Afričkim slonovima prijeti istrebljenje - u 6 godina ubijeno 80.000 - Monitor.hr
24.03.2015. (13:58)

Slonići u opasnosti

Afričkim slonovima prijeti istrebljenje – u 6 godina ubijeno 80.000

Afrički slonovi mogli bi zbog krivolova biti istrijebljeni u divljini za deset ili dvadeset godina, upozorili su stručnjaci. Populacija afričkog slona opala je sa 550.000, koliko ih je bilo 2006. godine, na 470.000 u 2013. godini. Lov na slonove često organiziraju međunarodne kriminalne mreže da se opskrbi ilegalno tržište slonovače, većinom u Aziji, a jednim dijelom zarade financiraju se i regionalni konflikti i naoružane grupe. Al Jazeera Balkan


Slične vijesti

09.09. (12:00)

Pustinja, ali nešto zelenija

Veliki zeleni zid: Afrička inicijativa za obnovu Sahela i borbu protiv pustinje

Afričke zemlje provode “Veliki zeleni zid”, jedan od najvećih ekoloških projekata u povijesti, vrijedan 8.000 kilometara kroz pojas Sahela. Pokrenuta 2007. godine, ova inicijativa ne stvara neprekinutu šumu, već obnavlja degradirane ekosustave, zaustavlja širenje pustinje i potiče održivu poljoprivredu. Dosad je obnovljeno oko 30 milijuna hektara zemljišta. Plan do 2030. obuhvaća obnovu 100 milijuna hektara, uklanjanje 250 milijuna tona emisija te otvaranje 10 milijuna zelenih radnih mjesta. Projekt uspješno spaja zaštitu okoliša i gospodarski oporavak regije. N1

01.08. (09:00)

Europska Afrika

Ceuta: Španjolski komadić raja i geopolitički čvor na rubu kontinenata

Ceuta je španjolska autonomna enklava na obali Maroka, površine tek 18 km² s 85.000 stanovnika. Smještena na Gibraltarskom tjesnacu, još od antike predstavlja stratešku točku pod kontrolom Feničana, Rimljana, Arapa te od 1580. godine Španjolske. Iako Maroko osporava suverenitet, Madrid je odlučan u stavu da je Ceuta dio Španjolske. Zbog statusa granice EU-a i slobodne luke, Ceuta je pod stalnim migrantskim pritisakom i teškim geopolitičkim tenzijama. Unatoč tome, grad je jedinstven kulturni mozaik u kojem mirno koegzistiraju kršćani, muslimani, Židovi i Hindusi. Index

06.05.2025. (15:00)

Napokon nešto lijepo iz Afrike

Film “The Great Green Wall” (2019.) prati ambiciozni projekt sadnje 8 tisuća kilometara duge trake drveća kroz afrički Sahel

Cilj projekta “Veliki zeleni zid“ je borba protiv dezertifikacije, klimatskih promjena, siromaštva i sukoba koji proizlaze iz degradacije tla te kako bi se povećala bioraznolikost i podržao održivi razvoj lokalnih zajednica. Osim ekoloških ciljeva, projekt nastoji stvoriti 10 milijuna zelenih radnih mjesta, poboljšati sigurnost hrane i smanjiti migracije uzrokovane klimatskim promjenama. Naratorica i glavna protagonistica je Inna Modja, malijska glazbenica i aktivistica, koja putuje kroz Senegal, Mali, Niger, Nigeriju i Etiopiju, upoznajući ljude koji aktivno sudjeluju u stvaranju Zelenog zida. Inicijativa Velikog zelenog zida ima ključnu ulogu u poljoprivredi. Ovaj projekt nije samo red drveća; sve više se usmjerava na razvoj multifunkcionalnih ekoloških zona – spojeva uzgoja usjeva, šumskih područja, pašnjaka i vodnih resursa, čime se jačaju zajednice i njihova otpornost. Projekt nije bez poteškoća, zbog političke nestabilnosti i korupcije. No, svejedno ide dalje. Agroklub

08.11.2024. (00:00)

Stopljeni s prirodom

Naselje na stupovima na jezeru u Africi koje datira iz 17. stoljeća, turistička atrakcija sa 20 tisuća stanovnika

 

Selo, u kojem su sve građevine postavljene na stupove koji izlaze iz vode, nastalo je još u 17. stoljeću, kao utočište od trgovaca robljem. Danas ondje živi više od 20.000 stanovnika koji su se izvrsno prilagodili “vlažnim” uvjetima života. Sa više od 20.000 domicilnih stanovnika, cijela infrastruktura Ganviéa postavljena je na stupove koji izlaze iz jezera – ondje se nalaze kuće, škole, pošta, čitava tržnica i crkva. Drveni kanui, poznati kao “pirogue”, glavno su prijevozno sredstvo, a lokalci veslajući dolaze na određene lokacije. Ribarstvo je i dalje središnji dio gospodarstva. Green

24.09.2024. (22:00)

Jednostavnije je preplivati

Video: Zašto nema mosta koji bi spajao Europu i Afriku


Iako je udaljenost ova dva susjedna kontinenta kod Gibraltara manja nego Velike Britanije i Francuske, razlog zašto nema mosta je dubina mora između Španjolske i Maroka. Ona iznosi oko 900 metara, a podmorske struje su jednostavno prejake da bi se išta gradilo. Za usporedbu, dubina Engleskog kanala iznosi 75 metara. Uz to, radi se o seizmički aktivnom području, zbog čega je upitno koliko bi dugo most izdržao.

22.10.2023. (13:00)

Nuklearna Afrika

Afrička želja za atomskom energijom

U mnogim državama Afrike je mreža elektroopskrbe u žalosnom stanju tako da čitav niz zemalja želi atomske elektrane. Tu ne samo da je upitna „pomoć“ Rusije ili Kine, nego tamo ima i drugih alternativa. Jedina nuklearka na čitavom afričkom kontinentu je još uvijek samo u Južnoafričkoj Republici. Tamo je još 1984. u Koebergu u blizini Kapstadta počeo s radom prvi od sad dva reaktora, ali i ta država intenzivno razmišlja o novim nuklearkama. O nuklearkama razmišljaju i u Keniji, Ruandi i Ugandi. No, plan nije bez skepticizma. Ističe se da samo u Keniji koriste pogone za korištenje energije sunca, vjetra i geotermalne energije, a koje obilaze i strani stručnjaci. Nuklearke su skupi projekti i pitanje je tko će to platiti. DW

07.10.2023. (10:00)

Strah koji mijenja sve

Lavovi više nisu najstrašniji predatori, evo čiji zvuk izaziva panični strah kod svih životinja

Katastrofalan pad broja lavova na zapadu Afrike

Promatranje ponašanja divljih životinja pokazalo je kako će 40 posto brže pobjeći s izvora vode ako čuju ljudski glas, nego glasanje ijednog drugog predatora. Otkrili su to istraživači koji rade u Južnoafričkom nacionalnom parku Greater Kruger, domu jedne od najvećih preostalih populacija lavova. Bijeg ili napuštanje izvora vode čim čuju ljude u blizini jednak je kod 95 posto vrsta koje su znanstvenici promatrali. U bijeg se daju svi: žirafe, leopardi, hijene, zebre… Zvukovi koji su se reproducirali u ovom istraživanju bili su glasovi muškaraca i žena koji su mirno govorili lokalnim jezicima. Voditeljica istraživanja Liana Zanette sa Sveučilišta Western Ontario u Kanadi iznenađena je reakcijom divljih životinja kao i brojem vrsta koje su jednako reagirale. “Strah od ljudi znatno je premašio strah od lavova u cijeloj zajednici sisavaca u savani”, navodi se u radu. “Ako je strah od ljudi toliko raširen i pogađa sve životinje na našem planetu, onda to stvarno dodaje novu dimenziju utjecaju ljudi na okoliš”, dodala je Zanette. Jutarnji

23.09.2023. (15:00)

A neki kažu, primitivna i divlja Afrika

Svaki član plemena Himba ima pjesmu koja ga prati cijeli život. Dobio ju je prije začeća

Closeup View Showing The Traditional Jewelry Hairstyle And Ochre Skin Paste Of A Himba Tribal Woman With A Young Child In The Background Stock Photo - Download Image Now - iStock

U afričkom plemenu Himba kao datum rođenja računa se dan kada je njegova majka odlučila da želi imati dijete. Ona tada ode u prirodu  i osluškuje zvukove sve dok ne čuje pjesmu djeteta koje želi doći na svijet. Zatim se vraća muškarcu s kojim želi imati dijete i uči ga djetetovoj pjesmi. Kada vode ljubav kako bi začeli dijete, pjevaju tu pjesmu kao način dozivanja djeteta na svijet. Kada ostane trudna, majka uči babice i sve starije žene u selu toj pjesmi kako bi ju otpjevale bebi u znak dobrodošlice. Tijekom odrastanja, ako dijete padne ili se ozlijedi, netko iz sela mu priskače u pomoć pjevajući mu njegovu pjesmu. Isto se događa i kada napravi nešto prekrasno ili prolazi izazove puberteta. Ako član plemena počini prekršaj ili zločin, smještaju ga u središte kruga i pjevaju mu njegovu pjesmu. Himbe ne vjeruju da kažnjavanje mijenja ljude, već da kada prepoznaš svoju pjesmu, više nemaš želje ni potrebe činiti išta što bi povrijedilo ikoga drugoga. Na kraju, kada su žena ili muškarac na samrti, svi koji znaju njihovu pjesmu, okupljaju se kako bi im je otpjevali posljednji put. Net/Atma/Punkufer

13.09.2023. (22:00)

Ljudima je lako manipulirati: "Vaše emocije naša su energija"

Slavoj Žižek: Zašto Zapad gubi u Africi?

  • Od svih bivših kolonijalnih sila, Francuska održava najveće vojno prisustvo u Africi; primorava afričke zemlje da daju prednost francuskim interesima i kompanijama u javnim nabavkama i tenderima. Svojim bivšim kolonijama nametnula je monetarnu zonu Afričke finansijske zajednice (CFA), koja je inherentno nejednaka i ukorenjena u izrabljivačkim praksama.
  • Međutim, jasno je da su „antikolonijalni“ ustanci u centralnoj Africi još gori od francuskog neokolonijalizma. Budućnost koju oni donose je budućnost propalih država poput Zimbabvea i Mjanmara: autoritarna vojna vladavina; ekonomska regresija u dublje siromaštvo od kojeg profitira samo nova i korumpirana elita; ideološki fundamentalizam u kombinaciji s odbijanjem „kolonijalnih“ uticaja poput prava homoseksualaca. Kako je moguće da se veći deo Afrike nađe u tako očajnoj situaciji gde je jedini izbor između lošeg (zapadni neokolonijalizam) i goreg (lažni autoritarni antikolonijalizam)?
  • Tačnije, ne radi se o tome da je većina prevarena, već o tome da ih nije briga: njihova glavna briga je da se relativno stabilan svakodnevni život nastavi neometano. Većina ljudi ne želi stvarnu demokratiju, u kojoj zaista mogu da odlučuju: žele privid demokratije, gde slobodno glasaju – ali gde ih neki viši autoritet od poverenja stavlja pred izbor i ukazuje kako treba da glasaju. Većina je zbunjena kad ne dobije nikakve jasne indikacije i situacija u kojoj bi trebalo da odluče se paradoksalno doživljava kao kriza demokratije, pretnja po stabilnost sistema (Ovo važi ne samo za bivše francuske kolonije već i za demokratiju uopšte). Međutim, kada se takozvana tiha većina zabrine i kad iz njih izbije iskreni bes, stvari po pravilu postaju mnogo gore. Ljudi žele da odluče, da se njihov glas čuje, i čineći to – kao što pokazuje tekući talas desničarskog populizma širom sveta – izlažu se daljoj manipulaciji, postajući plen teorija zavere.
13.09.2023. (17:00)

Dok jedni robuju prošlosti, drugi ulažu u budućnost

Što Rusija i Kina daju Africi, a što ne mogu SAD i Europa?

Željeznica Mombasa-Nairobi

Direktorica Svjetske trgovinske organizacije (WTO) Ngozi Okonjo-Iweala je također skrenula pozornost na komplicirane odnose Zapada naspram afričkih zemalja. Ona je citirala jednog afričkog diplomata na konferenciji veleposlanika: „Kad razgovaramo s Kinom, dobivamo aerodrom; kad razgovaramo s Njemačkom, dobivamo predavanje”. Ali, afričke države su posljednjih godina razvile novo samopouzdanje i više ne žele da im europske vlade drže lekcije. „Europljani bi trebali biti svjesni činjenice da sada postoje druge opcije za afričke zemlje“, kaže Paul-Simon Handy s Instituta za sigurnosne studije u Južnoafričkoj Republici. Sada je Afrika neka vrsta „otvorenog tržišta” na kojem ugovor dobiva onaj tko najviše ponudi. Na ovom terenu Rusija i Kina trenutno stoje bolje od Europljana. Oni svojim afričkim partnerima pružaju upravo ono što im treba: u slučaju Rusije, konkretna vojna pomoć, a u slučaju NR Kine – velika ulaganja u infrastrukturu kontinenta. Deutsche Welle