Hrvatska nogometna reprezentacija izborila je nastup na Svjetskom prvenstvu koje će se igrati u Rusiji od 14. lipnja do 15. srpnja nakon što je u uzvratnom susretu dodatnih kvalifikacija protiv Grčke u Pireju odigrala 0:0 i tako sačuvala prednost od 4:1 stečenu u prvoj utakmici igranoj prije tri dana u Zagrebu, piše HRT. Svi navijaju da Zlatko Dalić vodi reprezentaciju u Rusiju, piše Novi list. Komentari utakmice na Forumu. Također je otvoren topic u kojem se planira i dijele savjeti za put navijača u Rusiju.

“Šteta je da će se film kao što je Jeune femme ceniti samo po jednom kvalitetu koji je manje ili više statistički podatak. Naime, ovo je ‘ženski’ film, režirala ga je žena, većina scenarista su žene, kao i većina ekipe iza kamere i većina likova. Nije to loša stvar, žene se probijaju u svetu filma, ali u kontekstu takvog podatka dobar deo kritike će se zaustaviti na tome da je ovaj uradak nemerljivo bolji od onoga što se pod etiketom ‘chick flick’ podrazumeva, prosto jer je perspektiva iskrenija i poštenija, ali se ovaj film nigde neće meriti u nekim apsolutnim pravilima. A film je prilično dobar bez obzira na zadate okvire”, piše Marko Stojiljković. Monitor.hr

Šteta je da će se film kao što je Jeune femme ceniti samo po jednom kvalitetu koji je manje ili više statistički podatak. Naime, ovo je “ženski” film, režirala ga je žena, većina scenarista su žene, kao i većina ekipe iza kamere i većina likova. Nije to loša stvar, žene se probijaju u svetu filma, ali u kontekstu takvog podatka dobar deo kritike će se zaustaviti na tome da je ovaj uradak nemerljivo bolji od onoga što se pod etiketom “chick flick” podrazumeva, prosto jer je perspektiva iskrenija i poštenija, ali se ovaj film nigde neće meriti u nekim apsolutnim pravilima. A film je prilično dobar bez obzira na zadate okvire.

Već je “udica” na startu tako predivno francuska: ženska rafalno brblja u kameru ispaljujući ocene kako ona nije puno pametna, ali je barem iskrena. Nekako osećamo da to ima veze sa posekotinom na čelu za koju ćemo u “flashbacku” otkriti da ju je zaradila pokušavajući da razvali vrata od stana svog bivšeg dečka, nadutog fotografa Joachima (Monsaingeon) koji ne želi da ima ništa s njom iako je na njenim fotografijama izgradio svoju karijeru. Da, naša junakinja Paula (Dosch) je zaista mustra, što bi se reklo.

Radnja dalje vodi tokom osobito popularnim u savremenoj nezavisnoj kinematografiji, prateći njeno lutanje ne samo po Parizu i kvartu iz internacionalnog naslova, nego i u potrazi za samom sobom. Ona je osoba bez odgovarajućeg obrazovanja, znanja i veština koja nikad nije radila i potrošila je svoje kredite kod familije i prijatelja. Takođe je dovoljno snalažljiva (recimo da se spetlja sa frajerom ne bi li prespavala kod njega), ali i dovoljno samouverena da odbije njegovo navaljivanje u pogledu seksa. Na svom putu ona će prvo skandalizirati recepcionera u hotelu, prodati svoj nakit, neće se pobuniti kada je ženska u metrou (Simaga) zameni za svoju školsku drugaricu i pomogne joj, ali će kasnije otkriti da je sasvim sposobna da bude dadilja naročito u poređenju sa detetovom majkom koja je, hajdemo reći, uspešnija i blaženo nesvesnija verzija nje same, kao što će otkriti da može zarađivati za život, pa čak i da ima šanse da se spoji sa drugim ljudskim bićem, u ovom slučaju kolegom Ousmanom (Ndiaye).

U nekim stvarima Jeune femme ipak razbija očekivane obrasce. Pariz je možda surova metropola kao što bi to bio New York ili London, ali Paula nije klinka koja nije imala vremena da nauči ponešto u životu. Njena blesavost je manje ili više potpuno svesna odluka. Pa opet, debitantkinja u dugometražnom formatu Léonor Serraille ni u kojem slučaju ne uživa u njenim mukama pre nego što je pošalje na put iskupljenja. Optimizam, manija i lakoća su prisutni od početka, ali opet ovo nije ni suprotni pol klišea zvanog Amélie. Naravno da ima viška čak i u ovom ugodnom formatu od 97 minuta i da se ritam ponekad izgubi, ali zgodna fotografija Emilie Noblet i sasvim odgovarajući soundtrack Julie Roué koji spaja melanholiju i jazzersku poletnost popravljaju utisak.

Pa ipak Jeune femme je film koji pre svega zavisi od glavne glumice i Laetitia Dosch je ne samo na visini zadatka, već i na putu da izgradi ozbiljnu karijeru. Ona zaista briljira kao Paula, nikada se poštapajući klišeima i koristeći improvizaciju gde god je to moguće zaista uspeva da nas uveri u svoju ludost i maniju, ali i u sposobnost da bude pristojno ljudsko biće u smislu onoga što društvo očekuje od nje. Problem je, međutim, u tome što kada bi se nju isključilo iz jednačine, film bi se verovatno raspao ili u najboljem slučaju delovao tek blago natprosečno. (7/10)

Filmski kritičar Marko Stojiljković porijeklom je iz Beograda, a živi i radi u Sloveniji. Pratite ga i na blogu Film na dan i Twitteru.

Na današnji dan, 12. studenog 1971. godine, rođena je Kathleen Hanna, predvodnica jednog od najznačajnijih bendova trećeg vala feminizma, Bikini Killa. Riječ je o osobi koja je tada dominantnoj muškoj punk–rock sceni pokazala zube i ohrabrila djevojke diljem svijeta da uzmu instrumente u ruke te da se pobune i dreknu da im je dosta omalovažavanja, diskriminacije i seksizma. Rebel Girl jedan je od najpoznatijih hitova. Vox Feminae

Salon je sastavio popis najbizarnijih filmova za odrasle iz 70-ih, koji se smatraju klasicima. Mona the Virgin Nymph je film o djevojci koja čuva nevinost do braka, ali se u međuvremenu upušta u oralne aktivnosti. The Devil in Miss Jones je pornić neobičan po tome što započinje samoubojstvom glavne glumice. Ona zatim završi u Čistilištu i tamo počinju orgije. Express

Everybody’s A Bit Of A C**t Sometimes zabavan je pjesmuljak, možda neprikladan za mlađe, koji izvodi komičar Steve Coogan.

U kontinentalnoj Hrvatskoj doručak se najčešće sastojao od palente, kavovine te kukuruznog kruha s masti. Vremenom jaja kao osnovna namirnica počinju dominirati. Dalmatinski doručak je uključivao kruh s margarinom ili maslacem i pekmezom ili pak brok od inćuna, maslina i kruha, dok se u Istri tradicionalno jela fritaja sa šparogama ili tartufima. Journal.hr

“Književna teorija poznaje taj fenomen kada nekadašnji pisci s perspektivom postanu pisci s retrospektivom: riječ je o promjeni ličnog opusa. Šta da se radi: nekada su morali ‘otklanjati pogled’, sada moraju misliti na ugled. Nekada su se tješili da javnost ionako ‘ne želi ništa da zna’, sada vjeruju da javnost prvenstveno žudi doznati kako su joj baš oni do jučer lagali. Nekada su ignorirali medijske margine; sada su, evo, završili na margini zbivanja. Tumače nam kako ‘dobri pisci imaju tu po sebe uglavnom vrlo neugodnu sposobnost da nehotice pretkazuju budućnost’. Jer tako to, naime, rade dobri pisci: oni imaju tu po sebe uglavnom vrlo neugodnu sposobnost da hotimice prekrajaju prošlost”, piše Boris Postnikov, komentirajući kako su Ante Tomić i Miljenko Jergović šutjeli o obitelji Todorić, da bi sad s propašću Agrokora odjednom o njima počeli pisati. Novosti

Ilok je jedan od najljepših ravničarskih gradova u Hrvatskoj, ali njegovi stanovnici odlaze zbog nezaposlenosti, niske cijene rada i visokih cijena te nesigurnosti radnog mjesta. Nekretnine se prodaju u bescjenje, kuća od preko 90 četvornih metara s više od 500 kvadrata okućnice prodaje se za 15.000 eura. Procjenjuje se da je u gradu ostalo oko 5.000 stanovnika. Poslovni

U svakoj zemlji možete naći neobične, arhaične, smiješne zakone s apsurdnim ograničenjima i propisima kojih se malo tko ili nitko ne pridržava, ali su i danas na snazi kao zaboravljeni relikti nekih drugih vremena. Tako zakon Aljaske zabranjuje promatranje losova iz zrakoplova, izbacivanje losova iz zrakoplova, a istima je zabranjeno parenje na ulici. U Japanu zakon zabranjuje davanje otkaza zaposleniku zbog dremuckanja na radnom mjestu. U Njemačkoj je protuzakonito ostati bez goriva na autocesti. Švicarski zakon brani puštanje vode u zahodu poslije 22 sata. T-Portal

Tin Ujević je kao nijedan hrvatski književnik poznat po brojnim zgodama i anegdotama. Primjerice, jedan veseljak iz njegovog društva, vidjevši ga kako s praznom čašom stoji u gostionici, prišao mu je i rekao: Slaži nešto na brzinu i platit ću ti špricer. Pjesnik mu je rekao: Ne, prijatelju, rekao si dva! Nakon toga je doista dobio obećano. Ljudi se trebaju ženiti, bogovi mogu, a pjesnici ne smiju, govorio je također Ujević. Zagreb.info

Treba li pauke izbacivati iz kuće?

U Švicarskoj su žene pravo glasa dobile tek 1971. godine, posljednji kanton odobrio je isto 1990. Kako je sve počelo u jednom malom mjestu priča nam Božanski red, humoristična drama koja je sinoć otvorila Zagreb Film Festival. Glavna junakinja Nora predvodi bitku u selu i u vlastitom domu, pokušavajući unijeti malo razuma u tvrde muške glave. Monitor.hr

Video: Jimmy Kimmel izmiksao Stranger Things i Potpune strance

Ljubavne veze supermodela 90-ih još žive na Instagramu

U švedskoj Laponiji, 145 kilometara zapadno od Arktičkog kruga stoji Zlatno jaje. Ovo jaje simbol je novog početka grada Kirune, na novoj lokaciji oko 3 kilometra istočno od sadašnjeg grada. Naime, desetljeća iskapanja željezne rude ispod Kirune na sjeveru Švedske dovela su do destabilizacije zemlje pa bi grad mogao “propasti”, a stanovnici su bili prisiljeni preseliti se. Pun kufer, Dezeen

Dok se na Klimatskoj konferenciji u Bonnu predstavnici gotovo 200 zemalja trude oko toga kako spriječiti podizanje globalne temperature, na krajnjem sjeveru planete Zemlje, na norveškom arhipelagu Spitzbergen, posljedice globalne promjene klime se već osjećaju. Ovdje bi psi uskoro mogli umjesto saonica vući kočije jer se snijeg topi. Deutsche Welle

Bored Panda ima zanimljivu priču nešto starijeg datuma o fotografu po imenu Jamie Livingston koji je punih 18 godina svakoga dana slikao jednu polaroid fotografiju. Riječ je o dirljivom prikazu njegovog života te kronologija bolesti od koje je na kraju umro kada je imao 41 godinu. Projekt je trajao od 1979. do 1997. godine. Cijeli album može se vidjeti ovdje.

Word Porn je dobar YouTube kanal koji objavljuje snimke mudrih izjava iz intervjua, filmova, citate iz knjiga… Primjerice, tu je video poznatog govora Robina Williamsa o ljubavi i životu. Kako donositi ispravne odluke u životu – video. Ili koja je svrha života – video.

Poznata glumica Kristen Stewart upustila se u redateljske vode filmom Come Swim [imdb] koji je nakon prikazivanja na Sundance festivalu i u Cannesu, dostupan za gledanje online (pogledajte ga ovdje). Film traje 17:58 minuta i na avangardan način bavi se tematikom depresije. Stewart je inače nakon ovog kratkog filma režirala i spot za bend Chvrches. Indie Wire, The Film Stage

Unatoč suprotnim odlukama povjerenice za informiranje i Visokog upravnog suda te odbijenice Ustavnog suda, vodstvo HBOR-a i dalje inzistira na tome da podaci o nazivima tvrtki koje kreditiraju i imenima ljudi koje honoriraju ostanu bankarska tajna. “Kad smo, u neslužbenom razgovoru, prije pola godine pitali jednu djelatnicu HBOR-a kako će se ubuduće postaviti prema javnosti s obzirom na dosadašnje sudske odluke, odgovorila je da će oni ‘šutjeti i praviti se da se presude nisu desile”, pišu Novosti i najavljuju da će uskoro objaviti popis svih tvrtki koje su dobile kredite od 2010. do kraja 2013. godine.

Ženska prava dugo su vremena bila zanemarena tema u konzervativnoj Švicarskoj. Dok je u svijetu feministički pokret već ostvarivao velike pobjede, u Švicarskoj se tek 1971. godine zakonom dozvolilo ženama da glasaju, i to ne u svim kantonima, posljednji je to univerzalno pravo svojim građankama dao tek 1990. godine! Usporedbe radi, Jugoslavija je pravo glasa ženama dala 1945. godine.

Upravo je ta borba tema filma Božanski red (u originalu Die göttliche Ordnung) redateljice Petre Biondine Volpe. Film je ujedno odabran kao švicarski kandidat za 90. dodjelu Oscara, u kategoriji najbolji strani film.

Radnja prati život jedne ne baš sretne obitelji u malom švicarskom gradiću, čine je dva brata čije su supruge vrijedne i šutljive domaćice, te stari otac koji u poznim godinama i dalje upravlja životima svojih sinova. Stariji brat prisiljen je voditi farmu koju starac tvrdoglavo odbija prodati, pa zanemaruje svoju suprugu i kćer buntovnicu koja bježi od kuće. Mlađi brat Hans ima naizgled skladan brak sa Norom, čija je svakodnevica ispunjena uobičajenim zadaćama poput pranja i čišćenja, te brige o dvojici sinova. Mladoj ženi nakon nekog vremena to dojadi te poželi raditi posao van kuće, no ne smije jer za to nema dozvolu supruga (da, takav je bio zakon!) koji ne želi da se u kući mijenja ustaljena rutina i podjela poslova, u strahu kako bi sve to utjecalo na njegov ugled u mjestu.

Kada mu kaže da joj je dosadno kod kuće svaki dan raditi iste poslove, njen muž joj kaže da će joj napraviti još jedno dijete i kako joj tada više neće biti dosadno.

Nora (zanimljiva je ovo aluzija na glavnu junakinju Ibsenove Lutkine kuće, također ženu koja se želi realizirati van dodijeljene joj uloge supruge) odluči u svom mjestu probuditi svijest o važnosti borbe za ženska prava, počevši od prava glasa o kojem se uskoro održava referendum. No ta se zadaća pokaže težom no što je mislila jer se većina žena u mjestu boji suprotstaviti svojim muževima i izreći svoje mišljenje.

Zbog svog istupa Nora postaje predmet ismijavanja u mjestu, a posljedice trpe i njen suprug na poslu, te sinovi u školi. Sve to unosi razdor u obitelji, a Nora odlazi od kuće razočarana što joj suprug ne daje podršku, iako je potajice podržava, već više brine o tome što selo misli. No kada biva prisiljen staviti pregaču i preuzeti sve kućanske poslove te brigu o ocu i sinovima, Hans shvaća zašto se njegova supruga toliko buni i zašto traži promjenu, a to na kraju ojača njihovu ljubav.

Finalna politčka borba osim promjena u mjestu donijet će i promjene u obiteljskoj hijerarhiji.

Božanski red je lagan film, više komedija nego drama iako se tako predstavlja, što bi se reklo crowd pleaser ili feel good film, koji važne i ozbiljne teme taktički pakira i servira u šaljivom tonu, vrlo nenametljivo, kako bi bile pristupačne i probavljive svima. Radnja je predvidljiva, česta je uporaba klišeja i općih mjesta, no to ne umanjuje simpatičnost glavnih junakinja koje nose film i svojim izjavama navode publiku da glasno navija za njih.

Vrlo je zanimljivo i znakovito da je ovogodišnji 15. po redu Zagreb Film Festival otvoren upravo ovim feminističkim manifestom, što odašilje jasnu političku poruku u vrijeme kada se u Hrvatskoj ponovo raspravlja o reproduktivnim pravima, seksualnim slobodama, položaju žena u društvu, te o tome što ili bolje rečeno tko čini obitelj.

Deseci tisuća nacionalista marširali su jučer kroz Varšavu kako bi obilježili Dan neovisnosti Poljske. Bacali su crvene dimne bombe i nosili transparente sa sloganima poput “bijela Europa bratskih nacija”. Marš su organizirale ekstremističke grupe desničara, a ovo je samo jedan u nizu događaja koji slave rođenje Poljske kao nacije 1918. godine. Policija je procijenila da je u maršu sudjelovalo 60 tisuća ljudi. Bilo je mnogo mladih, prekrivenih lica i s pivskim bocama u rukama, ali su u maršu – uz otvorene ekstremiste – sudjelovali i stariji Poljaci, pa i neke cijele obitelji. Uzvikivali su i pjevali “Bog, čast, država” i “slava našim herojima”, dok su neki pak imali neskrivene ksenofobične ispade poput “čista Poljska, bijela Poljska” i “izbjeglice gubite se van”. Telegram, Guardian

Naturalizirani Australac dr. David Matthew Smith izabran je za novog ravnatelja Instituta Ruđer Bošković (IRB), a na tu će dužnost stupiti 1. ožujka iduće godine. Imenovanjem prvog znanstvenika stranog podrijetla u svojoj gotovo 70 godina dugoj povijesti, najveća hrvatska znanstvena kuća učinila novi korak u svojoj internacionalizaciji. “Iako sam podrijetlom Australac, većinu svoje profesionalne karijere proveo sam u Hrvatskoj. Tijekom toga sam vremena imao priliku upoznati i sustav i ljude te posebnosti Instituta, što je od iznimne važnosti. Među više od 800 zaposlenika imamo zaista kvalitetnih ljudi koji rade čuda s obzirom na razinu financiranja znanosti u Hrvatskoj”, kaže Smith. Jutarnji

“S više od 150 milijardi dolara godišnjih prihoda i više od 150 tisuća zaposlenih, Glencore je jedna od rijetkih kompanija koje stvarno zadiru u sve kutke svijeta, a objavljeni dokumenti pokazali su da je ta kompanija bila jedna od glavnih klijenata Applebyja koji je godišnje, zahvaljujući pravnim uslugama, ostvarivao prihode više od 100 milijuna dolara. Rajski dokumenti su tako, recimo, otkrili da Glencore skriva vlasničku povezanost s jednim od većih svjetskih brodara, tvrtkom SwissMarine”, piše Tportal o utjecajnoj korporaciji sa sjedištem u Švicarskoj.

Američka agencija za zaštitu okoliša (EPA) odobrila je u 20 saveznih država i u Washington DC-ju puštanje u prirodu komaraca koji bi trebali suzbiti populacije tigrastog komarca, prijenosnika brojnih virusa poput denge, žute groznice i zike. Komarci, koje je u laboratorijima uzgojila kompanija MosquitoMate, trebali bi divlje populacije tigrastih komaraca zaraziti bakterijom Wolbachia pipientis. U prirodu bi se pustili samo zaraženi mužjaci koji ne napadaju ljude. Kada inficirani komarci oplode divlje ženke koje ne nose isti soj bakterije, oplođena jajašca neće se izleći jer se muški kromosomi neće pravilno razviti. Znanstvenici iz MosquitoMatea tvrde da bi zaraženi komarci s vremenom trebali značajno smanjiti populacije tigrastog komarca. Index

15.32 Tri tjedna s troje djece (6,4), HTV1

16.31 Oktobarska revolucija 1917. – Narodna revolucija, HTV3

20.05 Nogomet, kvalifikacije za SP 2018.: Grčka – Hrvatska, HTV1

21:00 Dobro došla kući, Roxy Carmichael (5,9), HTV2

22:15 Djevojka mog prijatelja (5,9), RTL

23:00 300: Uspon carstva(6,2), NovaTV

00:35 Besmrtnici (6,0), RTL

Kompletni programi: HTV1, HTV2, HTV3, HTV4, RTL, Nova TV

Britanski tjednik The Economist u svojem se novom broju pozabavio fenomenom imenovanja aerodroma na Balkanu. Smatraju da zračne luke dobivaju imena kako bi se naživcirali susjedi te kao prvi primjer navode zagrebačku zračnu luku, koju opisuju kao ”novu futurističku građevinu”. ”Preimenovan je po Franji Tuđmanu, ocu hrvatskog pokreta za neovisnost”, piše The Economist. Navode i primjer aerodroma u Beogradu koji od 2006. nosi ime Nikole Tesle kojeg svojataju i Srbi i Hrvati, ali i ističu kako se aerodrom u Prištini zove Adem Jašari, po lideru Oslobodilačke vojske Kosova kojega su ubile srpske snage. Letova između Nikole Tesle i Adema Jašarija, naravno, nema. Index

“Piotr Szczęsny, poput čehoslovačkog studenta Jana Palacha, zapalio u znak protesta zbog načina na koji vladajuća stranka Pravo i pravda, vodi Poljsku. Ovaj kemičar iz Krakowa i član MENSA-e, toga je dana ispred Palače kulture i znanosti u središtu Varšave, dijelio letke u kojima je objasnio da se na ovako očajnički čin odlučio zbog svega u što sadašnji vladajući konzervativci iz PiS-a, predvođeni Jaroslawom Kaczyńskim pretvaraju Poljsku i zamolio prolaznike i liječnike neka ga ne pokušaju spasiti. Način i razlozi zbog kojih je umro, iznova su otvorili pitanje političke situacije u Poljskoj”, piše Jutarnji.