Đikić: Na zavojitu putu - Monitor.hr
06.04. (08:00)

Na dvije stolice

Đikić: Na zavojitu putu

Ukratko, Milanović riskira da svoj najbolniji politički poraz doživi na izborima na kojima uopće nije kandidat. HDZ-ov odgovor na Milanovićevu diverzantsku akciju pomalo je shizofren. Iako ga nastoje ignorirati, HDZ kao organizacija na društvenim mrežama nemilosrdno udara po najljućem protivniku i pritom ne preže ni od najbezočnijih krivotvorina i montaža, što kazuje da HDZ ipak nije ravnodušan prema manevru predsjednika Republike. “Trebat će puno razgovarati”, izjavio je nedavno Milanović, misleći na stvaranje buduće parlamentarne većine i vlade. U toj rečenici sadržana je bit njegove zamisli o slanju HDZ-a u opoziciju: stvoriti “sanitarni koridor oko HDZ-a”, zatomljujući međusobne ideološke konfrontacije i osobne animozitete. Ivica Đikić za Novosti.


Slične vijesti

Prekjučer (12:00)

Priče o muzejima su onako, usput

Đikić: Mrak iz interesa

Od prvog dana postojanja Domovinskog pokreta Marija Radića zanimalo je samo to da prečicom stigne do pozicije koja će mu omogućiti da osigura pozitivan utjecaj države u gospodarskim područjima važnima njemu i kompanjonu mu Vujnovcu. Plan je ovaj put upalio, i to ponajprije stoga što je Plenković po svaku cijenu htio formirati vlast. Kako to da je DP zainteresiran za područje energetike? Jesu li išta o tome govorili u predizbornoj kampanji? Jesu li u protekle četiri godine afirmirali nekog iz svojih redova tko raspolaže kakvim-takvim stručnim autoritetom kad je riječ o energetskoj problematici? Jesu li izlazili sa zakonskim prijedlozima povezanima s tom oblašću? Jesu li otkrivali afere koje se tiču energetike? Ne, ništa od toga. Zašto je onda njihov izbor pao baš na energetski resor, koji će, izgleda, ipak ostati u sklopu Ministarstva gospodarstva, što znači da će DP usput dobiti kontrolu i nad najvažnijim javnim poduzećima? Zato što je Vujnovac jedan od glavnih igrača u tom sektoru, a on nesumnjivo ima pregršt zanimljivih ideja. Ivica Đikić za Novosti.

09.05. (09:00)

Vrijeme je za zamjenu igrača s klupe

Đikić: Pirova pobjeda

Koalicija s DP-om zapravo je Anušićeva unutrašnja idejna pobjeda, jer se on već dugo i otvoreno zalaže za skretanje udesno te za odbacivanje SDSS-a kao otegotnog faktora HDZ-ove vladavine. Osim toga, koalicija s DP-om sasvim će učvrstiti Anušićev položaj logičnog Plenkovićeva nasljednika na čelu HDZ-a, jednom kad Plenković ode. Prema svemu sudeći, Plenkovićeva je računica ovakva: sastaviti vladu prije izbora za Europski parlament, koji se održavaju 9. lipnja, potom pobijediti na tim izborima i – u najmanju ruku – osigurati mjesto u briselskim zastupničkim klupama, pa onda čekati rasplet kadrovske igre u funkcionarskom vrhu Europske unije, a u tih četiri-pet mjeseci otrpjeti ekshibicije Domovinskog pokreta i odgađati ispunjavanje njihovih ideoloških hirova. Ivica Đikić za Novosti.

02.05. (18:00)

Televisa presenta

Đikić: U stranačkom peterokutu

Plenković, dakle, mora odustati od sebe da bi ugodio HDZ-u: ako ne ugodi HDZ-u, a to može samo zadržavanjem na vlasti, prijeti mu degažiranje iz stranke, što bi mu umanjilo šanse da se u kasno ljeto vine na jednu od tri-četiri najvažnije funkcije u Bruxellesu. SDP je opet izgubio na izborima, ali je uspio zadržati status velike stranke. To uvelike može zahvaliti angažmanu predsjednika Milanovića. U slučaju da cjeloviti Domovinski pokret sklopi vladajuću koaliciju s HDZ-om, Penavinoj i Radićevoj stranci prijeti opasnost gubljenja političkog identiteta, s obzirom na to da se radi o ideološki srodnim organizacijama. Možemo je u najlagodnijoj poziciji, iako nisu postigli neki preveliki uspjeh. Most se poslije izbora pogubio u pogledu onoga što bi htio i onoga u čemu ne želi sudjelovati. Na kraju je stigao do toga da želi razgovarati jedino s Domovinskim pokretom, premda nije bistro čemu bi služili ti razgovori. Ivica Đikić analizira sve stranke koje su ušle u sabor za Novosti.

25.04. (20:00)

Evo vlade, samo što nije

Đikić: Inat-koalicija

Šef HDZ-a zna da ga čekaju poniženja od ljudi o kojima ne misli ništa dobro. Unutarstranački pritisak da se pod svaku cijenu sklopi dogovor s DP-om previše je snažan da bi ga mogao zanemariti. Plenković više nije dovoljno politički jak da se odupre i provede svoju volju. “Da je manje ljudi izišlo na izbore, osvojili bismo 66 mandata i već bismo imali vladu. Ja sad jamčim da oni neće doći do 76. To su gubitnici koji imaju program da se prave da su pobjednici. Ja ću sad iz inata, iz dišpeta, formirati 76”, izjavio je Plenković u ponedjeljak. Ako se uspostavi, bit će to, znači, vlada iz inata, i to, prije svega, iz inata Zoranu Milanoviću, a ne iz Plenkovićeva uvjerenja da čini nešto dobro, bilo za sebe, bilo za Hrvatsku. Ivica Đikić za Novosti.

18.04. (15:00)

Skoro kao Gordijski

Đikić: Postizborni čvor

ako je prema rezultatima izbora Andrej Plenković matematički bliže okupljanju parlamentarne većine i formiranju vlade, put do tog cilja mogao bi biti vrlo kompliciran, a mogao bi se pokazati i neizvedivim. Iz trenutne perspektive čini se da se postizborna matematika ipak svodi na to kako će se postaviti Domovinski pokret. Tu je i opcija, koju zagovara Možemo!, da SDP osnuje manjinsku vladu koju bi svi ostali izuzev HDZ-a podržavali iz Sabora, što bi teško mogao prihvatiti DP. Posljednja mogućnost, ali ne i najnevjerojatnija, jest da ni HDZ ni SDP u idućih mjesec-dva-tri ne uspiju doći do 76 ruku u Saboru, pa da se krajem ljeta ide na ponovljene izbore. Ivica Đikić za Novosti.

11.04. (22:00)

Prvo materijalna baza, a onda domoljubno-partijska nadgradnja

Đikić: Povratak na izvorne postavke

Dobro da je Lucić, kandidat na HDZ-ovoj listi u Prvoj izbornoj jedinici, skrenuo pažnju javnosti na sebe: bila bi grehota ne podsjetiti na njegovu neobičnu vojnu karijeru i na sve dosadašnje političke transformacije ove aktualne HDZ-ove izborne uzdanice. Lucić je 1991. godine bio prvi zapovjednik Prve brigade HV-a “Tigrovi” i to mu je, uz maksimalnu odanost Franji Tuđmanu i HDZ-u, donijelo generalski čin već poslije nekoliko mjeseci. Prije nego što je u prosincu 1992. na četrdesetak mjeseci odložen na relativno nevažnu funkciju glavnog inspektora obrane, promijenio je više istaknutih zapovjednih dužnosti u kratkom vremenu i promaknut je u general-pukovnika. Godine 1996. postavljen je na mjesto zapovjednika Hrvatskog vojnog učilišta “Petar Zrinski”, što mu je bio prvi dodir s vojnim obrazovnim ustanovama u životu, i ondje je dočekao prvi HDZ-ov poraz na izborima.

Nakon što je Mesić umirovio sedmoricu aktivnih ratnih generala predvođenih Antom Gotovinom zbog toga što su se svojim otvorenim pismom umiješali u politiku, Lucić je iskazao punu podršku i poslušnost vrhovnom zapovjedniku koji ga je u listopadu 2000. nagradio funkcijom zamjenika načelnika Glavnog stožera. Lucić se vratio na izvorne postavke sa žarom karakterističnim za ljude koji dokazuju pravovjernost i peru grijehe ili “grijehe” iz prošlosti, a ubrzo su isplivali i pravi motivi: imenovan je ravnateljem državnog Veteranskog centra, čiji je osnivač Medvedovo ministarstvo. Ivica Đikić za Novosti.

06.03. (17:00)

Taman da se EPPO suzdrži od procesuiranja da ne "utječe na demokratske procese"

Đikić: Nevolje u maju

Plenkovićev odabir tajminga izbora nije iznenađenje. Sva dodatna i golema ovogodišnja proračunska izdvajanja namijenjena odobrovoljavanju biračkih masa tempirana su tako da im se puno djelovanje osjeti u rano proljeće. Krajem travnja, osim toga, u Hrvatsku stiže prvih šest aviona iz rabljene eskadrile francuskih borbenih Rafalea. Također, u rujnu, kad je zadnji ustavni rok za izbor novog saziva parlamenta, moglo bi početi da se osjeća ozbiljno ekonomsko posustajanje izazvano, prije svega, recesijom u Njemačkoj. Iz Plenkovićeve osobne perspektive, na kraju, logičnije je da raščisti svoju situaciju u Hrvatskoj prije ljeta i izbora za europski parlament. Isto tako, proljetnim terminom izbora skraćuje vrijeme za eventualne tužiteljske udarce. Na drugoj strani, SDP je u posljednji čas okupio široku koaliciju ljevice i centra, a Peđa Grbin u posljednje vrijeme pokazuje znakove boljeg razumijevanja realnosti. Ivica Đikić za Novosti.

01.03. (12:00)

Razjedinjena oporba

Đikić: Nitko ni s kim

Možemo! ne želi sa SDP-om, osim “točkasto”; SDP ne želi sa Socijaldemokratima, koji pak žele sa svima od centra ulijevo, no ne žele stati iza SDP-ovog predsjednika Peđe Grbina kao premijerskog kandidata; liberalni Fokus ne želi s Radničkom frontom, a isto vrijedi i u obrnutom smjeru; Dalija Orešković teško da može s Centrom Ivice Puljka; Možemo! ne želi s Radničkom frontom i Socijaldemokratima; dio SDP-a ne želi s Centrom… Tako otprilike stoje stvari s lijevo-liberalnom opozicijom.

Pristup koji gotivi Možemo!, naravno, nije politički logičan i održiv, a pritom je argumentacija veoma tanka: vodstvo platforme tvrdi da će izlaznost lijevih birača biti znatno veća ako SDP i Možemo! nastupe odvojeno i da će to biti dovoljno da se poništi efekt izbornog sustava, koji obilato nagrađuje najjaču listu u svakoj izbornoj jedinici. Ako se dogodi izlazak ljevice i liberala na izbore u dvije a ne tri kolone, Socijaldemokratima Davorka Vidovića moglo bi se dogoditi da ostanu usamljeni i nesvrstani, ali ne svojom voljom, čime bi prestali biti parlamentarna stranka. Ivica Đikić za Novosti.

26.02. (19:00)

Ako Europa ide udesno, zašto ne bismo i mi?

Đikić: Interesno udesno

Kao što vidimo, Plenković nastoji maknuti fokus priče o Turudiću s njegovih laži, otkrivanja istražnih informacija osumnjičenim ljudima, druženja s polusvijetom i likovima iz podzemlja, s nepostojanja relevantne sigurnosne provjere tog čovjeka i izričitog odbijanja da se nađe način da se provede ta provjera, to jest s Turudićeve posvemašnje nedostojnosti za dužnost na koju ga je izabrala parlamentarna većina, i prebaciti sve na teren političke borbe te tempiranih političkih udara na HDZ-ovu vlast.Nazivajući ga domoljubom i pravim Hrvatom, zapravo, izbor Ivana Turudića ponajprije je možda bio motiviran HDZ-ovim predizbornim nabacivanjem desničarske fasade na proeuropsko lice i homogeniziranjem svojih glasača, a ne prkošenjem Zoranu Milanoviću i osiguravanjem stranačkih i privatnih bokova od udara domaćih i europskih tužitelja. Radi se najvjerojatnije o koktelu spomenutih motiva u kojem, ispostavlja se, prigodno napumpavanje HDZ-ovog desničarskog karaktera preuzima dominaciju. Ivica Đikić za Novosti

16.02. (15:00)

Sad su se sjetili

Đikić: Vojna (o)buka motivirana je isključivo HDZ-ovim predizbornim pridobivanjem desnih birača

Ako je već tako – ako, naime, sigurnost nema cijenu i ako novac nije problem – tko je branio HDZ-ovoj vlasti da u proteklih sedam godina u svakom pogledu ojačava oružane snage. Vlada je tek proteklih mjeseci počela povećavati vojničke plaće i poboljšavati uvjete vojne službe, ali to je i dalje nedovoljno da bi potaknulo mlade ljude na razmišljanje o vojnom pozivu. Nije učinjeno gotovo ništa da se novcem i drugim beneficijama jače stimulira dobrovoljno pristupanje vojnoj obuci, pa da se iz šireg bazena biraju budući pripadnici profesionalnog sastava oružanih snaga. Da, kupljeno je dvanaest višenamjenskih borbenih aviona, da, doći će više desetaka doniranih američkih borbenih vozila, kao i nekoliko – što doniranih, što kupljenih – američkih helikoptera, ali vrlo je upitno hoće li u roku od dvije godine biti razvijena još jedna, treća, gardijska brigada srednje težine, na što se Hrvatska prije više od tri godine obavezala NATO-u, Ivica Đikić za Novosti.