Ante Tomić: Zbilja, glupani, što bi vam nekakav Meho iz Damaska mogao ukrasti, a da vam hadezeovski ministri nisu već ukrali? - Monitor.hr
09.03.2020. (16:00)

Žice u glavi

Ante Tomić: Zbilja, glupani, što bi vam nekakav Meho iz Damaska mogao ukrasti, a da vam hadezeovski ministri nisu već ukrali?

Je li i to u granicama našeg načina života ili smo možda, povlačeći se polako, korak po korak u mrak, u nasilje, prešli neke linije koje nismo željeli prijeći, putem negdje zaboravili ljudske i kršćanske vrijednosti i izgubili onu Europu koju smo željeli obraniti… Zbilja, glupani, što bi vam nekakav Meho iz Damaska mogao ukrasti, a da vam hadezeovski ministri nisu već ukrali?… Mi smo se naselili u ovim krajevima jer Rimljani, nažalost, nisu poznavali tehnologiju izrade bodljikave žice i nisu imali suzavac, gumene metke, vodene topove i oklopna kola. A i da su to imali, vjerojatno im ne bi pomoglo. Ljude zapravo ne možete zaustaviti. Na kraju, ovako ili onako, oni dođu tamo gdje su naumili. I zbog toga ne treba žaliti. Naprotiv, to je dobro i pravedno – piše Ante Tomić za Jutarnji.


Slične vijesti

Nedjelja (12:00)

Nema sveca bez prošlosti ni grešnika bez budućnosti

Tomić: Svatko ima pravo na oprost i novi početak

Naposljetku, razapinjati nekoga zbog sramotne prošlosti, prošlosti koja je u međuvremenu napuštena i okajana, potkopava moralne temelje našeg svijeta. Protivno je onome najvrednijem u kršćanstvu, našem plemenitom vjerovanju u oprost i pravo na novi početak za svakoga, pa i onoga koji je najstrašnije zgriješio. “Nema sveca bez prošlosti ni grešnika bez budućnosti”, napisao je jednom sveti Augustin, u mladosti i sam pijanac i razvratnik kojega su zorom izbacili iz mnogih gostionica i javnih kuća, pa i opalili ga po gubici ako bi se krenuo svađati s osobljem. U katoličkom kalendaru on nije jedini takav, čak ni među muškarcima. Na licemjerje vezano uz slučaj nedavnog članka o socijalnoj radnici ukazuje Ante Tomić za medij koji je prvi priču i objavio.

30.08. (11:00)

Složni u dijeljenju

Ante Tomić: Kakav je to ego! Kakva je nezasitna sujeta hadezeovskog skorojevića Čovića

Takav strašan cinizam ne viđa se svaki dan. U jednoj zemlji gdje se narodi luđački mrze, gdje je nacionalizam ubio sve sustave, a prije svih onaj ekonomski, gdje milijuni žive u bijedi od nekoliko konvertibilnih maraka dnevno, vođa jednog naroda, glavno lice hrvatske nacionalističke politike, slavi rođendan u svojemu mostarskom ljetnikovcu ugrubo procijenjenom na tri milijuna eura, na golemom imanju zbog kojeg se mijenjao tok rijeke Radobolje, a vođa drugog naroda, glavno lice srpske nacionalističke politike, stiže mu helikopterom iz Banje Luke. To bi valjalo emitirati na svim bosanskohercegovačkim televizijama, Milorada Dodika kako izlazi iz helikoptera, dok mu struja zraka iz elise mrsi tanku kosu na tjemenu, i Dragana Čovića kako ga nasmijano dočekuje, s dvije čaše šampanjca u raskriljenim rukama. To bi morali vidjeti svi koji su u ratu izgubili sve što su nekad imali, koji su ostali bez posla, kuće, zavičaja i najmilijih, da im se objasni smisao njihova stradanja. Za ovo ste, braćo hrvatska i braćo srpska, ginuli, da bi Čović i Dodik uživali… piše Ante Tomić za Slobodnu.

25.08. (17:30)

Orao, lav, poskok, mač...

Tomić Draganu Čoviću: Neka se njegovo hercegovačko visočanstvo ne ljuti, grb mu ima više životinja nego čitav ZOO

Kakav je to ego! Kakva je nezasitna sujeta hadezeovskog skorojevića, da je ni imanje od tri milijuna eura, ni novo korito rijeke Radobolje, ni počasni doktorat Zagrebačkog sveučilišta ne može namiriti, već se mora i heraldički potvrditi, u nekakvoj šarenoj papazjaniji s lavovima, mačevima, šahovnicama, križevima, vrpcama, viteškim kacigama, orlovima i poskocima. Sve je on uspio utrpati. Čitav zoološki vrt. Više Dragan Čović ima životinja u grbu nego sve europske kraljevske obitelji zajedno – piše Ante Tomić. Slobodna

23.08. (00:00)

Štivo za čitanje

Ante Tomić: Jednom smo u Splitu imali Urbanistički zavod. Ali, onda je došla devedeseta i hrvatski je čovjek shvatio da je to bezveze

Ali, onda je došla devedeseta i hrvatski je čovjek, jedan po svemu superiorni oblik života, jedan intelektualni i moralni Übermensch poput pokojnog Ivana Milasa, shvatio da je to bezveze. Urbanistički zavod, rekao je hrvatski čovjek podsmješljivo, to je sovjetska izmišljotina koju slobodno možemo ugasiti. Otkako smo raskrstili sa socijalizmom i Jugoslavijom, gradove više nije trebalo planirati. To će kapitalizam bez ljudskog upletanja, na autopilotu učiniti, vjerovalo se tih godina. Kvartovi i ulice u mladoj će hrvatskoj državi dolaziti neprimjetno i tiho po diktatu tržišta, što samo sebe regulira nalik novim pećnicama što se čudesno same čiste od čađe i masnih naslaga… piše Ante Tomić za Slobodnu. Inače, na Autografu naslov kolumne glasi – Zgrade na Žnjanu: kao da se netko pijan ispovraćao.

20.08. (23:30)

Neplanirani grad

Tomić: Jednom smo u Splitu imali Urbanistički zavod. Ali, onda je došla devedeseta i hrvatski je čovjek shvatio da je to bezveze

Dođete li na Trstenik, u Ulicu Šime Ljubića, vidjet ćete nizove lijepih zgrada Dinka Kovačića, svatko ima svoje mjesto u bučnoj mediteranskoj zajednici, dječaci nabijaju balun, penzionerke čuvaju unučice i penzioneri balotaši, i puvanderi kod sportske kladionice… Ali, onda je došla devedeseta i hrvatski je čovjek, jedan po svemu superiorni oblik života, jedan intelektualni i moralni Übermensch poput pokojnog Ivana Milasa, shvatio da je to bezveze. Urbanistički zavod, rekao je hrvatski čovjek podsmješljivo, to je sovjetska izmišljotina koju slobodno možemo ugasiti. Otkako smo raskrstili sa socijalizmom i Jugoslavijom, gradove više nije trebalo planirati – piše Ante Tomić. Slobodna

04.08. (16:30)

Ovisna zemlja

Tomić: Hvalimo se ‘tuđim’ mostom, a jad u Glini i Petrinji, to smo mi

Pelješki most nema zaista mnogo veze s nama. On je čudesan dar koji, na jednoj strani, dugujemo bogatstvu Europske unije, a na drugoj mišićima i pameti velikog kineskog naroda. Ono što nam je mnogo bliže, mnogo istinitije naše, ono je što se događa s obnovom Banije. Sposobni i vrijedni hrvatski ljudi su pod odlučnim vodstvom ministra Tome Medveda, predsjednika Stožera za uklanjanje posljedica potresa, radeći danju i noću, po žegi i studeni, ne pitajući ni jesti ni piti, završili zamašnih jedan cijelih šest posto posla – piše Ante Tomić. Slobodna

30.07. (01:30)

Težak prekid

Tomić o Domovinskom pokretu: Jedva što su se okupili, a već se svađaju i u gorčini razilaze

Stranke takozvanih desničara, domoljuba, konzervativaca, suverenista i pravaša, osvjedočili smo se mnogo puta, nikad ne potraju. Kod njih je to, po prilici, kao seks za jednu noć. One night stand. Prene se domoljub ujutro u tuđem krevetu pa se osvrće po sobi. Krmeljavim očima gleda goblene na zidovima i fotografije nečijih nasmijanih baka, tetki i stričeva uokvirene na komodi. Ništa mu od toga nije poznato. U to začuje kako do njega hrče kao jež nekakva brkata njuška u crnoj svilenoj pidžami sa zlatom izvezenim “za dom spremi” na prsima… – piše Ante Tomić. Slobodna

19.07. (18:00)

OVA VIJEST JE BILA

Ante Tomić: Halo, Grmoja, ne postaješ homoseksualac gledajući TV

Šaljivo je kako zastupnike Mosta, i u Saboru i u Gradskom vijeću Splita, uznemiruje homoseksualnost. Kad Nikola Grmoja ustaje protiv “LGBT propagande”, što to zapravo znači?… Na portalu Telegram izašla je prije nekoliko dana odlična priča o jednom takvom, o genijalnom fizičaru, Zagrepčaninu Leonardu Pierobonu, koji je s punom stipendijom diplomirao i magistrirao u Cambridgeu i s dvadeset šest nedavno doktorirao u Zürichu. Bolno je čitati njegovu ispovijed, osobito ako ste roditelj srednjoškolca. Srce vam se stegne od strahota koje je prolazilo jedno rijetko bistro, nadareno i pitomo dijete. A zbog čega? Jer se nije mogao pomiriti sa svojim istinskim bićem. Jedan genijalni fizičar se umalo ubio jer se njegovo istinsko biće nije sviđalo nekakvom Nikoli Grmoji. Kakvo sranje! Kakva smo mi to čudovišta, upitate se čitajući izjave Mostovih zastupnika i gradskih vijećnika, da ravnodušno gledamo na patnje drugih, ili čak optužujuće upiremo prstom u njih… – piše Ante Tomić (prenosi Autograf sa Slobodne)

15.07. (14:30)

Propagandni program

Tomić: Grmoja strahuje da bi spominjanje homoseksualnosti na televiziji nekoga moglo nagovoriti da to kuša

Šaljivo je kako zastupnike Mosta, i u Saboru i u Gradskom vijeću Splita, uznemiruje homoseksualnost. Kad Nikola Grmoja ustaje protiv ‘LGBT propagande’, što to zapravo znači? Kao što zbog reklame poželite kušati čips s paprikom, mortadelu s maslinama ili mineralnu vodu s limunom, da bi mladići mogli poželjeti stavljati onu mušku stvar u usta i da bi im se to moglo svidjeti, da bi pod utjecajem takozvane ‘LGBT propagande’ milijuni njih mogli zaključiti kako je ona muška stvar izvanredno ukusna, neusporedivo bolja od ženske, i nakon toga nazvati zaručnicu da joj kažu kako su se predomislili. Super je to Nikola Grmoja zamislio, ali stvari, nažalost, stoje totalno drugačije. Nema ‘LGBT propagande’ jer se nijednoga heteroseksualnog muškarca ili ženu ne može uvjeriti da postanu homoseksualni, jednako kao što se ni geja i lezbijku ne može uvjeriti da postanu strejt – piše Ante Tomić. Slobodna

12.07. (21:00)

Prisluškivanje (The Conversation)

Ante Tomić: Svakim je danom sve više rodoljuba iza rešetaka

Bezdušno je ovo naše vrijeme. Nema više prave bliskosti, prave posvećenosti drugome. Učini vam se često kako ste sami, napušteni, kako vas nitko ne čuje. Osjećate se izgubljeno među ljudima koji su zaboravili slušati. Ali, vidite, taj vam je utisak lažan… Mnogo je pouzdanije da vas ovog trenutka sluša neki agent USKOK-a. Zaposlenici Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala nikad ne zaboravljaju bližnje. Očinski ih nadziru zabrinuti za njihovo dobro. Nepoznato je jesu li Bandića slušali i kad mu se dogodio onaj kobni srčani udar? I što uopće kaže priručnik za ovakve slučajeve, kako se agenti USKOK-a trebaju ponašati ako se osoba koju tajno nadziru odjednom sruši na pod i uhvati za prsi? Hoće li oni hladnokrvno, nepokolebljivo profesionalno ostati sa slušalicama na glavi u lažnom vodoinstalaterskom kombiju pod prozorom, ili će možda ipak kompromitirati istragu, nazvati hitnu pomoć, a onda i osobno otrčati i siromahu dati umjetno disanje usta na usta? – eto tom moralnom dilemom se bavi Ante Tomić i podsjetnik na taj sjajan film.