U 24 pitanja Rene Bitorajac prisjetio se i kultne hrvatske serije “Bitange i princeze”, a na pitanje o ponovnom okupljanju odgovara ovako: “Najdraži televizijski projekt su mi ‘Bitange i princeze’. Ne bih želio reunion. Ostarjeli smo, bilo bi izlizano, reciklirali bi materijal, mislim da ne bi uspjelo.” 24 sata
Na pitanje koje ideologije prednjače kad je riječ o terorističkim napadima odgovor je dao izvještaj Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS). Sa 67 posto prednjače bijeli suprematisti, odnosno desni radikali, dok 20 posto zauzimaju lijevi. Istraživanje je provedeno u prvih osam mjeseci ove godine i ne obuhvaća događanja nakon ubojstva Georgea Floyda. Broj napada desnih radikala isti je kao prošle godine, dok se broj napada s lijeve radikalne strane učetverostručio te odnio 5 žrtava. Al Jazeera
“Do sada je bilo poznato da Oxfordovo cjepivo osigurava dobru imunološku reakciju kod starih do 55 godina, a sada znanstvenici bliski istraživačkom timu gaje optimizam i za starije skupine, premda, prema pisanju The Financial Timesa, britanski regulator još ne želi pothranjivati jako brzo odobrenje za uporabu novog cjepiva. Kao rok se spominjao siječanj 2021. godine. Hrvatska je preko zajedničke EU-inicijative u grupi zemalja koje mogu računati s relativno brzom distribucijom prvih doza Oxfordovog cjepiva.” Piše Gojko Drljača za Jutarnji list
“Zahvaljujući dugom radnom kontinuitetu, još od sedamdesetih godina prošloga stoljeća dobro poznatom zagrebačkoj kulturnoj i umjetničkoj javnosti, u sjećanjima građana i umjetnika ta galerija nije samo mjesto organiziranja izložbi na kojima su izlagala vodeća imena likovne umjetnosti, već predstavlja mjesto susreta, druženja te razmjena mišljenja i ideja. Ona je pritom svakako i svjedokom jedne epohe i određuje ne samo zagrebačku već i širu hrvatsku modernu i suvremenu umjetničku scenu”, piše o galeriji Josip Račić Zrinka Paladino za Jutarnji list
“U Hrvatskom narodnom kazalištu 23. listopada premijerno je izvedena predstava kakvoj se nitko nije nadao. Netko ju je nazvao korona Carmen iz znanih razloga, no uopće nije sigurno da je današnja vrlo uspješno skraćena verzija s desetkovanim ansamblima orkestra i zbora osvanula takvom (samo) zbog epidemioloških razloga. Pa čak da je i tako, Zagreb je, uz golem trud svih sudionika, dobio sasvim posebnu, inteligentnu i dramatičnu predstavu koja se možda neće svidjeti ljubiteljima tradicije, ali hoće onima koji znaju prepoznati prvorazredni suvremeni redateljski rukopis, a prije svega ideju koja nije povrijedila djelo, ali mu je dala još jedno moguće tumačenje.” Piše Jagoda Martinčević za Jutarnji list
Austrijski infektolog Franz Allerberger ne vjeruje u iskorjenjivanje koronavirusa i tvrdi da ćemo se svi jednom zaraziti. Stajališta je da je COVID-19 mnogo bezazlenija bolest nego što se mislilo i poziva se na studiju Sveučilišta Stanford koja navodi smrtnost od 0,23 %, a ne 30 % kako se pretpostavljalo prije nekoliko mjeseci. U lijekove protiv virusa ne vjeruje, a predviđa dostupnost cjepiva u srpnju sljedeće godine. Ipak, upozorava na kritične mjesece, prosinac i siječanj, te pritisak na zdravstveni sustav koji bi se mogao dogoditi obolijevanjem starije populacije, no vjeruje kako se tijek može usporiti iako se ne može zaustaviti, oprezom. Al Jazeera
U psihijatrijskoj bolnici “Sveti Ivan” od proljeća je na liječenju 30 % više pacijenata ovisnika. Među njima ističu se ovisnici o kockanju za koje se procjenjuje da je 70 % onih koji su već imali problem s ovisnošću tijekom pandemije i lockdowna razvilo ovisnost prema online kockanju. Kao i s drugim ovisnostima, problem je u činjenici da uz propast samog ovisnika istu doživljavaju i članovi njihovih obitelji, ali i društvo u cjelini. Svjedočanstvo učiteljice koja izjavljuje da je svaku noć posljednja tri mjeseca kockala i gubila novac govori u prilog tim crnim statistikama uzme li se u obzir da ima djecu i nagomilane dugove. Poražvajući je podatak da većina ovisnika o kocki započne u godinama puberteta pa tako u srednjim školama velik broj djece igra igre na sreću, mnogi čak s roditeljima. Jutarnji list
Globalna konzultantska kuća McKinsey provela je u kolovozu istraživanje na 2200 malih i srednjih poduzeća iz pet europskih zemalja, Francuske, Njemačke, Italije, Španjolske i Ujedinjenog Kraljevstva, a rezultati pokazuju da su pandemijske mjere snažno pogodile njihovo poslovanje te ih više od 50 % smatra da neće preživjeti sljedećih 12 mjeseci. Uzme li se u obzir činjenica da ta poduzeća čine žilu kucavicu gospodarstva EU te zapošljavaju dvije trećine radne snage i pridonose s polovinom ekonomske dodane vrijednosti, njihova bi propast izravno utjecala na tržište rada, roba i ekonomiju EU-a. Najpesimističniji postoci odnose se na iskaze španjolskih poduzetnika koji smatraju da ih trećina neće moći otplatiti kredite, a 38 % morat će otpuštati. Telegram
“Ta rečenica: što ako će biti nemoguće ponovno se spojiti, ponekad me noću, kad maknem buku ostalih okolnosti koje nas more, prati kao zloguko proročanstvo. Hoće li ljubav u svim svojim oblicima biti najveća žrtva ove pandemije: osamljena smrt, bez mogućnosti da nekome tko nas je odgojio primimo ruku u trenucima najvećeg straha, samotni porod, očevi na telefonskoj vezi za vrijeme istoga, razdvajanja majki i djece po županijama, gubitak ljubavi jer odjednom prelazak granica postaje upitan, pa i nemoguć, gubitak ljubavi jer su iscrpljene životom bez dodira, pa čak i ono krajnje, ekstremno, ali tako blizu, ne samo u paranoji, nego i u teoriji: zabrana viđanja s ljubavnicima, ljubavima, partnerima s kojima ne dijelite istu adresu.” Piše Jelena Veljača za Jutarnji list
“Pri tom, trajekt u Hrvatskoj (još uvijek) funkcionira kao faktor objedinjavanja, veliki zajednički nazivnik. Njemu je svojstveno da guta sve, nediskriminativno. U njega utječu domoroci i turisti, vikendaši i vozači kamiona, izletnici i commuteri, ljudi koji idu na raspust, ljudi koji se vraćaju iz kupnje i oni koji se vraćaju iz bolnice. Na trajektu se susreće sve: Tuarezi i Tiguani bogatih turista, prikolice sa skupim gliserima, ali i kamioni s brašnom i uljem. Trajektom dolaze lijekovi, ali i IKEA namještaj. Pelati i pašta za mjesni dućan, ali i cementne vreće za svaku gradnju. Na mnogim otocima trajektom dolazi i kruh, a stvarno “brojno stanje” takvih otoka lako ćete otkriti kad zimi u štivi prebrojite plastične bakse hljeba.” Piše Jurica Pavičić za Jutarnji list
Finski istraživači tvrde da psi u sekundama mogu nanjušiti je li netko zaražen koronavirusom, a za to imaju i psa Kossija koji radi u zračnoj luci u Helsinkiju. Anna Hielm-Bjorkman, istraživačica sa Sveučilišta u Helsinkiju, izjavljuje da je Kossi naučio što treba činiti u samo 7 minuta te su precizni kao PCR testovi, no zasad su zemlje oprezne pri davanju fiancijskih sredstava za ovakve projekte. Tako je i u Njemačkoj u kojoj zbog skepse znanosti prema ovakvom obliku dijagnostike nema političke volje da se financijski podupre istraživanje. Deutsche Welle
U emisiji Nedjeljom u dva gostovala je Ivana Kekin, psihijatrica i predsjednica Nove ljevice, koja se zalaže da javni prostor bude ispunjen sadržajima koji vrijede te smatra da je zabrinjavajuće da je taj prostor zagađen “polemikama” između dvaju političara koje nemaju cilj. Naglašava da se Nova ljevica oslanja da tradiciju europske skandinavske ljevice te da je u politiku ušla zbog vlastite djece zbog koje ne želi biti u poziciji nezadovoljna promatrača. Kako o planovima Nove ljevice te aktualnim društvenim događanjima razmišlja ova političarka pogledajte u emisiji.
Asim Kurjak član je 7 svjetskih akademija, a posebno je ponosan na redovno članstvo u ruskoj. Pionir je perinatalne medicine te zagovornik dijaloga o pravima fetusa s obzirom na činjenicu da se bavi intrauterinom kirurgijom. Jedan je on najcitiranijih hrvatskih znanstvenika te surađuje s vrhom hrvatske i svjetske znanosti. U velikom intervjuu odgovara na mnoga pitanja, no zasigurno je najupečatljiviji odgovor na pitanje o pravima fetusa kao pacijenta i početku života pa citiramo: “Kada počinje život? Dilema je to za mnoga zakonodavstva u svijetu pa se dižu na noge konzervativci i liberali, vjerski vođe i političari, liječnici i laici, ali odgovor kada treba početi pravno štititi ljudsko biće mnoge zemlje, pa tako i Hrvatska, još uvijek nemaju. To naprosto i nije znanstveno pitanje. To je metafizičko pitanje i na to pitanje odgovor mogu zajedno dati religija, filozofija, etika, pravo, a nevolja je što svatko ima svoje vlastite kriterije. Apsurd je veći što već šezdesetak godina postoji perinatalna medicina, kojoj sam i ja dao veliki doprinos i brine se o zdravlju fetusa koji nema apsolutno nikakvo pravo.” Novi list
Povodom uručivanja ordena Reda Legije časti prije tri tjedna naš molekularni biolog Miroslav Radman opisuje svoje francusko iskustvo kao bonvivanstvo u kojem se pronašao iako je imao ponude iz mnogih drugih te ponosno govori o priznanju koje je dobio ponajprije se referirajući na čast zbog koje mu je uručeno. U velikom intervjuu opisuje stanje straha i nelogičnost odnosa prema ovoj i drugim, prošlim pandemijama, ali i o općem stanju u znanosti pa izjavljuje: “Gledajte financiranje istraživanja. Nema tu financiranja iznenađenja, velikih promjena koje su bile krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Ovo sada je dosadno! Ova inženjerstva divna su, sjajne igračke za djecu, ali netko je nekako, možda nesvjesno, odlučio da ne treba investirati u znanje, da nije potrebno više znanja, nego više tehnologija. A te tehnologije ne razmišljaju same po sebi, to su oruđa, pomagala, a mi moramo imati ideju zašto ćemo upotrijebiti ta pomagala i oruđa. Izgleda da smo u deficitu ideja, deficitu stvarnih otkrića, njih u posljednjih 40, 50 godina nije bilo.” Večernji list