Ante Tomić: Kolinda je u SAD-u napokon mogla biti ono što i jest - Monitor.hr
29.09.2019. (13:00)

Al je uvijek tema za bezbrojne kolumne

Ante Tomić: Kolinda je u SAD-u napokon mogla biti ono što i jest

Ja ne bih rekao da je posjet predsjednice u New Yorku bio sasvim promašen. Ako hrvatska država i narod možda nisu bogzna što dobili, za samu predsjednicu, Kolindu Grabar-Kitarović osobno, bilo je to zacijelo jedno krasno, ljekovito, oslobađajuće iskustvo. Hodati opušteno njujorškim ulicama, probijati se kroz gomile nepoznatih ljudi kojima si savršeno nevažna, bez straha da će te netko prepoznati ili da ćeš zbog nečega ispasti smiješna, za predsjednicu je značio povratak njezinu izvornom biću. Ona je napokon mogla biti svoja, bez laži i pretvaranja. Ono što ona zapravo jest. Nitko i ništa. Tako nešto vrijedi svakog potrošenog novčića – piše Ante Tomić za Jutarnji.


Slične vijesti

05.01. (23:30)

Država ne zaslužuje ovakve ljude

Ante Tomić: Hrvati su bolji od Hrvatske

Kad pogledate koliko se dobrote u narodu u posljednjih nekoliko dana probudilo, dođe vam u jednom trenutku, kako god se činilo zazorno tako nešto pomisliti, da ni potres nije sasvim loš… Još u nama nije umrla pristojnost. Držimo jedni do drugih, zajednica nam je živa. Nećemo ostaviti naše ljude na studeni i kiši, u ruševinama. Obično se reče da narod ima vlast kakvu zaslužuje, ali kad vidite što se dogodilo na Baniji, shvatite da to možda i nije istina. Hrvati su bolji od Hrvatske. Oni zaslužuju bolje od ovoga potkupljenog, rastrošnog, lijenog, ravnodušnog i oholog državnog aparata – piše Ante Tomić.

03.01. (22:30)

Bio, vidio, poetizirao

Velika reportaža Ante Tomića iz Majskih Poljana, najteže stradalih u potresu

Prizor je zapravo čudesan. Na prvi siječnja, kad bi inače, u neka sretnija vremena, obamrli od prasetine i francuske, s tragovima šećera u prahu s princes krafni oko usta, dremuckali na kauču slušajući sladunjavu austrijsku pop muziku s prijelaza iz devetnaestog u dvadeseto stoljeće, mnogi su sjeli u auto, vozili se dvjesto, tristo ili petsto kilometara do nekih banijskih sela za koja do jučer nisu čuli da neke nepoznate ljude upitaju kako mogu pomoći. Da vam je prije sedam dana netko takvo nešto ispričao, da će se Hrvati, svjetski prvaci u spajanju praznika, na Novu godinu nuditi da nešto neplaćeno rade, rekli biste mu da je napušen. Piše Ante Tomić za Jutarnji list

03.01. (00:30)

To je tvoja zemlja, tu protresi tlo

Ante Tomić: Pjevati o zemlji sada je neumjesno – zemlja o kojoj Doris pjeva zbacila nas je sa sebe

Šok je bio tako strašan da vjerojatno ni sad, nekoliko dana kasnije, nismo sasvim došli k sebi. Jer da jesmo, možda bismo pomislili kako je u prilikama poput ove čudno puštati domoljubne pjesme, da se opet, kao u ratno doba, s različitih stanica po dvadeset puta dnevno čuje ‘Moja domovina’, i ‘Dajem ti srce zemljo moja’ od Doris Dragović, i ‘Tvoja zemlja’ od Vice Vukova, i ‘Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj’ od Daleke obale… Ali, ipak, pjevati o zemlji je, dopustite, neumjesno. Jer, ovaj komadić litosfere, ova manja nekretnina koju zovemo svojom domovinom, upravo se okrenula protiv nas – vidi Ante Tomić temeljnu pogrešku u glazbenom tretmanu potresa.

02.01. (21:30)

Oprez kad netko viče "vještica!"

Ante Tomić: Žene su naši najbolji ljudi

Opraštajući se od Vesne Kesić, prilika je da pokažemo kako smo zahvalni mnogim lajavim gospođama. Životi bi nam bili neusporedivo gori da nije bilo njih koje su neustrašivo ustajale protiv patrijarhalnih budalaština o domovini i narodu, protiv laži o čojstvu i junaštvu, koje su vidjele ono što smo se svi prešutno dogovorili da ne vidimoosvrće se Ante Tomić na novinarku i aktivisticu Vesnu Kesić koja je umrla u Zagrebu u sedamdeset trećoj godini.

26.12.2020. (17:30)

Klasa seksist

Ante Tomić: Rektoru Borasu nije jasno zašto je nedopustivo da muškarac na položaju komentira izgled žene na nižem položaju

Otkad nam je umro Anto Kovačević, a Ljubo Ćesić Rojs se nešto povukao, u nas se nije čulo ništa šarmantnije. Kao što zbog koronavirusa možete ostati bez čula mirisa i okusa, zbog moći se često izgubi osjet za prilično i neprilično – osvrće se Ante Tomić na izjavu rektora Borasa o izgledu jedne kadetkinje.

25.12.2020. (16:30)

Božićna priča o ljubavi i ponosu

Kako je udovica Dijana opet pronašla ljubav

Ante Tomić napisao je u Jutarnjem lijepu božićnu priču o udovici Dijani i vrtlaru Veljku: Dok je on bio u kupaonici, ona mu je stavila novac u džep vjetrovke. Zatim su ručali. Oko četiri se zimsko sunce počelo gasiti iza krovova, u kuhinjskim kutovima skupljao se prvi mrak. Dijana je popila dvije čaše crnog vina i lagano ju je ošamutilo. Da upalin svitlo? – upitao je Veljko. Nemojte, lipo je ovako – odgovorila je ona. Sjedili su u mraku i nelagodi. U tišini se čuo samo zidni sat, tik tak tik tak tik tak… Veljko je već pomislio pozdraviti se i otići, kad je Dijana ustala, obišla oko stola, uzela ga za kosu i pritisnula mu glavu na svoje prsi.

22.12.2020. (23:30)

Sreća je u nesreći

Ante Tomić: Nevolja je da su vjernici često razmaženi i djetinjasti drama queens…

…to im je valjda nekakva mazohistička naslada, doživljavati se žrtvama, usplahireno kričati kako ih se tlači i proganja, kako su se oni napatili zbog svoje ljubavi za Isusa. Vazda nešto cmizdre i uzdišu: “Joj, sestro moja, koliko bi meni bilo lakše da nisam išla u crkvu.” Takva je i ova priča o Alemki Markotić i pijanom profesoru marksizma. Iskreno, je li se ona vama čini kao osoba koja je zbog svojih vjerskih uvjerenja zbog nečega bila uskraćena? Šta njoj komunisti nisu dali, upisati se na medicinu? – pita se Ante Tomić o bizarnom slučaju s profesoricom Markotić.

20.12.2020. (21:30)

Harač po literaturi

Tomić: Zašto nije uspio Daytonski sporazum? Pročitajte ‘Smrt Smail-age Čengića‘ i shvatit ćete

Dvadeset i pet godina od Daytonskog sporazuma mi se mučimo shvatiti zašto on nije uspio. Odgovor je na ovo sasvim jasan. Daytonski sporazum nije uspio jer naša djeca u za lektiru moraju čitati nacionalističke fantazije s naivnim zapletima i nevjerojatnim, papirnatim likovima. U Srebrenici je ubijeno osam hiljada muškaraca jer su neki manijaci povjerovali da je “Smrt Smail-age Čengića” istina, cijela istina i ništa osim istine. Ono što je u svoju obranu pred Međunarodnim sudom za ratne zločine kazao Ratko Mladić, o stravičnom muslimanskom zulumu koji je ovdje vjekovima trpio nevini kršćanski svijet, jedva se u ponekom detalju razlikuje od onoga što je pisao ban Ivan Mažuranić. Piše Ante Tomić za Jutarnji list

17.12.2020. (15:30)

Ilustro tribune

Ante Tomić o preminulom Alemu Ćurinu: Zaguljen, kompliciran, težak i grub, pošten, odan, velikodušan i drag…

Nije postao ni bogat ni slavan kako je mogao sa svojim talentom, ali to valjda s totalnim umjetnicima i ne može drugačije. Svojim je djelom svejedno dotakao mnoga srca, imao je obožavatelje koliko god se trudio da ih otjera… Njegov je odlazak neshvatljiv kao neki čudni košmar – piše Ante Tomić o novinskom ilustratoru koji je najviše radio u Feralu i Novostima.

13.12.2020. (11:30)

Domovino, i u srcu te imam, samo ne u džepu

Tomić: Našu domovinu istinito prikazuje spomenik od 34,7 milijuna. Lopovska domovina ga zaslužuje

Spomenik je zbilja nešto ekstra. Na zelenoj ledini prvo je podignuto nešto nalik nogometnim vratnicama, samo mnogo šire. Nema golmana koji bi tu obranio penal. Zatim ide jedan golemi kamen s plinskim plamenikom koji se nikad ne gasi. To je kao neki štednjak, samo pokvaren. Napokon, na samom kraju je dugački zid od staklenih opeka. Njegov smisao još nitko nije dokučio… Lopovska domovina jednostavno zaslužuje lopovski spomenik. I neobično je, utvrdit ću još jednom, da netko za života podigne spomenik, ali nije rijetko, a katkad ni pretjerano preuranjeno klesati imena na mramoru, jer kako se ovdje krade, domovina bi nam zaista uskoro mogla otegnuti papke. Piše Ante Tomić za Jutarnji list