Beck: Visoka arhitektura, kratak rok trajanja – gradimo da traje 20 godina, a ne stoljeća - Monitor.hr
Danas (16:00)

'Gradimo za jednokratnu upotrebu'

Beck: Visoka arhitektura, kratak rok trajanja – gradimo da traje 20 godina, a ne stoljeća

Poput Sabora, trenutno se restauriraju i stari parlamenti u Haagu, Beču i Londonu, no to ne izaziva otpor javnosti. Prijepori nastaju zbog obnove modernih zgrada, za koje se otkriva da su nakon samo nekoliko desetljeća neupotrebljive. U Zagrebu su potpuno dotrajali, primjerice, Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, Otvoreno sveučilište i poslovni neboder Zagrepčanka, ali obnovu se nitko ne usudi predložiti kad vidi da je u Berlinu rekonstrukcija Nove nacionalne galerije iz 1968. stajala 400 milijuna eura, a da su u Sidneyju za Operu iz 1973. i u Londonu za umjetnički centar Barbican iz 1982, samo za prvu fazu, spiskali po 300 milijuna eura. Muzeji i dvorane mogu zvrjiti prazni, ali nogometni stadioni se pune, i stalno trebaju. U Dioklecijanovoj palači možete živjeti, u Eufrazijevoj bazilici može se održavati bogoslužje, a Arena u Puli sasvim je prikladna za javne priredbe, dok je Arena u Splitu ruševina. Nekad su arhitekti i graditelji željeli da im proizvodi budu trajni, a danas im je važnija originalnost. Boris Beck za Večernji. (Cijeli tekst na Narodu)


Slične vijesti

13.03. (17:00)

Teologija rata

Beck: Čudna je ideja da se nosač aviona stavlja pod zapovjedništvo arkanđela Mihaela, ali mislim da će doći i čudnije stvari

Izraelski pisac Amos Oz je u knjizi “Kako izliječiti fanatika” rekao da je srž fanatizma želja da se drugi prisilno promijene za njihovo dobro; fanatik će vas promijeniti i po cijenu da vas ubije, i u zadnjim nemirima u Iranu nije smrtno stradalo manje od 3000 prosvjednika. Engleski filozof i matematičar Bertrand Russell smatrao je da je za poraz Njemačke u Drugom svjetskom ratu kriv fanatizam nacista. Dok su Saveznici postupali racionalno, kaže on – hitlerovci su srljali u borbu oduševljeno, zaneseno i iracionalno. Ako se dvoje ljudi ne slažu oko činjenica, mislio je Russell, mogu ih provjeriti; ali ako se dva fanatika ne slažu oko vrijednosti rase ili volje vođe, spor mogu riješiti jedino ratom.

Je li fanatizam nekih današnjih režima samo krinka prema van i unutra, da osiguraju svoju vlast, ili su zbilja spremni žrtvovati sve, pa i sebe, za svoje iracionalne ciljeve? Da je i SAD inficiran fanatizmom, dokazuju pritužbe vojnika i časnika da im zapovjednici govore o operacijama protiv Irana kao o dijelu Božjeg plana i pospješivanju ponovnog dolaska Isusa Krista. Nadahnjuje ih biblijska knjiga Otkrivenja koja opisuje duhovnu borbu dobra i zla na kraju svijeta, koju Amerikanci shvaćaju kao konkretan i stvarni rat, i s tim u skladu očekuju od predsjednika da povede američku vojsku u metafizički boj na Bliskom istoku. Boris Beck za Večernji (i za Narod).

01.03. (20:00)

Descartes: Mislim, dakle dobro je

Beck: Kako ide? Kako bi rekao veliki novinar Joža Vlahović, nije loše, a kamoli dobro

Beskonačna je lepeza odgovora na ono obično pitanje: Kako ide? Neutralno: Ide, Dobro je, Polako, Bez žurbe, Gura se. Ironično: Nikad bolje! Optimistično: Odlično! Neinformirano: Ma, može i bolje. Kada mene to pitate, i sam uglavnom iskoristim neki od ponuđenih odgovora, inače stanem, zadubim se i ostanem bez riječi.

Jer iskreni odgovor na to pitanje sve je samo ne jednostavan – on bi trebao sadržavati sve o tome tko smo i što smo, gdje smo i kamo idemo, sve o našoj unutrašnjosti i okolini, spojiti trenutak i vječnost, a također i stav o svim tim stvarima. Evo nekoliko odgovora u ponešto slobodnom prijevodu – Ikar: Slomljen sam, Prometej: Idu mi na jetra, Odisej: Na konju sam, Heraklit: Ide, Parmenid: Ne ide, Hipokrat: Dok je zdravlja, Sokrat: Ne znam, Platon: Idealno, Lucifer: Kako Bog zapovijeda…

Kako ide, pitali su i jutros razne ljude o kojima čitam u medijima. Evo nekih mogućih odgovora – Trump: Ide nam najbolje u povijesti! Putin: Kroz prozor. Dabro: Iz d-dura.  Stanković: Depresivno. Orešković: U fašizam. Herman: U antifašizam. Rudan: U kurac. Tomašević: Na biciklu, Thompson: Preko polja kroz sjećanje. Milanović: Ad infinutum. Hajdaš Dončić: A što to?… Boris Beck za Večernji (i za Narod)…

15.02. (18:00)

Nije bilo više koga da kupuje

Beck: Robna kuća znak je obilja i punoće, nemaju je siromašni i prazni. Zato je propala Nama

Čovjek 19. stoljeća mislio je da se sva spoznaja može obuhvatiti u jednoj glavi, pa je logično htio i sve kupiti pod istim krovom, piše Boris Beck za Večernji list. Čovjek 20. stoljeća bio je, međutim, biće specijalizacije, i zato se od 50-ih godina šire trgovački centri: robe je manje vrsta, ali su zastupljeni jaki brendovi; nije više slika svemira, ali su cijene zbog unutarnje konkurencije niže; ima kafića, restorana i kina pa se kupnja pretvara u izlet i obiteljsku zabavu. Nekad slavne robne kuće Upin i Coin propale su u Trstu otkad naš čovjek tamo ne kupuje, ali su u teškoćama i u cijeloj Italiji; neke slavne robne kuće pretvorene su u muzeje, pa je tako Muzej stripa u Bruxellesu smješten u secesijskoj zgradi Victora Horte.

No i trgovački centri propadaju. U SAD-u ih je 2010. bilo 1.200, sada ih je oko tisuću, a do 2028. zatvorit će ih se još stotinu. Čovjek 19. stoljeća želio je potpunost, čovjek 20. određenu nišu, a milenijalci naručuje stvari poštom iz Kine. Kastner & Öhler u Grazu, prva austrijska robna kuća, također odlično radi, a uspjela je sačuvati dojam ekskluzivnosti, i u asortimanu i u interijeru. To što je njezina zagrebačka filijala u Ilici neslavno završila, nisu krive samo svemirske sile, nego i luđačka i štetna politika. Narod

01.02. (15:00)

Poštovani, a jeste li probali ponekad i saunu?

Beck: Kapitalizam trguje i duhom pa nam se prodaje well-being, mindfulness, antistres…

Zemaljsko ulje obilno teče i našim naftovodom kojim upravlja JANAF, ali čini se da im nedostaje ovog drugog. Čitam u medijima da su članu uprave platili 16.000 eura za razne antistres programe kako bi mu se oporavio well-being (Jutarnji)… Nije mi to neočekivano. Tok zemaljskog ulja kroz hrvatski naftovod mogu poremetiti globalna kretanja – rat u Ukrajini i američke sankcije Rusiji…

Sve je to itekako stresno, i jasno je da je vrhunski menadžer suočen s burn outom, izgaranjem, kako bi se reklo hrvatski, iako bih ja radije upotrijebio metaforu cvijeta koji sahne jer je izgubio dodir i sa suncem i s korijenom. Ne samo menadžeri naftovoda, svaki je čovjek danas u opasnosti da izgubi sebe, jer vlada znanstveno mišljenje da čovjek nema dušu. Sav bi naš psihički život bio proizvod elektrike i kemije koji će zamrijeti s nama, pa dakle uopće i nemamo duh, nego samo tijelo.

Kapitalizam ipak i duhom nastoji trgovati pa nam se nude razni tečajevi mindfulnessa, antistresa, vizualizacije, meditacije ljubazne dobrote, progresivne mišićne relaksacije, šumskog kupanja, sunčanja anusa, plutanja u mračnom slanom bazenu i sličnih ludosti… Boris Beck za Večernji, i za Narod.

18.01. (19:00)

Vjeruj svojim očima

Beck: Erich von Däniken – prvi šarlatan kojeg su mediji pretvorili u svjetskog celebrityja

Dänikenov postupak bio je jednostavan i užasno efektan: pokazao bi neke neobične predmete ili slikarije i rekao da je to dokaz da su izvanzemaljci bili ovdje. Ta nepodnošljiva lakoća tvrđenja njegova je trajna baština. Kad je Semir Osmanagić pokazao na ćoškasta brda kod Visokog i ustvrdio da su to bosanske piramide, samo je ponovio ono što je već vidio u Dänikenovim knjigama, i kao i on stekao mnogo sljedbenika. Srž tog šarlatanstva je u tome da ne znate ništa ni o čemu, kao i vaša publika, ali da im autoritativno kažete da je vaša teorija točna, uz prvi, glavni i jedini dokaz: Pa vidite i sami. Čovjek se cijepio i nakon tri dana umro – vidite da cjepivo ubija; na onoj fotografiji astronauta s Mjeseca zastava vijori – vidite i sami; Zemlja je ravna – pa to je očigledno; kako bi se Zemlja mogla zagrijavati kad je pao toliki snijeg? Šarlatana je bilo i prije, no jedno mu se mora priznati – bio je bezazlen i zabavan, dok su ovi oko nas smrtonosni, kaže Boris Beck za Večernji (i za Narod).

04.01. (19:00)

Možda da se vratimo starim poznatim riječima kojima smo odavno zaboravili značenje

Beck: Kod nas se ne bira riječ godine, ali zašto ona ne bi bila – nada

Kod nas se ne biraju riječi godine pa imam ja par prijedloga. Dron je na prvom mjestu: ta ubojita svevideća sprava svaki je dan u vijestima, a odnedavno lebdi i nad našim cestama i lovi prekršitelje u prometu. Zatim „zabranitelj“ – o njemu se jako pisalo 2025. Kao treći prijedlog istaknuo bih „fan zonu“ i „fan pit“, koji su se dosta spominjali u vezi s koncertom na Hipodromu. Oba su pojma itekako primjenjiva na naš politički život, jer svaka opcija ima svoju fan zonu, s više ili manje zagriženim sljedbenicima, a ima i svoj fan pit. No ovaj članak ne želi ni afirmirati ni kritizirati nove riječi, iako se pokazalo da su sve nove riječi u načelu o nečem lošem ili čak pogubnom: vape, post-istina, lažna vijest, toksičnost, polarizacija, gaslighting, metaverse, goblin mode, brain rot, klimatska opasnost… Želio bih podsjetiti na dobre stare riječi, koje još uvijek razumijemo, i koje možda jesu izašle iz mode, ali ih smijemo koristiti i cijeniti. Boris Beck za Večernji i za Narod predlaže “istinu” ili čak “nadu”…

21.12.2025. (12:00)

Čist račun, duga ljubav

Beck: Zar i dječja božićna radost mora imati fiskalni račun?

Biti netko tko u svemu vidi transakciju, koji za sve u životu traži račun, koji iz zlobnog hira uništava radost mnogih, koji svojom sebičnošću sprečava humanitarne akcije – pa zbilja je tužno biti takav… Komentira Boris Beck za Večernji list školske božićne sajmove koji su se unatoč lanjskim prijavama za neizdani račun održale. Potpuno je suludo sitnice koje djeca i mladi izrađuju nazivati proizvodima. Te rukotvorine ne odgovaraju industrijskim standardima, nisu nezapaljive, s njih otpadaju dijelovi koje bebe mogu progutati, nemaju potvrde da nijedna životinja nije stradala pri njihovoj izradi, neekološke su i nepatentirane. A što tek reći o kolačima izrađenima u nehigijenskim kuhinjama i nesteriliziranim uvjetima?

Dodajmo da djeca za to ne dobivaju dohodak, nisu u radnim odnosu, ne uplaćuju se doprinosi – pa kako se onda djelo njihovih ruku, nastalo u njihovo slobodno vrijeme i od dobre volje, može smatrati „proizvodom“ i za njegovu prodaju tražiti račun? Jer se uopće i ne radi o prodaji, zato što to i nisu osobito vrijedne stvari, nego o njihovu darivanju, da bi onaj koji ih je primio na dar, mogao darovati nešto novca – a i taj dar i taj novac neće ostati kod njih, nego će biti proslijeđeni drugim ljudima… Narod

07.12.2025. (14:00)

Kako postati lakši bez dijete: prepustite to proizvođačima

Beck: Kako nas svaki dan polako grickaju

Ima jedno bijelo meso od piletine, zapakirano u mini filee, koje godinama kupujemo. Vrlo je zgodno za pohanje. Cijena mu, dakako, raste, ali nedavno sam primijetio da u paketu ima samo osam komada, a nekad ih je bilo dvanaest. Političari bi mi rekli da su ti komadi veći, ali jasno mi je da sam postao žrtva onoga što se zove šrinkifikacija: paket hrane izgleda isto, ali je lakši. Isto se dogodilo s keksima koje jedem od djetinjstva, u jednom trenutku se kutija od pola kile smanjila na trećinu kilograma. A onda moja draga banka pošalje mi dvije obavijesti. U jednoj da se kamata za moj stambeni kredit diže s 3 na 5 posto, a u drugoj me informiraju da novim korisnicima nude stambene kredite za 3 posto. Dok i oni ne postanu stari kao ja. Tako me, eto, život pomalo gricka, kao da sam neki ementaler zaboravljen u ostavi s miševima. U mraku ostave zaključio sam da nisu opasni oni veliki neprijatelji, fašisti, četnici i komunisti, nego oni mali i neprimjetni: deset deka ovdje, dvadeset tamo, koji postotak gore ili dolje, ti će mi doći glave… Boris Beck za Večernji (i za Narod).

23.11.2025. (14:00)

Neloš savjet za lovce na klikove

Beck: Neron u Zagrebu pali ruine na super lokacijama, a tu je i medijski Neron

Profesor emeritus iz Melbourna Paul Mullen autor je brojnih knjiga i članaka o manijacima, stalkerima, pedofilima i njihovim žrtvama, a u najnovijoj se bavi masovnim ubojicama. Mullenova teorija je da mediji stvaraju kulturni obrazac u svemu, pa su se tako i masovna ubojstva pretvorila u poznati i ponovljivi scenarij pošto su medijski bila široko pokrivena. U svojoj karijeri Mullen se osvjedočio da mnogi ubojice proučavaju prethodnike i znaju detalje o prijašnjim napadima, a ponekad ih imitiraju u odijevanju ili načinu napada.

Ne samo da su mediji stvorili predložak zločina, budući ubojica na medije i računa, da će proširiti njegovu zloglasnost, da će se o njemu govoriti i da će biti zapamćen. Masovni ubojice priželjkuju slavu i publicitet, a mediji im u tome idu na ruku jer objavljuju njihova imena, fotografije, biografije i manifeste.

Ima savjet za novinare i urednike: ne objavljivati imena ubojica, izbjegavati senzacionalizam, fokusirati se na žrtve, a ne na počinitelja, ne objavljivati njihove proglase, ciljeve ili motive, suzdržati se od toga da ih se naziva usamljenim vukovima i slično. U nedostatku masovnih ubojica, kod nas bi se to moglo primijeniti na palikuće i piromane, pa zatim na sve koji imaju nešto reći o ustašama, partizanima, Bleiburgu i Jasenovcu, a najhitnije o maloljetničkim tučnjavama. Boris Beck za Večernji (i za Narod)

02.11.2025. (09:00)

Povijest bez savjesti ili druga prilika za poraz

Beck: Imamo političare koji vode politiku iz 1941. i povjesničare koji žele stvarati povijest

Nipošto ne tvrdim da su ustaše, partizani i četnici isto: isti su tek njihovi današnji nasljedovatelji, i to u psihoanalitičkom smislu. Tko god danas zagovara ustaštvo, komunizam ili četništvo, opterećen je ogromnom povijesnom krivnjom, i to onom čudnog oblika: ispali su šonje koji nisu bili u stanju ispuniti svoje obećanje. Muči ih, da tako kažem, povijesna impotencija, za koju nema viagre. Budući da historijsku nesposobnost negiraju, i ne žele pokazati stid, vraćaju se na ishodište. Misle da se pozivanjem na rane slavne dane, prije nego su se dogodili svi truli kompromisi i pogrešne odluke, i prije nego su se nedužni mrtvaci počeli gomilati, mogu opravdati – a zapravo žele drugu priliku. Boris Beck za Večernji (i za Narod).