Đikić: Nadurena vladavina - Monitor.hr
09.07. (15:30)

Andrej Durenković

Đikić: Nadurena vladavina

Prošlo je godinu dana od početka drugog premijerskog mandata Andreja Plenkovića, godinu dana od izborne pobjede koja je uvjerljivošću iznenadila i samog Plenkovića: u tih godinu dana premijer je sasvim etablirao durenje na medije i na građane kao politički stav, a durenje je reakcija na to što se u javnosti ne prepoznaju u dovoljnoj mjeri njegova golema postignuća u spašavanju Hrvatske od zdravstvene kataklizme i ekonomske propasti, od posljedica elementarnih nepogoda i međuetničke mržnje proizišle iz rata, od opozicijskih nesposobnjakovića i eventualnih sigurnosnih prijetnji iz zraka. Kad se sve zbroji i oduzme, što se tiče prošlih dvanaest mjeseci, ispada da je Plenković zadnji koji ima pravo da se duri – piše Ivica Đikić. Novosti


Slične vijesti

Petak (18:00)

Trulo je sve

Đikić: Evo vam Šipek!

Imamo situaciju u kojoj je, zahvaljujući europskim mehanizmima krivičnog progona i nekim domaćim novinarima, raskrinkano DORH-ovo i USKOK-ovo višemjesečno zataškavanje malverzacija Plenkovićeve ministrice, u što je bila uključena i glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek, koja je – ponovimo – na taj položaj dospjela Plenkovićevom milošću, a Plenković na sve to odgovara da je hrvatsko pravosuđe nezavisno i samostalno jer ni on ni HDZ nimalo ne utječu na tužitelje i suce i uopće ne znaju koga se istražuje te da je to najbolji način suzbijanja korupcije. Opet, čak kad bismo i povjerovali da Plenković govori istinu, a u to možemo samo vjerovati ili ne vjerovati, ostaje činjenica da su dvije vodeće dužnosnice DORH-a učinile kako su učinile, to jest da su postupile u skladu s interesima HDZ-a i Vlade – piše Ivica Đikić. Novosti

26.11. (16:00)

Veliko nepovjerenje, velika opasnost

Đikić: Ovakav otpor cijepljenju nije pao s neba

Da imamo posla s odgovornom i ozbiljnom vlašću, nabava cjepiva bila bi tek početak posla, velikog i trenutno najvažnijeg posla koji ima Plenkovićeva vlada i koji ima ovo društvo. Imamo, međutim, posla s premijerom koji je najviše zainteresiran za to da smisli kako će eskivirati donošenje odluka i kako će krivnju za teške neuspjehe i katastrofalne promašaje prebaciti na nekog drugog. Na taj način ne može se steći povjerenje građana, ne može se računati da će građani slušati savjete ljudi koji ih skoro dvije godine zbunjuju i podcjenjuju, kasne i oklijevaju zarad svojih političkih i ličnih interesa, čak i kad su ti savjeti razumni i dobronamjerni – piše Ivica Đikić. Novosti

19.11. (14:00)

Softver i hardver

Đikić: Korupcija ne jenjava, a vođa se odlučio za liniju manjeg otpora

I samom Plenkoviću jasno je da nitko ne vjeruje u punu nezavisnost represivnih tijela i u tu vrstu brane od kriminala na političkim razinama, kao što mu je jasno i to da od takvog pristupa nema ništa, jer korupcija ne jenjava, ali on se odlučio za liniju manjeg otpora. On ne želi aktivno i energično udariti na korupciju, on ne želi ništa imati s time, jer to bi ujedno bio i udar na mentalitetni kod HDZ-a. On ne želi riskirati svoju poziciju pokušajem provođenja suštinskih promjena u stranci koju predvodi. Plenković vjeruje da je sklopio prešutni sporazum s političkom javnošću prema kojem njemu, Plenkoviću, treba ostaviti da tolerira devijacije u HDZ-u, što je preduvjet njegovog opstanka na čelu HDZ-a, a zauzvrat će HDZ voditi relativno umjerenjačku i proeuropsku politiku. Uvjerenje o postojanju takvog pakta mlinski je kamen o vratu ove zemlje – komentira Ivica Đikić. Novosti

12.11. (21:00)

Zarobljenici obećanja

Đikić: Kad je val nek je val

Vlada i Stožer svjesno su žrtvovali stvaranje povjerenja među građanima u korist svojih političkih interesa, a sad se prave da ne razumiju otkud toliko nepovjerenje i tolika neodgovornost građana, i zašto ogluha na upute i molbe vlasti. Plenković je učinio sve da protuepidemijsku borbu maksimalno zatvori u najuži HDZ-ov krug i da praktično isključi parlament i opoziciju iz sudjelovanja u odlukama koje se donose na političkoj razini, jer mu je to garantiralo punu kontrolu i samovolju u upravljanju krizom – piše Ivica Đikić. Novosti

05.11. (14:00)

Slučaj vojska

Đikić: Topovska Hranja

Ako ga već nije htio ostaviti na zapovjednoj dužnosti na Pantovčaku, pod lažnom izlikom da se mandat može produžiti samo za cijelu godinu a ne za dva ili tri mjeseca, zašto je Banožić smjesta umirovio Burčula? Zašto nije stavljen na raspolaganje, pa da mirovina automatski nastupi ako mu načelnik Glavnog stožera ne pronađe novi raspored u roku od tri mjeseca? Zašto, na primjer, nije odmah umirovljen brigadni general Perica Turalija, koji je prije tri mjeseca smijenjen s mjesta zapovjednika Zapovjedništva specijalnih snaga zbog otkrića da u njegovoj jedinici ima konzumenata i dilera kokaina, nego se iz MORH-a do zadnjeg časa lobiralo da ga se negdje smjesti, pa makar i na dužnost koja je stepenicu ispod generalskog čina, i u tome se uspjelo? Odgovor na ova pitanja je jasan: Banožić je umirovljenjem Burčula svjesno otvorio sukob s Milanovićem – piše Ivica Đikić. Novosti

08.10. (15:00)

Nema puno razloga za optimizam, izuzev nesumnjivih dobrih namjera i poštenja

Đikić: Koliko može Možemo?

Ivica Đikić za Novosti o tome kako se na čelu Zagreba snalazi stranka Možemo: Bandićeva ostavština zaista je golemo opterećenje novoj gradskoj vlasti… Baviti se sadašnjošću i budućnošću nije moguće sve kad bi se i htjelo, jer najkrupniji od tih “kostura” uopće nije “kostur” nego proračunska rupa od oko milijardu i sto milijuna kuna koja je bila vidljiva svakom iole upućenom i mjesecima prije izbora… oko 80 milijuna kuna godišnjeg gubitka u ZET-u… ni troškovi programa “roditelj-odgojitelj” također se ne mogu okarakterizirati nečim za što se nije znalo, a ista je stvar i s fakturama za poslove koje je Grad ranije naručio, i s honorarnim ugovorima za stotine Bandićevih savjetnika i prijatelja… Nije bilo nepoznato ni to da nova vlast stiže u neprijateljsko okruženje, u strukturu koju su gradili Bandić i HDZ, i da ih čekaju mnoge unutrašnje mine i opstrukcije, uz nabrušenost velike većine drugih političkih aktera i medija.

03.09. (14:30)

Politika koristi

Đikić: Šutnja je Zlatko

Zašto se najednom pritajio? Ne, nije zbog toga što se radi o sporenju koje je debelo ispod njegove intelektualne i ljudske razine, spuštao se Hasanbegović i niže od toga, nego zato što još uvijek odvaguje kojoj se od zaraćenih strana prikloniti, ili preciznije, kako što bezbolnije okrenuti leđa Škori, čovjeku kojeg je do jučer neumjereno hvalio i branio, i s kime se potom uortačiti u cilju političkog preživljavanja, odnosno u cilju primanja prilično masne plaće uz minimalno ulaganje truda. Jedno je sigurno: Hasanbegović se u svojoj odluci, kao ni dosad, neće voditi idealima i ideologijom, već isključivo izračunima osobne koristi od priklanjanja ovome ili onome. A dok se ne završe ti izračuni, šutnja je Zlatko – piše Ivica Đikić. Novosti

27.08. (18:00)

Ničija zemlja

Đikić: Savezništvo s Dodikom jedan je od krupnijih moralnih padova hrvatske politike

Savezništvo s Miloradom Dodikom i politikom koju predstavlja Dodik jedan je od krupnijih moralnih padova hrvatske politike, u oštroj konkurenciji, unatrag trideset godina. Neki će reći da je riječ samo o političkoj pragmi, o paktu iz političke nužde, o kompromisu zarad viših nacionalnih interesa i spašavanja opstojnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini, no to su tanka opravdanja. Dodik bi, uostalom, radio ono što radi neovisno o hrvatskoj poziciji i hrvatskim interesima. Čovića, međutim, to ne zanima, za nj je politika ionako područje bez morala. On ne želi vidjeti ništa što bi moglo biti prepreka njegovim interesima i interesima njegove klike koja se godinama trudi da ni jednim svojim potezom ili riječju ne naljuti Dodika – piše Ivica Đikić. Novosti

23.07. (18:30)

Štete Zagrebu

Đikić: Pokrića za Vanđelića

Zar šef Fonda za obnovu Zagreba zbilja misli da će mu onaj koji ga je postavio i koji ga može smijeniti, dakle Plenković, dopustiti da bira trenutak kad će otići, a da dotad iskorištava medijsku pažnju za nanošenje štete HDZ-u i Vladi te za pripremu svog konačnog aktiviranja u politici? Da li bi menadžeru Vanđeliću palo na pamet da i nekom privatnom poslodavcu javno pošalje poruku da se, usprkos nikakvim rezultatima, neće maknuti s direktorskog položaja sve dok on sam ne zaključi da je vrijeme za odlazak i dok ne zaključi da je obavio sve što je bio naumio? Vanđelić nema puno izgleda da iz ove svoje avanture iziđe kao pobjednik ili barem kao žrtva političkih opstrukcija i osobne premijerove odmazde – piše Ivica Đikić. Novosti

16.07. (21:30)

Nije dosta umiti se

Đikić: HDZ-ovo duplo dno

Plenković uporno odbija shvatiti da pravosudna nezavisnost nije isto što i dizanje ruku izvršne vlasti od pravosuđa, nije isto što i pranje ruku premijera od pravosudnih skandala, nedoraslosti i promašaja, nije isto što i prepuštanje sudstva takozvanoj struci, to jest grupi ljudi koji se međusobno štite, koji su nesmjenjivi, egzistencijalno osigurani i više-manje nedodirljivi do kraja svog radnog vijeka… Ista je Plenkovićeva strategija i kad je riječ o Hrvatskoj radioteleviziji, isto je i sa sveučilištima, pogotovo sa Sveučilištem u Zagrebu. Autonomija je alibi za samovolju, autarkičnost i netransparentnost strukture koja je dominantno HDZ-ovska – piše Ivica Đikić. Novosti