Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Pjesnici otprije poznati policiji
Dežulović: Balada o Zorici i Gibonniju
“Di si, radosti”, “di si, lipa”. Ne znam u kojem svijetu žive Zorica (Josipa Pleslić ex Rimac op. a.) i Gibonni (Turudić op. a.), ali u našem se tako pozdravljaju ljudi koji se, hm, prilično dobro “otprije poznaju”. A sudac Džibo ne samo da je tu gospođu vidio jedanput u životu, nego kao neupitni juristički autoritet još mrtvije hladnije nudi fantastičan, upravo revolucionaran pravni mehanizam “privatne stvari”: “Uostalom, te su poruke moja privatna stvar!”
Privatna stvar? Dobro jutro, radosti, naravno da je tvoja privatna stvar, o tome je i riječ! Nije, radosti naša, gospođa državna tajnica iz Ministarstva uprave poslala službeni upit Županijskom sudu s molbom za konzultacije s cijenjenim gospodinom predsjednikom suda, niti je gospodin predsjednik Županijskog suda službenim putem od Ministarstva uprave zatražio sastanak s cijenjenom gospođom državnom tajnicom, već je bilo vrlo neslužbeno, vrlo prijateljski i vrlo privatno “di si, radosti?”, “di si lipa?”.
I nije pri tom bilo “di si radosti, treba mi gedor šesnaestica”, niti je bilo “di si lipa, jel to za ventil u bašti?”, već je bilo “di si radosti, treba mi pravilnik o radu Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa” i “di si lipa, jel to za Tomu?”. Boris Dežulović za N1.
