Đikić: Smjenski nerad - Monitor.hr
30.04. (22:30)

Korona je kriva za sve

Đikić: Smjenski nerad

Andrej Plenković zarobljenik je svoje čvrste odluke da u epidemiji koronavirusa nitko od njegovih ljudi, nitko iz redova vlasti ne može biti odgovoran što god da se dogodi i što god da prouzroči Covid-19 u Hrvatskoj. Jedinim mogućim krivcem za sve negativno odavno je oglašen virus, što je bilo raskriljivanje kapije svakovrsnoj neodgovornosti, bezobrazluku, nemaru, sitnom i krupnijem profiterstvu, političkoj instrumentalizaciji protuepidemijskog Stožera i nepostojanju kriterija – piše Ivica Đikić.


Slične vijesti

Prekjučer (16:30)

Štete Zagrebu

Đikić: Pokrića za Vanđelića

Zar šef Fonda za obnovu Zagreba zbilja misli da će mu onaj koji ga je postavio i koji ga može smijeniti, dakle Plenković, dopustiti da bira trenutak kad će otići, a da dotad iskorištava medijsku pažnju za nanošenje štete HDZ-u i Vladi te za pripremu svog konačnog aktiviranja u politici? Da li bi menadžeru Vanđeliću palo na pamet da i nekom privatnom poslodavcu javno pošalje poruku da se, usprkos nikakvim rezultatima, neće maknuti s direktorskog položaja sve dok on sam ne zaključi da je vrijeme za odlazak i dok ne zaključi da je obavio sve što je bio naumio? Vanđelić nema puno izgleda da iz ove svoje avanture iziđe kao pobjednik ili barem kao žrtva političkih opstrukcija i osobne premijerove odmazde – piše Ivica Đikić. Novosti

16.07. (21:30)

Nije dosta umiti se

Đikić: HDZ-ovo duplo dno

Plenković uporno odbija shvatiti da pravosudna nezavisnost nije isto što i dizanje ruku izvršne vlasti od pravosuđa, nije isto što i pranje ruku premijera od pravosudnih skandala, nedoraslosti i promašaja, nije isto što i prepuštanje sudstva takozvanoj struci, to jest grupi ljudi koji se međusobno štite, koji su nesmjenjivi, egzistencijalno osigurani i više-manje nedodirljivi do kraja svog radnog vijeka… Ista je Plenkovićeva strategija i kad je riječ o Hrvatskoj radioteleviziji, isto je i sa sveučilištima, pogotovo sa Sveučilištem u Zagrebu. Autonomija je alibi za samovolju, autarkičnost i netransparentnost strukture koja je dominantno HDZ-ovska – piše Ivica Đikić. Novosti

09.07. (17:30)

Andrej Durenković

Đikić: Nadurena vladavina

Prošlo je godinu dana od početka drugog premijerskog mandata Andreja Plenkovića, godinu dana od izborne pobjede koja je uvjerljivošću iznenadila i samog Plenkovića: u tih godinu dana premijer je sasvim etablirao durenje na medije i na građane kao politički stav, a durenje je reakcija na to što se u javnosti ne prepoznaju u dovoljnoj mjeri njegova golema postignuća u spašavanju Hrvatske od zdravstvene kataklizme i ekonomske propasti, od posljedica elementarnih nepogoda i međuetničke mržnje proizišle iz rata, od opozicijskih nesposobnjakovića i eventualnih sigurnosnih prijetnji iz zraka. Kad se sve zbroji i oduzme, što se tiče prošlih dvanaest mjeseci, ispada da je Plenković zadnji koji ima pravo da se duri – piše Ivica Đikić. Novosti

18.06. (15:30)

Daj ton

Đikić: NATO takt

Nema ničeg ni spornog ni skarednog u razmišljanju ili u razgovoru o budućnosti Bosne i Hercegovine koja se politički ne bi bazirala na Daytonskom sporazumu i etničkom principu političkog predstavljanja građana. No razmišljanje i razgovor su jedno, a nešto sasvim drugo su očekivanja ili pozivi da se ukazom nekog moćnog nametne model koji ne uvažava ni složenu povijest Bosne i Hercegovine, ni zdrav razum koji kaže da ljudi što već trideset godina ustrajno glasaju “za svoje” u etničkom smislu neće preko noći početi da glasaju bez obaziranja na nacionalnu pripadnost – piše Ivica Đikić.

11.06. (17:30)

Lipanj u Haagu

Đikić: Mladić nije bio samostalni osvetnik nego važna karika u državnom mehanizmu zla

Do kraja ovog mjeseca trebala bi biti izrečena prvostupanjska presuda Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, ratnim šefovima Resora državne bezbjednosti Srbije, odnosno najbližim obavještajcima Slobodana Miloševića. Eventualna osuda mogla bi biti prva, i posljednja, u kojoj se samo srce Miloševićevog režima proglašava ključnom karikom u lancu zločinačkog poduhvata u Hrvatskoj i BiH. Gledano iz perspektive Aleksandra Vučića i aktualne srpske državne politike, proglašenje krivim Stanišića i Simatovića bilo bi teži udarac od velike većine dosadašnjih haških presuda, uključujući i ovu Mladićevu – piše Ivica Đikić za Novosti.

21.05. (15:30)

Pravo-suđe

Đikić: Slučaj Đurđević – akcija difamacija

Vladajuća stranka, zajedno s dijelom svojih koalicijskih partnera i desničarskih opozicijskih partija, nepostojanje argumenata pokušava nadomjestiti kišom lažnih optužbi i difamacija na račun gospođe Đurđević, pa čak i infantilnim hvatanjem za njezine lapsuse u javnim istupima: zanima ih samo kratkoročni politički interes i održavanje nezdravog statusa quo pod firmom europskih standarda i plemenitih principa. Đurđević je, u svakom smislu, negacija svega što je HDZ napravio od pravosudnog sustava u proteklih tridesetak godina i samo zbog toga neće biti izabrana. Sve drugo je batrganje i zamagljivanje tragične istine o HDZ-ovim motivima kad je riječ o Vrhovnom sudu i o domaćem pravosuđu – piše Ivica Đikić.

07.05. (17:30)

Tresu se stolice

Ivica Đikić: Vrhovni izručitelji

Kroz primjer zastare skovane za političke potrebe predaje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, Ivica Đikić za Novosti piše zašto bi mogući dolazak Zlate Đurđević na funkciju predsjednice Vrhovnog suda predstavljao opasnost za neke moćne ljude u hrvatskoj politici i sudstvu: Zbog toga Marin Mrčela govori da bi najbolje bilo da predsjednika Vrhovnog suda među sobom izaberu sami suci i sutkinje tog suda. Da sve ostane u zatvorenom i uskom krugu, da nitko ne talasa. Zlata Đurđević, ili netko poput nje, mogla bi početi da postavlja neugodna pitanja ljudima koji nisu navikli da ih se išta pita i koji nisu navikli da se propituje njihov rad, bez obzira na to što, kako i za koga rade.

26.03. (17:30)

Sudija tvrd

Đikić: Goli ručak

Sudac “s dva imena” i danas je sudac u Kaznenom odjelu Vrhovnog suda, a u proteklih desetak godina stigao je zauzimati i neke druge izuzetno visoke položaje unutar sudske grane vlasti te s vremena na vrijeme dijeliti moralne lekcije cijelom društvu. I sve druge persone iz pravosuđa i politike, koje su bile sklone da aktivno pomognu ilegalnim nastojanjima Glavaševe ekipe, ostale su neokrznute – piše Ivica Đikić.

19.03. (19:30)

Vrhovni sud u raljama politike

Đikić: Sud, zbunjen, normalan

Već sad može se predvidjeti da će i desnica unutar HDZ-a i političke opcije desnije od HDZ-a učiniti sve da što više otežaju ili opstruiraju dolazak gospođe Đurđević u Vrhovni sud, a ne treba sumnjati da će pritom imati i tihu podršku najvećeg broja trenutačnih sudaca toga suda, uključujući i one najviše rangirane, i one koji u javnosti ne slove za pristaše ili pouzdanike HDZ-a. Što se tiče HDZ-ovskog otpora, centralni lik je, naravno, Vladimir Šeks. Taj čovjek presudno je utjecao na današnju kadrovsku sliku te mentalni sklop hrvatskog sudstva i on će suprotstaviti svakom rješenju koje dovodi u pitanje njegovu moć u tom području vlasti – piše Ivica Đikić.

19.02. (17:30)

Pad idola

Đikić: Markotić – lice debakla

Doktorica Markotić nije samoinicijativno kazala javnosti što je učinila i pritom objasnila zašto je to učinila, nego su novinari otkrili njezinu tajnu, a ona je na to reagirala onako kako uglavnom reagiraju javni ljudi uhvaćeni u nečemu nedopuštenom ili neprimjerenom – uvrijeđenošću i sumanutim kontranapadom. Unatoč svom gorljivom katoličanstvu koje sama javno potencira, Alemka Markotić u prošlih godinu dana pokazala je da nema kapacitet za ispriku, za priznavanje vlastite pogreške – piše Ivica Đikić.