• 13.05. (06:30)

    E, za to treba imati muda

    Dežulović: Jaja u kukuruzu

    Možete o Kolindi Grabar-Kitarović misliti što hoćete, ali toj ženi – nemojte me krivo shvatiti – od svih oblina najveća su muda. Trebalo je, naime, imati čelična muda, pa se prošlog četvrtka pojaviti na obilježavanju godišnjice pokolja u Borovu Selu, izaći pred generale, veterane, ministre i cjelokupnu prigodno postrojenu javnost, prkosno stati pred vidno tronutu slavnu hrvatsku povijest, hrabro je pogledati u oči i reći: ‘Nisam zadovoljna time koliko su nadležna državna tijela do sada učinila da se zločin u Borovu Selu istraži. Od pravde ne smijemo odustati! To je test ozbiljnosti naše države, prije svega moralni test koji država trajno polaže pred svojim narodom!’ – divi se hrabrosti predsjednice Boris Dežulović, Novosti.



  • Slične vijesti

    Prekjučer (23:30)

    Fimi-Liga

    Dežulović: Smisao hrvatskog rukometa

    Boris Dežulović, čovjek koji je htio biti sportski novinar, a završio kao politički kolumnista, povlači paralelu između rukometa i pravosuđa, konkretno RK Zagreba i suđenja Sanaderu: “Smisao natjecanja jest teoretska mogućnost pobjede: bez te mogućnosti, hrvatski rukomet ima smisla točno koliko i, primjerice, suđenje HDZ-u zbog korupcije. Eto, baš prije koji tjedan ponovo je odgođen hrvatski vječni derbi, el clasico sa suđenjem Sanaderu zbog afere Fimi-Media. Još su Ivica Račan i Boris Jeljcin bili živi, Facebook je bio tek studentska zajebancija s Harvarda, a RK Zagreb je u prvenstvu Hrvatske kod kuće izgubio od Osijek Elektromodula: onda znate kako je davno bilo kad je Sanader organizirao izvlačenje novca državnih tvrtki preko Fimi-Medije”.

    Prekjučer (17:30)

    Jedan običan nasilni brak

    Klauški: Plakati SDSS-a bili su test. Na kojem je Hrvatska gadno pala

    “Ubij Srbina”, “Zakolji srpsku djecu” i slične odvratnosti pisali su, zapita se zaista čovjek, kakvi li to ljudi, a Tomislav Klauški upozorava da se “ni predsjednica ni premijer nisu do sada ni jednom riječju oglasili na širenje mržnje i antisrpske histerije”. Nitko još nije ni uhićen, a podsjeća on da je “za razliku od toga policija promptno hvatala i kažnjavala vandale koji su šarali po Tuđmanovu spomeniku”.

    Nedjelja (22:30)

    Odmicanje fokusa

    Boris Jokić: Kako su Kolinda i Justin u moj dom umalo unijeli kaos – Love is all we need

    “U svijetu u kojem bit postaje manje važna Trudeau i Grabar Kitarović među najatraktivnijim su i najboljim glumcima. U tom svijetu kočije, počasni redovi, uzdasi, osmijesi, dodiri, poruke, selfiji pažljivo su osmišljeni tako da odmaknu fokus s važnih stvari. U tom je scenariju sve moguće: navodno konzervativna političarka promovira liberalne vrijednosti u Kanadi, a miljenik liberalnog svijeta lovi glasove za predstojeće izbore u hrvatskoj zajednici koja u većoj mjeri pripada konzervativnom svjetonazoru.

    ‘Ovaj vaš Justin je šupalj’, rekao sam.

    ‘A vaša Kolinda je kao bolja’, odgovorila je Claire.

    ‘Dosta o politici u kući!’ povikao je sin.

    Tako iz svog doma izvještava Boris Jokić, na marginama susreta hrvatske predsjednice i kanadskog premijera.

    Nedjelja (06:30)

    Ante Tomić: Udba je danas jednako stvarna kao i zmajevi, vukodlaci, šumski duhovi ili Gospa u Međugorju

    Evo, nekidan je i Milijan Brkić rekao da mu afere smješta “stara struktura Udbe”, kako ga je dohvatila duga hladna ruka jedne organizacije koja je i njegova prijatelja Tomislava Karamarka, upravo i Branimira Glavaša, i Mirka Norca, i Darija Kordića, i Jadranka Prlića, i Nadana Vidoševića i mnoge druge valjane hrvatske domoljube jednom sredila. O jugoslavenskoj obavještajnoj službi i njezinoj vještini uništavanja sudbina svi oni govore šapatom u kojem se miješaju strava, odvratnost i jedan neobični, nastrani ushit. Nitko, zaista, vjerojatno ni sam Aleksandar Ranković, nije cijenio Udbu kao što je cijene naši desničari – piše Ante Tomić za Jutarnji.

    Petak (11:30)

    Denis Kuljiš: Novi skandal u Društvu hrvatskih filmskih redatelja?

    Zanimljivu priču o svježoj spoznaji da Društvo hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) na ima računu 29 milijuna kuna u vrijeme opće besparice u kulturi donosi Denis Kuljiš u svom ekspresivnom i čitkom stilu: “Novcem Društva upravlja svemoćni ZAMP. Nadzor nad DHFR provodi Državni zavod za intelektualno vlasništvo, kojemu je na čelu zaslužna funkcionerka koja već dugo funkcinira imenovana na tu funkciju još u doba predsjednikovanja dr. Ive Josipovića. A on je, naravno, duhovni otac ZAMP-a. U ovoj složenoj priči mali je broj aktera. No, sad su javnosti napokon otkrivene pojedinosti o ”tijekovima novca”, jer je Ministarstvo financija, prema novoj uredbi EU, po prvi put publiciralo izvješće o poslovanju te udruge koja raspolaže novcem audio-vizualnih autorskih prava…”

    11.05. (11:30)

    Ni med cvetjem ni pravice

    Polemika Visković – Dežulović: Hrvatski pisci, četnici i ličko rukovanje

    Nakon što je Boris Dežulović u svojoj kolumni za N1 u kontekstu napada na Damira Karakaša prozvao Velimira Viskovića da je “javno s oltara denuncirao Jergovićeve ‘simpatije prema Čiči Draži’ i govorio kako je ‘nemoguće naći Hrvata, osim možda Jergovića, koji bi našao opravdanje za reafirmaciju četništva u Srbiji”; Velimir Visković mu je odgovorio: “Boro Dežulović je valjda zadnja osoba s kojom bih polemizirao; volim čitati njegove kolumne, duhovit je, zna pisati, sviđaju mi se i njegovi politički stavovi… Priznajem, kriv sam: ne volim ustaše, ali bogami ni četnike.”

    10.05. (22:30)

    Dežulović: Luzeri, sretan vam Dan pobjede

    Nisu mnogo puta u svojoj slavnoj povijesti Hrvati bili važan dio svjetske priče. Znam mnogo veće europske nacije koje bi dupe dale da im je u udžbenicima povijesti za osmi razred osnovne škole hrvatska priča. Da Francuzi, metnimo, danas mogu reći kako su prvi ustali protiv nacističkog okupatora, da su Poljaci imali onoliko oslobođenog teritorija, a Nizozemci nadigli onoliko ljudi protiv Hitlera, da su Mađari navukli na sebe pola milijuna njemačkih vojnika, pa se poslije kurčili kako su rasteretili istočni front i upisali asistenciju za odlučujući gol, ili da je Grčka, recimo, imala zajebanog ratnog vođu koji će 1945. stati na pobjedničko postolje: tih par godina, četrdesetih prošlog vijeka, Hrvati su jedan jedini put u povijesti bili veći i od samog velikog njemačkog naroda. I što danas, na sedamdesetu godišnjicu te veličanstvene pobjede, Hrvati imaju reći o tome? A Tito, jedini Hrvat koji je bio na naslovnici amerikocentričnog magazina Time. I to ne jednom, već četiri puta! Da se netko u poražene upiše sedamdeset godina nakon poraza, i da se to sedamdeset godina kasnije u poražene guraju pobjednici – e, to svijet još nije vidio. Uvijek aktualni znani junak Boris Dežulović, Slobodna Dalmacija, 11.05.2015.

    10.05. (18:30)

    Kregar: EU izbori – Društvom se širi bauk budalizma i rezignacije

    Uuuu, sjajnu kolumnu napisao je Josip Kregar. Svo gađenje i besmisao ovih predizbora koje osjećate, ali i jasna želja i daleka nada je tu (bar za pažljivog optimista), napisano u jednom dahu, jer se očito puno toga nakupilo: I tako, pedalj po pedalj, korak po korak, skok po skok vraćamo se u arkadijsko stanje preddemokracije. Kao što neki dan Romi kažu, važnija je kanalizacija nego demokracija. Ne shvaćaju da je demokracija način da govna odu bez revolucija i krvi. Ballot is stronger than bullet (A. Lincoln). Misle da vlast postoji radi njih, a ne da su je dobili od nas, da su nas uspješno zbunili, gorko prevarili i da će opet na svakim izborima. Izbori ne služe taštinama kandidata, već su poziv na podršku promjenama, a ne osobama, na podršku programima, na to da se obećanja moraju ispuniti. Ne etiketirajući neprijatelja. Josip Kregar, Autograf

    10.05. (16:30)

    Basna o biku koji brije na intimu

    Raspudić: Zašto se HDZ-ovci odnose jedni prema drugima kao prema stoci?

    Nino Raspudić plače nad voljenim Milijanom Brkićem i piše nadahnutu tužnu poemu o njemu, ranjenom biku: Riječ je o arhetipu, drevnom obrascu u kojem skupina aktera, koji su pojedinačno svi slabiji od bika, orkestrira događanje pred publikom u kojem se protivnika razjari, izranjava, izvoza, onesposobi, da bi ga na kraju te tragedije u tri čina, glavni u skupini, kratkim i brzim potezom konačno eliminirao uz opće oduševljenje. Bit koride nije u onome što se događa (ubojstvo bika) već kako. Opasno je, riskantno, zahtjeva bravuru jer je bik jak, ljutit, opasan. Slijedeći uvijek isti dramaturški obrazac, na kraju ga efektno dokrajče… Brkić će nakon par trzaja u medijima, ispustiti političku dušu i otići u ropotarnicu. Ni prvi, ni posljednji po istom obrascu. Nino Raspudić za Večernji.

    10.05. (13:30)

    U ludom svijetu, lud je normalan, a normalan lud

    Klauški: Vidite Bandićeve plakate, čujete snimke sa suđenja i pitate se tko tu nije normalan

    Ovih dana probijate se autom kroz ulice Zagreba i promatrate predizborne plakate Milana Bandića na kojima zasjeda grupa ljudi pod sloganom “Kad posao vode sposobni, a ne podobni”, dok istodobno na radiju slušate snimke sa suđenja Milanu Bandiću na kojima gradonačelnik urla na suradnike, dogovara zapošljavanja u gradskoj upravi i koeficijente zaposlenika, te izmišlja radna mjesta. A nakon tih snimki sa suđenja, slijede vijesti o redovnim i svakodnevnim aktivnostima gradonačelnika Milana Bandića. I vi se pitate tko tu nije normalan – pita se Tomislav Klauški na 24 sata. (Treba reći da na Bandićevoj listi ima ljudi koji nisu u njegovoj stranci – 1. Martina Bienenfeld, 3. Ljubo Jurčić (SDP), 4. Davor Štern (HDZ)…)

  • Slične vijesti

    Prekjučer (23:30)

    Fimi-Liga

    Dežulović: Smisao hrvatskog rukometa

    Boris Dežulović, čovjek koji je htio biti sportski novinar, a završio kao politički kolumnista, povlači paralelu između rukometa i pravosuđa, konkretno RK Zagreba i suđenja Sanaderu: “Smisao natjecanja jest teoretska mogućnost pobjede: bez te mogućnosti, hrvatski rukomet ima smisla točno koliko i, primjerice, suđenje HDZ-u zbog korupcije. Eto, baš prije koji tjedan ponovo je odgođen hrvatski vječni derbi, el clasico sa suđenjem Sanaderu zbog afere Fimi-Media. Još su Ivica Račan i Boris Jeljcin bili živi, Facebook je bio tek studentska zajebancija s Harvarda, a RK Zagreb je u prvenstvu Hrvatske kod kuće izgubio od Osijek Elektromodula: onda znate kako je davno bilo kad je Sanader organizirao izvlačenje novca državnih tvrtki preko Fimi-Medije”.

    Prekjučer (17:30)

    Jedan običan nasilni brak

    Klauški: Plakati SDSS-a bili su test. Na kojem je Hrvatska gadno pala

    “Ubij Srbina”, “Zakolji srpsku djecu” i slične odvratnosti pisali su, zapita se zaista čovjek, kakvi li to ljudi, a Tomislav Klauški upozorava da se “ni predsjednica ni premijer nisu do sada ni jednom riječju oglasili na širenje mržnje i antisrpske histerije”. Nitko još nije ni uhićen, a podsjeća on da je “za razliku od toga policija promptno hvatala i kažnjavala vandale koji su šarali po Tuđmanovu spomeniku”.

    Nedjelja (22:30)

    Odmicanje fokusa

    Boris Jokić: Kako su Kolinda i Justin u moj dom umalo unijeli kaos – Love is all we need

    “U svijetu u kojem bit postaje manje važna Trudeau i Grabar Kitarović među najatraktivnijim su i najboljim glumcima. U tom svijetu kočije, počasni redovi, uzdasi, osmijesi, dodiri, poruke, selfiji pažljivo su osmišljeni tako da odmaknu fokus s važnih stvari. U tom je scenariju sve moguće: navodno konzervativna političarka promovira liberalne vrijednosti u Kanadi, a miljenik liberalnog svijeta lovi glasove za predstojeće izbore u hrvatskoj zajednici koja u većoj mjeri pripada konzervativnom svjetonazoru.

    ‘Ovaj vaš Justin je šupalj’, rekao sam.

    ‘A vaša Kolinda je kao bolja’, odgovorila je Claire.

    ‘Dosta o politici u kući!’ povikao je sin.

    Tako iz svog doma izvještava Boris Jokić, na marginama susreta hrvatske predsjednice i kanadskog premijera.

    Nedjelja (06:30)

    Ante Tomić: Udba je danas jednako stvarna kao i zmajevi, vukodlaci, šumski duhovi ili Gospa u Međugorju

    Evo, nekidan je i Milijan Brkić rekao da mu afere smješta “stara struktura Udbe”, kako ga je dohvatila duga hladna ruka jedne organizacije koja je i njegova prijatelja Tomislava Karamarka, upravo i Branimira Glavaša, i Mirka Norca, i Darija Kordića, i Jadranka Prlića, i Nadana Vidoševića i mnoge druge valjane hrvatske domoljube jednom sredila. O jugoslavenskoj obavještajnoj službi i njezinoj vještini uništavanja sudbina svi oni govore šapatom u kojem se miješaju strava, odvratnost i jedan neobični, nastrani ushit. Nitko, zaista, vjerojatno ni sam Aleksandar Ranković, nije cijenio Udbu kao što je cijene naši desničari – piše Ante Tomić za Jutarnji.

    Petak (11:30)

    Denis Kuljiš: Novi skandal u Društvu hrvatskih filmskih redatelja?

    Zanimljivu priču o svježoj spoznaji da Društvo hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) na ima računu 29 milijuna kuna u vrijeme opće besparice u kulturi donosi Denis Kuljiš u svom ekspresivnom i čitkom stilu: “Novcem Društva upravlja svemoćni ZAMP. Nadzor nad DHFR provodi Državni zavod za intelektualno vlasništvo, kojemu je na čelu zaslužna funkcionerka koja već dugo funkcinira imenovana na tu funkciju još u doba predsjednikovanja dr. Ive Josipovića. A on je, naravno, duhovni otac ZAMP-a. U ovoj složenoj priči mali je broj aktera. No, sad su javnosti napokon otkrivene pojedinosti o ”tijekovima novca”, jer je Ministarstvo financija, prema novoj uredbi EU, po prvi put publiciralo izvješće o poslovanju te udruge koja raspolaže novcem audio-vizualnih autorskih prava…”

    11.05. (11:30)

    Ni med cvetjem ni pravice

    Polemika Visković – Dežulović: Hrvatski pisci, četnici i ličko rukovanje

    Nakon što je Boris Dežulović u svojoj kolumni za N1 u kontekstu napada na Damira Karakaša prozvao Velimira Viskovića da je “javno s oltara denuncirao Jergovićeve ‘simpatije prema Čiči Draži’ i govorio kako je ‘nemoguće naći Hrvata, osim možda Jergovića, koji bi našao opravdanje za reafirmaciju četništva u Srbiji”; Velimir Visković mu je odgovorio: “Boro Dežulović je valjda zadnja osoba s kojom bih polemizirao; volim čitati njegove kolumne, duhovit je, zna pisati, sviđaju mi se i njegovi politički stavovi… Priznajem, kriv sam: ne volim ustaše, ali bogami ni četnike.”

    10.05. (22:30)

    Dežulović: Luzeri, sretan vam Dan pobjede

    Nisu mnogo puta u svojoj slavnoj povijesti Hrvati bili važan dio svjetske priče. Znam mnogo veće europske nacije koje bi dupe dale da im je u udžbenicima povijesti za osmi razred osnovne škole hrvatska priča. Da Francuzi, metnimo, danas mogu reći kako su prvi ustali protiv nacističkog okupatora, da su Poljaci imali onoliko oslobođenog teritorija, a Nizozemci nadigli onoliko ljudi protiv Hitlera, da su Mađari navukli na sebe pola milijuna njemačkih vojnika, pa se poslije kurčili kako su rasteretili istočni front i upisali asistenciju za odlučujući gol, ili da je Grčka, recimo, imala zajebanog ratnog vođu koji će 1945. stati na pobjedničko postolje: tih par godina, četrdesetih prošlog vijeka, Hrvati su jedan jedini put u povijesti bili veći i od samog velikog njemačkog naroda. I što danas, na sedamdesetu godišnjicu te veličanstvene pobjede, Hrvati imaju reći o tome? A Tito, jedini Hrvat koji je bio na naslovnici amerikocentričnog magazina Time. I to ne jednom, već četiri puta! Da se netko u poražene upiše sedamdeset godina nakon poraza, i da se to sedamdeset godina kasnije u poražene guraju pobjednici – e, to svijet još nije vidio. Uvijek aktualni znani junak Boris Dežulović, Slobodna Dalmacija, 11.05.2015.

    10.05. (18:30)

    Kregar: EU izbori – Društvom se širi bauk budalizma i rezignacije

    Uuuu, sjajnu kolumnu napisao je Josip Kregar. Svo gađenje i besmisao ovih predizbora koje osjećate, ali i jasna želja i daleka nada je tu (bar za pažljivog optimista), napisano u jednom dahu, jer se očito puno toga nakupilo: I tako, pedalj po pedalj, korak po korak, skok po skok vraćamo se u arkadijsko stanje preddemokracije. Kao što neki dan Romi kažu, važnija je kanalizacija nego demokracija. Ne shvaćaju da je demokracija način da govna odu bez revolucija i krvi. Ballot is stronger than bullet (A. Lincoln). Misle da vlast postoji radi njih, a ne da su je dobili od nas, da su nas uspješno zbunili, gorko prevarili i da će opet na svakim izborima. Izbori ne služe taštinama kandidata, već su poziv na podršku promjenama, a ne osobama, na podršku programima, na to da se obećanja moraju ispuniti. Ne etiketirajući neprijatelja. Josip Kregar, Autograf

    10.05. (16:30)

    Basna o biku koji brije na intimu

    Raspudić: Zašto se HDZ-ovci odnose jedni prema drugima kao prema stoci?

    Nino Raspudić plače nad voljenim Milijanom Brkićem i piše nadahnutu tužnu poemu o njemu, ranjenom biku: Riječ je o arhetipu, drevnom obrascu u kojem skupina aktera, koji su pojedinačno svi slabiji od bika, orkestrira događanje pred publikom u kojem se protivnika razjari, izranjava, izvoza, onesposobi, da bi ga na kraju te tragedije u tri čina, glavni u skupini, kratkim i brzim potezom konačno eliminirao uz opće oduševljenje. Bit koride nije u onome što se događa (ubojstvo bika) već kako. Opasno je, riskantno, zahtjeva bravuru jer je bik jak, ljutit, opasan. Slijedeći uvijek isti dramaturški obrazac, na kraju ga efektno dokrajče… Brkić će nakon par trzaja u medijima, ispustiti političku dušu i otići u ropotarnicu. Ni prvi, ni posljednji po istom obrascu. Nino Raspudić za Večernji.

    10.05. (13:30)

    U ludom svijetu, lud je normalan, a normalan lud

    Klauški: Vidite Bandićeve plakate, čujete snimke sa suđenja i pitate se tko tu nije normalan

    Ovih dana probijate se autom kroz ulice Zagreba i promatrate predizborne plakate Milana Bandića na kojima zasjeda grupa ljudi pod sloganom “Kad posao vode sposobni, a ne podobni”, dok istodobno na radiju slušate snimke sa suđenja Milanu Bandiću na kojima gradonačelnik urla na suradnike, dogovara zapošljavanja u gradskoj upravi i koeficijente zaposlenika, te izmišlja radna mjesta. A nakon tih snimki sa suđenja, slijede vijesti o redovnim i svakodnevnim aktivnostima gradonačelnika Milana Bandića. I vi se pitate tko tu nije normalan – pita se Tomislav Klauški na 24 sata. (Treba reći da na Bandićevoj listi ima ljudi koji nisu u njegovoj stranci – 1. Martina Bienenfeld, 3. Ljubo Jurčić (SDP), 4. Davor Štern (HDZ)…)