Andrija Štampar, tko je to?
[MALA PRIČA O… ZDRAVLJU] U jeku svih ovih Kujundžićevih svinjarija – od neprestanog mijenjanja tvrdnji kad je točno u…
Objavljuje Nora Krstulovic u Ponedjeljak, 20. kolovoza 2018.
[MALA PRIČA O… ZDRAVLJU] U jeku svih ovih Kujundžićevih svinjarija – od neprestanog mijenjanja tvrdnji kad je točno u…
Objavljuje Nora Krstulovic u Ponedjeljak, 20. kolovoza 2018.
Sve više zabrinjava prodor privatnog kapitala u hrvatsko zdravstvo, s posebnim naglaskom na visokoprofitnu onkologiju. Dok javni sustav stagnira, država milijunima eura financira privatne klinike (poput Medikola i Radiochirurgije) za usluge koje bi mogla obavljati sama uz bolju opremljenost. Stručnjaci upozoravaju na “psihopatski” ustroj u kojem se zarađuje na najranjivijima, dok su liječnici pod pritiskom farmaceutskog lobija i tržišne logike. Bez snažnog otpora medicinske struke i javnosti, hrvatsko zdravstvo klizi prema modelu u kojem jednakost prava zamjenjuje dubina džepa, pretvarajući javno dobro u polje za akumulaciju privatnog kapitala. Igor Lasić za DW
Prema novim podacima Eurostata, 3,2 posto djece u EU u dobi od 16 godina ili mlađe imalo je nezadovoljene potrebe za medicinskom skrbi (pregled i liječenje), što je pad u odnosu na prethodnu godinu. Kad je riječ o stomatološkoj skrbi, četiri posto imalo je nezadovoljene potrebe. Na nacionalnoj razini, najveći udio djece s nezadovoljenim potrebama za medicinskom skrbi zabilježen je u Finskoj (9,4 posto), Francuskoj (5,7) i Irskoj (5,0). Istodobno, najniže udjele zabilježile su Hrvatska i Malta (obje po 0,1 posto) te Cipar (0,6). Danica
Privatni marketinški projekt ZagrebMed (predstavljen još prije tri godine – Dnevnik) predstavlja se kao platforma zdravstvenog turizma pa pod logotipima javnih tijela – Ministarstva zdravstva, Grada Zagreba, njegove Turističke zajednice i HGK-a – promovira isključivo privatne bolnice i poliklinike, ali i nedopuštene i znanstveno neverificirane postupke. ZagrebMed okuplja 175 liječnika iz dvanaest, uglavnom vrlo poznatih, privatnih zdravstvenih ustanova. Pored toga, reklamira i najmanje četiri vrste postupaka iz područja tzv. regenerativne integrativne medicine, koristeći terminologiju koja sugerira medicinsku učinkovitost u liječenju i prevenciji teških bolesti, iako ništa od toga nije priznata metoda liječenja i nudi se izvan važećeg regulatornog okvira. Nataša Škaričić za Novosti.
Zagrebačka odvjetnica Lina Budak dobila je pravnu bitku protiv države zbog kašnjenja ključnog nalaza za dijagnozu karcinoma i nemogućnosti pravodobnog liječenja u javnom sustavu. Sud je naložio HZZO-u da joj nadoknadi troškove liječenja u Njemačkoj i privatnih pregleda u Hrvatskoj. Presuda je presedan jer potvrđuje da pacijenti imaju pravo na liječenje u medicinski opravdanom roku, uključujući smislen razgovor s liječnikom. Njezina poruka drugim pacijentima je jasna: ako ne možete dobiti hitnu pretragu u javnom sustavu, imate je pravo obaviti privatno i tražiti povrat novca. N1, Index
I to dok ova vlast i dalje gura tržišni pristup i prebacivanje problema javnog zdravstva na osiguranike koji ionako trpe štetu. Elementarna je, naime, činjenica da proračun zdravstva od početka 90-ih naovamo neprekidno raste, skupa s participacijama i cijenama dopunskog, a da istovremeno raste dug zdravstva, koji je danas, pored najvećeg proračuna u povijesti, na enormnih 800 milijuna eura. To izgleda paradoksalno, samo ako ne znamo da izvršna vlast i upravljači u javnom zdravstvu, sa svojim destruktivnim politikama i nedostatkom ikakvog osjećaja za odgovornost, doslovno kroz prozor bacaju novce namijenjene liječenju bolesnika. Nataša Škaričić za Novosti
Tekst Nataše Škaričić za Novosti otkriva kako dio uglednih liječnika koristi javne funkcije za stvaranje privatnih poslovnih mreža kroz formalno neprofitne stručne udruge. Te organizacije, iako predstavljene kao akademske i javnozdravstvene, često služe kao platforme za komercijalne aktivnosti financirane industrijskim donacijama, bez transparentnosti i bez zaposlenih. Analiza dvaju medicinskih područja pokazuje isti obrazac: koncentracija moći, outsourcing prema povezanim privatnim firmama i akumulacija velikih viškova. Sustav nadzora praktički ne postoji, a rezultat je rast privatnog sektora na teret javnog zdravstva.
Prof. Nikica Gabrić poručio je u Briefingu da hrvatsko zdravstvo ne funkcionira jer nema kontrole rada i odgovornosti. Kritizirao je dvostruke angažmane liječnika u državnim i privatnim bolnicama te poručio da bi evidencija prisutnosti riješila mnoge probleme. Dotaknuo se i abortusa i priziva savjesti liječnika koji nije motiviran moralnim načelima koliko politikanstvom i biznisom. Odbacio je politiku kao osobni interes, govorio o manjku mladih liječnika i potrebi integracije stranih radnika. Upozorio je na opasnost političkog etiketiranja, moguće geopolitičke manipulacije na Balkanu te zaključio da će čovječanstvo, ako ne ovlada umjetnom inteligencijom, postati suvišno. Također, tvrdi da u Srbiji vlast ruše sa Istoka, a ne sa Zapada. Jutarnji
U osam najvećih hrvatskih bolnica pacijenti najdulje čekaju na prvi pregled reumatologa i ultrazvuk dojke — i više od 300 dana. U KBC-u Split čeka se 455 dana na kardiologa, a u KB Dubrava 456 dana na ultrazvuk lokomotornog sustava. Među „najsporijima“ su i MR prostate, CT toraksa, te pregledi pulmologa i gastroenterologa. U manjim bolnicama situacija je bolja: u Puli se na reumatologa čeka 66 dana, a u Kninu ultrazvuk dojke — samo osam. N1
Nakon godina odlazaka u inozemstvo, trend se okreće – sve više liječnika vraća se u Hrvatsku. Ove godine prvi put od 2013. vratilo ih se više nego što je otišlo (49 naspram 39). Razlog su veće plaće: specijalisti prosječno zarađuju 2500–3000 eura, a s dežurstvima i do 9000 eura, uz dodatne prihode u privatnim klinikama. Ipak, najveći problem ostaje preopterećenost sustava i previše radnih sati, jer na Zapadu slična primanja dolaze uz manji radni angažman. Danica
U zdravstvu se dnevno procesuira neograničeni broj sofisticiranih odluka vezanih za investicije, financiranje, pravednu i smislenu raspodjelu sredstava. Trebamo li ovoliko bolnica? Jesu li te bolnice funkcionalne? Kako lijekovi dospijevaju na listu HZZO-a? Kako tretiramo skupe lijekove? Na koji način nabavljamo skupu medicinsku tehnologiju? Krstičevićeva teza da više ulaganja znači bolji zdravstveni sustav promovira naivnu pretpostavku da je sistem neutralan kao Loto bubanj, a da se novac automatski pretvara u jednaku zdravstvenu korist za sve građane.
Ukratko, koncept prava na zdravlje kao suvremena meta vrijednost sadrži bug: u ime tog prava stvaraju se ogromni fondovi s javnim sredstvima namijenjenima preventivi i kurativi, a ti su fondovi meta predatorskih apetita profitno orijentiranih dionika zdravstvenog sustava, proizvođača lijekova, medicinske tehnologije I svega što se koristi u procesu liječenja. Zdravstveni budžeti stoga svugdje pucaju po šavovima. Teško je naći sektor u kojemu se tako jasno vidi ovisnost kapitala o javnim izvorima prihoda, kao i nemoć da se pritisak kapitala i profitnog interesa u zdravstvu kontrolira. Stvar je u tome što svi – lijevi i desni – žele tehnološki napredak medicine, bolje, skuplje i čudesnije lijekove ne pitajući se o stvarnom smislu svega što tržište nudi, dok je socijalna medicina u kapitalističkoj hijerarhiji marginalizirana. Nataša Škaričić polemizira s tezama Miše Krstičevića, za Novosti…