ljeto 2019., Andrew je bio pomalo nebitna vijest. Međutim, jedna od producentica emisije Newsweek programa BBC 2 Sam McAlister, tražeći novu vruću ekskluzivnu vijest za emisiju (u slengu “scoope” iz naslova), otvara opet ovu priču, produbljujući istragu prema nestašnom princu.

Iako film ipak ide u pravcu da prikaže ove ljude kao novinarske heroje koji su na neki način priveli pravdi (makar u smislu javnog sramoćenja) jednog negativca, ne možemo a da ne konstatiramo da Scoop sasvim efektno ističe našu glad za senzacijama – za mračnim, perverznim, izopačenim, događajima i ispovijestima, za stvarnim i simboličkim obezglavljivanjem modernog plemstva kojima ćemo se sladiti. Index

23.04. (13:00)

Volite se, ljudožderi

Luca Guadagnino – Sve, i kosti (2022): Uznemirujući, šokantan, moćan, dubinski nježan i lijep film

Luca Guadagnino od početka je svoje igranofilmske karijere bio nadasve sklon provokativnoj tematici, a kad se doda da i jedan od njegovih brojnih dokumentaraca, “Bertolucci o Bertolucciju“, u središtu ima jednog od najvećih provokatora u povijesti filma, stvari su još jasnije. Srce djela magična je Taylor Russell kao jedva punoljetna djevojka koju je napustio otac ne mogavši se više nositi s njezinim kanibalizmom naslijeđenim od davno otišle majke, djevojka koja sama na svijetu kreće u potragu za svojom roditeljicom (neprepoznatljiva nekadašnja legenda indie produkcije Chloé Sevigny) i koja na tom putu upoznaje mladog kanibala u kojeg će se zaljubiti (Timothée Chalamet). Interakcija njih dvoje erotski je posve nevina, do te mjere da nije jasno je li seksualno konzumirana, što je vrlo svježe rješenje, ali je zato njihov kanibalizam vrlo krvav, pri čemu ona ima veće moralne skrupule od njega. Damir Radić za Novosti.

20.04. (23:00)

Apokalipsa Danas: Re-redux

Civil War: Film o podjelama koji dijeli mišljenja

Alex Garland započeo je karijeru kao književnik sredinom devedesetih kad je napisao roman “The Beach” koji će oskarovac Danny Boyle na početku stoljeća pretvoriti u svoj istoimeni četvrti igrani film, a zatim će dvojac sudjelovati i na Boyleovom sljedećem uratku, postapokaliptičnom zombi hororu “28 Days Later”. Garland nas u “Civil War” uvodi in medias res, u razjedinjene američke države u kojima se tzv. Zapadne snage Kalifornije i Teksasa (što možda iz naše zvuči kao neobična kombinacija, budući da su ove države trenutno na suprotnim političkim polovima) nalaze u ratu s “lojalističkom” Amerikom sa sjedištem u Washingtonu, dok na sjeveru djeluje Nova narodna armija (koju spominju ikao “maoiste iz Portlanda”), a na jugoistoku nešto što se naziva Floridskim savezom. Kakvu ulogu u takvom svijetu imaju mediji? To je jedno od glavnih pitanja koje se provlači kroz Garlandov film u kojemu je u središtu pozornosti skupina novinara na putu prema prijestolnici prema kojoj jurišaju zapadne sile. Ravno do dna, a tema postoji i na Forumu.

08.04. (00:00)

Omen prije Omena

Prvo pretkazanje: Omen est nomen, prednastavak jednog od najstrašnijih filmova prvi je pravi horor ove godine

Franšiza “Pretkazanje” započela je jezivim izvornikom Richarda Donnera iz 1976., snimljenim na valu “Rosemaryne bebe” i “Istjerivača đavola” s kojima tvoji sveto trojstvo horora demonsko-sotonske tematike. Radnja se odvija u Rimu 1971., gdje se, baš u vrijeme kad grad potresaju nemiri i ljudi sve više okreću leđa crkvi, dolazi zarediti mlada Amerikanka Margaret Daino , na poziv kardinala Lawrencea. Tu je vidljiv dar za horor redateljske debitantice Arkashe Stevenson. Gledatelj sluti “bu” scenu, ali redateljica ga svejedno uspijeva zaskočiti i to će ponoviti i kasnije. Stevenson ima vizualnog talenta za sugestivan horor i eskalaciju trilerske paranoje po uzoru na “Rosemary‘s Baby”, ali i kadriranje. “The First Omen” se u završnici veoma efektno pripaja na prvi “Omen” kao direktni prednastavak i gledatelju dođe da pogleda stari film odmah nakon gledanja novoga. Marko Njegić za Slobodnu