Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
O impresivnom komadu balvana
Dežulović: Legenda o legendarnom Rođi
Legendarni Rođo dobio spomen-ploču! – glasio je naslov u nacionalnim novinama. Malo ih je ostalo koji bi se na ovaj svečani dan usudili remetiti nacionalni pijetet i pitati po čemu je taj Rođo – uopće poznat: zbog čega je dakle Stjepan Spajić zapravo tako legendaran?… ‘Mi ćemo uvijek biti etnički čisti klub! Dok sam ja predsjednik, kod mene Srbi neće igrati! U mom klubu neće igrati ni Srbi ni pederi, a Crnci mogu jedino ako su katolici!’ ponavljao je tih dana legendarni Rođo… I malo što će sutrašnjim kulturnim antropolozima reći o izumrlom narodu Hrvata više od činjenice da im je Rođo bio legenda. Ako su zaista zbog takvih legendi umirali od smijeha, zaključit će znanost, moralo je to biti u teškim mukama – piše Boris Dežulović još jednu legendarnu kolumnu za Novosti.
