Filmski festival u Vilniusu: Protiv tabua pesnicom u predrasude - Monitor.hr
10.04.2017. (20:30)

Dva u jednom

Filmski festival u Vilniusu: Protiv tabua pesnicom u predrasude

Monitorova kritičarka Marina Richter na filmskom festivalu Kino Pavasaris u Vilniusu pogledala je dva zanimljiva filma. Kills on Wheels [video_icon], simpatičnu dramediju o paraplegičnom momku Zoliju koji sa svojim prijateljem sa specijalnim potrebama Barba Papom upada u seriju zločina. Drugi film je film Filthy, potresna drama o silovanju. Monitor


Slične vijesti

10.04.2017. (20:02)

Filmski festival u Vilniusu: Protiv tabua pesnicom u predrasude

Jedanaest filmova se našlo u glavnom takmičarskom programu Vilnius filmskog festivala Kino Pavasaris, dobre selekcije ostvarenja koja su stigla sa drugih internacionalnih festivala. Za danas izdvajamo dva.

Kills on Wheels je drugi dugometražni igrani film mađarskog reditelja Attile Tilla, simpatična dramedija o paraplegičnom momku Zoliju (Zoltan Fenyvesi) koji sa svojim prijateljem sa specijalnim potrebama Barba Papom (Adam Fekete) upada u seriju zločina po sklapanju poznanstva sa bivšim vatrogascem zvučnog imena Rupaszov (Szabolcs Thuroczy). Premijerno prikazan prošle godine u Karlovym Varyima, film je na nedavno održanom Let’s CEE festivalu u Beču osvojio nagradu za najbolji film, nastavljajući seriju festivalskih uspeha.

Dvadesetogodišnji Zoli živi u domu za ljude sa specijalnim potrebama u kome sobu deli sa Barba Papom sa kojim ga vezuje strast za stripove. Obojica žele da razviju i nacrtaju priču koja će ih dovesti do takmičenja i eventualne novčane nagrade za najbolji strip na predstojećem Comic conu, koja garantuje i objavljivanje. Pukom slučajnošću, prilikom gluvarenja ispred doma, upoznaće misterioznu pojavu – bradatog muškarca masne kose i nezgodnog temperamenta, takođe u invalidskim kolicima, koji će im podeliti packe zbog igranja sa aparatom za gašenje požara zato „što je izvukao bezbroj tela iz vatre“. Postepeno, oba mladića postaju uvučena u njegove operacije za lokalnog mafijaša, Srbina po imenu Radoš (Dušan Vitanović), koji starog, iskusnog kriminalca tek izašlog iz zatvora koristi za svoje prljave obračune sa konkurentskim bossom Tonijem. Radošev lik je građen vrlo ne-balkanski, što je interesantno oglušavanje o kliše, uključujući i njegov otvoren prezir prema vatrenom oružju, zbog čega ga svojim najamljenim ubicama liferuje u plastičnim kesama, dok mu kao omiljeno sredstvo za kažnjavanje i ubijanje služe kućni ljubimci – izdresirani Rotvajleri koji na njegovu komandu protivnicima čupaju grkljane. Oprezan i s pravom paranoidan po prirodi svoje profesije, on se oslanja na zemljake koji ne pričaju mađarski i na koji kod neprijatelja ne izaziva sumnju zbog invalidskih kolica. Njegov jedini uslov sklapanja poslova je da nema ni saradnika ni svedoka, što će Zolija i barba Papu dovesti u životnu opasnost.

Zoli i Barba Papa se preko noći obrevaju u svetu koji im do tada nije bio dostupan – zahvaljujući novcu koji lake ruke deli izbacivačima noćnih klubova, Rupaszov momke upoznaje sa noćnim životom i potocima alkohola, usput im deleći savete kako da, i pored svojih fizičkih nedostataka, priđu ženama. To su vrata koja se u filmu neće otvoriti i ostaće samo odškrinuta kao mogućnost i jedina (nesrećna) ljubavna priča je ona koja se tiče Rupaszova i njegove bivše devojke koja se nalazi pred venčanjem. Till voza kolica i elektro skuter tri glavna junaka kroz betonske i provincijske pokrpljene puteve nepodobne za četvorotočkaše, bacakajući ih između komičnog i tragičnog, povlačeći na vreme kočnicu pred opasnošću od slapsticka. Paralelno razvija ozbiljnu priču o posledicama Zolijeve deformacije kičme koja ga stavlja pred izbor – riskiranje skoro sigurne smrti zbog pretnje od smrskavanja unutrašnjih organa ili oproštaj ocu koji ga je napustio kao dete, ali koji je spreman da plati za skupu operaciju u Nemačkoj. I odnos sina i brižne majke (Monika Balsai) je fino protkan kroz radnju, taman toliko proporcioniran da se ne pretvara u radnju za sebe.

Pad u inače vanredno dobro voženoj priči nalazimo na kraju filma koji je manje rasplet a više zaplet – čitava kula pažljivo naslaganih karata se ruši pred idejom da je sve produkt Zolijeve mašte, ali i pored toga film ostavlja dovoljno snažan utisak da ne bi brzo pao u zaborav. (6/10)

https://www.youtube.com/watch?v=v8pQvF4i8_Q

Marina D. Richter je filmska kritičarka i novinarka iz Beograda koja već dvadeset godina živi i radi u Beču. Od 2004. je specijalni dopisnik beogradskog dnevnog lista Politika za rubriku kulture. Redovno surađuje s austrijskim portalom Artmagazine.cc, a piše i za razne austrijske publikacije kao slobodni novinar.

08.04.2017. (16:46)

Vilnius Film Festival: Mia Petričević najbolja glumica, specijalno priznanje za ‘Po čovika’

“Za najbolji igrani film u programu Nova Evropa-Nova Imena, tročlani internacionalni žiri e proglasio The Last Family poljskog reditelja Jana P. Matuszyńskog, kome je ovo posle pet kratkih i jednog dokumentarnog filma, prvi dugi metar. Hrvatski film Ne gledaj mi u pijat Hane Jušić, koji je Miji Petričević u Vilniusu doneo nagradu za najbolju glumu. U takmičarskom programu za najbolji kratki film, dvadesetominutna hrvatsko-francuska koprodukcija Po čovika Kristine Kumrić je osvojila specijalno priznanje, dok je pobednik poljski film Close Ties Zofie Kowalewske”, piše Monitorova dopisnica Marina Richter sa Vilnius Film Festival Kino Pavasaris u Litvi. Monitor

08.04.2017. (05:13)

Vilnius Film Festival Kino Pavasaris: Mia Petričević najbolja glumica, specijalno priznanje Kristini Kumrić za kratki film ‘Po čovika’

Najveći filmski festival Litvanije je zatvorio svoje 22. izdanje 6. travnja ceremonijom na kojoj su objavljene nagrade. Za najbolji igrani film u programu Nova Evropa-Nova Imena, tročlani internacionalni žiri koji čine programer Göteborg filmskog festivala Freddy Olsson, predsednica internacionalne Fipresci asocijacije filmskih kritičara Alin Tasciyan i filmski kritičar/ programer Boris Nalepo, je proglasio The Last Family poljskog reditelja Jana P. Matuszyńskog, kome je ovo posle pet kratkih i jednog dokumentarnog filma, prvi dugi metar. Film koji je premijerno prikazan u Locarnu prošle godine je nesvakidašnja hronika poslednjih 28 godina života poljskog arhitekte slikara, fotografa i kipara Zdzislawa Beksinskog koji će ostati poznat kao pionir distopijskog nadrealizma.

U istoj kategoriji se takmičio i hrvatski film Ne gledaj mi u pijat Hane Jušić, koji je Miji Petričević u Vilniusu doneo nagradu za najbolju glumu. Za svoj portret Vytasa, porodičnog čoveka iz provincijskog grada Litve pogođenog ekonomskom krizom 2008 u filmu Svetac, Marius Repšys je nagrađen za najbolju mušku ulogu, a publika ga je izabrala i kao najboljeg Litvanskog glumca.

https://www.youtube.com/watch?v=yLw86bkP5Qk

Bugarsko-grčka koprodukcija Slava rediteljskog dua Kristina Grozeva & Petar Valchanov je takođe pokupila dve nagrade – za najboju režiju i CICEAE Art Cinema Award. U obrazloženju glavnog žirija stoji: “Ispričali su nam emotivnu priču energičnim stilom i apsurdnim humorom, u kojoj politička moć izrabljuje poštenog radnika i troši dragocene živote svih svojih protagonista.”

U takmičarskom programu za najbolji kratki film, dvadesetominutna hrvatsko-francuska koprodukcija Po čovika Kristine Kumrić je osvojila specijalno priznanje, dok je pobednik poljski film Close Ties Zofie Kowalewske. ‘Po čovika’ je priča smeštena u Dalmatinskoj zagori 1991. u jeku rata i fokusira se na dve maloletne sestre Miu i Lorenu koje sa nestrpljenjem čekaju na očev povratak iz zatočeništva u kome je proveo tri meseca.

Neočekivan pobednik programa Baltički pogled je litvanski film Žena i Glečer Audriusa Stonysa o naučnici Aušre Revutaite koja je poslednjih 30 godina svoga života provela na planinskom vencu Tian Shan u Centralnoj Aziji, izučavajući klimatske promene. Austerlitz Sergeya Losnitse za koji se do poslednjeg momenta verovalo će biti jasni laureat u ovoj kategoriji, nagrađen je za najbolju režiju za svoj inteligentan dokumentarni film o posetiocima memorijalnih kompleksa na mestima nekadašnjih koncentracionih logora.

Kompletna lista pobednika:

New Europe – New Names Competition Programme

Najbolji film
„The Last Family“, Jan P Matuszyński (Poljska)

Najbolja režija
Kristina Grozeva, Petar Valchanov za film „Slava“ (Bugarska/Grčka)

Najbolji glumac
Marius Repšys za ulogu u filmu „Svetac“ (Litvanija/Poljska)

Najbolja glumica
Mia Petričević za ulogu u filmu „ne gledaj mi u pijat“ (Hrvatska/Danska)

CICAE Jury Film Award:
„Slava“ – Kristina Grozeva, Petar Valchanov (Bulgaria/Greece)

Takmičarski program Baltički Pogled:

Najbolji Film
„Žena i Glečer“ Audriusa Stonysa (Litvanija/Estonija)

Najbolji režiser
Sergei Loznitsa za „Austerlitz“ (Nemačka)

Najbolji glumac
Petr Skvortsov za ulogu u filmu “Učenik” (Rusija)

Najbolja glumica
Lene Cecilia Sparrok za ulogu u filmu “Sámi Blood“ (Švedska/Danska/Norveška)

Takmičarski program Kratki film:

Najbolji Film
„Close Ties“ Zofie Kowalewske (Poljska)

Specijalna Nagrada
”Po Čovika” Kristine Kumrić (Hrvatska/Francuska)

Takmičenje za najbolji studentski film:
”Vegetation Walk” – Anouk Chambaz & Julija Paškevičiūtė (Litvanija/Švicarska/Luxembourg)

Nagrade Publike:

Najbolji litvanski film
“Žena i glečer” – Audrius Stonys (Litvanija/Estonija)

Najbolji film
”Potpuni Stranci“ Paola Genovesa (Italija)

Najbolji litvanski glumac
Marius Repšys za ulogu u filmu ”The Saint” (Litvanija/Poljska)

Najbolja litvanska glumica
Gabija Jaraminaite za ulogu u kratkom filmu ”Dan Majke” (Litvanija)

Najbolji kratki film
”Running Lights” Gediminasa Šiaulysa (Litvanija/Indija/Finska)

Marina D. Richter je filmska kritičarka i novinarka iz Beograda koja već dvadeset godina živi i radi u Beču. Od 2004. je specijalni dopisnik beogradskog dnevnog lista Politika za rubriku kulture. Redovno surađuje s austrijskim portalom Artmagazine.cc, a piše i za razne austrijske publikacije kao slobodni novinar.