Dežulović: Dan kad je Hrvatska šokirala svijet - Monitor.hr
14.07. (23:30)

Oh, moj bože!

Dežulović: Dan kad je Hrvatska šokirala svijet

„Hrvatska je pobijedila covid-19, ova Vlada je pobijedila covid-19, mi smo savladali epidemiju!“, trijumfalno je, eto, objavio premijer Plenković otvarajući granice za strane turiste i raspisujući parlamentarne izbore, nakon čega je iznenada, znanstveno posve neobjašnjivo, uslijedio drugi val pandemije: krizni stožer dnevno je registrirao više od stotinu zaraženih, zabilježen je i najgori dan uopće od početka pandemije, da bi se na kraju koronavirus pojavio i među turistima, i na izborima… Ne govori li i to koliko nas je svojim znanstveno neobjašnjivim i nepredvidljivim ponašanjem koronavirus sve uneubrojio i obezrazumio? – piše Dežulović o tom prevrtljivom virusu koji se ne ponaša onako kako se od njega očekuje.


Slične vijesti

Petak (20:30)

Feudalac kmet

Dežulović: Marxism for Dummies

Pare za zahode sa zmijskom kožom, lustere, jastučiće, zlatne slavine i Ninu Badrić bile su nepostojeće pare, dugovi koje je vraćala kompanija, ergo novac koji je izravno oduzet od njenih radnika. Londonski dizajneri i Nina Badrić svoj su novac dobili: što se njih tiče, slučaj Todorić ne postoji. Postoji samo za blagajnice i skladištare, vozače i ostale zaposlene, njih pedeset hiljada, koji su radosno nadoknadili njihovih četiri-pet milijuna kuna, kao i svih ostalih milijardu. Ili, ako je kmetovima tako lakše razumjeti, dvadesetak hiljada po glavi. U tom stvarnom, fizičkom svijetu, naime – u stvarnoj, fizičkoj Hrvatskoj – gazda ne zarađuje svoju dividendu, već mu je dijele radnici iz svog džepa, piše Boris Dežulović.

Petak (01:30)

Puno djece u sjemeništu

Dežulović: Bog i Japanci

Godišnje čak desetak hiljada Hrvata više umre nego što ih se rodi. Da bi Hrvatska bili na pozitivnoj nuli, da bi se zaustavilo izumiranje, svake bi se godine dakle trebalo roditi još desetak hiljada djece. Kako pak svako košta dvjesto tisuća kuna, to bi državu stajalo točno dvije milijarde kuna. A ako država, kako reče Plenković, u demografske mjere ulaže jednu milijardu – dakle otprilike polovicu potrebnog novca – odakle namaknuti drugu? Cijelu noć kopao sam po budžetu Republike Hrvatske ne bih li negdje našao tu milijardu, i nećete vjerovati gdje sam je naposljetku našao: eno je u kasi Kaptola – piše Boris Dežulović rješenje demografskih problema.

11.09. (21:00)

Mr. Vučić Goes To Washington 2

Dežulović: Sam u Beloj kući 2

– ‘Moja Bela kuća je tvoja Bela kuća’, razumete. Tako mi je Donald rekao. Kaže, ‘evo ti ključ, Aco brate, i ako ikad u Srbiji ostaneš bez posla, slobodno dođi, možeš i ženu i decu da povedeš’. I još mi je dao ovu lepu hemijsku olovku. Vaš muž je veliki čovek, gospođo. Grejt men. End grejt lider.
– Poglejte, mister Vučič. Jaz takoj grem ven, nocoj letim na Fešn Vik v Parizu. Vi imate ključ od hiše, sicer pa vse veste i sami, vse kar potrebujete je tam, v shrambi – otvorila je konačno vrata gospođa Melanija…
– nadčovjek Boris Dežulović ima između ostalog i sposobnog gledanja u bližu budućnost pa je za Novosti zabilježio što je vidio sasvim uskoro u Bijeloj kući.

09.09. (01:30)

Velikim koracima u živo blato

Dežulović: Žuta marica ili kraj civilizacije

Pandemija Covida-19 njihovu je nepojamnu sebičnost definirala kao osobnu slobodu od opresivnog sustava, a žuti kombi Hitne pomoći – logikom prometnog i svakog drugog društvenog prioriteta – u simbol tog sustava i njegova terora nad slobodom građanina. Sloboda čiju su zastavu široko razvijali na zagrebačkom festivalu njihova je privatna sloboda, ona slobodom drugog nije ograničena, nego upravo poništena. Njihova bolest – baš kao i Covid-19 – ne postoji, i smrtonosna je samo za nepoznatog nekog drugog: njih, naime, boli kurac – osvrće se Boris Dežulović na zagrebačke prosvjednike koji u nedjelju na glavnom trgu nisu htjeli propustiti vozilo hitne pomoći.

05.09. (17:30)

Puno o nama govori naš izbor

Dežulović: Više smeća, manje cvijeća

Koliko god ona tri-četiri kvadrata cvijeća bila šarena, toliko je stvar crno-bijela: šupačka vlast, koja ni pet mjeseci nakon potresa nije u stanju donijeti Zakon o obnovi Zagreba, kažnjava ljude koji su usred razrušenog grada posadili par sadnica cvijeća… Usred najveće svjetske krize od Drugog svjetskog rata, usred grada devastiranog potresom i poplavama, cijeli jedan veličanstveni birokratski imperij pokrenuo se zbog par prpošnih cvjetova begonije na pedlju prljave, suhe zemlje – ljuti se s pravom Boris Dežulović.

02.09. (01:30)

Kolumnist s posebnim pogledima

Dežulović: Zemlja s posebnim potrebama

Ako za potrebe ovog ogleda prihvatimo kako je „osoba s posebnim potrebama“ ona s poteškoćama u razvoju i slabijim kognitivnim sposobnostima – osoba dakle za koju smo u vremenima prije političke korektnosti običavali govoriti da je „zaostala“ ili „slaboumna“ – u vrlo znanstvenom smislu posve je legitimno pitanje tko je na „uznemirujućem snimku“ zapravo osoba sa, hm, posebnim potrebama: mladić koji se brani, pažljivo izbjegavajući svaku, i najmanju mogućnost težeg stradanja, ili ona četvorica koji slabu i nemoćnu žrtvu premlaćuju snimajući se mobitelom za društvene mreže, pažljivo tako izbjegavajući svaku, i najmanju mogućnost da ostanu neotkriveni i nekažnjeni? – osvrće se Boris Dežulović na užasni događaj iz Kaštela.

29.08. (21:00)

Svi talibani su isti

Dežulović: Islamska država Hrvatska

Proizvođači straha ulagali su tih dana silan trud u plastično dočaravanje šerijatske Europe, napose Lijepe naše, kakva bi bila da se ludi kalif za pet-šest godina zaista dobaci do granice Khartoum-Kandahar-Virovitica, pa da u europskom kalifatu i islamskoj Hrvatskoj ne ostane baš nikakav drugi život osim vjerskog. Zgodno se toga prisjetiti danas, tih pet-šest godina kasnije, kad je mračna Islamska država fanatičnog vjerskog vođe Bagdadija već daleka prošlost, a civilna europska Hrvatska modernog Andreja Plenkovića sve bliža sadašnjost. Kako pak ta moderna civilna Hrvatska i njena europska sadašnjost izgledaju, plastično je pokazala vijest o dvadeset milijuna kuna koje je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, kao svake godine, razdijelilo u okviru Programa ulaganja u zajednicu… Danas, onih pet-šest godina kasnije, moderna europska Hrvatska iz Programa ulaganja u zajednicu financira samo jedno kazalište više nego što ih je onomad na svom teritoriju financirala Islamska država: jednu dakle jedinu kulturnu ustanovu više od vjerske paradržave u kojoj je svaka bezbožna kultura bila zabranjena pod prijetnjom smrtne kazne javnim gaženjem tenkom. Danas, 2020. godine, jedina je razlika između Islamske države i katoličke Hrvatske u tome što Islamske države više nema. Piše dr. Boris Dežulović za Novosti.

28.08. (20:30)

U sridu

Dežulović: Kratka povijest Sinjske alke

Nova kolumna Borisa Dežulovića na N1: Kako svi znaju, običaj trčanja alke u Sinju datira iz davne 2020. godine, u izravnom će prijenosu u ljeto 2320. komentator Hrvatske televizije tumačiti živopisan običaj nabijanja krpene lutke na dugačku drvenu injekciju. Prema legendi, te je godine o blagdanu Velike Gospe, usred turističke sezone, Dalmacija stenjala pod rekordnim brojkama zaraženih i oboljelih, ali ponosni Sinjani, gledajući smrti u oči, svejedno su održali tradicionalno masovno hodočašće svojoj zaštitnici Gospi Sinjskoj. Prema vjerovanju ovdašnjih ljudi, Bog je tada odlučio iskušati svoje vjerno stado i poslati na Sinj strašnu ljetnu kišu, ali gordi Dalmatinci pred smrtonosnom su vodenom padalinom – prkoseći virusu, epidemiološkoj službi, državnom kriznom stožeru i cijeloj Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji – provalili u crkvu franjevačkog samostana i unutra, zbijeni rame o rame, pod izravnom zaštitom Djevice Marije, odslušali cijelu misu.

04.08. (09:30)

Baška borba

Dežulović: Makarski memento

Nakon tri hiljade spomenika srušenih u sveopćoj, gluhoj i slijepoj šutnji, tridesete godine sistematskog memoricida srušen je, eto, tri hiljade i prvi. I odjednom – šok i nevjerica – napisao je Dežulović, nakon što je srušen još jedan spomenik, podignut kao spomenik dragovoljcima s makarske rivijere – poginulima u borbama s četnicima, u ratu za slobodu.

26.07. (12:30)

Gospođe guske

Dežulović: Domovina u magli

Magla, kako znamo, nije ništa drugo doli kondenzirana vodena para, oblak laganih, prostom oku nevidljivih i prostom prstu neopipljivih kapljica vode ili sićušnih ledenih kristala: ukratko, ništa koje se vidi, a od kojega se ne vidi ništa drugo – što je, pitate li mene, najkraća i najpreciznija definicija Domovine – piše Boris Dežulović.