Andrija Štampar, tko je to?
[MALA PRIČA O… ZDRAVLJU] U jeku svih ovih Kujundžićevih svinjarija – od neprestanog mijenjanja tvrdnji kad je točno u…
Objavljuje Nora Krstulovic u Ponedjeljak, 20. kolovoza 2018.
[MALA PRIČA O… ZDRAVLJU] U jeku svih ovih Kujundžićevih svinjarija – od neprestanog mijenjanja tvrdnji kad je točno u…
Objavljuje Nora Krstulovic u Ponedjeljak, 20. kolovoza 2018.
To je tema koja zahtijeva dužu analizu i poseban tekst. No, u slučaju bolnice u Zaboku ključnu je ulogu bez sumnje igralo HDZ-ovo predstavljanje ove privatne inicijative kao projekta koji će spasiti kompletnu hrvatsku onkologiju, u čijem je uništavanju isti taj HDZ igrao značajnu ulogu – upravo kroz privatizaciju zdravstva. Jedan od ishoda je da smo u liječenju raka redovito drugi najgori u EU-u.
Dok u autokolonijalnom duhu čekamo spas iz SAD-a, aparati za zračenje oboljelih od raka npr. u KBC-u Sestre milosrdnice godišnje zbog kvara ne rade od 21 do 102 dana. Zahvaljujući Covidu, Hrvatska je 2021. godine dobila priliku da iz Nacionalnog plana za oporavak i otpornost (NPOO) do konca ove godine šest bolnica opremi novom radiološkom opremom, no iako u NPOO-u stoji da bi sve trebalo biti gotovo do konca 2025., do danas su samo dva nova aparata za zračenje u funkciji, i to u KBC-u Rijeka i Općoj bolnici Zadar.
Stoga je od mjerenja dobrobiti koju će UPMC donijeti nekim pacijentima puno hitnije da se raščiste okolnosti u kojima su zdravstveni dužnosnici letjeli u Pittsburgh kako bi servisirali američko poduzetništvo, u isto vrijeme zanemarivši hitnu potrebu onkoloških pacijenata za novom aparaturom za liječenje u mreži javnog zdravstva. Nataša Škaričić za Novosti.
U razgovoru za Index Đikić upozorava kako se “političkom odlukom favorizira privatno ulaganje na uštrb javnog, i to tako da se odabranim privatnicima omogućava puno benefita s niskim rizikom jer su oni sigurni da će za neke svoje dijagnostičke metode dobivati financiranje HZZO-a”. Ne bi se smjelo događati da pacijenti dođu u bolnicu u dva popodne i da ondje nema liječnika kojih bi trebalo biti. Također je nedopustivo da oni često iz interesa, a i zbog činjeničnog stanja, pacijentima govore da u bolnici nemaju potrebne opreme pa ih šalju u privatne gdje se to jako dobro naplaćuje… Danica
Nakon što se otkrilo da je bivši ministar Vili Beroš 33 bolnice osigurao na gotovo 80 milijuna eura, ni Ministarstvo zdravstva ni bolnice ne žele otkriti koliko trenutno plaćamo da bi dobili odštetu u slučaju medicinske pogreške. Ministarstvo je samo smislilo cijeli projekt, nametnulo ga bolnicama koje u početku nisu postavljale previše pitanja, iako su u prvoj fazi 2023. godine u većem broju pripadale lokalnoj samoupravi. U tom scenariju problem je, vjerojatno, nastao iduće godine kada su uočeni astronomski iznosi premija, nakon čega su bolnice prvi put postavile ozbiljnija pitanja, a Beroš odlučio da će Ministarstvo zdravstva iz proračuna doznačivati sredstva za police bolnicama. Ni dvije godine od pokretanja cijele inicijative u mandatu njezinog prethodnika, iz Ministarstva ne žele objasniti na koji način će ovo pomoći pacijentima, niti iznijeti uvjete, pa čak ni cijene polica. Nataša Škaričić za Novosti
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. No, uz ove je podatke logično upitati kako je onda uz veći broj liječnika građanima zdravstvena usluga manje dostupna. Iz HJZJ-a zaHTV kažu kako je Hrvatska među zemljama s najvećom stopom hospitalizacija kroz dnevne bolnice u odnosu na broj stanovnika. U izvješću HZZO-a navodi se kako se u hrvatskim bolnicama 2023. godine liječilo 622.585 pacijenata, ostvareno je pet milijuna bolničkih dana, a iskorištenost postelja bila je 63 posto. U odnosu na prethodnu godinu liječeno je 32.000 pacijenata manje, čak 100.000 manje nego 2019. godine. Liječilo ih je 7.486 liječnika, što je stotinu više nego prethodne godine. Problem je i u sustavu naručivanja, koji je fragmentiran. Nije jasno definirano što se i u kojoj se bolnici može napraviti. Nacional
U nas često određene struje u zdravstvenoj politici žele nametnuti američki (pri tome mislim SAD) sustav zdravstva koji je, međutim, od nekadašnjeg na oko vrlo uspješnog sustava u sedamdesetima i osamdesetima prošlog stoljeća, posljednjih desetljeća pokazao niz manjkavosti. Naročito se to odnosi na nedostupnost zdravstvenih usluga za one koji ili škrtare na zdravstvenom osiguranju ili ga jednostavno ne mogu platiti, čak i kada je riječ o zbrinjavanju hitnih stanja o kojima ovisi život. U državama u kojima je studij medicine skup ili znatno skuplji od školovanje medicinskih sestara, nužno je da naprave vlastite analize te prema tome odgovarajuće intervencije kojima bi financijski i drugačije pomogli onima koji se žele baviti tim poslom. U većini to nije učinjeno te vrlo agresivno stranim liječnicima reklamiraju rad i preseljenje u njihove države, što nije pošteno prema državama iz kojih se iseljavaju liječnici i medicinske sestre, a unatoč tome imaju i dalje manjak te radne snage. Nataša Antoljak za Autograf.
Iz nastavničkih redova tiho se rogobori protiv kontrolnih mehanizama jer bi u dežurstva trebali biti uključeni i nastavnici. A nisu dovoljno plaćeni, pa ionako imaju posla preko glave… A nije baš tako. Samo u posljednjih deset godina Hrvatska je ostala bez 11,2 posto učenika osnovnih i srednjih škola, odnosno u škole ide 57.000 djece manje nego 2015. U istom se razdoblju broj nastavnika povećao za gotovo deset posto (5480). Država kao da najviše strepi od bunta nastavnika i medicinskog osoblja. Zato je zdravstvo druga neuralgična točka koja je kumovala tragediji u Prečkom. Počinitelj je, naime, liječeni psihički bolesnik, a izjava njegove majke jedna je od najvećih optužnica protiv zdravstvenog sustava. Nije država vodila ubojičinu ruku u osnovnoj školi, ali incidenti se mogu očekivati kad se javne službe prekomjernim zapošljavanjem i dizanjem plaća pretvaraju u glasačku mašineriju vladajuće stranke. Goran Litvan za Lider.
Stravičan napad 19-godišnjaka na učenike i učiteljicu škole u Prečkom spada u takve koji se ne mogu automatski pripisati sistemu. Zašto se onda javnost odmah ustremila na “sustav”, a premijer Plenković, ministar Fuchs i gradonačelnik Tomašević odgovorili obećanjem da će ga popraviti, kao da točno znaju koje su njegove mane dovele do tragedije? Najuvjerljivije objašnjenje tako besmislenih poteza jest da HDZ motivira nagon za samoočuvanjem pa su, želeći smiriti javnost koja kipti od bijesa, poduzeli mjere koje je neovisno o ovom događaju trebalo napraviti, dok su teža pitanja odmah zatrpana.
Gdje se točno u ovom kaosu vide greške “sustava”? U nekom liječniku kojem je ispod radara prošao agresivni pacijent? Ne znamo. Kada bismo van svake sumnje znali da se baš to dogodilo, koga bi trebalo kriviti, liječnika ili organizacijsku strukturu bolnice? Nema sumnje da su konspirativnost, laži, politička samopromocija s tricama i kučinama ozbiljan, sistemski problem, a prati ih brzi zaborav, pa čak i tako potresnih tragedija kakvo je ubojstvo djeteta. U konkretnom slučaju, marginalizira se tema stanja psihijatrijske skrbi, koja je globalno na marginama političkog interesa. Nataša Škaričić za Novosti
Hrvatska je 26. prosinca ove godine imala ukupno 16.820 liječnika, otkrivaju novi podaci Hrvatske liječničke komore. To su službeni podaci Atlasa liječništva koje Komora redovito ažurira u suradnji sa svim relevantnim državnim tijelima. Novi podaci otkrivaju i kako je od 2013. do danas u inozemstvo otišlo ukupno oko 1130 liječnika. Lani ih je otišlo 116, a ove godine 63, što je osjetan pad koji je vjerojatno povezan i sa značajnim poboljšanjem materijalnih prava liječnika. Danica
Obitelj Rajković, pioniri privatnog zdravstva, od početnih poslovnih neuspjeha stigli su do milijunskih ugovora s HZZO-om. Njihova poliklinika Medikol bila je na rubu stečaja sve do “spasonosnog” ugovora iz 2007. godine, koji im je osigurao monopol na PET/CT pretrage dok su javne bolnice bile zanemarene. Unatoč poreznim dugovima, afere ih nisu dotaknule, a danas su strateški partner države. Ivana Kekin tvrdi da je vrijeme za istinu o tome kako su taksist i doktorica postali ključni igrači u zdravstvu – uz blagoslov vlasti. Ilko Ćimić za Index
Ovo je samo djelić iz bogate povijesti dokaza o pljački javnog zdravstva koje nijedna vlada nikada nije uvažila kao signal da nešto treba poduzeti. U Plenkovićevom mandatu netaknute su afere sa sklapanjem posla s farmaceutskom tvrtkom Roche na Rebru, kupovine cjepiva i lijekova za vrijeme pandemije, otpuštanje gotovo cijelog menadžmenta hrvatske podružnice Janssena, plaćanje informatičkih platformi koje ne funkcioniraju itd. Procjenjuje se da na korupciju u zdravstvu odlazi najmanje deset posto proračuna pa naviše, ovisno o zaštitnim mehanizmima. Kako u Hrvatskoj političke elite ne priznaju ni da problem postoji – jer su, uostalom, same akteri i generatori korupcije – računajmo na gubitke više stotina milijuna eura koje prisvajaju one i svi kojima je javno zdravstvo najvažnije tržište. Nataša Škaričić za Novosti.