Ante Tomić: Partijski su šupci svagdje isti - u Kini, u Jugoslaviji, u Hrvatskoj - Monitor.hr
26.04. (17:00)

Svemu je kriv virus

Ante Tomić: Partijski su šupci svagdje isti – u Kini, u Jugoslaviji, u Hrvatskoj

Napokon, tu je i naš, hrvatski primjerak ove vrste, hadezeovac Ivan Škaričić, upravitelj doma za stare i nemoćne u Splitu, u Vukovarskoj ulici, gdje se berićetno izleglo koronavirusa za čitavu županiju. Kad je u noći sedmog travnja krenulo iseljavanje zaraženih, uglavnom nepokretnih stanovnika doma, Škaričić je u televizijske kamere kazao da su oni već desetak dana imali visoku tjelesnu temperaturu. Bio je to strašan trenutak, i zbog staraca koji su dugo ležali bez prikladne skrbi, i zbog mirne, gotovo slaboumne bezazlenosti s kojom je Škaričić to priznao, kao da ne konta što je loše učinio… – piše Ante Tomić o slučaju o kojem je danas i ministar Beroš bio više puta pitan (i nije se zahvalio na pitanju).


Slične vijesti

Subota (21:00)

Sve je lako kad si mlad

Tomić: I mi smo jednom bili mladi, ali ovo danas, moj gospodine…

Što na velikoj, što na maloj nuždi, mudrijaši su takve grdne milijune namlatili da zapravo i ne čudi da nema zahoda kod HNK. Zahod kod HNK, na ovu skupoću, ne bi stajao manje od Pelješkog mosta. I na to jedino smijete biti ljuti ako rano ujutro, prolazeći pokraj Kazališta, namirišete mokraću iz grmlja. Ljutite se na sebe, krotke klajnbirgerske bedake koji ne vide dalje od vlastitog nosa. Vi ste krivi jer ste to trpjeli kao magarci, jer ste puštali da vas pljačkaju i opetovano glasali za lopove. Mladi koji se tu okupljaju sasvim su nedužni. Vjerujte, oni su još ispali dobri kakav ste vi ološ. Za Jutarnji list piše Ante Tomić

28.06. (18:00)

Uvod u Dylana

Najbolje albume Boba Dylana biraju Ante Tomić, Dragaš i Brlek

Tri poznavatelja opusa velikog kantautora, Aleksandar Dragaš, Ante Tomić i Tomislav Brlek, nakon izlaska sjajnog albuma Rough And Rowdy Ways, biraju 10 najboljih albuma Boba Dylana. Najbolji je Tomić, naravno: Uglavnom, sve do jeseni 1997. on mi nije mnogo značio. I onda – tras! “Time Out of Mind” na prvi me dodir zarazio. Idućih nekoliko godina nezasitno sam slušao Dylana, prvo redom, štreberski, a onda napreskok, brsteći sad ovdje, sad ondje, sakupljao sam bootlege, putovao na koncerte, čitao knjige Greila Marcusa. Nakon svega mislim da bih mogao reći da iz Boba Dylana imam žuti pojas. Za “Rough and Rowdy Ways” kažu da je desetljećima unatrag najbolje izdanje Boba Dylana, zaboravljajući da su jednaku stvar napisali koliko jučer. Neumjereni me je ushit učinio opreznijim, a i vama bih to savjetovao. Prije nego što se naglavačke bacite u pohvale, uzmite samo sat i pol da poslušate, na primjer, “Blonde On Blonde”. Meni je to najdraži od tri velika albuma objavljena između proljeća 1965. i ljeta 1966. Jutarnji

28.06. (09:00)

Neka virusa, bitno je da je naš.

Ante Tomić: Kako je koronavirus odjednom postao blag i bezazlen i nije više nikakva opasnost za građane

Nacionalni stožer zbog toga je u četvrtak čvrsto zatvorio naše granice prema istočnim susjedima da bi spriječio širenje tri opasne mutacije koronavirusa. Na jednoj je kroz mikroskop opaženo da oni maleni roščići na površini idu u grupama od tri, kao da koronavirus podiže tri prsta. To je takozvana pravoslavna mutacija, zovu je još i Aleksandar. Druge dvije su muslimanske mutacije, dolaze iz Bosne, lagano su zelenkaste, a zovu se Mujo i Haso. Sve je to naša medicinska znanost do detalja objasnila. Struka je u ovome, kao i inače, imala zadnju riječ. Valja se čuvati bosanskih i srpskih koronavirusa, pravoslavnih i muslimanskih mutacija, ali ako ćapate neki naš, slabiji, od biskupa, župnika, časne sestre ili Andreja Plenkovića, sve je u redu, nemate se čega bojati – piše epidemiolog Ante Tomić za Jutarnji.

25.06. (20:30)

Junačko krkanje

Ante Tomić: U Zagorju, na izvoru rijeke Krapine, Drele neće ratovati, a nije ni prije

Ovih dana svatko može biti Hrvat. Uopće nije važno gdje ste bili devedeset prve. Ne treba vam biti neugodno ako ste prdili u kauč u Pennsylvaniji ili lokali u zagorskoj birtiji. Domoljubni je ugled vrlo pristupačan, na sezonskom sniženju, za svačiji džep. Pogledate li samo liste Domovinskog pokreta, gomile škora, peternela, hasanbegovića, dreletronica i sličnih “heroja, ne zločinaca” s nula dana i u borbenom i u neborbenom sektoru, vidjet ćete kako to zaista nije ništa osobito – piše Ante Tomić, potaknut Dreletovom “ratnom” pjesmom o neobuzdanom hedonizmu, žderanju i lokanju.

21.06. (16:00)

Pravo na život kad zatrudni političareva ljubavnica

Ante Tomić: Naši ugledni desničari, šupci, rijetko zaista žive ono što govore…

Ugledni gost oko jedanaeste ure odbija sve pozive na piće, ispričava se domaćinima da nije gladan i iskrada se s onom profesoricom glazbe, koja se, na primjer, zove Iris. Naposljetku, u jednom mračnom uglu, na klupi uz rijeku, pod tužnom vrbom, on je zaskoči kao vuk. Obljubi je, kako bi rekli u staroj hrvatskoj književnosti, nespretno, pomamno, na brzinu, i otpravi smetenu, ne pitajući je je li ona svršila… Znate već kakvi su šupci naši ugledni desničari, rijetko koji zaista živi ono što govori. Razbacivat će se žestokim stavovima znajući da oni tako i tako nemaju nikakvu težinu. Pravit će se gnjevni i tužni govoreći o pobačenim zamecima, a neće ni trepnuti kad im Iris pošalje gorku poruku da je jutros ono učinila. Vratit će telefon u džep i nastaviti se toplo smiješiti zgodnoj vjeroučiteljici koja u prvom redu sramežljivo poteže rub suknje preko koljena… – priča izmišljenu priču Ante Tomić za koju se kladi da vrijedi za devet od deset uglednih desničara.

18.06. (23:30)

Ulica šest mulaca

Ante Tomić: Po čemu je transparent šestorice s Kustošije gori od “Ulica Mile Budaka”?

Ako visokosenzibilnim Hrvaticama i Hrvatima ne smeta da u devet naših naselja, Sisku, Pleternici, Pakoštanama, Pagu, Vrani, Vinkovcima, Svetom Roku, Slavonskom Brodu i Dubrovniku, još postoji, ili je gotovo do jučer postojala Ulica Mile Budaka, ustaškog ministra nastave i bogoštovlja koji je potpisivao rasne zakone i kao književnik se proslavio dosjetljivom rimom “Srbe na vrbe”, nije li nešto neobično da se diže dreka zbog njih šest junačina s Kustošije koji bi spolno općili sa srpskim ženama i nejači? – pita se Ante Tomić o momcima s Kustošije (da sad ne kažemo “ustošije”) koje vidi kao odraz (dijela) svog društva.

14.06. (00:00)

Ima kruva bez motike

Ante Tomić: Zašto uzgajati travu kada je lakše ući u HDZ pa se zaposliti u općini

Kad god se zaustavim s marljivim muškarcem iz cetinskog kraja od kojega kupujem kiseli kupus, on mi jednako jadikuje kakav smo sramotno bezvrijedan narod postali. Posla ima, kaže. Može se i lijepo zaraditi, ali sve džaba. Po cijelom selu on uzaludno traži tko bi mu pomogao. Ako koji put nekoga i nađe, taj mu dođe jednom, dvaput, pa pobjegne s njive. Mnogo mu je zgodnije uzeti braniteljsku penziju, ili se upisati u HDZ i zaposliti u Općini, urediti jedan manji, ali siguran mjesečni prihod, pa vazdan sjediti na gajbama ispred dućana mješovite robe, kolokvijalno zadruge, i nacionalistički fantazirati kako nekakvi stranci, Srbi, Mađari ili izbjeglice iz Sirije i Iraka samo gledaju da ugrabe svetu hrvatsku zemlju – piše Ante Tomić za Jutarnji.

07.06. (10:00)

Ante Tomić: A da se Hvaranima na jedan dan wi-fi zamijeni dial up vezom?

Vijećnici Gradskog vijeća Hvara u srijedu su većinom glasova zabranili 5G mrežu u svome mjestu jer žele, ako smo ih dobro shvatili, živjeti u prirodnom okolišu bez zračenja. Ipak, dosta smo sigurni da bi vijećnike ogorčilo da im telefonska kompanija, ma i samo na jedan dan, ukine Wi-Fi vezu i podijeli dial up modeme, ako se sjećate kreštavih i pijukavih uređaja otprije dvadeset godina, kad su se fotografije učitavale po desetak minuta. Ili da Hrvatski Telekom stanovnike otoka sasvim ostavi bez interneta i ljubazno ih uputi na bogat izbor novina i knjiga u narodnoj čitaonici. Premda je dial up vjerojatno zdraviji, kao i čitanje novina i knjiga, sumnjam da bi se Hvarani lako odrekli Facebooka, YouTubea i nove sezone omiljene humorističke serije na Netflixu – piše Ante Tomić za Jutarnji.

04.06. (01:30)

I da se ne zove ruža isto bi mirisala...

Tomić: Škoro i Raspudić – nakalemljeni Hrvati

Raspudića i Škoru, pomislio sam jutros na Pazaru, trebalo bi nacrtati za agronomski udžbenik i pozvati nekog učenog da poljoprivrednim proizvođačima, voćarima, vinogradarima i maslinarima objasni postupak kalemljenja, cijepljenja ili navrtanja. Time se mijenja sorta loze, masline ili voćke, biljka je dolje u korijenu jedno, a gore u krošnji nešto drugo. Lako se prevariti u njezinu istinsku prirodu, piše Ante Tomić.

31.05. (11:00)

Tko bi gori sad je doli

Ante Tomić: Prije pet godina Karamarko, Brkić i Rimac bili su zvijezde, a danas…

Jesen dvije hiljade petnaeste. HDZ se s velikim poletom sprema preuzeti vlast. Zagrnuti bijelim šalovima s natpisom “Zajedno za jaku Hrvatsku” nasmijano se grle predsjednik Tomislav Karamarko, njegov odani suradnik Milijan Brkić i nova zvijezda stranke, direktorica predizborne kampanje, lijepa provincijska gradonačelnica Josipa Rimac. Gdje god dođu, narod je na nogama. Velikim sportskim dvoranama odjekuju aplauzi i jecaji. Zaštitari jedva obuzdavaju obožavatelje koji se tiskaju da Karamarku stisnu ruku, poljube Brkića u obraz ili škaricama za nokte odrežu za djevojački spomenar uvojak Josipe Rimac – piše Ante Tomić za Jutarnji.