Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Osvrt na Euro
Dežulović: Ima Boga, ali ne voli Hrvate
Jednostavna analiza svih utakmica Dalićeve Hrvatske na velikim takmičenjima – na Svjetskom prvenstvu 2018. i ovogodišnjem Euru – govori, naime, kako je pobijedila u baš svakoj utakmici u kojoj je pobijediti morala, a koje je igrala pod paskom, hm, tuđih bogova. Redom: na Mundijalu u Rusiji pobijedili su muslimansku Nigeriju, evangelističko-luteranski Island, protestantsko-luteransku Dansku, pravoslavnu Rusiju i protestantsko-anglikansku Englesku. Prvi put kad su na tom Mundijalu baš morali pobijediti nacionalnu neku momčad pod paskom katoličkog Boga, bilo je to u finalu protiv Francuske. I znamo kako je završilo. Slično je bilo i na ovom Europskom prvenstvu. Prvi put kad su baš morali pobijediti neku rimokatoličku momčad, bilo je, eto, u osmini finala protiv Španjolske. I opet, znamo kako je završilo. Naučili smo, dakle, da Bog zaista postoji, ali iz nekog razloga ne voli Hrvate. Ili – gledajte to iz vedrijeg kuta – Bog vas možda ne voli, ali zato postoji – piše Boris Dežulović za Novosti.
