Macbeth se obično promatra kroz aspekt politike i loših strana slijepe ambicije i čežnje za moći. No Shakespeare je uvijek bio kritičar ljudskih karaktera, ističući njihove niske strasti i mane. To je vrlo dobro prepoznao redatelj Justin Kurzel, koji se fokusirao na osobnu tragediju dvoje ljudi koji su upropastili jedno drugo.
Lady Macbeth je jedna nesretna i osamljena žena, a tragedije iz prošlosti ostavile su u njoj gorčinu koju ne zna ispoljiti drugačije nego tako da zagorčava život onome tko joj je najbliži – svom mužu. Baš kao čovjek koji se utapa i toliko se očajnički želi spasiti da ni ne shvaća da guši onoga tko mu je pritekao u pomoć, kako je to lijepo izrazila Marion Cotillard. Upravo takva je žena koja bijeg od svojih muka nalazi u fokusiranju na partnera, tjerajući ga da bude ono što nije. Lady Macbeth od supruga traži da bude ambiciozan, da ubije kralja i preuzme vlast. “Učinit smijem sve što čovjeka je vrijedno, tko smije više, nije čovjek”, uzalud govori Macbeth.
No ona nije jedini krivac, i sam Macbeth u sebi ima potisnuta očekivanja koja se ne usuđuje realizirati, nade koje mu bude tri vještice proričući mu da će biti škotski kralj. Hrabar i povodljiv kakav je, upušta se u izazov, svjesno, no ubrzo se pokazuje da unatoč fizičkoj snazi u sebi gaji nesigurnost koja će ga polako dovesti do ludila, dovesti do toga da zamjera ženi jer ga je podržala u ludim idejama i postane toliko sumnjičav da ne vjeruje niti prijateljima.
“Što je učinjeno, učinjeno je i ne može se izbrisati”, ali njih dvoje to ne može prihvatiti, nju izjeda grižnja savjesti, a njega nesigurnost. Lady Macbeth povlači se u sebe i ponovo bježi – u smrt, a Macbeth za prolivenu krv plaća vlastitom krvlju.
Michael Fassbender dobro se snašao u ulozi, s jedne strane savršeno dočarava fizičku snagu, a s druge potpuni unutarnji slom, nenametljiv je, prirodan i nije se izgubio u zahtjevnom tekstu. Marion Cotillard je pak najbolji advokat Lady Macbeth, tjera na suosjećanje, a ne optužbe lika.
Zbog jezika i dugih dijaloga film se na momente može činiti malo zamoran, a neke scene preduge, no to ne kvari ukupni doživljaj.
Film je jedno snažno, dojmljivo vizualno iskustvo, a gledatelj je jednostavno nemoćan da skrene pogled sa radnje koja pred njim polako teče, neizbježno vodeći likove u ponor.
U mračnu atmosferu savršeno se uklapa škotski krajolik koji sam po sebi izgleda kao velika pozornica, nepregledna prostranstva prekrivena maglom, kao mjesto gdje je nemoguće razlučiti što je stvarno, a što utvara.
Macbeth svakako treba pogledati na velikom platnu, nakon Zagreb film festivala, film u redovnu distribuciju kreće 24. prosinca.
