HTZ: U 11 mjeseci 16,6 milijuna turista i 90,7 milijuna noćenja

Kuća Josefa Fritzla prodana vlasnici striptiz kluba

Pevec privremeno odustao od kupnje slovenskog Merkura

“I pored svoje slojevitosti i metodičnosti, Toni Erdmann je daleko od savršenog filma. Istina, to su skoro tri sata zabavne i često bizarno smešne vožnje, ali glavne teme i sama poenta filma nisu ništa toliko novo i neviđeno. Poznato nam je da predanost poslu uzima svoj danak u nedostatku sadržajnog privatnog života i u konačnici u otuđenju od svih potencijalno bliskih ljudi, kao što nam je poznato da kapitalizam na visokom nivou proždire svoje prvoborce, kao uostalom i svaki sistem”, piše Marko Stojiljković. Monitor

Toni Erdmann, treći film nemačke autorice Maren Ade, svoj festivalski i distribucijski život započeo je sa ovacijama u Cannesu i nagradom FIPRESCI žirija, otkupljen je za većinu važnih tržišta, a za očekivati je i da se nađe na popisu nominacija za Oscara za film van engleskog govornog područja. Dobro, na tako nešto smo i navikli, barem kada je reč o zvučnim svetskim festivalima. Međutim, ovi podaci ni ne počinju da opisuju o čemu se tu zapravo radi. Toni Erdmann je samonikli fenomen, potpuno van ustaljenih tokova bilo festivalske, bilo mainstream produkcije.

Prvo i osnovno, reč je o nemačkoj komediji. Istina, Nemci nisu poznati po naročitom smislu za humor do te mere da je osnova nemačkog humora sprdnja sa nemačkim smislom za humor. Naravno, pitanje je koliko stoji ta osnovna tvrdnja, ne samo zbog koprodukcije sa Austrijom (Austrijanci inače gaje vrlo osebujan humor), nego se veći deo radnje filma odvija u Bukureštu i u miljeu međunarodnih korporacija i njihovom mehuru od sapunice prožetom velikim poslovima. Zatim, iako humora ima na tone i varira od nezrelih spački do teškog apsurda, osnovna tema odnosa oca i kćeri okreće film više prema dramskom ključu.

Drugo pitanje je trajanje od 162 minuta, što nije baš uobičajeno. Međutim, iako je teško navesti događaje visokog intenziteta, to vreme prolazi prilično brzo zbog detaljnog, inteligentno složenog scenarija koji se dotiče mnogih prepoznatljivih životnih tema (starenja, ovisnosti o poslu, usamljenosti, pozicije muškarca i žene, korporativne kulture, internacionalnog kapitala i njegovog uticaja na ljude, države i društva), dok se sve vreme drži svoje osnovne koja je prožeta humorom, ali i akcentirana emotivno nabijenim trenucima. Takođe, valja obratiti pažnju i na režiju koja se možda čini školskom zbog klasičnog plan-kontraplan kadriranja (vrlo važno za komediju, jer reakcija je pola štosa) i ubačenih elemenata koji su i inače sveprisutni u svetu festivalskih filmova (česti srednji planovi, kamera iz ruke, praćenje likova s leđa), ali svaki potez ima svoje zašto, što Maren Ade čini vrlo metodičnom autoricom.

Metodičnost se ogleda i u ekspoziciji, to jest upoznavanju s likovima. Winfried (Simonischek) je profesor muzike u penziji koji je rešen da ostatak života provede u zezanju. Razveden je, kćer gradi karijeru, živi sa svojom prastarom majkom koju sablažnjava svojim izjavama. Međutim, kada mu umre pas kao jedina veza sa stvarnim svetom, Winfried odlučuje da se ponovo poveže s kćerkom i bez najave otputuje kod nje u Bukurešt.

Ona, ime joj je Ines (Hüller), radi na važnom projektu za naftnu kompaniju i upravo treba da zaključi veliki posao. Privatni život uglavnom nema, saznaćemo za seksualne susrete sa jednim od kolega i druženja sa drugim internacionalnim poslovnim ženama. Naravno, očeva poseta joj ne može pasti u gorem trenutku, posebno zbog toga što otac nije samo šaljivdžija (čovek joj je sa ozbiljnom facom poklonio rende za sir za rođendan), nego je baš neprimeren za okruženje korporativnih ajkula. Zapravo, ona jedva čeka da ga pošalje na avion doma i nastavi život po starom.

Međutim, tada se pojavljuje naslovni junak koji je zapravo očev alter-ego. Prepoznaćete ga po velikim (artificijelnim) zubima i raščupanoj crnoj perici. Toni se iznenada pojavljuje u Bukureštu, ne priznaje Winfrieda, menja svoje identitete od “instruktora za život” (“life coach” kao simbol apsurda u kojem živimo) do velikog diplomate ili vrhunskog korporativnog konsultanta, prati Ines, njene kolege i prijatelje i izjavljuje neprimerene stvari koje iz njegovih usta zvuče ili kao uvrnuti smisao za humor ili kao neka vrsta iskrene mudrosti u uveliko pretvornom svetu. Ines se isprva oseća kao u neprilici, ali polako postaje svesna zasićenja koje oseća prema takvoj ljigavštini i u njoj se porađa ideja o oslobođenju, pa makar i kroz (karijernu) autodestrukciju.

Oslobođenje vidimo u tri koraka. Prvi je gotovo instiktivna pobuna protiv “boys cluba” u poslovnom svetu, trenutak kada Ines, čuvši šta njen šef misli o njenoj i ženskoj seksualnosti na poslu, preuzima inicijativu u odnosu sa kolegom i njihov seksualni susret okreće u smeru bizarnog. Drugi je spoznaja i emotivni vrhunac filma uz pevanje starog hita na sav glas. (Reči pesme govore dovoljno.) Treća scena oslobođenja je za antologije bizarnosti i moderne kinematografije i, da ne otkrijem previše, sadrži neplaniranu nudističku kućnu žurku na kojoj je posebni gost ogromna i kosmata bugarska karnevalska maska.

Sa tako bogatom teksturom, kako u priči, tako i u karakterizaciji likova, Toni Erdmann predstavlja vrhunski izazov za glumce. I kao Winfried i kao Toni Peter Simonischek vrlo vešto balansira i drži nas u dilemi je li njegov lik roditelj koji pre svega želi pomoći ili je zapravo siledžija koji svoju destruktivnu energiju maskira neslanim šalama. Takođe, Sandra Hüller je odlična kao Ines i iz njene glume možemo iščitati da Ines igra tuđu igru i da svoj život i karijeru nije zamišljala baš tako. Ekipa epizodista, nemačkih, rumunskih i internacionalnih, takođe ima priliku da zabriljira, šefovi i kolege nisu svedeni na korporativne dronove, a prijateljice na karikaturu blaziranih bogatašica. Videti Vlada Ivanova u doziranom izdanju kao rumunskog poslovnjaka i zeznutog pregovarača i u nekoliko navrata iskreno zbunjeni izraz lica Lucy Russell prava je poslastica.

Pa opet, i pored svoje slojevitosti i metodičnosti, Toni Erdmann je daleko od savršenog filma. Istina, to su skoro tri sata zabavne i često bizarno smešne vožnje, ali glavne teme i sama poenta filma nisu ništa toliko novo i neviđeno. Poznato nam je da predanost poslu uzima svoj danak u nedostatku sadržajnog privatnog života i u konačnici u otuđenju od svih potencijalno bliskih ljudi, kao što nam je poznato da kapitalizam na visokom nivou proždire svoje prvoborce, kao uostalom i svaki sistem. Zapravo, nisam siguran je li bilo potrebno snimiti baš toliko dug i detaljan film na tu temu, posebno zbog činjenice da je postojalo zgodnije mesto za završetak nekih dvadesetak minuta pre kraja, a epilog koji smo dobili čist je višak. Ali i pored toga, Toni Erdmann je zbog svojih neospornih kvaliteta na svim nivoima, kao i zbog faktora uvrnute zabave film itekako vredan gledanja. (7/10)

Filmski kritičar Marko Stojiljković porijeklom je iz Beograda, a živi i radi u Sloveniji. Pratite ga i na blogu Film na dan i Twitteru.

Zagrebački Općinski građanski sud je nepravomoćno presudio da je Zdravko Mamić izjavom o ‘krvnim zrncima’ na radiju Soundset plavi 2013. povrijedio dostojanstvo tadašnjeg ministra Željka Jovanovića na osnovi nacionalnog podrijetla i time počinio diskriminaciju uznemiravanjem. Mamić će morati nadoknaditi i parnične troškove Jovanoviću u iznosu nešto većem od 11 tisuća kuna sa zateznim kamatama. “Uspio sam dokazati da svatko tko provodi diskriminaciju po bilo kojoj osnovi zaslužuje da se sankcionira”, komentira Jovanović. Novi list

Booksa hvali Plovna mjesta, prvu pjesničku zbirku Sanje Baković. Evo dijela jedne pjesme: “kada noć nadre, mi smo spremni, na obrambenim linijama. ja sam porozna, razdražljiva i gipka, mrtve kore u crvenim žilicama cijede se prema unutra. kada noć nadre, je li već došao trenutak u kojem se više neće moći u novi krug.”

Američka izdavačka kuća Sacred Bones omogućila je skidanje čitavog svog kataloga prema načelu “plati koliko želiš”, a sva sredstva idu za borbu koju vode prosvjednici u Standing Rocku. Mali podsjetnik, riječ je o indijanskom rezervatu koji bi trebao poslužiti privatnom interesu – izgradnji naftovoda, koji bi ugrozio njihov izvor pitke vode. Među glazbenicima koji su u katalogu su Marissa Nadler, Pharmakon, David Lynch i Jenny Hval. Kulturpunkt

Tražite li neki pojam uz koji se veže mnoštvo pretraživačkih rezultata koji vama nisu zanimljivi, uz riječi koje ne želite vidjeti stavite minus. U opcijama naprednog pretraživanja pri dnu stranice možete filtrirati rezultate, a treba li vam objašnjene značenja neke riječi na engleskom, dovoljno je upisati tu riječi i ispred nje staviti ‘define’. Express

“Ono što je zaista ogromni teret SDP je da su oni bili upravo stranka nejednakih prilika. Propustili su totalni zicer za reforme i bez ikakvog izgovora satrli zemlju u baš nevjerojatnu krizu. U 4 godine vlade SDP zaostali smo za prosjekom usporedivih zemalja 11%. Istovremeno, SDP je uspio uvjeriti narod da je kriza svuda u svijetu, nije do njih, to je do ‘neoliberalnog’ … samo se trebamo, ovakvi naivni i nevini, sagnuti i pričekati da prođe”, piše Nenad Bakić. Eclectica.hr

“Sarajevski vic da je ovdašnje pravosuđe najsličnije kanalu Lov i ribolov – dođu po ribu (optuženog), uslikaju ga i onda ga puste na slobodu – sasvim je tačan, ali je samo vic. Jedan od problema s vicevima je, naime, što se njima ne može objasniti svijet, nego se samo jedan njegov segment osvijetli šegom. A nama, u Bosni, šege uvijek treba, jer je mrak gust, da skoro nikada nije bio gušći”, piše Lupigin kolumnist.

“Kada iz hladnjaka bacamo nepojedenu hranu, doslovno bacamo novac. Kako bi to izbjegli planirajte koliko hrane vam treba kad kupujete i provjeravajte datume hrane koju imate. Novu hranu stavljajte na zadnji dio polica u frižideru, stariju naprijed. Poštujte upute proizvođača za skladištenje hrane jer će tako dulje trajati”, savjetuje Biljana Borzan. Telegram

Amazon Go je prodajni prostor u Seattleu u kojem nema blagajni, kupci jednostavno uđu, uzmu što žele i odu, a artikl koji su uzeli naplati se preko njihova računa na Amazonu. Stvar funkcionira tako da se pri ulasku skenira aplikaciju na mobitelu, a kada se izlazi senzori na vratima identificiraju stvari koje je kupac uzeo i stave ih na njegov račun. The Verge

Trailer filma ‘Mumija’ s Tomom Cruiseom

Video: Pjesma Steviea Wondera i Ariane Grande iz filma ‘Pjevajte s nama’

“Pogrešno shvaćanje onoga što doista znači biti privilegiran/a je toliko rašireno da nas često koči u razumijevanju i preuzimanju odgovornosti u nepravednom društvu. Neki ljudi čak kažu kako aktivisti/kinje ne bi trebali koristiti riječ ‘privilegija’ jer to može značiti završetak razgovora sa potencijalnim saveznicima koji osjećaju grižnju savjesti, osjećaju se optuženo ili čak napadnuto na samu spomen te riječi. No razgovor o privilegijama niti ne bi trebao biti ugodan. Neugoda koju bismo mogli osjećati mogla bi nas osvijestiti o nejednakosti i o tome podupiremo li ju”, piše Libela.

Monitorova dopisnica iz Estonije Marina Richter predstavlja tri filma koja su se natjecala za nagradu za najbolji estonski film na Tallinn Black Nights festivalu. Špijun i pjesnik je zabava film o špijunskim igrama, Polarni momak je ljubavna drama koja banalizira maničnu depresiju, Kada to najmanje očekuješ je film o osamljenim ljudima koji pokušavaju naći ljubav. Monitor

U takmičenju za nagradu za najbolji estonski film na Tallinn Black Nights festivalu se našlo sedam naslova: „Majka“ Kadri Kōusaar (pobednik), „Špijun i pesnik“ Toomasa Hussara, „Porodične laži“ Valentina Kuika & Manfreda Vainokivija, „Polarni momak“ Anu Aun, „Dani koji su zbunili“ Triin Ruumet, „Licemeri“ Valloa Toomia i „Kada to najmanje očekuješ“ Marta Kivastika o kojima će biti reči u ovom i u narednom izveštaju.

Primer kako jednoj ozbiljnoj temi kao što je manično-depresivna psihoza prići na plitak, banalizovan način nalazimo u Polarnom momku Anu Aun, bledunjavom filmu sa aspiracijom drame u čijoj se pozadini nalazi ljubavna priča između srednjoškolca Mattiasa (Roland Laos) i Hanne (Jaanika Arum), devojke iz bogate familije koja se bori sa svojim psihičkim oboljenjem. Priča počinje kratkom epizodom na umetničkoj akademiji u Berlinu, na čiji odsek za fotografiju Mattias pokušava da uđe selekcijom radova koja tamošnjeg profesora “i pored izvanredne tehnike” ne obara sa nogu zbog “nedostatka duše”. Školarac poruku shvata ozbiljno i dušu pronalazi kod kuće, tokom vožnje gradskim prevozom gde mu oko hvata scena opraštanja između devojke koja je upravo utrčala u autobus i momka koji za istim trči šaljući joj poljupce. Da rediteljka nema poseban plan, ono što sledi posle uvodnih pet minuta bi se moglo nazvati klasičnom stokerskom pričom neverovatnog ishoda – onog romantičnog. Matthias iskače iz autobusa za predmetom svoje novo-nastale opsesije koja beži od kontrolora karata i njih dvoje nakratko završavaju sakriveni iza kontejnera. Bekstvo od upornog progonitelja im konačno polazi za rukom kada uspevaju da se ilegalno zavuku u izložbeni prostor njegovog omiljenog fotografa (kakva slučajnost!) gde ljubavna afera smesta počinje jednim brzincem. Stiže policija, ona uspeva da pobegne, on biva uhapšen sa posledicama po njegov status u prestižnoj, privatnoj školi. To nije jedina stvar koja je neverovatna u ‘Polarnom dečku’ koji obiluje nelogičnostima i naivnim sporednim radnjama u nastojanju da od kuhinjske psihologije napravi ozbiljnu studiju komplikovanog psihičkog oboljenja. I kao da nije dosta to što je bipolarnost toliko lako izlažirati da se time da izbeći zatvor i prevariti čitava okolina uključujući i tim psihijatara medicinskog osoblja (po prstopodizačkoj komercijalnoj filmskoj tradiciji, predstavljenih kao banda bezosećajnih i pre svega – nekompetentnih idiota), njoj se laska nesnosnim frazama o “normalnosti većoj od normativne”. Negde između “Ti nisi bipolarnija od mene ili bilo koga drugog. Samo si osetljivija, slobodnija i iskrenija što je stotinu puta normalnije od bilo koje jebene normalne osobe” i finalnih scena u kojima Mattias, doduše suzna oka, ponavlja svoj maturski ispit dok Hanna stoji na mostu u najavljenom pokušaju samoubistva, svaki pokušaj hvatanja poente se raspršuje. (3/10)

Naslov: Polarni momak (Polaarpoiss)
Režija; Anu Aun
Uloge: Roland Laos, Jaanika Arum, Ene Järvis
Producenti: Priit Pääsuke, Kaspar Kaljas
Snimatelj: Heiko Sikka
Muzika: Sten Šeripov
Montaža: Margo Siimon
Produkcija: Luxfilm

Iako mestimično izgubljen u radnji, The Spy & The Poet koji je jesenas doživeo svetsku premijeru u Karlovym Varyma, je zabavan film o špijunskim igrama sa česticama više žanrovskih elemenata kojima scenarista i reditelj Tomaas Hussar lucidno plete priču o svetu kojim dominiraju nepoverenje, usamljenost i potreba za kontrolom. Uz sumornu, hladnim sjajem prožetu atmosferu koju boji kamera snimatelja Reina Kotova, šarmu filma doprinosi izvanredan kasting. Teško je zamisliti bilo koga drugoga u ulozi agenta estonske obaveštajne službe Gustava Tukka, uštogljenog osobenjaka sa alkohol problemom, do Jana Uuspölda koji u kožu lika sa očigledno većim problemima od odvikavanja od pića ulazi kao ruka u po meri sašivenu rukavicu. Dok se kreće po svom geometrijski perfektno uređenom stanu u kome svega ima samo po jedan komad počevši od viljuške, kašike, noža i čaše sve do stolice, Gustav rutinski obavlja sitne kućne poslove, pri čemu mu je zabava gledanje dokumentarnih filmova o životinjskom carstvu. Obrvu će podići samo onda kada se povede reč o parenju, što je jedna od retkih promena koje se mogu videti na izrazu njegovog lica tokom čitavom filma. Gustav je klasičan outsider kakvog srećemo u svim sferama društva – neko ko se van poslovnih obaveza ne snalazi najbolje u životu. Usamljenik, bez osećaja za humor i toliko potrebno podrepašenje za napredak u karijeri, on se, ne bivajući toga svestan, nalazi pred degradacijom svog položaja u službi koja je odložena samo time što igra mamac u tvdroglavoj špijunskoj igri estonske i ruske strane.

Snaga ‘Špijuna i pesnika’ se gradi na karizmi tri glavna protagonista i na humoru koji, tipično severnjački, u finim mlazevima neočekivano izbija iz dijaloga i ozbiljnih situacija. Uz špijuna Gustava, vicu i dinamici filma doprinosi Rain Tolk u ulozi pesnika Miku, sanjara izgubljenog u maštanju o objavljivanju svoje prve knjige koji sa ostalim izgubljenim dušama živi u vrsti divlje komune u velikoj napuštenoj kući u anonimnom delu Tallinna. Kao neurotičan, detinje naivan romantičar, on je jedini izvor prave, iskrene topline u odnosu sa ljudima oko sebe. I izbor femme fatale, ljubavnog interesa oba ekscentrika dat u liku Nale (hrvatska glumica Lana Vatsel koja je od 2003-2014 živela i radila u Estoniji) se čini ne može biti bolji. Kao žena koja je nevoljno ubačena u akt špijunaže za rusku stranu i podmetnuta da zavede nepristupačnog Gustava zbog pristupa tajnim informacijama, egzotična i neodoljivo temperamentna, ona osvaja srca oba muškarca, sve dublje se uplićući u priču iz koje naposletku može da se iščupa samo uz Gustavovu pomoć. Putevi suludog trija se ukrštaju u baru Shvips u kome Gustav svakodnevno gustira svoje bezalkoholno pivo i u kome jedina komunikacija teče preko empatične kelnerice sa sluhom za regularne goste. Prekidom rutinske samoće, odnosno naglim ulaskom misteriozne žene u Gustavov život, biće inicirano interesovanje estonske obaveštajne službe za monitoring njegovog kretanja koje se ispostavlja koliko opravdanim, toliko i komplikovanim za živote svo troje ljudi koji će, međutim, time biti samo još jače vezani jedni za druge. ‘Špijunu i pesniku’ ne smeta čak ni to što je suštinski zaplet teško prokljuviti sve do poslednjih 20 minuta koji munjevitom brzinom popunjavaju rupe u narativnom toku i vredi ga pogledati. (6,5/10)

Naslov: The Spy and The Poet (Luuraja ja luuletaja)
Scenario/režiija: Toomas Hussar
Uloge: Jan Uuspōld, Rain Tolk, Lana Vatsel
Snimatelj: Rein Kotov
Muzika: Arian Levin
Montaža: Tambet Tasuja
Produkcija: Allfilm

Nesigurnosti i sumnja u sebe kao osećanja kojima se nose usamljeni ljudi navikli na svakodnevnicu bez bliskih fizičkih kontakata i ljubavi, tema je filma Kada to najmanje očekuješ scenariste/ reditelja Marta Kivastika. U uvodnoj sceni, sredovečna žena se, očigledno mamurna i sa prekidom memorije, budi u krevetu pored golog muškarca, što je sekvenca koja će se tokom filma ponoviti još tri puta podsećajući nas na suštinu radnje. Tako dolazi do upoznavanja sa apotekarkom Vivi (Katariina Unt) i geodetom Andresom (Ivo Uukkivi) – ženom koja je navikla da na sve kaže’ne’ i muškarcem koji ne zna nikoga da odbije. Oboje su na neki način žrtve svoje okoline koja iz njih crpi sve što se iscrpeti da, nudeći malo toga zauzvrat. Njihova jedina prava dodirna tačka je izgubljeno samopoštovanje koje su im godinu za godinom ljuštili škola, prijatelji ili članovi porodice. “Muškarci me ne vole još od detinjstva” izgovara Vivi svojoj jedinoj drugarici i koleginici Maret (Katrin Pärn), njezinoj suštoj karakternoj i društvenoj suprotnosti koja pokušava da je iščupa iz usamljenosti učestalim pozivima da izađu na piće. Dok to izgovara, pred očima joj se javljaju slike iz mladosti – prvo poniženje na školskoj igranci na kojoj joj je stavljeno do znanja da je pušenje cigarete interesantnija opcija od nje. Danas, kao odrasloj ženi, njenom ionako labavom samopoudanju ne pomažu zajedljive primedbe na “godine u kojima je”, iako se nalazi tek na početku 40-ih. Andres je drugi tip usamljenika, čovek koji se posle razvoda vratio da živi u kući svoje majke zabrinute za besciljnost sina koji ne ume da provede dan bez dobre količine piva. On dane krcka sa najboljim drugom Priitom (Tiit Sukk) stalno radeći isto – od građevine do parcela za premeravanje do skurilnog bara Misericordia na kraju naseobine u kome se nalivaju alkoholom, oni su rame uz rame, ušuškani u rutinu. Na istom tom mestu, srešće pijane drugarice Vivi i Maret na prvom zajedničkom izlasku i zalivanje tekilom i ostalim žestokim pićima u koje će biti uvučen, dovešće do rađanja ljubavne afere.

Kivastik nezgrapno prepliće sudbine dvoje ljubavnika lomeći nejednake komade njihovih životnih priča i uklapajući ih na način na koji je komplikovano pronaći pravi početak i hronologiju iako mu se mora odati priznanje za verodostojan prikaz nelagodnosti i nesnalaženja posle prekida dugogodišnje samoće. Na vrlo trezan način, on pokazuje teškoću prilagođavanja na telesnu prisutnost drugog bića, ali i nadu koja se u čoveku oprezno budi da će se nešto možda promeniti na pozitivno. Zbog toga je sam kraj dobrodošlo ne-eksplanativan i ostavlja višestruke opcije. Veza će možda nastati a možda će i nestati. U svakom slučaju će se zajedno doručkovati. (6/10)

Naslov: Kada to najmanje očekuješ (Ōnn tuleb magades)
Scenario/ režija: Mart Kivastik
Uloge: Katariina Unt, Ivo Uukkivi, Tiit Suuk, Ita Ever, Katrin Pärn
Producent: Anneli Ahven
Snimatelj: Elen Lotman
Muzika: Bardi Johannsson
Montaža: Katri Rannastu, Kristjan Lodmfjord
Produkcija: Kopli Kinokompanii

Marina D. Richter je filmska kritičarka i novinarka iz Beograda koja već dvadeset godina živi i radi u Beču. Od 2004. je specijalni dopisnik beogradskog dnevnog lista Politika za rubriku kulture. Redovno surađuje s austrijskim portalom Artmagazine.cc, a piše i za razne austrijske publikacije kao slobodni novinar.

ŠećeЯ, novi solo projekt Tene Rak, bubnjarke i multi instrumentalistice na hrvatskoj indie rock sceni poznate kao članice bendova Vlasta Popić i Moskau, dokaz je da ionako bogata scena izvođačica na domaćoj glazbenoj sceni ne prestaje bujati. Minimalistička, electro stvar Reci, reci mi predstavlja nadolazeći album Varijacije na tugu. Vox Feminae

Recenzija: The Bug presents Killing Sound + Burial

Animirani film Moana (trailer, kritike) već je drugi vikend zaredom na prvom mjestu američke box office ljestvice. U kinima je dosad zaradio 119,8 milijuna dolara. Na drugom mjestu je Čudesne zvijeri i gdje ih naći koji u trećem tjednu prikazivanja ima zaradu od 183,5 milijuna, a treći je Dolazak koji je u četiri tjedna skupio 73 milijuna. LA Times

Američka ministrica obrazovanja bit će Betsy DeVos koja ima 5,1 milijardu dolara, ministar gospodarstva Wilbur Ross dolazi s imovinom od 2,9 milijardi dolara, a njegov zamjenik Todd Ricketts je također milijarder. Buduća ministrica prometa Elaine Chao je “teška” nekoliko milijardi dolara, novi ministar energetike Harold Hamm 15 milijardi dolara, a Steve Mnuchin, bankar Goldman-Sachsa i budući ministar financija ima 40 milijuna dolara. Nema ništa loše u bogatstvu ali Trump je ovime gubi vjerodostojnost jer je prije izbora obećavao presušiti leglo elite i močvaru u Washingtonu, piše Deutsche Welle.

“Žestoko zavađena nacija koja je trideset mjeseci bila u stanju latentnoga građanskog rata te u kojoj su ljudi svaki treći dan bili na nekom mitingu, maršu ili prosvjednoj presici, probudila se preko noći uspavana i umrtvljena kao da je s Plenkovićem popila pola kutije Xanaxa. Ali – nikad ne smijemo zaboraviti: takvi politički svjetovi stvorili su Pernara, i stvaraju pernare. Onog časa kad ste iz politike istjerali ideološku borbu, vi ste ranjive, pogođene i nezadovoljne izručili ljudima kao što je Ivan Pernar”, piše Jurica Pavičić. Jutarnji

“Đavolja simfonija i ratna je priča, i bildungsroman, i hrvatska inačica Trainspottinga, i svašta još nešto. Davor Mandić nije se okliznuo na mjestu na kojemu su zapeli mnogi što su pokušavali u literaturu posredovati iskustvo iz devedesetih godina. Premda je, kako sam veli, knjiga nastala zbog grižnje savjesti što rat na njemu nije utisnuo nikakav ožiljak”, piše Ivica Ivanišević. Slobodna

“Gdje odoše oni nekada pametni, hrabri i ambiciozni. Oni što nisu sami sebi davali epitete intelektualaca, ekselencija, profesora, stručnjaka i analitičara… I zašto danas šute u sedamdesetima kao da očekuju novi uspon u karijeri. Zapravo, zašto su zadovoljni porazom”, komentira Zlatko Dizdarević situaciju u BiH. Novi list

Fora mali tekst o matematici u običnom životu

Krasna fotografija zime + auto

Video: Glumac Chris Pratt priča kako je bio bez novca dok je radio po restoranima i jeo ostatke hrane, smiješna priča zapravo

Google ima novu aplikaciju Trusted Contacts koja korisniku omoućuje da odabranim ljudima pošalje informaciju o svojoj lokaciji, sa samo jednim klikom. Dakle, nakon što se registrira u aplikaciji, korisnik odabere ljude iz svojih kontakata koji spadaju u “povjerljive” ljude. Lokaciju aplikacija međutim ne otkriva po defaultu, nego tek kad korisnik aktivira aplikaciju, a što može trajati i neki ograničeni period, dok čovjek šeta prirodom ili je na putu kući i sl. Aplikacija radi i offline pa će “povjerljivi kontakti” dobiti informaciju gdje je korisnik posljednje bio. S druge strane, ako taj povjerljivi kontakt želi znati gdje se netko nalazi može poslati zahtjev za lociranjem, a korisnik zahtjev prihvaća ili odbija. Ako kontakt ne odgovori, aplikacija će automatski podijeliti lokaciju korisnika. Mashable

Tanušna zgrada pored njujorškog Central Parka, na adresi 432 Park Avenue najelegantniji je primjer nove generacije mršavih nebodera koji trenutno rastu na Manhattanu. Riječ je o najvišoj stambenoj zgradi na svijetu, s 425 metara visine, a smislio ju je arhitekt Rafael Viñoly, piše Guardian u svom izboru 10 najboljih arhitektonskih djela 2016. godine.

Božidar Domagoj Burić imenovan vršiteljem dužnosti ravnatelja Programa HRT-a, poznajemo ga po dokumentarnom serijalu ‘Hrvatski kraljevi’

Na tržištu Europske unije svake se godine gubi 364 milijarde kuna, ili 7,4% ukupnih prihoda od prodaje u devet sektora (kozmetika, odjeća i obuća, sportska oprema, igračke i igre, nakit i ručni satovi, torbice, glazba, pića i vino, farmaceutika). Dodatno se gubi 267 milijardi kuna zbog neizravnog utjecaja krivotvorenja i piratstva u tim sektorima jer proizvođači kupuju manje proizvoda i usluga od dobavljača. Zbog gubitaka u prodaji izravno je izgubljeno ili nije otvoreno 500.000 radnih mjesta u tim sektorima, a kada se uzmu u obzir i neizravne posljedice krivotvorina na druge sektore u drugim područjima gospodarstva EU-a izgubi se dodatnih 290.000 radnih mjesta. Seebiz

SAD: Vojnici stali na stranu indijanaca – inženjerska brigada američke vojske odbila graditi kontroverzni dio nacionalnog naftovoda kroz sjeverni dio savezne države Dakota, "svetu zemlju" Siouxa

Danas u Škotskoj na snagu stupa novi zakon o zabrani pušenja u automobilu u kojemu se nalaze djeca – kazna 100 funta

Katalonac Joan Carrillo novi je trener Hajduka, nakon što je Marijan Pušnik dobio otkaz. Carrillo je neuspješno vodio Almeriju, na čiju je klupu sjeo u ljeto 2015. – u 11 utakmica nije pobijedio nikog, upisao je šest remija i pet poraza. Međutim, privukao je pozornost na sebe nešto ranije kada je osvojio naslov prvaka Mađarske s Videotonom. Sportske novosti

UN je danas zatražio rekordnu svotu od 22,2 milijardi dolara za financiranje svojih programa humanitarne pomoći sljedeće godine koje će biti potrošene na 92,8 milijuna najranjivijih osoba u svijetu. Sve više osoba treba humanitarnu pomoć jer krize traju sve duže, kažu iz UN-a te procjenjuju da će s klimatskim promjenama prirodne katastrofe postati češće, žešće i ozbiljnije. Za usporedbu, 1992. godine u svom prvom apelu UN je tražio 2,7 milijardi dolara. CBS news

Hrvatska tvrtka ProMDM dobila titulu globalnog inovatora, nude softversko i rješenje u oblaku za bolju kontrolu i unapređenje sigurnosti mobilnog poslovanja

21. prosinca otvara se natječaj „Potpora mladim poljoprivrednicima“ kojim će se dijeliti 50.000 eura po projektu, 100% bespovratno, od čega 85% daje EU, ostalo RH. Korisnici su mladi poljoprivrednici (od 18 od 40 godina), a novac može ići za kupnju životinja, bilja, sjemena i sadnica, gradnju i opremanje objekata, kupnju i zakup zemljišta, kupnju mehanizacije i strojeva, podizanje novih i restrukturiranje postojećih višegodišnjih nasada itd. Ovdje cijeli pravilnik, ovdje popis prijašnjih korisnika ovog programa (njih 260 dobilo 100 milijuna kuna). Program ruralnog razvoja

Od početka godine do kraja studenog u Hrvatskoj je ukupno prodano 40.631 vozilo, što je za 7.024 komada odnosno za 21% više u odnosu broj automobila prodanih u istom razdoblju lani. U studenom slične brojke: 2.826 novih automobila ili 518 vozila odnosno 22,5% više nego tijekom studenoga lani. Najviše idu Volkswagen, Škoda i Renault. Seebiz

“Je li se zapravo išta dogodilo? Je li se dogodio pravi pravcati napad, ili je možda u pitanju lažna uzbuna? Postoji li mogućnost da se zapravo ništa nije dogodilo?… Ovakvo iznošenje u javnost nečeg što je u svojoj biti ipak povjerljivi podatak otvara prostora sumnji kako sukus priče nije uzbudljiva međunarodna špijunaža već obično domaće političko potkusurivanje”, analizira Monitorov IT-stručnjak Radoslav Dejanović informaciju o hakerskom upadu u Ministarstvo vanjskih poslova. Monitor

“Hackiralo MVP”, viču naslovnice novinskih članaka, te u dramatičnom prikazu opisuju epsku i nadasve uspješnu borbu domaćih stručnjaka protiv tajnovitih cybernapadača neprijateljske države za koju se ne zna koja je, ali sigurno je Rusija!

Hm.

Što se zaista dogodilo? Malo je informacija koje možemo uzeti ozbiljno kad skinemo pjenu senzacionalizma s uzburkane medijske tekućine.

Kad ne bi bilo izjave ministra Stiera kojom on potvrđuje događaj, ne bismo imali nikakav čvrst argument da se napad ili nešto slično napadu uopće dogodilo: prva izvješća pozivala su se na anonimne izvore iz MVEP, koji samom činjenicom da su anonimni nose puno manju težinu od izjave jednog ministra.

No, je li se zapravo išta dogodilo? Je li se dogodio pravi pravcati napad, ili je možda u pitanju lažna uzbuna? Postoji li mogućnost da se zapravo ništa nije dogodilo?

Na osnovu informacija dostupnih u novinama zapravo ne možemo složiti objektivnu sliku događaja i znati što se dogodilo: Jutarnji, koji je prvi izašao s tom informacijom, zapravo je objavio panegirik moćnim državnim službama koje su na vrijeme otkrile napad i spriječile ga bez gubitka podataka – iako za to autor nema baš nikakvog dokaza osim informacija koje je dostavio anonimni izvor čiji motivi su nam, pak, nepoznati, baš kao i istinitost pruženih informacija. Drugi portali i novine više ili manje su prenosili Jutarnji, samim time i objektivnost i točnost izvornog teksta.

Da bismo stekli jasniji uvid što se to možda dogodilo, valja nam raspetljati priče i odbaciti one koje svoje uporište nemaju u čvrstim faktima (ili su malo “dotjerane” ne bi li bolje zvučale).

Prvo ćemo se riješiti zablude o ruskim hackerima, priče koja se nigdje ne spominje kao fakt, ali se provlači kao draga tema: Jutarnji tako u pošalici spominje: “… prepoznaje se ruskopis ruskih hakera”, a Večernji čak navodi ime grupe koja je vjerojatno izvela napad.

Takve tvrdnje ostaju u domeni obične špekulacije jer nema nikakvih konkretnih podataka koji bi povezali tu grupu s ovim napadom. Dapače, sam tekst u Večernjaku proturječan je, jer u jednom poglavlju spominje iznimno sofisticiran napad koji je zaobišao sve “sustave zaštite”, toliko kompliciran da ga “nije mogla napraviti jedna osoba ili manja skupina hakera” – a odmah zatim spominju kako je prije pola godine već bilo nekoliko pokušaja napada na isto ministarstvo, ali su oni bili poluamaterski, odmah su i lako eliminirani, i za te je napade otkriveno kako ih je počinila Sofacy grupa. Kratak je put od amaterčine do autora sofisticiranog napada, čini se…

Zapravo, nemamo baš nikakvog dokaza da je riječ o toj grupi, poznatoj po napadima na zanimljive zapadne mete (otud i mišljenje kako je riječ o grupi sponzoriranoj od strane Moskve), krađi i objavljivanju podataka (taktika koju koriste Anonymous). Tako je jedna od nedavnih žrtava te grupe Svjetska antidopinška agencija čijih su se podataka i e-mail poruka dočepali i koje objavljuju s ciljem da organizaciju prokažu kao korumpiranu.

Od dva potencijalna traga koji bi mogli upućivati na počinitelja: IP adresu s koje je napad možda došao i analizu pronađenog malwarea koji bi mogao upućivati na alate kojima se koriste napadači, niti jedan nije dostatan za nedvojbenu identifikaciju napadača.

Napadač bi mogao biti bilo tko: tajne službe bilo koje države, organizacije građana (Anonymous?), pa čak i dobro motivirani pojedinac. Uključujući tu i građane Hrvatske.

No, valjda je najlakše okriviti Ruse – trenutna politička igra jako voli analogije s hladnim ratom, pa čemu onda tražiti pravog krivca kojeg možda nikad nećemo uloviti, kad je Pedro tu?

Ministarstvo je, valja i to reći, već više puta dosad bilo napadano, no dosad se od toga nije radila medijska senzacija i napeta priča u stilu Iana Fleminga.

Kako su upali? Pokušali upasti? Probali, ali nisu uspjeli jer je Supercyberhrvoje zaustavio napad u zadnjem trenutku?

Pokušaj probijanja zaštite posebno izrađenim softverom zaista je jedna od metoda kojom se napadači koriste u slučaju da ne uspiju naći bolji način; naime, u cilju je svakog napadača da napad izvede neopaženo ako je to ikako moguće: stoga će svaki ozbiljan napadač prvo pokušati “upasti” korištenjem propusta u dijelu IT sustava koji je što dalje od očiju korisnika: ako se napad može izvesti upadom kroz mrežnu opremu tiho i neprimjetno, to je puno bolji put napada od slanja korisniku lažirane e-mail poruke sa zlim privitkom kojeg korisnik treba pokrenuti i tako sam inicirati napad na vlastiti IT sustav. Šansa za otkrivanje zlog privitka puno je veća od šanse za otkrivanje sofisticiranog napada koji koristi ranjivosti mrežne opreme koju je moguće dohvatiti izvana.

Dapače, za primjer jednog takvog scenarija preporučujem čitanje ovog komentara angažmana Hacking Teama s domaćim obavještajno-sigurnosnim aparatom; između ostalih zanimljivih podataka o ovom domaćem sigurnosno-obavještajnom skandalu o kojem se jako brzo prestalo pisati u novinama pronaći ćete i opis simulirane infiltracije malwarea na računalo sumnjivih osoba radi eksfiltracije dokaza potrebnih za sudski proces.

Pričamo li o realnosti ovakvog vektora napada, da – on je posve realan i spada među češće.

Ali, i u ovom su slučaju informacije koje dobivamo iz medija kontradiktorne: “Hakeri su uspjeli probiti antivirusne programe koji štite cijeli sustav MVP-a”, tvrdi Jutarnji, dok Večernji navodi: “Napadači su koristili toliko sofisticiran spyware da ga ni jedan od nekoliko antivirusnih programa koje MVEP koristi u zaštiti svoje mreže nije prepoznao.”

Kako je posve nevjerojatno da bi ozbiljan profesionalac štitio računala tako da na njih instalira nekoliko antivirusnih programa istovremeno (to bi eventualno mogao biti dobar trik za gomilanje radnih sati korisničke podrške), ove citate vjerojatno treba čitati kao: “virus je prošao firewall s antivirusnim rješenjem, poslužitelj elektroničke pošte s antivirusnim rješenjem i najzad antivirusno rješenje na računalu korisnika” – a to upućuje na klasični način podmetanja zloćudnog softvera kao privitka e-mail poruke lažirane tako da primatelja navede na pokretanje datoteke iz privitka (često lažiranjem imena pošiljatelja koristeći adresu osobe ili institucije s kojom žrtva ima uspostavljen kontakt i samim time određeno povjerenje).

To, ili je riječ o drugom najčešćem načinu zaražavanja: gledanjem web stranica sa (khm, khm) “zanimljivim” sadržajima. Pa je zato virus jako sofisticiran i sigurno je Moskva iza toga, jer naši vrijedni djelatnici, ne bi oni nikad bili nestašni za radnog vremena…

I opet, to može ali ne mora biti dokaz o ciljanom napadu. On-line napadači danas napadaju sve i svašta, koristeći cijelu hrpu rješenja: od starih, prokušanih trojanaca koje otkriva svaki antivirus (ali ih propušta onaj ranjivi dio populacije koji nema, ne zna ili ne želi koristiti antivirusne programe: dakle, najlakša meta), pa sve do sofisticiranih alata koji koriste tzv. “zero-day” propuste i trikove za zaobilaženje antivirusnih alata; poanta priče je da ne morate biti ministarstvo da biste postali metom i takvog, vrlo sofisticiranog napada. Samo ako analiza pronađenog softvera pokaže kako je riječ o softveru koji je pisan upravo za napad na određena mjesta (poput famoznog Stuxneta koji je napisan kako bi sabotirao iranski nuklearni program), možemo govoriti s izvjesnom sigurnošću kako je riječ o sofisticiranom i usko ciljanom napadu; u suprotnom, vrlo “kvalitetnog” malwarea možemo u većim količinama naći svugdje po Internetu, a zadaća mu je da zarazi sve što stigne, ne birajući pritom žrtve.

No, obranili smo se… uz malu pomoć prijatelja iz sigurnosno-obavještajne službe koji koriste superantiviruse, kako barem tvrdi Večernji: “Isto tako, sofisticiranost programa uzrok je toga da ga MVEP sa svojim sposobnostima nije mogao eliminirati te su stoga u eliminaciji spywarea korišteni posebno razvijeni specijalni alati kojima raspolaže sigurnosno-obavještajni sustav.”

Hm… priča za malu djecu, rekao bih. Svaki malo ozbiljniji informatičar može se riješiti problema otkrivenog na računalu tako da isto jednostavno pregazi i iznova instalira OS i potrebne programe, s pretpostavkom da su dokumenti pospremljeni na sigurno mjesto (hrvatski: backup glavu čuva). Jako je mali broj digitalnih beštija koje mogu preživjeti brisanje diska i ponovnu instalaciju svega (s izuzetkom metoda skrivanja zlog koda u softverskim komponentama hardvera, poput UEFI zamjene za BIOS ili firmwarea tvrdih diskova, ponekad čak i neiskorištenog prostora na disku).

Naravno, Ministarstvo vanjskih poslova je potencijalno vrijedna meta, pa je svakako moguće da ga je netko napao kakvim zlom koje se zavlači duboko u hardver računala (ali i to se može riješiti dobrim čekićem, nisu zamjenske matične ploče ni novi tvrdi diskovi baš toliko izvan dometa proračuna ministarstva). Dapače, pravi sigurnosni stručnjak odmah bi izolirao takvo računalo i ostavio ga za neku buduću forenzičku analizu, ne bi tek tako reinstalirao računalo – tim više što ne može biti u potpunosti siguran da je računalo posve očišćeno od vrlo sofisticiranog malwarea koji se ponaša drugačije od “uobičajenih” beštija s Interneta.

Ideja hitnog čišćenja računala (i time uništavanja dokaza) umjesto zamjene (jednog jedinog, hvale se u ministarstvu) zaraženog računala novim nije uobičajena u sigurnosnim krugovima: analogija je to liječnika koji hitno da kremirati osobu umrlu od misteriozne bolesti umjesto da tijelo odveze na patologiju kako bi se saznalo što joj se zbilja dogodilo.

Stoga mi ta priča o tome kako iz SOA dolazi neki Supercyberhrvoje i moćnim setom alata spašava stvar od zlog Petruške kojeg je identificirao zato što je ovaj na tvrdom disku ostavio poruku: “All your database are belong to us, cyka!” – ne zvuči realno.

No, ono što me najviše brine u toj priči je izjava ministra Stiera kako niti jedna strateška informacija nije bila kompromitirana: kako on to zna?

Očito je, naime, kako do provale u sustav jest došlo, malware je pronađen i izoliran, identificiran, transferiran i što već sve ne. Problem je u vremenu između infekcije i otkrića: nitko ne može biti siguran da zna što se u tom vremenskom razdoblju događalo. Ministru su vjerojatno tako rekli, no mogu li i ti koji su mu to rekli biti sigurni u to što su rekli? Malware je do trenutka uništenja mogao učiniti mnogo stvari: mogao je pokrasti neke podatke, primjerice. No, mogao je instalirati i neki puno gori malware koji još uvijek čuči negdje na mreži ministarstva, neotkriven, i čeka svoju priliku. Mogao je promijeniti operacijski sustav tako da ga učini ranjivim na neku drugu vrstu napada i tako pripremi teren za ozbiljniji napad u budućnosti.

U redu je reći kako je računalo čisto kad ga očistite od nekog do gomiletine “uobičajenih” virusa koji kruže Internetom, no kad se u članku istovremeno spominje vrlo sofisticiran malware kojeg su jedva počistili i izjava ministra da nikakvi podaci nisu procurili – onda je to još jedna ozbiljna kontradikcija jer naprosto ne možemo biti sigurni da do krađe podataka nije došlo.

Teško je reći što se tamo uistinu dogodilo, posebice baratajući izjavama pouzdanih anonimnih izvora, škrtim objašnjenjima ministra i općenitom nepoznavanju događaja. Novinski članci pritom ne pomažu puno, dapače – više zbunjuju nego što rasvjetljuju slučaj. Tako otvaraju vrata različitim interpretacijama, a napad zlih hackera samo je jedan od njih.

Ima i drugačijih potencijalnih tumačenja: možda uopće nije bilo sofisticiranog napada, možda se netko od djelatnika zaigrao na veselim web stranicama i pokupio kakav CryptoLocker koji je zaključao dokumente i traži otkupninu, pa da ne ispadne velika sramota ajmo reći kako nam je neka špijunska agentura pokušala upasti u sustav, ali mi smo srčano odbili njihov napad i spasili podatke!

Ovo tumačenje ima i svoju tamnu stranu: što ako – samo ako – je nepoznat netko iz ministarstva izlanuo, razmijenio ili naprosto prodao neke važne podatke? Ne bi li najbolja kontrola štete bila upravo reći: “nismo mi krivi, hackiralo nas!”?

Treće tumačenje, podjednako nategnuto, tiče se činjenice da je informacija o napadu koji se dogodio za prošlog ministra objavljena za ovog ministra, i to od strane pouzdanog anonimnog izvora. Kako je riječ o osjetljivim stvarima, bilo bi prirodno da MVEP i svi u to uključeni šute poput ribe, tim više što je riječ o staroj informaciji koja medijima više i nije tako interesantna; dapače, kako su oba ministra iz iste stranke (HDZ), ovakvo iznošenje u javnost nečeg što je u svojoj biti ipak povjerljivi podatak (napad na infrastrukturu ministarstva vanjskih poslova, klasična obavještajna priča) otvara prostora sumnji kako sukus priče nije uzbudljiva međunarodna špijunaža već obično domaće političko potkusurivanje.

Autor je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Jedan je od 25 najboljih IT konzultanata u Hrvatskoj, prema izboru korisnika tih usluga. Autor je i SF knjige ‘Umišljena inteligencija’, koju u obliku e-booka možete besplatno skinuti na svoj Android uređaj s Google Play.

Porezna uprava raspisala je natječaj za 91 radno mjesto za 98 ljudi, a uglavnom se traže referenti koji bi se bavili poslovima kao što je utvrđivanje poreza na dobit, dohodak i promet nekretninama, zatim sudskim presudama, naplatom i ovrhama, ali bit će dodatnog posla i za nove informatičare u informacijskom i komunikacijskom sustavu. Natječaj je raspisan 30. studenog, a prijave se prima 8 dana. Kažu iz Uprave da se drže principa 2 za 1 – dvoje u mirovinu, jedan se zapošljava. Jutarnji

13:22 Magnituda 6 (5,2), HTV2
15:33 Posljednja granica (6,6), HTV3
15:56 Profesije osobno: Oteto od zaborava, HTV1
18:18 Dobra žena (7,9), HTV2
20:02 Prolaz (4,8), HTV3
20:07 Dva : jedan u gostima – Marko Bijač, HTV1
20:40 CSI Hrvatska: Granice, HTV1
21:10 Turistička klasa, HTV4
21:28 Ljeta u Indiji (7,1), HTV1
22:02 Knjiga ili život – Sa(n)jam knjige u Istri, HTV3
22:55 Kronike zločina, RTL
23:02 Crna lista (9,3), HTV2
23:45 Novine, HTV1
00:40 Koban rizik (3,8), Nova TV
02:15 Jedi, moli, voli (5,7), Nova TV
Kompletni programi: HTV1, HTV2, HTV3, HTV4, RTL, Nova TV

Djeci kosu prati – dvaput mjesečno

Strani opskrbljivači strujom, predvođeni njemačkim RWE-om, prijete da će otići iz Hrvatske zbog povećanja naknade za obnovljive izvore energije (OIE) od 1. siječnja iduće godine. Njihov je cilj utjecati na to da se teret poskupljenja naknade za OIE, koja bi sa sadašnjih 3,5 lipa za kilovatsat trebala skočiti na 12 lipa, prebaci na nekog drugog. Izračunali su da bi zajamčeni otkup “zelene” energije po 12 lipa za kilovatsat značio godišnji trošak za opskrbljivače od milijardu i 200 milijuna kuna. Slobodna

Židovka čija je obitelj ubijena u Jasenovcu prozvala Grabar-Kitarović i Plenkovića zbog ploče s natpisom "Za dom spremni" postavljene u gradu: "Zašto šutite?"

Ministar Tolušić uveo ista pravila analize i ocjenjivanja za domaća i uvozna vina

Foto: Hrvatska snimljena iz s Međunarodne svemirske postaje

Tragikomični video političara iz BiH raširio se Internetom – prikazuje kontituirajuću sjednicu Općinskog vijeća u Zavidovićima na kojoj lokalni političar Azem Horozović pokušava voditi sjednicu, ali ne uspijeva složiti ni suvislu rečenicu pa mu upomoć uskače općinska službenica koja mu govori što da kaže i on ponavlja, no i to zamuckujući. Kako se sjednica bližila kraju i riječ preuzeo Redžo Seferović službenica je potpuno preuzela posao. Netko se potrudio i složio posprdni video (ovdje). Klix

Rijeka: Od ruševina do zvjezdica – otvorili hotele u mjestima bez ikakve turističke tradicije [foto]

Radnika za turizam i ugostiteljstvo ima i u Hrvatskoj, ali im se treba dati bolje uvjete s povećanjem minimalne plaće sa sadašnjih 3.120 na oko 3.800 kuna, kažu iz Sindikata turizma i usluga Hrvatske gdje se, jasno, protive uvozu radne snage. Sindikat upravo kreće u pregovore s poslodavcima za novi nacionalni kolektivni ugovor, jer sadašnji istječe 31. prosinca, a kažu i da je prosječna plaća u turizmu i ugostiteljstvu za tzv. bijelo osoblje (‘obični’ kuhari i konobari, pomoćni radnici, sobarice, vrtlari i slični) od 4.100 kuna također niska i traže povećanje. Poslovni

Hrvatske autoceste bile su naručile bojenje četiri tunela prosječne dužine 500 metara, za što su privatnoj tvrtki trebali platiti čak 18,5 milijuna kuna. Uprava HAC-a promijenila je odluku, jer se javnost još sjeća zloglasnog bojenja tunela Skladgradnje, odbila je ponudu i ovih dana kreću samostalno bojiti te tunele, što će ih ukupno stajati oko milijun kuna. Jutarnji

Večeras poskupljuje gorivo – za oko 7 lipa

U svijetu je danas gladno 756 milijuna ljudi, što je otprilike jednako brojki iz devedesetih, a tada je, 1996. na rimskom svjetskom summitu o hrani postavljen cilj da se broj gladnih smanji na najviše 400 milijuna. U isto vrijeme 1,6 milijarde ljudi prekomjerno je teško, a u svijetu se svake godine baca milijune tona hrane. “Za rješavanje pitanja gladi dovoljno je manje od jedan posto svjetskog izdvajanja za naoružanje”, kaže akademik Ferdo Bašić. Eno još uvijek funkcionira TheHungerSite – web stranica gdje za svaki klik posjetitelja donatori poklone posudu hrane gladnima. Svatko može kliknuti jednom dnevno. Novi list

Kalifornija: Broj poginulih u požaru u noćnom klubu u Oaklandu narastao na 33, no sumnja se da je broj žrtava još i veći jer je pretraženo tek oko polovice zgarišta; fotografije žrtava pokazuju da je riječ o mladim ljudima…

Europski parlament izglasao je prošlog tjedna militaristički intoniranu rezoluciju o strateškoj komunikaciji Europske unije za borbu protiv propagande koju protiv nje provode treće strane, koju je sponzorirala poljska konzervativka Anna Fotyga i gurao neformalni antiruski blok, a koja tretira Rusiju i Islamsku državu kao istovjetne pojave. Rijetko ratoboran dokument koji su mnogi njegovi zastupnici doživjeli kao otvorenu objavu hladnog rata Ruskoj Federaciji, pišu Novosti i dodaju da Bruxelles na rusku propagandu odgovara istim sredstvima. Ovdje rezolucija.

Izmjenama Zakona o trošarinama od 1.1. upola će se smanjiti nameti po litri rakije – uvodi se institut male destilerije na koju se primjenjuju snižene stope trošarine u visini od 50% standardne stope, a uvjet je godišnja proizvodnja od 2 i pol tisuće litara rakije. Takvih je malih proizvođača u Hrvatskoj najviše – čak 41.000. Izvoz je u Hrvatskoj sad pet puta veći od uvoza, iako nije neka posebno velika svota – šest milijuna dolara. HRT

Talijanski premijer Matteo Renzi izgubio je na jučerašnjem referendumu o ustavnim promjenama – prema izlaznim anketama protiv ustavnih promjena glasovalo je između 54 i 58 posto glasača, a za reforme je glasovalo između 42 i 46 posto birača. Reformama se ukidalo paritetni dvodomni sustav, gdje su i Senat i Zastupnički dom trebali izglasovati identičan zakon. Sve stranke su bile za ukidanje Senata, ali su pozvale na glasovanje protiv samo zato da sruše Renzija. Ako i službeni podaci potvrde prognozu izlaznih anketa, Renzi će podnijeti ostavku ne samo na premijerski položaj, već i na čelništvo Demokratske stranke. Večernji, Jutarnji, Reuters, Novi list

Britanski znanstvenici sa Sveučilišta Bath stvorili su obloge za rane koje postaju fluorescentno žute čim se rana ispod obloge inficira. Postojećim metodama za detektiranje treba 48 sati od pojave infekcije. Nove obloge za rane koje dolaze i u obliku flastera trenutno prolaze klinička testiranja u Velikoj Britaniji, na pacijentima s opeklinama. Smanjenjem broja infekcija spriječila bi se pretjerana upotreba antibiotika koja vodi tome da bakterije brže postanu otporne na lijekove. Telegram, bath.ac.uk

Mozart je jednom napisao da se muškarac i žena u trenucima orgazma uzdižu do božanstvenosti. G-Sense vas vodi bliže tom jedinstvenom intenzitetu bliskosti sa voljenom osobom te potiče u vama strast i osjetljivost na svaki njegov dodir. Otkrijte novu ekstazu uz G-Sense, prirodni preparat za žene, koji je od sada dostupan u svim boljim ljekarnama ili na www.g-sense.hr uz brzu i diskretnu dostavu. Pogledajte nedavno objavljenu televizijsku reportažu o G-Sensu

Najbolji narodni lijekovi koji tjeraju prehladu i jačaju tijelo

“Post-izborni Donald Trump djeluje manje napuhano, kao da je malo splasnuo njegov preveliki ego. Eto, neće sudski progoniti Hillary Clinton. Razmislit će o sporazumu o klimi i sl., tako da je zbog lažnih obećanja već uspio razočarati dio gorljivih pristaša. Iznad svega djeluje nekako zbunjeno. Baš kao da se probudio i shvatio da se našao u situaciji koju baš i nije očekivao, kao da pobjedu ni sam nije očekivao, niti joj se pretjerano raduje… Utrka za predsjednika je jedna stvar, a položaj na kojem se, usprkos većini predviđanja, sada našao – nešto sasvim drugo”, piše Slavenka Drakulić. Jutarnji