Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Zoranovo proljeće
Dežulović: Tajna začepljenog nosa
Razočarani esdepeovci glasaju za ‘manje zlo’: njihov je moto ‘makar bilo i zlo, samo nek nije desnica’… Lijep primjer za ovo jest slučaj poludjelog predsjednika Republike Zorana Milanovića, koji ovih dana u ‘mom obračunu s njima’ ratuje sa svima, od ‘kruhozboraca’ iz nevladinih organizacija i ‘narikača’ iz ženskih udruga, do ‘ništarija’ od političkih analitičara i ‘ateističkih agitatora’ među nezavisnim novinarima, ne štedeći čak ni dalmatinske partizane u Drugom svjetskom ratu… I esdepeovci, gle čuda – razočarani – osvrće se Boris Dežulović na našeg vrlog predsjednika.


