Na koncu, izgledat će vam možda ova priča nevažna – jer riječ je, zaboga, samo o jednom malom srednjoškolskom listu – ali meni u ovom trenutku, a vama kako hoćete, važnije priče u Hrvatskoj nema. Pretvorimo li sve gimnazije u nadbiskupijske, a sve učenike u sjemeništarce, djeca će nam sutra biti gradonačelnici Pule. A vjerujte, ne želite živjeti u svijetu koji nastanjuju gradonačelnici Pule. Za četrdeset godina, cijeli život čekajući drugi broj, shvatit ćete da su jedna knjižničarka, jedna profesorica hrvatskog jezika, nekoliko gimnazijalki i par gimnazijalaca bili posljednja straža vaše slobode.
Kako slaže priču taj Boris Dežulović, samo pažljivo čitajte od početka. Za Novosti.